REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-86/2021
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., O.:
…, protiv tuženika pod 1. M. P. iz K., D., O.:
…, zastupana po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., radi isplate,
nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 30. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužene, dana 17. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e:
I Dužna je tužena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju D. M. iz S., O.: …, iznos od 24.695,95 kuna
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26. rujna 2020. do isplate prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
dok se za više traženu kamatu potraživanu na dosuđeni iznos od 28.8.2017. pa do dana kada je kamata dosuđena-do 26. rujna 2020. zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 597,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 15. siječnja 2021. spram tužene pod 1. M. P. i tužene pod 2. S. J. se navodi kako je tužena ad. 1. je kao punomoćnica zastupala tuženu ad.2. u postupku koji je tužitelj kod O. suda u S. pod brojem P-11353/15 vodio protiv tužene ad. 2. radi isplate. U navedenom postupku Ž. sud u S. donio je presudu broj G. -848/2017 od dana 12. travanja 2017. kojom je preinačena presuda O. suda u S. broj P-11353/15 od dana 23. siječnja 2017. te je naloženo D. M. da S. J. naknadi parnični trošak u iznosu od 24.287,50 kn. Protiv navedene pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju V. sudu R.. Međutim, tužena ad.2. je putem punomoćnice, tužene ad.1., podnijela protiv tužitelja prijedlog za izravnu naplatu temeljem navedene presude G.-848/2017 Ž. suda u S..
Temeljem navedenog F. S. je tužitelju zaplijenila i u korist računa tužene ad.2. dana 28.8.2017. godine iz osnove glavnice i kamata naplatila iznos od 24.695,95 kn.
V. sud R. je postupajući po reviziji tužitelja istu usvojio te je presudom R.-2700/2017 od dana 19. svibnja 2020. preinačio presudu Ž. suda u
S. broj G.-848/207 od dana 12. travnja 2017. te potvrdio presudu O. suda u S. broj P-11353/15 od dana 23. siječnja 2017. kojom je D. M. u cijelosti uspio u sporu protiv S. J..
Punomoćnik tužitelja je u rujnu 2020. putem e-maila i dopisa pozvao tužene da tužitelju izvrše povrat sredstva naplaćenih u postupku izravne naplate. Međutim, tužena ad. 1. je tužitelja izvijestila da tužitelju nije dužna vratiti sredstva naplaćena ovrhom, budući da je ista 2020. godine išla u mirovinu te da je njezin odvjetnički ured preuzela druga odvjetnica, iako isto nema veze sa predmetom naplate.
Drugotužena je navodno odselila sa adrese na kojoj je bila službeno prijavljena. Tijekom parničnog postupka P-11353/2015 prvotužena je dostavila potvrdu prema kojoj bi drugotuženu zastupala temeljem dodijeljene besplatne pravne pomoći jer je ista bez sredstava, psihički bolesna itd. Tužitelj nije ovlašten niti može ulaziti u ugovorni odnos između tuženica osim što smatra da su obje solidarno odgovorne naknaditi mu štetu koju je pretrpio ovrhom temeljem isprave koja je naknadno izgubila svojstvo pravomoćnosti radi čega tužbom radi naknade stečenog temeljem osnove koja je kasnije otpala potražuje od obje tužene solidarno iznos od 24.695,95 kuna s kamatama od 28.kolovoza 2017. i parničnim troškom.
2.Prvotužena M. P. protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije kod tužitelja.
Prvotužena nije ni u kakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem. Kao odvjetnica zastupala je temeljem punomoći svoju stranku S. J., ovdje tuženu ad 2) u postupku opisanom u tužbi. Točno je kako tužitelj navodi u tužbi, da je V. sud R. postupajući po reviziji tužitelja donio presudu R.-2700/2017 od 19.svibnja 2020., kojom je preinačio presudu Ž. suda u S. broj: G. -848/2017 od
12. travnja 2017.g. te potvrdio u cijelosti presudu O. suda u S. broj P- 11353/15 od 23.siječnja 2017. uključujući i rješenje o troškovima postupka.
Međutim, takva odluka se ne odnosi ni u kojem dijelu na prvotuženu kao odvjetnicu njene stranke, ovdje tužene ad 2) , a što je vidljivo i iz navedene presude Vrhovnog suda RH, pa je iz tog razloga istaknut naprijed navedeni prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženu, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na tužitelja.
Točno je kako tužitelj navodi u tužbi da je prvotužena temeljem pravomoćne presude G.-848/2017 od 12. travnja 2017. i prema punomoći koju joj je ispustila drugotužena kao njena stranka, naplatila parnične troškova u ovršnom postupku putem F. S..
