Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-200/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-3/2022. od 21. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-3/2022. od 21. travnja 2022., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-3/2022. od 21. travnja 2022., kojom je optuženi I. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog I. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. B. po branitelju odvjetniku D. R. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor okrivljeniku i dopustiti mu da se brani sa slobode“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da su razlozi u pobijanom rješenju „paušalna…stereotipna nabrajanja...kopirana obrazloženja iz prijašnjih odluka“. Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
5.1. Protivno žalbenim navodima da se ne navode „nikakve nove okolnosti“, niti da je uzeto u obzir da „s vremenom iteracijska opasnost pada“ prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. B., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Zato su bez značaja takvi navodi žalitelja koji očito upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij nepravomoćne presude), što po prirodi stvari podrazumijeva i visoki stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenog djela, te sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
6. Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, protivno takvim prigovorima optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti (pravilno navedeno u odlomku 6. pobijanog rješenja) što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik u osnovi dubokog poremećaja ličnosti s prisutnim višegodišnjim konzumiranjem alkohola i psihostimulansa (ovisnost politoksikomanskog tipa), u nekoliko navrata je hospitaliziran i ne pridržava se terapijskih uputa, a ako ne bi bio uključen u lječidbeni program postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela uslijed čega mu je nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Imajući u vidu da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva i to na način da je žrtvi zadao 12 uboda, sve ove okolnosti, usprkos njegovoj kaznenoj neosuđivanosti, upućuju da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno tvrdi da tih okolnosti nema.
7. Dakle, drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj.
8. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je povrijeđeno načelo razmjernosti zbog „dugotrajnog boravka u istražnom zatvoru“. Naime, kod ocjene o povredi načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., u konkretnom slučaju vođeno je računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koja je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim, visini kazne zatvora na koju je osuđen te potrebi primjene istražnog zatvora, a s druge strane nepunih jedanaest mjeseci koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru. Prema tome, i dalje postoji potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora te nije ugroženo načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru.
9. Nije u pravu optuženik da nije uzeta u obzir njegova dosadašnja neosuđivanost, a da je neopravdano cijenjena prekršajna osuđivanost „za zanemarivu količinu nedjela“. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost ( i kaznena i prekršajna) samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
10. Opetovani žalbeni navodi optuženika da mu je sadašnje stanje stabilno i kompenzirano pa da se lječidbeni program ne mora nužno provoditi u sklopu penalnog sustava nego ga je moguće hospitalizirati ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
11. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
12. Kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Ljiljana Stipišić,v.r.
