REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
K. P. Krešimira IV br.2.
21300 Makarska
11 P-397/2019
Ranije P-7909/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Marijani Visković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Š., M. 2., OIB:.., kojeg zastupaju punomoćnici D. L. i B. F., odvjetnici u M., protiv tuženika ad.1/ L. V. iz M., M. H. , OIB:…, ad.2/ mal. P. M. V. iz Z., L. , OIB:… i ad.3/ mal. P. M. V. iz Z., L. , OIB… tuženici ad.2/ i ad.3/ zastupani po zakonskoj zastupnici majci P. V. iz Z., L. , OIB:…, svi u svoje ime i kao nasljednici A. J. V. ud. M., a svi tuženici zastupani po punomoćniku S. P. L., odvjetniku u M., radi utvrđenja i uknjižbe, dana 30. travnja 2019. godine,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se precizirani tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj D. V. iz Š., OIB:…, suvlasnik 56/1000 dijela nekretnine označene kao č. zgr. 939 upisane u ZU. 2181, kao st. zgrada površine 419 m2 u KO M.-M., pa je temeljem ove presude, u zemljišnim i drugim javnim knjigama, ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 56/1000 dijela, uz istodobni upis brisanja prava suvlasništva u srazmjernom dijelu s imena tuženika: L. V. kći M., M., M. H. , OIB:…, P. M. V. (maloljetni), Z., L. , OIB: i P. M. V., (maloljetni), Z., L. , OIB:…, što su tuženici dužni trpjeti."
II Nalaže se tuženicima ad.1/, ad.2/ i ad.3/, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.010,00 Kuna.
Obrazloženje
Dana 27. veljače 2012. godine zaprimljena je tužba tužitelja D. V. protiv tuženika ad.1/ L. V. i ad.2/ A. J. V., radi utvrđenja i uknjižbe. Tužitelj u tužbi navodi, da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M. na nekretnini označenoj kao č. zgr. 939 upisanoj u zk.ul. 2181, kao st. Z. površine 419 m2 KO M.-M., upisane kao zk suvlasnice tuženice svaka za po jednu polovinu dijela. No, predmetna nekretnina predstavljala je bračnu stečevinu pok. M. V. i njegove supruge – tužene ad.2/, što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom ovog suda posl.br. P-984/07, a u kojem postupku su sudjelovale ovdašnje tužene. Pok. M. V. naslijedio je tužitelj kao njegov sin za ¼ dijela, dok su ga u preostalom dijelu naslijedile tužene, te je tužitelj suvlasnik 1/8 cijele nekretnine. Obzirom upis u zemljišnoj knjizi na imenima tuženica ne odgovara stvarnom vlasništvu, a iz razloga navedenih u presudi ovog suda pod posl.br. P-984/07, to tužitelj ima pravni interes utvrditi i uknjižiti pravo suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, odnosno uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje, pa ustaje ovom tužbom i predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj suvlasnik 1/8 dijela nekretnine označene kao č. zgr. 939 KO M.-M., te da je isti ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu navedenog prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime.
U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženice ad.1/ L. V. i ad.2/ A. J. V. izjavile su , da se protive tužbenim navodima, jer su neosnovani, te su predložile odbiti tužbeni zahtjev. Navele su, da je pravomoćnom presudom ovog suda pod posl.br. P-984/07 utvrđeno, da ostavinu pok. M. V. predstavlja ½ dijela čest. zgr. 939 KO M.-M., na kojoj tužitelju pripada ¼ dijela, s tim da u ostavinu ulazi samo prizemlje i dvije etaže ove zgrade (točka 2a. izreke navedene presude), dok je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-53/11 riješeno, da u ostavinu ulaze samo prizemlje s dvije sobe, prvi kat s kuhinjom, dnevnim boravkom, dvije sobe i kupaonica, te drugi kat s pet soba i tri kupatila. Iz toga slijedi da samo pojedini dijelovi označene nekretnine predstavljaju ostavinu iza pok. M. V., na kojima tužitelju pripada suvlasnički dio, dok svi ostali njeni dijelovi koji nisu obuhvaćeni i opisani prethodno navedenim sudskim odlukama ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. M. V., pa tim slijedom tužitelju na njima ne pripada pravo vlasništva koje se traži tužbom. U tom slučaju, međutim, radi se o presuđenoj stvari.
Rješenjem Općinskog suda u M. posl.br. P-128/12 od 4. srpnja 2014.g. prekinut je postupak zbog smrti tužene ad.2/ A. J. V., jer je utvrđeno da je ista umrla 19. siječnja 2014.g.
