Republika Hrvatska Općinski
sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
P-4246/2019-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda D.
L., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. Ž. B. iz S.,
N. trg 11 OIB:….. pod 2. I. Đ. iz S., G. B..Z. 22
OIB:….. i pod 3. K. B. iz S., N. trg 11 OIB:…..,
svih zastupanih po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika
R. H. O.:……, zastupanog po O. državnom
odvjetništvu u S., G. upravnom odjelu, zbog isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana 07. travnja 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u
2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljicama ukupni iznos od 340.000,00 kn (tristotinečetrdesettisuća kuna) na jednake dijelove, svakoj tužiteljici 1/3 od ukupnog iznosa, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja:
- na iznos od 3.500,00 kn (siječanj 2014.) teče od dana 28.02.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (veljača 2014.) teče od dana 31.03.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (ožujak 2014.) teče od dana 30.04.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (travanj 2014.) teče od dana 31.05.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (svibanj 2014.) teče od dana 30.06.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (lipanj 2014.) teče od dana 31.07.2014. godine pa do isplate; - na iznos od 3.500,00 kn (srpanj 2014.) teče od dana 31.08.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (kolovoz 2014.) teče od dana 30.09.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (rujan 2014.) teče od dana 31.10.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (listopad 2014.) teče od dana 30.11.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (studeni 2014.) teče od dana 31.12.2014. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (prosinac 2014.) teče od dana 31.01.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (siječanj 2015.) teče od dana 28.02.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (veljača 2015.) teče od dana 31.03.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (ožujak 2015.) teče od dana 30.04.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (travanj 2015.) teče od dana 31.05.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (svibanj 2015.) teče od dana 30.06.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (lipanj 2015.) teče od dana 31.07.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (srpanj 2015.) teče od dana 31.08.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (kolovoz 2015.) teče od dana 30.09.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (rujan 2015.) teče od dana 31.10.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (listopad 2015.) teče od dana 30.11.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (studeni 2015.) teče od dana 31.12.2015. godine pa do isplate;
- na iznos od 3.500,00 kn (prosinac 2015.) teče od dana 31.01.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2016.) teče od dana 29.02.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2016.) teče od dana 31.03.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2016.) teče od dana 30.04.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2016.) teče od dana 31.05.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (svibanj 2016.) teče od dana 30.06.2016. godine pa do isplate; - na iznos od 4.000,00 kn (lipanj 2016.) teče od dana 31.07.2016. godine pa do isplate;
- 3 -
- na iznos od 4.000,00 kn (srpanj 2016.) teče od dana 31.08.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (kolovoz 2016.) teče od dana 30.09.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (rujan 2016.) teče od dana 31.10.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (listopad 2016.) teče od dana 30.11.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (studeni 2016.) teče od dana 31.12.2016. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (prosinac 2016.) teče od dana 31.01.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2017.) teče od dana 28.02.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2017.) teče od dana 31.03.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2017.) teče od dana 30.04.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2017.) teče od dana 31.05.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (svibanj 2017.) teče od dana 30.06.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (lipanj 2017.) teče od dana 31.07.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (srpanj 2017.) teče od dana 31.08.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (kolovoz 2017.) teče od dana 30.09.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (rujan 2017.) teče od dana 31.10.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (listopad 2017.) teče od dana 30.11.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (studeni 2017.) teče od dana 31.12.2017. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (prosinac 2017.) teče od dana 31.01.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2018.) teče od dana 28.02.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2018.) teče od dana 31.03.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2018.) teče od dana 30.04.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2018.) teče od dana 31.05.2018. godine pa do isplate; - na iznos od 4.000,00 kn (svibanj 2018.) teče od dana 30.06.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (lipanj 2018.) teče od dana 31.07.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (srpanj 2018.) teče od dana 31.08.