REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 954/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. E., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženika K. H. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., radi isplate, povodom prijedloga tužiteljice za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14602/10 od 29. lipnja 2012., djelomično potvrđene i djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-570/13-2 od 9. travnja 2013., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1114/2017-7 od 6. veljače 2018., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1114/2017-7 od 6. veljače 2018. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-1114/2017-7 od 6. veljače 2018. riješio je:
„Ne dopušta se ponavljanje postupka poslovni broj Gž-570/13 i to u odnosu na točke II., III., V. i VII. sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-570/13-2 od 9. travnja 2013. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice Z. P. iz Z., za naknadu troška nastalog sastavljanjem prijedloga za ponavljanje postupka.“
2. Tako je sud odlučio postupajući po prijedlogu tužiteljice od 16. rujna 2016. za ponavljanje postupka vođenog pred sudom drugoga stupnja u predmetu broj Gž- 570/13i to u odnosu na pravomoćnu presudu u toč. II., III., V. i VII. izreke, podnesenog zbog razloga predviđenih u čl. 421. st. 1. točke 9. i 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19).
3. U obrazloženju se sud pozvao na odredbu čl. 421. st. 1. točka 9. ZPP kojom je propisano da se pravomoćno završen postupak na prijedlog stranke može ponoviti ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a) na kojemu se temelji odluka suda. Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda tumačenje odredbi Tarife koje je 8. srpnja 2016. donijela HOK nije pravomoćna odluka kojom je neko nadležno tijelo riješilo prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a, na kojem pitanju je utemeljena sudska odluka. Naprotiv, radi se samo o tumačenju primjene određenih odredbi Tarife na zahtjev tužiteljice.
4. Nadalje, sud se pozvao i na odredbu čl. 421. st. 1. točka 10. ZPP kojom je propisano je da se pravomoćno završen postupak na prijedlog stranke može ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je bi za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, tumačenje Hrvatske odvjetničke komore o primjeni točno određenih odredbi Tarife na drugačiji način od načina na koji je to učinio sud u postupku čije se ponavljanje zahtjeva ne predstavlja ni novu činjenicu niti novi dokaz u smislu citirane zakonske norme (analogija VSRH, Rev-534/08 od 14. svibnja 2008.).
5. Tužiteljica je protiv rješenja podnijela žalbu kojom pobija rješenje zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i preinači ga na način da dopusti ponavljanje postupka, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove.
6. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
7. Ovaj sud je prije odluke o osnovanosti pravnog lijeka, kojeg je tužiteljica naslovila kao žalbu, utvrdio da je riječ o reviziji protiv drugostupanjskog rješenja u smislu pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-56/19-2
Zagreb, 14. veljače 2019., koje glasi:
"Protiv rješenja drugostupanjskog suda, kojim je taj sud po prvi put odlučivao o nekom pravnom pitanju (kada ne postoji prvostupanjsko rješenje) nije dopuštena žalba, već isključivo revizija kao izvanredni pravni lijek."
8. Stoga je ovaj sud podnesenu žalbu uzeo u razmatranje kao reviziju, te je ispitao drugostupanjsko rješenje u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 4. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan jer to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.
10. Revizija je neosnovana.
11. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja je po navodima tužiteljice počinjena time što pobijano rješenje kojim se ne dopušta ponavljanje postupa ne sadrži pouku o pravnom lijeku.
11.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobijano rješenje je moguće ispitati unatoč tome što rješenje ne sadrži pouku o pravnom lijeku. Nedostatak pouke o pravnom lijeku tužiteljici nije uskratio pravo na pravni lijek protiv rješenja, koji je zagarantiran Ustavom Republike Hrvatske, niti joj je uskraćeno pravo na pravično suđenje zagarantirano odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11.2. Naime, tužiteljica ima pravo na pravni lijek već i na temelju odredaba Zakona o parničnom postupku i to pravo je i iskoristila. Sve da je i riječ o povredi prava na pravni lijek, ta povreda sama po sebi ne znači i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je rješenje moguće ispirati. U ovom slučaju je rješenje moguće ispitati, jer su razlozi zbog kojih nije dopušteno ponavljanje postupka sveobuhvatni i neproturječni o čemu će biti riječi u nastavku.
12. Nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 421. ZPP 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP.
