REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 730/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB …, iz G., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & K., odvjetnici u Z., protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice podnesene protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-338/15-3 od 16. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Glini br. P-192/2009-11 od 19. lipnja 2013. i dopunska presuda br. P-192/2009-19 od 8. prosinca 2014., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Sisku, br. Gž-338/15-3 od 16. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Glini br. P-192/2009- 11 od 19. lipnja 2013., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati bruto iznos dodataka na plaću od 233.829,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2008., kao i da mu naknadi trošak ovog postupka od 14.813,00 kn. Dopunskom presudom je odbijen zahtjev tužitelja koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata na svaki potraživani iznos razlike plaće tužitelja. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u stražarskom osiguranju koje je trajalo 24 sata sedam dana tjedno, nakon čega bi trebao koristiti tri slobodna dana u razdoblju od 16. veljače 2005. do 16. svibnja 2008.
7. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski je sud potvrdio takvu presudu u odluci o glavnoj stvari, utvrđujući da je kroz utuženo razdoblje tužitelj ostvario prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Utvrđeno je da je tužitelj na ime takvog rada uvijek nakon obavljene službe koristio slobodne dane za koje sud utvrđuje da nije vođena valjana evidencija.
8. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na temelju odredbi Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOSRH/07) i to čl. 97. st. 1. do 6. kao i čl. 5.st. 1. do 3. te čl. 93. st. 1., 2., 5., do 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 114/04, 150/04).
9. Dio tražbine tužitelja odnosi se na razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 76/07) koji je propisao da se u čl. 97. iza st. 6. dodaje st. 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.
10. Prema tome, a slijedom propisa koji uređuju rad djelatnih vojnih osoba, postoje kategorija prekovremenog rada, te rada u dežurstvu i na straži.
11. Navedeno proizlazi iz odredaba sljedećih propisa:
Odredbom iz čl. 97. st. 1. ZSOSRH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.
U st. 2. propisano je da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. U st. 3. propisano je da su prekovremeni rad djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. U st. 4. je propisano da rad iz st. 3. ovog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine. U st. 5. je propisano da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. U st. 6. određeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. U st. 7. propisano je da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.
12. Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.
13. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati. Iznimno je propisano da se djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden. 14. Odredbom čl. 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, a posebno prava s osnove dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nedvojbenim proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba Zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.
15. Taj posebni provedbeni propis donesen je tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., a kojim je dopunjen raniji Pravilnik na način da su dodane odredbe o dodatku na plaću djelatnih vojnih osoba - dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe.
16. Dakle, u spornom razdoblju do stupanja na snagu tog Pravilnika, a sukladno čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nije postojao provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe.
17. Odredbe navedenog Pravilnika ne primjenjuju se retroaktivno i na razdoblje prije stupanja na snagu navedenog provedbenog propisa. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno u spornom razdoblju na temelju odredbe čl. 14. ZSOSRH/07 primijenili odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
18. Tuženica je tužitelju u spornom razdoblju samo djelomično na ime prekovremenog rada, pa tako i za dežurstva ili stražu, priznavala slobodne dane, te nije sporno da tužitelju u navedenom razdoblju nije u cijelosti omogućila korištenje slobodnih dana niti mu je isplatila naknadu.
19. Tuženica u reviziji ističe da tužitelj u spornom razdoblju za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva nije mogao ostvariti 24 sata prekovremenog rada jer s obzirom na specifičnosti tih službi djelatnih vojnih osoba ne radi svih 24 sata već osam sati na straži, osam na pripravnosti a osam je predviđeno za odmor.
20. Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.
21. Stoga se, uzimajući u obzir sve navedeno, rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće ne može, u spornom razdoblju, vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji prekovremeni rad bi se računao i odmor u trajanju od osam sati. Pravno stajalište da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno ovaj sud je već zauzeo u odluci ovoga suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., Revr-973/15- 2 od 30. svibnja 2017. i dr.
22. Stoga je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će utvrditi činjenicu sukladno iznijetom pravnom shvaćanju i donijeti novu presudu.
23. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP valjalo je ostaviti da se o trošku postupka odluči konačnom odlukom.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
