REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2653/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB ... , koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz Odvjetničkog društva D. i p., iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB ... , zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1641/2017-3 od 29. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-953/17-6 od 31. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati dnevno po 296,23 kn po danima koji su naznačeni u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog naznačenog datuma pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 2.817,50 kn (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:
1. „Da li se za obavljeni rad naknada plaća te povećana naknada-plaća koju je poslodavac dužan isplatiti radniku jedino može odrediti i utvrditi u upravnom postupku ili je za navedeno mjerodavan i ugovor o radu, Zakon o radu te nadasve činjenica da je rad doista i izvršen od strane radnika te da za navedeno onda taj isti radnik mora biti i adekvatno plaćen te da li se predmetni eventualni propust i nedostatak od strane upravnog tijela može riješiti u parničnom postupku (npr. kroz institut prethodnog pitanja, kroz pitanja utvrđenja odredivosti i određenosti određene obveze sukladno Zakonu o obveznim odnosima i sl. sve ovo u svezi s čl.7.,8.,12. te 82-88 Zakona o radu)?“
2. ”Da li su stupanjem na snagu Uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe stavljene izvan snage Odluka o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika te Odluke ministra obrane od 18.09.1995. i 27.09.1966.?
3. ”Da li je i neovisno o postavljenim pitanjima pod 1 i 2 ove revizije, poslodavac (tuženik) dužan isplatiti naknadu-plaću i povećanu naknadu-plaću za obavljeni rad radniku (tužitelju) kada je od strane radnika (tužitelja) rad stvarno i obavljen (u konkretnom slučaju naknada za predmetni rad bila je od strane poslodavca-tuženika još i isplaćivana u nekom ranijem periodu te je kasnije iako je predmetni rad nastavljen bila uskraćena daljnja isplata naknade i povećane naknade
– plaće za rad iako se isti i nadalje obavljao od strane radnika-tužitelja, a sve ovo u svezi s čl. 7., 8., 12. te 82-88 Zakona o radu)?“
8. Kao razloge tužitelj navodi presude ovog suda Revr-671/07 od 28.11.2007. te Gzz-115/01 od 27.11.2001., Gzz-116/01 od 12.12.2001., Gzz-222/01 od 13.2.2002., Gzz-208/01 od 13.2.2002 i Gzz od 19.12.2001.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom posebne naknade, dnevnice u iznosu od 123,00 kn (za razdoblje svibanj i lipanj mjesec 2003.) i dnevnog pirotehničkog dodatka za razdoblje i dnevnog pirotehničkog dodatka za razdoblje srpanj, rujan, listopad i studeni mjesec 2003. u visini od 296,23 kn.
10. Nižestupanjski sudovi zaključuju da ne postoji pravni osnov na temelju kojeg bi se tužitelju u navedenom razdoblju isplaćivali utuženi iznosi jer je prema odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02) propisano da su akti kojima se odlučuje o prijemu u službu, raspoređivanju, plaćama, pravima, obvezama i odgovornosti, te prestanku službe – upravni akti (čl. 12.), a da je odredbom čl. 169. Regulirana plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. U tom smislu, sudovi ističu da u konkretnoj situaciji iz priložene dokumentacije proizlazi da tužitelju za utuženi period nije rješenjem određeno pravo na isplatu traženih dodataka s osnova naknade i dnevnica. U odnosu na dodatak za radno mjesto pirotehničara, sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je bio raspoređen na radno mjesto pirotehničara do 1. prosinca 2002., do kad je bila na snazi Odluka o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika.
11. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud.
12. U odnosu na odluku Revr-671/07 od 28.11.2007. za istaknuti je da nije primjenjiva u ovom konkretnom predmetu jer u postupku na koji se odnosi navedena odluka bio zahtjev za isplatom za prekovremeni rad što sud može po čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama, dakle postoji pravni osnov dok u ovom konkretnom predmetu navedenim Zakonom nije predviđena posebna osnova za isplatu traženih dodataka. Ni preostale odluke na koje se tužitelj poziva ne predstavljaju opravdan razlog za razrješenje konkretnog spora jer se u tim odlukama izražava pravno shvaćanje da sud može odlučiti o nekom prethodnom pitanju kad upravni akt nije donesen ako je to pravo pripada na temelju samog zakona, dok isplate koje tužitelj potražuje nisu priznate na temelju samog zakona.
13. Kako iz navedenog proizlazi da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni – to je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