13. U ovom slučaju je tužiteljica predložila ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka u sporu između tužiteljice i tuženika iz Ugovora o nalogu sklopljenog radi pružanja odvjetničkih usluga, kojim je u čl. 6. ugovoreno da će tuženik isplaćivati tužiteljici mjesečni paušalni iznos od 300.00 kuna za deset sati rada mjesečno radi davanja pravnih savjeta i mišljenja, provjere dokumentacije u predmetima leasinga, a u čl. 7. je ugovorena posebna naknada/nagrada za zastupanje po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja će se isplaćivati temeljem ispostavljenih računa. Ugovor je raskinut, a tužiteljica je u ovom sporu potraživana neisplaćenu naknadu koja joj je djelomično i dosuđena pravomoćnom presudom.
13.1. Nakon što je presuda postala pravomoćna tužiteljica je od odvjetničke komore zatražila autentično tumačenje pojedinih odredaba Tarife, za koje drži da su pogrešno primijenjene u donošenju presude. Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore je dana 8. srpnja 2016. dao tumačenje primjene odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to Tbr. 29. točke 1. i 2. u vezi s Tbr. 7. točke 1. i 2. (list 648. spisa) iz kojeg tužiteljica drži kako bi proizlazilo da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio navedene odredbe, a da bi pravilnom primjenom tih odredaba, u skladu s tumačenjem koje je doneseno nakon pravomoćnog dovršetka ovog postupka, za tužiteljicu bila donesena povoljnija odluka. Pri tome se pozvala na razloge za ponavljanje postupka sadržane u čl. 421. st. 1. točke 9. i 10. ZPP.
14. Prema odredbi čl. 421. st. 1. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti: (…).
9) ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda;
10) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
15. Autentičnim tumačenjem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore nije rješavao prethodno pitanje u ovom sporu u smislu odredbe čl. 12. ZPP.
15.1. Naime, prema odredbi čl. 12. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno (st. 1.). Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.(st. 2.).
15.2. Prethodno pitanje se mora odnositi na neko subjektivno pravo i pravni odnos o kojemu sud ili drugi nadležni organ još nije odlučio (stvarno, obvezno, statusno.…), a ne na pravo u smislu propisa kao što su međunarodni ugovori, Europsko pravo, Ustav RH, zakoni, podzakonski propisi). Odvjetnička tarifa je podzakonski propis kojeg donosi nadležno tijelo Hrvatske odvjetničke komore, pa je to tijelo ovlašteno tumačiti Tarifu. Tumačenjem odredaba Tarife to tijelo ne rješava prethodno pitanje u nekom pojedinom sporu u smislu odredbe čl. 12. ZPP, nego samo autentično tumači propis. U tom smislu treba razlikovati prethodno pitanje o postojanju nečijeg subjektivnog prava u smislu odredbe čl 12. ZPP od prethodnog pitanja o tumačenju prava EU ili kojeg drugog propisa.
16. Tumačenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 8. srpnja 2016.nije ni nova činjenica u smislu odredbe čl. 421. st. 1. ZPP, iako je u širem smislu riječ o novoj činjenici u odnosu na one koje je sud imao na umu pri donošenju presude. Nove činjenice se moraju odnositi na činjeničnu osnovu tužbe i moraju poticati iz vremena dok je u prijašnjem postupku njihovo iznošenje još bilo moguće, dok za nove dokaze nije odlučno od kada potiču.
16.1. Stoga je pravilno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu tumačenje HOK o primjeni točno određenih odredbi Tarife na drugačiji način od načina na koji je to učinio sud u postupku čije se ponavljanje zahtjeva ne predstavlja novu činjenicu niti novi dokaz u smislu citirane zakonske norme (tako i VSRH, Rev- 534/08 od 14. svibnja 2008.). Naprotiv, isto ukazuje samo na postojanje različitih materijalnopravnih shvaćanja suda i HOK-a o primjeni spornih normi Tarife zbog čega se ponavljanje postupka ne može dopustiti. U tom smislu tužiteljica je imala mogućnost i pravo prije podnošenja revizije zatražiti mišljenje kako bi potkrijepila revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a kako to nije učinila, to se takav njen propust ne može sanirati kroz dopuštanje ponavljanja postupaka pred sudom drugoga stupnja.
17. Zbog iznijetih razloga nije osnovan navod tužiteljice o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP i s tim u vezi navod o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl.č 354. st. 1. ZPP, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 4. ZPP.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
