REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3027/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica B. B. N., odvjetnica u Š., protiv tuženika M. B. iz O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u O., radi utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-136/17-2 od 4. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P- 2282/15 od 12. prosinca 2016., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da nekretnina kat. oznake kč.br. 3029/16 zk. ul. 3355 k.o. D. P. ne spada u ostavinsku imovinu ostaviteljice pok. O. B. (toč.1.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kuna (toč.2.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nekretnina kat. oznake kč.br. 3029/16, zk.ul. 3355 k.o. D. P. ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice pok. O. B. 7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužitelj, njegova supruga M. B. i kćer S. B. 1969. na jednake dijelove, ukupno za cijelo, kupili nekretninu od Z. T., katastarske oznake čest. zem. 3029/16 K.O. D. P., u naravi građevinsku parcelu te se na temelju isprave o rečenom pravnom poslu upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama suda prvog suda,
- da je tužitelj nedugo nakon sklapanja potonje navedene kupoprodaje započeo s izgradnjom objekta – kuće ne predmetnoj parceli, s tim da je naknadno ishodio odgovarajuće akte nadležnih upravnih tijela u svezi rečene gradnje, te potom istu i izgradio, te je doveo u stanje podobno za stanovanje tijekom narednih 5-6 godina tj. do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća,
- da je izgradnja navedenog objekta poduzeta sredstvima i radom tužitelja i članova njegove uže obitelji, kao i da su isti kontinuirano do danas poduzimali radove na uređenju predmetnog objekta, te financiranju njegovog održavanja, a ujedno i plaćali troškove koji su teretili predmetnu nekretninu, u čemu su im, u manjoj mjeri, pomagali sada pok. otac stranaka i tuženik, i to pretežno radom, a dijelom i financijski, pri čemu rečena sredstva za rad uloženi od strane sada pok. oca stranaka i tuženika u gradnji predmetne kuće nisu imali za cilj ostvarivanje kakvih stvarnopravnih učinaka glede predmetne nekretnine,
- da su tadašnji zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine (tužitelj, njegova supruga i kćer) postigli dogovor sa sada pok. majkom stranaka da ista formalno stekne vlasništvo predmetne nekretnine, a sve kako bi tužitelj ostvario uvjete za stjecanje stanarskog prava glede stana položenog u Z., što je isti konačno i postigao, s tim da se sada pok. majka stranaka O. B. kao samovlasnica predmetne nekretnine upisala na temelju presude zbog izostanka suda prvog stupnja broj P-770/77 od 30. kolovoza 1977. donesene po tužbi imenovane protiv ovdje tužitelja i njegove supruge i kćerke, a kojom presudom je utvrđeno da je imenovana tužiteljica vlasništvo i ovdje predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem supruga N. B., te ista ovlaštena na postizanje odgovarajuće uknjižbe prava vlasništva glede te nekretnine u zemljišnim knjigama suda,
- da se i nakon upisa prava vlasništva glede predmetne nekretnine na imenu sada pok. majke stranaka ista nalazila u isključivom posjedu tužitelja i članova njegove uže obitelji.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da u situaciji kada je O. B. upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine ishodila na temelju pravomoćne odluke suda donesene u postupku u kojem su na pasivnoj strani sudjelovali tadašnji zemljišnoknjižni suvlasnici te nekretnine, da se pravni učinci te presude protežu na sve stranke koje su sudjelovale u parnici, pa tako i na ovdje tužitelja koji je sudjelovao u navedenom postupku.
Naime, tužitelj u ovoj parnici niti ne ističe da bi vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju kojeg drugog od zakonom propisanih osnova, već tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine na O. B. ne odgovara stvarnom stanju, te da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnoj uknjižbi izvršenoj na temelju odluke suda.
9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Osim toga u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. Neosnovan je i prigovor revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. 11. Tužitelj predmetni zahtjev temelji na tvrdnji da je presuda zbog izostanaka suda prvog stupnja poslovni broj P-770/77 od 30. kolovoza 1977., na temelju koje je O. B. utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine, nepravilna jer nije odražavala stvarno vlasničkopravno stanje nekretnine, slijedom čega je i pogrešan upis prava vlasništva na ime O. B.
12. Tužitelj je vezan pravnim učincima presude zbog izostanka suda prvog stupnja broj P-770/77 od 30. kolovoza 1977., obzirom je isti u navedenoj parnici sudjelovao kao stranka, odnosno kao jedan od tuženika. Naime, navedena presuda može djelovati samo između stranaka koje su sudjelovale u tom postupku, te tužitelj koji je sudjelovao u navedenom postupku ne može osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno (konkretno da li je predmetna nekretnina vlasništvo sada pok. O. B.).
13. Obrazlažući postojanje razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj između ostalog navodi i da je pravomoćna presuda P-770/77 nezakonita i nepravilna, jer se u smislu odredbi čl. 332. st. 1. ZPP presuda zbog izostanka može donijeti jedino ako su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane tom odredbom, a što tužitelj smatra da nije ispunjeno.
14. Takvi navodi nisu od značaja, jer tužitelj nije podnosio pravne lijekove protiv sudske odluke za koju tvrdi da je nezakonita i nepravilna, a s obzirom na učinak pravomoćnosti te odluke sud nije ovlašten u ovom postupku ispitivati i ocjenjivati njezinu pravilnost i zakonitost.
15. Zakonitost i pravilnost pravomoćnih odluka ne može se preispitivati izvan sustava izvanrednih pravnih lijekova, odnosno pravnih instrumenata određenih posebnim propisima (ustavna tužba), na način da bi rezultati takvog preispitivanja mogli posredno ili neposredno demantirati pravne učinke pravomoćne odluke. Jedan od osnovnih elemenata pravomoćnosti je neoboriva pretpostavka da utvrđenje sadržaja prava ili pravnog odnosa u sudskoj odluci treba smatrati istinitim.
16. Sud je nadalje odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan činjeničnim navodima koje je tužitelj iznio u tužbi te činjeničnim navodima koje stranke iznesu tijekom prvostupanjskog postupka.
17. Budući da iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je iz činjeničnog opisa tužbe, za koje je sud vezan, tužitelj tužbeni zahtjev temeljio jedino na činjenicama nepravilnosti presude zbog izostanka i posljedično pogrešne uknjižbe, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovan.
18. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
