REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2514/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB: ..., iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici A. B. i I. K., odvjetnici iz Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3223/17-3 od 22. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-1000/16 od 26. srpnja 2017., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-3223/17-3 od 22. veljače 2018. i presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P- 1000/16 od 26. srpnja 2017., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. „Utvrđuje se da je tužitelj P. V., ..., Š., OIB: ..., vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake 15696/1, Z.U. 1873, K.O. P. i to onog dijela nekretnine koji je na skici mjesta očevida od 30. svibnja 2017. godine izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima A-B-C-D-A, površine 4.745,00 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Utvrđuje se da je tužitelj P. V., ..., Š., OIB: ..., vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake 15696/1, Z.U. 1873, K.O. P. i to onog dijela nekretnine koji je na skici mjesta očevida od 30. svibnja 2017. godine izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima E-F-G-H-E, površine 2.581,00 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.

3. Utvrđuje se da je tužitelj P. V., ..., Š., OIB: ..., vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake 15696/1, Z.U. 1873, K.O. P. i to onog dijela nekretnine koji je na skici mjesta očevida od 30. svibnja 2017. godine izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima I-J-K-L-I, površine 6.586,00 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.“

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ukine presuda suda drugoga stupnja i predmet vrati na odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. materijalno-pravno pitanje: da li činjenica postojanja višestoljetnog suhozida na nekretnini ukazuju na postojanje višestoljetnog poštenog posjeda u smislu odredbe paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika i paragrafa 1460 Općeg građanskog zakonika?

2. materijalno-pravno pitanje: da li iskazivanje svjedoka rođenog 1947. godine i 1958. godine a koje je sud ocijenio kao suglasne, logične i uvjerljive predstavljaju neposredna saznanja i dokaz da je osoba u poštenom posjedu preko 40 godina i to sve do 8. listopada 1991. a sve u smislu odredbe članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998 u daljnjem tekstu: ZV/96 i čl. 159. st. 1. i st. 4. ZV-a?“

8. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Radomilja i Jakeljić protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske.

9. Prema shvaćanju revizijskog suda tužitelj u biti postavlja pitanje jesu li na njegovoj strani ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini na kojoj je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik, kada su svjedoci, čije iskaze nižestupanjski sudovi prihvaćaju, potvrđuju da je tužitelj, odnosno njegovi prednici u posjedu spornog dijela dugi niz godina, odnosno više od 40 godina računajući do dana ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP.

10. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su sporne nekretnine ograđene suhozidom, da su saslušani svjedoci (rođeni 1947. i 1958.) potvrdili da je tužitelj u posjedu istih, da je tužitelj te dijelove nekretnine naslijedio iza svog oca, da je pok. otac tužitelja upisan u katastru kao posjednik spornih nekretnina u ukupnoj površini od 7826 m2, a da tužitelj u konkretnom slučaju traži da se utvrdi vlasnikom ukupno površine od 13922 m2.

11. Pri tome prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja smatrajući da tužitelj nije dokazao da je on, odnosno njegovi prednici bio u posjedu spornih dijelova u razdoblju od 1901. do 1941. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući je sporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Prvostupanjski sud zaključuju da je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima spornu nekretninu držali u mirnom, faktičnom i poštenom posjedu, a da posjedovna evidencija samo po sebi ne predstavlja dovoljan dokaz za presuđenje.

12. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je sa svojim prednicima posjedovao sporne dijelove do 1941. tj. da su se do 1941. ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu pravnog pravila paragrafa 1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika.

13. Međutim, drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti shvaćanja zauzeta u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske (br. zahtjeva 35298/04), Radomilja protiv Hrvatske (zahtjev br. 37685/10) i Jakelić protiv Hrvatske (zahtjev br. 22768/12). Takvo shvaćanje drugostupanjski sud zauzima jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je bio barem pošteni posjednik predmetnih nekretnina.

14. Prije svega valja istaći da se prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. To znači da tužitelj nije trebao dokazivati poštenje svog posjeda, a kako to pogrešno smatra sud drugoga stupnja. To tim više što prvostupanjski sud smatra da su tužitelj, odnosno njegovi prednici bili pošteni posjednici dijelova spornih nekretnina.

15. Isto tako pogrešno drugostupanjski sud smatra da saslušani svjedoci, koji su potvrdili da je tužitelj u posjedu spornih dijelova „od davnina“, ne mogu potvrditi posjedovanje tužitelja i njegovih prednika u razdoblju od 1950. do 1999., a kada je Ustavni su ukinu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP, samo zbog činjenice da su isti svjedoci rođeni 1947. odnosno 1958.

16. Revizijski sud je u nizu svojih odluka prihvatio shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske, a vezano za povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U toj odluci je zauzeto shvaćanje:

„Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne može lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.“

U citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava je navedeno shvaćanje kojim navedeni Sud „smatra da podnositelji zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao- s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takva neustavni propis, već državna tijela te države moraju snositi štetu.“

17. Kako su nižestupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili ocijeniti je li tužitelj, zajedno sa svojim prednicima do 17. studenoga 1999. stekao pravo vlasništva dosjelošću na spornim dijelovima nekretnine u vlasništvu države, vodeći računa da je njegov posjed bio pošten, ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi ZVDSP.

18. Radi navedenog valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti obje nižestupanjske odluke primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti je li tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na spornim dijelovima nekretnine, vodeći računa da su ti dijelovi ograđeni suhozidom, te da je prednik tužitelja dijelom upisan i kao posjednik sporne nekretnine. U tom smislu će se utvrditi na temelju čega je prednik tužitelja upisan u katastar kao posjednik.

20. Pri tome će se provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, te donijeti novu meritornu odluku o zahtjevu tužitelja.

21. Novom odlukom odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.