Točno je i to što tužitelj također ne navodi u tužbi, da je prije naplate predmetnih troškova putem F., tužena ad) 1 predlagala tužitelju da dosuđeni iznos isplati u ratama, što tuženik ovdje tužitelj nije prihvatio. Točno je i to da joj je odvjetnik tuženika, ovdje tužitelja, M. Ž. zajedno sa tužiteljem D. M.,
predlagao da tužitelj dođe u njenu kancelariju i da joj na ime troškova postupka plati samo iznos od 20.000,00 kn, ali je točno i to što tužitelj ne navodi u tužbi, da tužena ad) 1 nije pristala na takvu ponudu koja bi uz to značila i oprost od PDV-a, navodeći kao razlog i da novce ne može primiti u kancelariji na ruke, već isključivo na njen poslovni račun, jer je bila dužna platiti PDV koji je državni prihod.
Slijedom navedenog predlaže se da sud tužbu u cijelosti odbaci u odnosu na tuženu ad) 1, a podredno da istu odbije kao neosnovanu, uz osudu tužitelja na isplatu troškova ovog postupka.
3.Tužba s prilozima i pozivom na davanje odgovora na tužbu dostavljena je i tuženoj pod 2. S. J. koja nije odgovorila na tužbu slijedom čega je u odnosu na ovu tuženu, a uz ispunjenje pretpostavki određenih čl. 331.b ZPP-a dana 15. prosinca 2021. donesena djelomična preuda zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je ova tužena obvezana isplatiti tužitelju zatraženi iznos od 24.695,95 kuna sa kamatom od 28.kolovoza 2017. i troškom u iznosu od 895,50 kuna, koja odluka nije pobijana.
4.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom presude Ž. suda u S. G.-848/2017 od 12.travnja 2017., specifikacije F.-e izvršenja osnove za plaćanje G.-848/2017, presude V. suda R. R.-2700/2017 od 19. svibnja 2020., mail korespondencije između odvjetnika M. Ž. i tužene, dopisa U
S., 15. rujna 2020., dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem stranaka jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza nije smatrao potrebnim.
5.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tužene za isplatu iznosa od 24.695,95 kuna za kojeg tužitelj tvrdi da ga je tužena stekla s osnovom koja je kasnije otpala radi čega traži povrat.
7.Dokazima provedenim u postupku, što među strankama inače nije ni sporno utvrđeno je kako slijedi:
-kako se kod ovog suda vodio parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja D. M., zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S.,
protiv tužene S. J., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u
S., radi isplate, u kojem je prvostupanjskom presudom P-11353/15 od 23. siječnja 2017. prihvaćen zahtjev tamošnjeg (i ovdje) tužitelja te je obvezana tamošnja tužena S. J. isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 20.000,00 kn teče od 01.06.2007. pa do konačne isplate, a na iznos od 30.000,00 kn teče od dana 01.01.2008. pa do konačne isplate a obvezana mu je naknaditi i parnični trošak u iznosu od 19.462,50 kn; koja odluka je u žalbenom postupku preinačena P. Ž. suda u
S. G.-848/2017 od 12. travnja 2017. tako što je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji je ujedno obvezan isplatiti tuženoj S. J. na ime troškova postupka iznos od 24.287,50 kuna
-kako je protiv citirane drugostupanjske odluke tužitelj izjavio reviziju koja je P. V. suda R. broj R.-2700/2017-2 od 19. svibnja 2020. i prihvaćena te je u cijelosti preinačena naprijed citirana presuda Ž. suda u S. G.-848/2017 od 12. travnja 2017. kojom je preinačena presuda ovog suda P- 11353/2015 od 23.siječnja 2017. i suđeno je da se žalba tužene (S. J.)
odbija kao neosnovana te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.
-kako je drugotužena pozivom na pravomoćnu i ovršnu presudu Ž.
suda u S. dana 28.lipnja 2017. podnijela F. zahtjev za izravnu naplatu spram ovršenika D. M. tražeći isplatu sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja
i to, kako je tamo rukom ispisano "pun. ovrhovoditelja, račun uz naplatu zateznih kamata na troškove postupka broj kod P." temeljem
čega je na račun odvjetničkog ureda M. P. sa računa ovršenika naplaćeno ukupno 24.695,95 kuna (list 47-48, list 9) uplatama od 28.kolovoza 2017.
-kako se tužitelj prije ove tužbe putem odvjetnika M. Ž. obratio prvotuženoj M. P. mailom od 10. rujna 2020. kojim u bitnom, pozivom na revizijsku odluku (ranije citiranu u ovom obrazloženju) traži povrat iznosa od 24.685,95 kuna iz osnove parničnog troška naplaćenog 28.kolovoza 2017. u ovršnom postupku radi naplate po presudi broj G.-848/2017 i to u roku tamo navedenom od 15 dana i na račun pobliže opisan, a također je ista pozvana od stranke koju je zastupala (S. J.) zatražiti uplatu iznosa od 50.000,00 kuna s kamatama kao i parničnim troškom od 19.462,50 kuna, na koji mu je M. P. odgovorila mailom od 17. rujna 2020. kako više nije odvjetnica te da je predmet ustupila odvjetnici koja je preuzela njezine spise, što je sve odvjetnik Ž. (mail od 17. rujna 2020.) prenio stranci ustrajući da povrat po pravomoćnoj presudi bude riješen što prije,
-kako se tužitelj dopisom od 15. rujna 2020. putem odvjetnika M. Ž.