Podneskom od 23. travnja 2015.g. punomoćnici tužitelja dostavili su podatke o nasljednicima tužene ad.2/ A. J. V., navodeći da su njeni nasljednici:
L. V., M. M., A.-E. V., P. M. V. i P. M. V., te su predložili da ih sud pozove da preuzmu postupak. U privitku je dostavljeno djelomično rješenje o nasljeđivanju iza smrti ostaviteljice V. A. (J.) posl.br. O-57/14 od 5. siječnja 2015. godine. Rješenjem Općinskog suda u S., S. služba u M. posl.br. P-7909/2015 od 18. svibnja 2015.g. pozvani su gore navedeni nasljednici da preuzmu postupak. Dana 18. travnja 2016.g. zaprimljen je podnesak punomoćnika tužitelja u kojem isti navode, da je, nakon provođenja ostavinskog postupka, utvrđeno kako su nasljednici u odnosu na predmetnu nekretninu samo tuženici označeni kao ad.1/ L. V., ad.2/ P. M. V. i ad.3/ P. M. V., pa tužitelj ovim putem, a prije no što su se u raspravljanje upustili tuženici ad.2/ M. M. i ad.3/ A.-E. V., u odnosu na te tuženike povlači tužbu.
Rješenjem Općinskog suda u S., S. služba u M. posl.br. P-7909/2015 od 21. travnja 2016.g. utvrđeno je, da je u odnosu na tuženike ad.2/ M. M. i ad.3/ A.- E. V., tužba povučena, sukladno odredbi članka 193. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).
Očitujući se na prigovore tuženika, tužitelj je dodatno naveo da je neosnovan prigovor presuđene stvari, obzirom se postupak pod posl.br. P- 984/07 vodio radi utvrđenja što ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. M. V., dok se ovaj postupak vodi radi ispravka pogrešne uknjižbe, jer upis u ZK ne odgovara stvarnom stanju vlasništva. Nadalje, da su i ostali navodi iz odgovora na tužbu neosnovani, obzirom da je nepobitna činjenica kako je pravomoćnom presudom P-984/07 utvrđeno da čest. zgr. 939 KO M.-M. predstavlja bračnu stečevinu oca tužitelja sad pok. M. V. za ½, te da ta imovina predstavlja njegovu ostavinsku imovinu. Isto tako je nesporno, kako je rješenjem posl.br. O-139/10 utvrđeno, da ostavinsku imovinu iza pok. M. V. čini ½ stambene zgrade u M. M. H. 42., koja nosi oznaku čest. zgr. 939KO M.-M., a koja se sastoji od prizemlja sa dvije sobe, prvog kata sa kuhinjom, dnevnim boravkom, dvije sobe i kupaonice, te drugog kata sa pet soba i tri kupatila, te je nesporno kako je tužitelj naslijedio svog oca pok. M. V. za ¼ dijela. Kako tužitelj nije upisan u ZK, niti na jednom suvlasničkom omjeru čest. zgr. 939, isti ima pravni interes upisati se kao suvlasnik predmetne nekretnine, a na što svakako ima pravo imajući u vidu pravomoćnu presudu P-984/07.
Na ročištu dana 16. siječnja 2017. godine punomoćnik tuženika dodatno je naveo, da tužitelju ne pripada 1/8 dijela čest. zgr. 939 već 1/8 od ½ dijela čest. zgr. 939 i to upravo onih dijelova koji su definirani presudom ovog suda posl.br. P-984/07 i rješenjem O-53/11, jer je na tim konkretnim dijelovima predmetne nekretnine tužiteljevom pravnom predniku M. V. pripala ½ dijela koju mu on kao njegov nasljednik dijeli zajedno sa ostalim nasljednicima, pa da bi mu po tome pripao samo suvlasnički dio od 1/16 konkretnog dijela predmetne nekretnine. Nakon dostavljenog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. N., tužitelj je podneskom od 16. listopada 2018.g. precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da sada isti glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj D. V. iz Š., OIB:…, suvlasnik 56/1000 dijela nekretnine označene kao č. zgr. 939 upisane u ZU. 2181, kao st. Zgrada površine 419 m2 u KO M.-M., pa je temeljem ove presude, u zemljišnim i drugim javnim knjigama, ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 56/1000 dijela, uz istodobni upis brisanja prava suvlasništva u srazmjernom dijelu s imena tuženika: L. V. kći M., M., M. H. 42, OIB:…, P. M. V. (maloljetni), Z., L. , OIB:… i P. M. V., (maloljetni), Z., L. , OIB:…, što su tuženici dužni trpjeti."