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (kolovoz 2018.) teče od dana 30.09.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (rujan 2018.) teče od dana 31.10.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (listopad 2018.) teče od dana 30.11.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (studeni 2018.) teče od dana 31.12.2018. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (prosinac 2018.) teče od dana 31.01.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2019.) teče od dana 28.02.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2019.) teče od dana 31.03.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2019.) teče od dana 30.04.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2019.) teče od dana 31.05.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (svibanj 2019.) teče od dana 30.06.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (lipanj 2019.) teče od dana 31.07.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (srpanj 2019.) teče od dana 31.08.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (kolovoz 2019.) teče od dana 30.09.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (rujan 2019.) teče od dana 31.10.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (listopad 2019.) teče od dana 30.11.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (studeni 2019.) teče od dana 31.12.2019. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (prosinac 2019.) teče od dana 31.01.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2020.) teče od dana 29.02.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2020.) teče od dana 31.03.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2020.) teče od dana 30.04.2020. godine pa do isplate; - na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2020.) teče od dana 31.05.2020. godine pa do isplate;
- 5 -
- na iznos od 4.000,00 kn (svibanj 2020.) teče od dana 30.06.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (lipanj 2020.) teče od dana 31.07.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (srpanj 2020.) teče od dana 31.08.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (kolovoz 2020.) teče od dana 30.09.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (rujan 2020.) teče od dana 31.10.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (listopad 2020.) teče od dana 30.11.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (studeni 2020.) teče od dana 31.12.2020. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (prosinac 2020.) teče od dana 31.01.2021. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (siječanj 2021.) teče od dana 28.02.2021. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (veljača 2021.) teče od dana 31.03.2021. godine pa do isplate;
- na iznos od 4.000,00 kn (ožujak 2021.) teče od dana 30.04.2020. godine pa do isplate i - na iznos od 4.000,00 kn (travanj 2021.) teče od dana 31.05.2021. godine pa do isplate.
II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od od 66.645,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi što su je tužiteljice predale ovom sudu 26. lipnja 2019. navedeno je da su vlasnice stana smještenog u zgradi anagrafske oznake S., K. Z.
67. U tom stanu da stanuje zaštićeni najmoprimac A. S. sa kojom su bili prisiljeni sklopiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom jer je narečena temeljem propisa stekla stanarsko pravo i silom zakona postala zaštićeni
najmoprimac. N. smrti A. S. u predmetnom stanu kao zaštićeni
najmoprimac nastavio je živjeti njezin sin N. S. koji je s A. živio kao član
kućanstva. Z. o najmu stanova tuženik je povrijedio pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva namečući im brojna ograničenja a ponajviše nemogućnost naplate tržišne najamnine. Z. takvog postupanja na štetu tužiteljica tužena stječe korist odnosno stječe bez osnove te ne donošenjem odgovarajućih propisa a kod postojećih pozitivnih propisa tuženik nije postignuo potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova. Tužiteljicama je u najmanju ruku izmakla imovina koja se sastoji od novčane razlike između tržišne i
- 6 -
zakonom zaštićene najamnine. Radi svega naprijed navedenog tužiteljice su predložile da sud provede postupak, utvrdi visinu tržišne najamnine a nakon toga uzevši u obzir zaštićene najamnine koje tužiteljice primaju donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo na isplatu tog iznosa od najmanje 196.000,00 kn sa kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlike najamnina i troškovima postupka.
Obzirom na protek vremena tužiteljice su podneskom od 9. travnja 2021. proširile svoj tužbeni zahtjev zatraživši sada po istom činjeničnom i pravnom osnovu iznos od 340.000 kn, pripadajuće kamate i troškove postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti tužbu osporio po osnovi a i po visini. Tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke kondikcijskog zahtjeva jer za istoga nedostaje pravna osnova. Tuženik je predmetnim stanom "raspolagao" na osnovu Zakona o najmu stanova. Tuženik je nadalje istakao i zastaru prava jer se u konkretnom slučaju radi o povremenim tražbinama. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda ratificirana je 5. studenog 1997. i od tada predstavlja formalni izvor prava. Tužitelji su mogli od tada pa nadalje tražiti zaštitu svojih prava no to ne čine sve do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 25. veljače 2019. Prigovor zastare nadalje obuhvaćao bi i sva ona potraživanja koja su dospjela do 25. veljače 2016. obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 25. veljače 2019.