obratio i S. J. također tražeći povrat ranije spomenutih iznosa parničnog troška naplaćenog u ovrsi te naplatu po presudi
8.Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08.,125/11.,78/15. i 29/18. dalje ZOO/05) stjecanje bez osnove definira se kao prelazak dijela imovine neke osobe na bilo koji način u imovinu druge osobe kada prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u kojem slučaju vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu je stjecatelj vrati odnosno ako to nije moguće naknadi vrijednost postignute koristi, pri čemu obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti postignute koristi nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
9.U konkretnom slučaju radilo se o naplati temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke po neposrednom traženju provedbe ovrhe na novčanoj tražbini po računu ovršenika sukladno odredbama OZ i Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br.91/10. i 112/12.), a ne o isplati koju je dragovoljno izvršio tužitelj kao tamo ovršenik, pa se dakle ne radi o situaciji iz čl.1112. ZOO kad se ne može zahtijevati vraćanje.
Naime, osnov stjecanja iznosa od 24.685,95 kn na strani tužene M. P. je u konkretnom slučaju u vrijeme stjecanja pravomoćna i ovršna presuda Ž.
suda u S. G.-848/2017. od 12.travnja 2017. jer je upravo na temelju te presude i u istoj sadržane odluke o troškovima postupka kao ovršne isprave u postupku izravne naplate provedene pred A. prisilno ispunjena tražbina prijenosom navedenog iznosa sa računa tamo ovršenika, a ovdje tužitelja na račun punomoćnika ovrhovoditelja, ovdje tužene M. P..
Pravilo iz čl. 1111. st. 3. ZOO definira stjecanje bez osnove kao stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada se za takvo stjecanje osnova nije ostvarila ili je kasnije otpala.
Dakle, stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojao valjani pravni osnov, ali je isti naknadno otpao. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kad ne postoji pravni osnov za određeno ispunjenje (čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO).
U konkretnom slučaju kada je VSRH preinačio drugostupanjsku presudu (kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a tužitelj obvezan isplatiti tuženoj S. J. parnični trošak, koji je nesporno uplaćen na račun tadašnje punomoćnice tužene odvjetnice M. P.) tako što je prihvaćenjem revizije odbio žalbu tamo tužene S. J. i potvrdio prvostupanjsku presudu, time je otpala i ovršna isprava na temelju koje je u ovršnom postupku – izravnom naplatom ovdje tužena M. P. na svoj račun prisilno naplatila tražbinu tamo tužiteljice S. J.
(dosuđeni parnični trošak), tada je prestao i pravni osnov (titulus) za takvo stjecanje, zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tužene M. P. u ovršnom postupku jer je ovršna isprava na temelju koje je stjecanje na strani tužene provedeno preinačena (prihvaćena je revizija i preinačena drugostupanjska odluka odbijanjem žalbe tuženice).
Stoga, utvrđujući da je utuženi iznos tužena stekla s pravnim osnovom koji je kasnije otpao (čl.1111. st.3.) tužbeni je zahtjev valjalo prihvatiti i obvezati je na isplatu, kako utužene glavnice, tako i zakonskih zateznih koje teku protekom 15-tog dana od proteka roka koji joj je ostavljen za dobrovoljno ispunjenje tražbine u mailu od 10. rujna 2020. (list 23 spisa) od kada ju je smatrati nepoštenom prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, dakle od 26.rujna 2020., radi čega je zahtjev tužitelja za više traženu kamatu valjalo odbiti kao neosnovan.
Naime, do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude i u istoj sadržane odluke o troškovima postupka, pa je tužena u vrijeme stjecanja bila savjesna i po nalaženju ovog suda tek su se protekom roka koji joj tužitelj u mailu ostavio za dobrovoljno ispunjenje tražbine stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata (čl.1115. ZOO).
Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.
10.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
Tužitelju trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška, Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19. – dalje u tekstu Uredba) za slijedeće radnje: za pristojbu presude 597,00 kuna radi čega je odlučeno kao u izreci.
Napomenuti je kako tužitelju nije odmjeren trošak za pristojbu tužbe budući mu je isti odmjeren (i pravomoćno dosuđen) djelomičnom presudom zbog ogluhe od 15. prosinca 2021.
Tužitelju pripada trošak u cijelosti jer nije uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi.
Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.
U Splitu, 17. svibnja 2022.
S U T K I N J A:
Mirjana Rubić v. r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: - tužitelju
- pun. tužene
- u spis.