U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. 939 zgr. KO M.-M., pregledom presude Općinskog suda u M. posl.br. P- 984/07 od 16. listopada 2008.g., pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u M. posl.br. O-139/10 od 13. rujna 2010.g. iza pok. M. V., pregledom djelomičnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-57/14 od 5. siječnja 2015.g. iza pok. A. (J.) V., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina I. N., dipl.ing.građ., pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka I. N. od 23. lipnja 2017. godine, saslušanjem tužitelja D. V. kao parnične stranke, te pregledom spisa pod posl.br. O-53/11 i P- 984/07. Na ročištu dana 29. ožujka 2018. godine punomoćnik tuženika izjavio je da tuženici neće pristupiti na ročište, te je odustao od prijedloga da se izvede dokaz njihovim saslušanjem. Kako je sud odlučio da će se na tom ročištu izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, a tuženici nisu pristupili, niti su svoj izostanak opravdali, već je njihov punomoćnik izjavio da odustaje od njihovog saslušanja, sud je na tom ročištu izveo dokaz samo saslušanjem tužitelja kao parnične stranke. Punomoćnici tužitelja nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud prihvati precizirani tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema popisu kojega su priložili u spis. Punomoćnik tuženika izjavio je da je suglasan da se zaključi raspravljanje, te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev. Punomoćnici stranaka popisali su trošak parničnog postupka.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a iz slijedećih razloga.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva (suvlasništva) nekretnine označene kao č. zgr. 939 KO M.-M. u dijelu od 56/1000 suvlasničkog dijela, te uknjižba tog dijela suvlasništva u zemljišnim knjigama ovog suda.
Saslušan kao parnična stranka tužitelj D. V. u svom iskazu je naveo, da je sve ono što traži u ovom postupku upravo ono što je naslijedio iza svog oca i traži da ga se u tom dijelu uknjiži kao suvlasnika u zemljišnim knjigama na toj nekretnini. Istaknuo je da nije u kontaktu sa tuženicima, niti je dolazio u tu kuću zadnjih 30 godina, niti zna kako ona sada izgleda. Znao je kako je ranije izgledala stara kuća, a nikada ga nitko nije ništa pitao, niti mu rekao da će se kuća nadograđivati. Naveo je, da nema ključ od kuće, niti je tu dolazio, a želi se uknjižiti na svoj suvlasnički dio koji mu po zakonu pripada. Istaknuo je, da njegov otac nije davao suglasnost da se ta kuća nadograđuje, a niti on kao njegov nasljednik.
Ovaj sud je izašao sa vještakom na lice mjesta i utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o stambenoj zgradi koja se nalazi na čestici oznake č. zgr. 939 KO M.-M. i koja je izmijenjena u odnosu na ono kako je izgledala kod prijašnjih postupaka između stranaka, jer je ista nadograđena za visinu potkrovlja, te je sa zapadne strane također izvršena nadogradnja od prvog kata prema potkrovlju, koja nije dovršena. Ovo su sudu i vještaku pokazale stranke i to punomoćnici tužitelja, tužena ad.1/ osobno i punomoćnik tuženika. Isto tako su stranke suglasno sudu i vještaku pokazale prizemlje, prvi i drugi kat, koji su bili predmet ostavinskog postupka iza pok. M. V. u rješenju pod posl.br. O-53/11. Tužitelj je predložio da vještak prikaže omjerne dijelove ranije opisanog dijela nekretnine koji se spominju u presudi P-984/07, a u odnosu na cijelu nekretninu. Sud je naložio stalnom sudskom vještaku da u Nalazu i mišljenju prikaže omjer korisnih vrijednosti dijela predmetne nekretnine koju je tužitelj stekao nasljeđivanjem prema presudi P-984/07 , te koliki je to dio u odnosu na korisnu vrijednost cijele nekretnine.