Nema osnove za naknadu štete tužiteljima jer u postupanju tužene nema protupravnosti. Tuženik smatra da bi se odgovarajućom primjenjenom najamninom u smislu pravične naknade mogla eventualno smatrati slobodno ugovorena najamnina i to u visinu koju je odredio članak 2 Odluke Vlade RH o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine.
3. U dokazne svrhe sud je pregledao zahtjev za mirnim rješenjem spora od 25.
veljače 2019., odgovor ODO-a Split na zahtjev tužiteljica za mirnim rješenjem spora, presudu Upravnog suda RH br. Us-1950/1991-8, rješenje Općine Split od 26. rujna 1990., Ugovor o najmu od 14. siječnja 1999., zk uložak 9136 K. O. Split, rješenje o nasljeđivanju od 28. rujna 1998., Ugovor o najmu s zaštićenom najamninom od 4.
listopada 2008., obračune najamnine, račune pričuve, dokaze o uplati zaštićenog najmoprimca, oglase sa internetskih stranica o najmu i prodaji, tekst objavljen u dnevnom tisku Slobodne Dalmacije o tome kako luduju cijene stanova u Splitu, snimku lokacije gdje se nalazi predmetni stan, sentencu iz presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž 935/2016, oglase o turističkom najmu, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-2967/2017-18, odluku Vrhovnog suda RH Rev 2364/2016, potvrdu Trgostan iz predmeta Pn 8/2019, dopise agencija Moreta i
Trgostan, odluku Vrhovnog suda RH Rev 1281/07-2, članak objavljen u IUS – info o opsegu pune kompenzacije vlasnicima zbog višegodišnje nemogućnosti korištenja nekretnine, članak Damira Jelušića objavljenog u Informatoru o zastarnim rokovima za naknadu štete prema Zakonu o obveznim odnosima kao i očitovanje G.
K., stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 14.
siječnja 2022. te je u postupku saslušan svjedok Ž. Đ. i tužiteljica pod 1
Ž. B..
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Prigovor zastare nije osnovan.
6. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.
- 7 -
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati razliku iznosa između najamnine koja se može ostvariti na tržištu za stan u S., K. Z. 67 (slobodno ugovorena najamnina) i zaštićene najamnine koju tužitelj
sada prima u iznosu od 165,00 kn od zaštićenog najmoprimca.
8. U. R. H. u svom čl.48.st.1. propisuje kako se njegovim
građanima jamči pravo vlasništva dok je čl.50.st.1. propisano da je zakonom moguće kada je to u interesu R. H. ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti.
9. N. sporno da su tužiteljice vlasnice stana u S., K. Z. 67,
položenog na I. katu, ukupne površine 71,97 m2. Isto tako nije sporno da tužiteljice ostvaruju mjesečni iznos zaštićene najamnine ranije u iznosu od 165,00 kn i to od zaštićenog najmoprimca.
10. Među strankama je sporno kojim pravnim osnovom tužitelj traži to što traži ovom tužbom od tuženika, sporna je pasivna legitimacija tuženika a ujedno je sporno je li na potraživanje tužitelja nastupila i zastara.
11. Što se pak tiče prigovora zastare valja istaknuti da je odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok.
Kao materijalno pravna osnova potraživanja tužiteljica iskazana je stjecanje bez osnove koje je pak propisano odredbom čl. 1110 ZOO koja propisuje da nakon nastupa zastare odštetnog zahtjeva oštećenik može zahtijevati od odgovorne osobe,
po pravilima stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je šteta prouzročena. U revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev 1281/07 istaknut je pravni stav da: nakon isteka roka zastare za naknadu štete počinje teći novi – petogodišnji rok upravo pozivom na citiranu zakonsku odredbu. Tako Vrhovno sud RH navodi da i usprkos činjenice što je nastupila zastara prava tužitelja da zahtijeva naknadu štete od tuženice zbog povrede ugovorne obveze ipak tužitelj u ovom predmetu osnovano potražuje spomenuti iznos od tuženice. Odredbom čl. 209 ZOO propisano je "nakon nastupanja zastare prava da zahtjeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima koja vrijede u slučaju stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta".
