REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5176/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.R. i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. Ž.S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 11. travnja 2022., broj 4. Pp-1547/2021, u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. Ž.S.kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tu okrivljenicu.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. Ž.S. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 11. travnja 2022., broj 4. Pp-1547/2021, proglašene su krivima okr. A.R. i okr. Ž.S. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakoj, izrečena novčana kazna u iznosu 188,00 kuna (što je protuvrijednost 50 DEM odnosno 25 EUR), koju su dužne platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te su obvezane na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna, svaka okrivljenica.
2. Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnijela okr. Ž.S., putem branitelja odvjetnika A.K., navodeći u uvodu žalbe da se žali zbog svih zakonom predviđenih razloga, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. Ž.S. pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. Ž.S. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da je ona priznala prekršaj, što ona nije napravila, nego je svoj zahtjev uvjetno postavila ako joj se izrekne najblaža novčana kazna odnosno ukor, pa s obzirom da prvostupanjski sud nije tako postupio, okrivljenica je predlagala izvesti doka ispitivanja jedinog svjedoka M.S., a što prvostupanjski sud nije izveo, zbog čega je pobijana presuda u cijelosti nezakonita i neodrživa.
6. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenice u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Prije svega treba navesti da je okr. Ž.S. u ponovljenom postupku promijenila svoju obranu, i to bez navođenja razloga za takvo postupanje, koja činjenica, po ocjeni ovog suda, jasno upućuje na pokušaj manipulacije utvrđivanja činjeničnog stanja. Nadalje, zahtjev koji je okr. Ž.S. iznijela u obrani u ponovljenom postupku je pogrešno upućen prvostupanjskom sudu i isti je trebao biti upućen tužitelju, jer se očito radi o zahtjevu ove okrivljenice o uvjetima njenog priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankciji pa se, dakle, radi o institutu sporazumijevanja stranaka iz čl. 109.e Prekršajnog zakona.
8. Neosnovano okr. Ž.S. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je u presudi utvrdio da je ona priznala prekršaj. Prvostupanjski sud je u odlomku 5. obrazloženja pobijane presude reproducirao obranu ove okrivljenice upravo onako kako ju je ista navela u svojoj pisanoj obrani. Što se tiče potrebe ispitivanja svjedoka M.S., i ovaj sud smatra da za izvođenje navedenog dokaza nije bilo nikakve potrebe, jer je okr. A.R., u svojoj obrani, koju nije mijenjala u ponovljenom postupku, jasno i nedvojbeno navela da su se ona i okr. Ž.S. inkriminirane prilike svađale. Dakle, okr. A.R. je jasno i bez ikakvih dvojbi opisala inkriminirani događaj, ne dovodeći u sumnju ni jednu okolnost čak ni glede svog ponašanja pa je prvostupanjski sud je svoju odluku osnovano donio na temelju njene obrane. Iz navedenog razloga, nema osnove za provođenje dokaza ispitivanja svjedoka M.S., što se ističe u žalbi, jer, kao prvo, okr. Ž.S. uopće ne navodi (ni u obrani, niti sada u žalbi) na koju odlučnu okolnost bi se navedeni svjedok trebao ispitati, a, osim toga, s obzirom da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, ispitivanje ovog svjedoka je potpuno suvišno i nepotrebno bi se odugovlačio prekršajni postupak.
9. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okr. Ž.S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. Ž.S. nije žalila zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, a radi se o najnižoj zakonom propisanoj novčanoj kazni za ovaj prekršaj, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U konkretnom slučaju, a imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, u odnosu na prijedlog okr. Ž.S. iznesen u pisanoj obrani da joj se izrekne ukor, treba navesti da je sudski ukor vrsta odgojne mjere koja se može primijeniti samo prema maloljetnim počiniteljima prekršaja, a za primjenu opomene, kao mjere upozorenja, nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti iz čl. 43 Prekršajnog zakona, jer je za inkriminirani prekršaj zakonom propisana, uz novčanu kaznu, i kazna zatvora.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. Ž.S. bila lošeg imovnog stanja te je vidljivo da ima redovna primanja u iznosu 5.000,00 kuna pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.