Stalni sudski vještak I. N. dostavio je dana 23. lipnja 2017.g. Nalaz i mišljenje, u kojem je prikazao lokaciju predmetne nekretnine, dostavio foto- dokumentaciju postojećeg stanja, priložio stare fotografije predmetne nekretnine, napravio prikaz neto korisnih površina i izračun korisnih vrijednosti po etažama prema prvobitnom i postojećem stanju, te priložio nacrte. U svom Zaključku vještak navodi, da se stari dio zgrade sastoji od ukupno 471 korisnih vrijednosti. Postojeća zgrada sastoji se od ukupno 1053 korisnih vrijednosti. Idealni dio od 1/8 starog dijela zgrade iznosi 59 korisnih vrijednosti. 59 korisnih vrijednosti u odnosu na novo postojeće stanje zgrade iznosi 59/1053 dijelova ili 56/1000 dijelova. Nalaz vještaka nalazi se na stranicama 72 do 94 spisa.
Sud je Nalaz i mišljenje vještaka dostavio strankama.
Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno navedenom Nalazu precizirao svoj tužbeni zahtjev.
Punomoćnik tuženika je na ročištu 19. listopada 2017. godine zatražio rok za očitovanje na Nalaz i mišljenje vještaka, kao i na precizirani tužbeni zahtjev tužitelja, pa je sud rješenjem udijelio tuženicima rok od 15 dana radi očitovanja. Na ročištu dana 7. prosinca 2017.g. punomoćnik tuženika nije se očitovao ni na Nalaz i mišljenje vještaka, ni na precizirani tužbeni zahtjev tužitelja, već je predložio da se izvede dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
Na ročištu dana 29. ožujka 2018.g. punomoćnik tuženika izjavio je da odustaje od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem tuženika, te da osporava u cijelosti Nalaz građevinskog vještaka kao nepotreban i protivi se preinačenom tužbenom zahtjevu.
Obzirom da stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka, sud je ovaj Nalaz vještaka prihvatio, jer je isti izrađen stručno, objektivno i detaljno je obrazložen.
Pregledom spisa Općinskog suda u M. pod posl.br. P-984/07 sud je utvrdio, da je u istom donesena presuda dana 16. listopada 2008.g. povodom tužbe tužitelja D. V. (ovdje tužitelja) protiv tuženika ad.1/ A.-J. V., ad.2/ L. V. (ovdje tužene ad.1/) i ad.3/ M. V., radi utvrđenja. Navedenom presudom prihvaćen je preostali tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno, da je nekretnina označena kao čest. zgr. 939 KO M.-M. (u naravi zemljište sa zgradom), pokretnine koje se nalaze u zgradi, te nekretnina označena kao čest.zem. 335/2 KO B. na moru (u naravi građevinsko zemljište) bračna stečevina pok. M. V. i tužene ad.1/ A. J. V. za po ½ dijela cjeline u kojem dijelu da ista ulazi u ostavinsku imovinu pokojnika, a sve kako je to naznačeno u točkama 1. i 2. izreke navedene presude. Ova presuda je postala pravomoćna.
Pregledom spisa Općinskog suda u M. posl.br. O-53/11 iza pok. M. V. ovaj sud je utvrdio, da je rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-139/10 od 13. rujna 2010.g. iza pok. M. V. utvrđeno da njegovu imovinu čini, između ostalog stambena zgrada sa zemljištem katastarske oznake č. zgr. 939 KO M.-M. za ½ i stambena zgrada sa zemljištem u M. u Ulici M. H. 42., koja se sastoji od prizemlja i dvije etaže, za ½ dijela. Njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni su: supruga ostavitelja A. J. V. za ¼ dijela, L. V. kći ostavitelja za ½ dijela i D. V. sin ostavitelja za ¼ dijela. Dana 17. veljače 2011.g. Općinski sud u M. u tom postupku donosi rješenje posl.br. O-53/11 kojim prihvaća žalbu nasljednika A. J. V. i L. V., pa preinačava navedeno rješenje o nasljeđivanju na način, da kao ostavinsku imovinu ostavitelja M. V. utvrđuje: "1/2 stambene zgrade sa zemljištem u M. u U. M. H. 42, koja nosi oznaku č. zgr. 939 KO M.-M., koja se sastoji od: - prizemlja s dvije sobe, prvog kata s kuhinjom, dnevnim boravkom, dvije sobe i kupaonica i drugi kat s pet soba i tri kupatila". Navedena rješenja postala su pravomoćna.
Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je, da su, u trenutku podnošenja tužbena istoj bile upisane kao suvlasnice L. V. kći M. za ½ dijela i A. J. V. ud. M. za ½ dijela.
Tijekom postupka tužitelj je istaknuo da su nasljednici na dijelu A. J. V. – L. V., P. M. V. i P. M. V..
Upis u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini među strankama nije niti sporan.