Sve da naprijed navedeno i nije istaknuto u ovom slučaju valja imati na umu da bi za utuženje štete oštećena osoba prije svega trebala znati obujam te štete a u konkretnom slučaju taj obujam se tek treba utvrditi. O tome govori i presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Statileo protiv Republike Hrvatske. U toj odluci naglašeno je da nije ni pravično ni utemeljeno sankciju nemogućnosti utuženja stavljati na teret tužitelja kao vjerovnika za kojeg objektivno nije bilo za očekivati da će podnositi tužbe radi naknade štete protiv Republike Hrvatske u razdoblju sve dok nije donesena presuda Statileo protiv Republike Hrvatske.
12. Ograničenje prava vlasništva tužitelja očituje se u tome jer je upravo Republika Hrvatska ograničila pravo vlasništva na način da je donijela Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/06, 48/98, 66/98 i 22/06) kojim zakonom su regulirani odnosi između najmodavca i zaštićenog najmoprimca i to tako da je točno utvrđeno pod kojim uvjetima osoba može steći status zaštićenog najmoprimca kao i mjerila po kojima se određuje zaštićena najamnina. Time je ujedno odgovoreno i na pitanje pasivnog legitimiteta u ovoj parnici kojeg je sud otklonio upravo smatrajući da se odgovornost tuženika temelji na činjenici da je on donošenjem navedenog pravnog propisa, ograničio Ustavom zajamčeno tužiteljevo pravo na uživanje njegovog vlasništva.
13.Tijekom postupka tužitelj se pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu Statileo protiv Hrvatske. Doista je nadležnost suda za ljudska prava odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih ili političkih prava sadržani u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6,99,14/02,13/03,9/05,1/06 i 2/10). U trenutku kada dakle Europski sud za ljudska prava utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više prava i jamstava tada sud donosi presude koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obavezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti. Upravo u presudi
Statileo protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je došlo do povrede čl.1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je istaknuo da rješenje kojim bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje vlasničkih prava ne smije istovremeno dovesti do narušavanja prava koja pripadaju stanarima. Republika Hrvatska dakle, treba poduzeti zakonodavne ali i druge opće mjere kojima će na primjeren način postići ravnotežu između vlasničkih interesa te interesa zaštićenih najmoprimaca s druge strane.
14. Bez obzira na ovakvu uputu suda u Strasbourgu još uvijek nije došlo do nikakvih promjena ni u zakonodavstvu a niti u drugim općim mjerama kako bi se prije svega obeštetili vlasnici koji su ograničeni u svojim vlasničkim pravima te s druge strane zaštitili zaštićeni najmoprimci. Tužiteljice ne mogu, a niti se od njih to može očekivati, da doživotno trpe ovakvu nemoguću pat poziciju. Tužiteljice dakle, imaju vlasništvo sa kojim ne mogu raspolagati. Notorna je činjenica da je to tim više izražen ovaj nonsens kada se u obzir uzme činjenica da vrlo često iznosi zaštićenih najamnina koje vlasnici nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci ne mogu pokriti niti iznos potreban za izdvajanje u sredstva zajedničke pričuve a na što je prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obvezan vlasnik a ne zaštićeni najmoprimac.
Ne donoseći dakle propise ili druge mjere kojim bi na primjereni način bila postignuta ravnoteža između interesa vlasnika stanova s jedne strane te interesa zaštićenih najmoprimaca s druge strane (a što bi bilo u interesu zajednice),
Republika Hrvatska i dalje sudjeluje u to je neravnoteži u kojoj jedino i isključivo trpe vlasnici nekretnina, u konkretnom slučaju tužitelji kao vlasnici stana u kojem imaju zaštićenog najmoprimca i za kojeg ostvaruju tek najamninu od 165,00 kn (sada 213,00 kn kako je kazala tužiteljica pod 1 Ž. B. na ročištu za glavnu raspravu
7. listopada 2021.). Kada je tome tako, onda zbog tog svog pasivnog postupanja odnosno propuštanja u postupanju Republika Hrvatska, koja se odredila da je interes zajednice zaštititi najmoprimce u privatnim stanovima (koji su do donošenja Zakona o najmu stana imali status nositelja stanarskog prava), ima tužiteljicama naknaditi iznos kojeg bi one inače po redovnom tijeku stvari ostvarile da njihovo pravo vlasništva nije ograničeno.
