REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2061/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. o. d.d., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., K. K. iz Z., protiv tuženika G. B., OIB:..., iz B., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u V., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-742/2021-2 od 15. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4353/20-29 od 3. svibnja 2021., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-742/2021-2 od 15. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4353/20- 29 od 3. svibnja 2021.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da o postavljenom pitanju u prijedlogu za dopuštenje revizije, kojim se pita može li se činjenica što je radnik, kojemu je radni odnos otkazan odlukom koja je utvrđena nedopuštenom, naplaćivao naknadu neisplaćenih plaća za razdoblje u kojem je bio zaposlen te primao plaću kod drugih poslodavaca, smatrati dvostrukom naplatom, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
3.1. Naime predmet ovog postupka je proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zapIjenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-602/16 od 3. ožujka 2017. te isplata (povrat) istih. Iz pobijane presude proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen jer propust tužitelja da u parničnom postupku istakne činjenicu tuženikova zaposlenja, a koja činjenica je postojala i mogla biti poznata tužitelju, ne može se podvesti pod razlog proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).
3.2. Nadalje, ni razlozi važnosti na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu (odluke ovog suda poslovni broj Revr-561/02 od 25. rujna 2002., poslovni broj Revr-560/03 od 7. travnja 2004, poslovni broj Revr-581/04 od 10. studenog 2004., poslovni broj Revr- 187/05 od 11. siječnja 2006., poslovni broj Revr-731/06 od 12. prosinca 2006, poslovni broj Revr-458/07 od 3. listopada 200. te odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2154/08 od 10. ožujka 2009 i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1210/14 od 4. ožujka 2015.) ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju iz razloga što su te odluke utemeljene na drugačijoj pravnoj i činjeničnoj situaciji.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