Isto tako među strankama nije sporno, ni da je nasljednikom iza pok. M. V. proglašen i ovdašnji tužitelj D. V. na predmetnoj nekretnini.
Kao što je već naprijed navedeno, tužitelj smatra da je pravo suvlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. V.. Međutim, da svoje pravo suvlasništva ne može uknjižiti u zemljišnim knjigama, jer upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju, niti presudi pod posl.br. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes ustati ovom tužbom i zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva i upis u zemljišnoj knjizi. Kako tužitelj nema ispravu podobnu za upis njegovog suvlasništva, te presudu pod posl.br. P- 984/07 i rješenje o nasljeđivanju pod posl.br. O-139/10 i O-53/11 ne može provesti u zemljišnim knjigama, u ovoj parnici je valjalo raspraviti pitanje upisa prava suvlasništva, kako je to tužitelj zatražio u preciziranom tužbenom zahtjevu. Ovaj sud smatra, da je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Tužitelj ima pravomoćne odluke kojim je utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev precizirao u skladu sa Nalazom i mišljenjem vještaka I. N., koji je u svom vrlo opširnom i detaljno obrazloženom Nalazu prikazao staro stanje predmetne nekretnine, temeljem opisa zgrade u sudskoj presudi posl.br. P-984/07, prema stvarnom stanju na terenu i prema starim fotografijama. I sama tužena ad.1/ L. V. je vještaku I. N. prikazala staro stanje zgrade, kako bi ona bila prikazana u presudi P-984/07, te ista nije imala primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka. Dakle, vještak je prikazao i ocijenio korisne vrijednosti predmetne nekretnine i utvrdio da bi na temelju svih parametara i izvedenih dokaza, tužitelju pripadalo 56/1000 dijela postojeće zgrade.
Sam tužitelj je u svom iskazu izričito naveo, da ni on ni njegov otac nisu dali suglasnost za bilo kakvu nadogradnju predmetne zgrade, što tuženici nisu niti osporili.
Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je, da je tužiteljev suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini upravo onaj kojega je isti postavio u tužbenom zahtjevu, da je taj dio stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju, zbog čega je sud u cijelosti prihvatio precizirani tužbeni zahtjev, pri čemu valja navesti da se nije radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, jer je isti preciziran u skladu sa Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. U svakom slučaju, u konkretnoj pravnoj stvari postoji građansko-pravni odnos između tužitelja i tuženika i tužitelj ima pravni interes za upis tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a sve na temelju odredbe članka 68. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje u tekstu: ZV), u svezi sa odredbom članka 128. st.1. i 2. ZV. Tužitelj je dakle suvlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog prednika.
U odnosu na prigovor tuženika da bi se u ovom slučaju radilo o presuđenoj stvari, valja navesti, da takav prigovor nije osnovan. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoje objektivni i subjektivni identitet spora, sukladno odredbi članka 333. ZPP. Imajući u vidu činjenični supstrat predmetne tužbe tužitelja D. V., kao i postavljeni tužbeni zahtjev, razvidno je da u konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet spora u odnosu na parnicu koja se vodila pod posl.br. P-984/07, zbog čega takav prigovor tuženika nije osnovan. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).
Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost predmeta spora je 11.000,00 Kuna.
Tako je tužitelju valjalo priznati: za sastavljanje tužbe od 27. veljače 2012.g. 100 bodova temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 19. svibnja 2016.g., 16. siječnja 2017.g., 14. veljače 2017.g. i 29. ožujka 2018.g. svako po 100 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 14. ožujka 2016.g., 14. prosinca 2016.g., 19. listopada 2017.g. i 7. prosinca 2017.g., svako po 25 bodova, temeljem Tbr.9. t.2. Tarife, za sastavljanje podneska od 16. listopada 2017.g. 100 bodova, temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, za sastavljanje podnesaka od 23. travnja 2015.g. i 18. travnja 2016.g. , svako po 25 bodova temeljem Tbr.8. t.3. Tarife, dakle ukupno 750 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 7.500,00 Kuna. Ovaj iznos je valjalo uvećati za iznos od 1.875,00 Kuna na ime poreza na dodanu vrijednost 25% , zatim za iznos od 6.835,00 Kuna na ime troškova vještačenja, te za iznos od 800,00 Kuna na ime troškova sudske pristojbe tužbe i presude, pa je tako tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 17.010,00 Kuna.
Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ovoga rješenja.
U Makarskoj, 30. travnja 2019. godine
S U D A C
Marijana Visković, v.r.