15. Kada je dakle raspravljeno pitanje aktivne i pasivne legitimacije, pitanje zastare i osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je u ovom postupku utvrditi još i visinu zahtjeva.
- 9 -
U svrhu utvrđivanja visine mjesečne cijene najma stana koji se nalazi na istoj ili sličnoj lokaciji sud je prikupio odnosno od tužitelja dobio nekoliko različitih ugovora o najmu stana kao i očitovanje G. K. stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina koji se očitovao punomoćniku tužitelja da vještačenje ne bi bilo potrebe provesti u svrhu utvrđivanja najamnine stana ako postoji mogućnost pribave ugovora o najmu stanova za to područje mikro lokacije S. – B.. U. tu svrhu pregledani su pribavljeni ugovori te je tako utvrđeno da bi prosječna cijena najma za kvart u kojem se nalazi predmetni stan iznosila 12 eura po m2 a koji podatak je u smislu potvrde izdala agencija T. d.o.o. u ovosudnom predmetu Pn 8/19.
16. Imajući u vidu površinu stana tužiteljica to bi značilo kad bi se kao cijena uzeo iznos od 10 eura, čak manje od prosjeka, da bi predmetni stan mogao postići cijenu na tržištu za najam od 700 eura mjesečno. Ako se taj iznos u eurima preračuna u kune kod tečaja od 7,5 kn, to bi dalo cijenu od nekih 5.250,00 kn. Važno je naglasiti da tužiteljice unatoč ovoj činjenici nisu mijenjale svoj zahtjev kako su ga konačno postavile u visini od 3.500,00 kn odnosno 4.000,00 kn što je sve manje nego li je iznos koji je upravo naveden kao utvrđena prosječna cijena najma na tržištu.
17. Slijedom svega naprijed navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti odnosno odlučeno je kao pod toč. I izreke ove presude. Važno je napomenuti da je sud u dokazne svrhe saslušao svjedoka Ž. Đ. kao i
tužiteljicu pod 1 koji su potvrdili da je predmetni stan još uvijek nedostupan tužiteljima jer u njemu živi zaštićeni najmoprimac, dok je tužiteljica pod 1 istakla čak i činjenicu kako sada primaju zaštićenu najamninu u visini od 213,00 kn dok zakonsku pričuvu plaćaju u iznosu od 275,00 kn. Smatrajući ovu pravnu stvar dovoljno raspravljenom i zrelom za meritorno odlučivanje sud je odbio sve daljnje prijedloge za izvođenje dokaza a odustao je i od predviđenog dokaza za izvođenje, očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo jer su tužitelji ovom sudu dali dovoljne razloge i dokaze o tome da je visinu tržišne cijene najma predmetnoga stana moguće utvrditi i bez ovog dodatnog troška, analizom pribavljenih dokaznih materijala.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP- a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 340.000,00 kn. Obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastava obrazloženih podnesaka od
9. travnja i 2. srpnja 2021 te 28. siječnja 2022., kao i pristupa i zastupanja na ročištima od 16. srpnja i 7. listopada 2021 te 7. travnja 2022. – svaka radnja po 500
bodova odnosno 600 bodova po Tbr. 36 Tarife, te konačno za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 48.500,00 kn. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos 25 % PDV-a ili iznos od 12.125,00 kuna, iznos od 2.310,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu (koliko su tužiteljice platile) te iznos od 3.710,00 kuna na ime sudske pristojbe za odluku (iako bi tužiteljice pripadao iznos od 3.750,00kn no sud je vezan zahtjevom stranaka a one su u pisanom popisu troška iznos pristojbe na presudu ograničile iznosom od 3.710,00 kn), što ukupno zbrojeno daje iznos od 66.645,00 kn, koliko će tuženik konačno, na ime naknade parničnog troška, morati isplatiti tužiteljicama.
19. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.
U Splitu, 17. svibnja 2022.
.
Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u
roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši,
županijski sud, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- zpz tuženika
- u spis
