REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 752/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavković, kao predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Kutine, OIB: ..., Grada Popovače, OIB: ... i Općine Velika Ludina, OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima Đ. D.-G. i B. G., odvjetnicima u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 6 Pž-1034/2017-2 od 9. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. 4 P-124/2016-9 od 12. prosinca 2016., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 6 Pž-1034/2017-2 od 9. listopada 2019. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. 4 P-124/2016-9 od 12. prosinca 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojom su tražili utvrđenje da su se stekli uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela na kčbr. 9155/2 šuma, upisana u z.k.ul. 6764 k.o.o. M. L., slijedom čega da je tuženica dužna tužiteljima izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog suvlasništva na označenoj nekretnini i to Grada Kutine u 628/1000 dijelova, Grada Popovače 287/1000 dijelova i Općine Velika Ludina u 85/1000 dijelova, a koju će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljima da tuženici solidarno isplate 15.530,00 kn na ime naknade prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj sud je rješenjem br. Revd-802/2020-2 od 9. ožujka 2021. dopustio tužiteljima izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li imovina optanata prešla u društveno vlasništvo, odnosno postala općenarodna imovina sklapanjem Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. s danom sklapanja tog Sporazuma?"
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su se stekli uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela kčbr. 9155/2 šuma i z.k.ul. 6764 k.o. M. L., slijedom čega predmet spora je i zahtjev da tuženica izda tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog suvlasništva na predmetnoj nekretnini i to Grada Kutine u 628/1000 dijelova, Grada Popovače 287/1000 dijelova i Općine Velika Ludina u 85/1000 dijelova.
9. U postupku je utvrđeno:
- da je pravni prednik tužitelja Općina Kutina predmetnu nekretninu kupila kupoprodajnim ugovorom od 23. veljače 1963. od Kotarskog zavoda za socijalno osiguranje Kutina,
- da je Kotarski zavod za socijalno osiguranje Kutina predmetnu nekretninu prije toga kupio temeljem kupoprodajnog ugovora od 10. siječnja 1057. od Narodnog odbora Općine Mali Lošinj,
- da je u trenutku sklapanja ugovora od 10. siječnja 1957. u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina bila upisana u 2/3 dijela kao općenarodna imovina, a u 1/3 dijela bila je upisana na T. G. ud. P., rođ. L.,
- da je u ugovoru od 10. siječnja 1957. navedeno da je sporna 1/3 dijela T. G. je predmet prodaje i da je ista optant i kao takva da je tražila da joj se isplati odšteta za imovinu ostavljenu u tadašnjoj Jugoslaviji, pa da će prema tome i ova 1/3 pripasti općenarodnoj imovini kad se administrativna strana tog pitanja definitivno riješi,
- da je ugovorom od 10. siječnja 1957. Narodni odbor Općine Mali Lošinj kao prodavatelj garantirao kupcu nesmetan posjed i bez parničnosti protiv svake treće osobe koja bi se eventualno mogla u budućnosti pojaviti sa bilo kakvim zahtjevom u vezi ove imovine,
- da je ugovor od 10. siječnja 1957. sklopljen na temelju Uredbe o prodaji zgrada iz općenarodne imovine i Odluke tadašnjeg Narodnog odbora Općine Mali Lošinj br. 1604 od 14. ožujka 1956. i dopune te Odluke od 28. studenog 1956.,
- da je Narodni odbor Mali Lošinj predao predniku tužitelja u posjed cijelu nekretninu, a ugovor u zemljišnoj knjizi proveden je 1957. u odnosu na 2/3 dijela predmetne nekretnine.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da prednik tužitelja nije mogao steći vlasništvo spornog dijela nekretnine iz razloga što Narodni odbor Općine Mali Lošinj nije bio vlasnik tog dijela nekretnine u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 10. siječnja 1957. jer to proizlazi iz povijesnog vlasničkog lista za tu nekretninu gdje je u to vrijeme kao suvlasnik 1/3 nekretnine bila upisana T. G., pa slijedom toga Narodni odbor Općine Mali Lošinj nije mogao prenijeti na kupca Kotarski zavod za socijalno osiguranje više prava nego što ih sam ima. Slijedom toga niti Kotarski zavod za socijalno osiguranje nije mogao 23. veljače 1963. otuđiti nekretninu predniku tužitelja. Pri tome se nižestupanjski sudovi pozivaju na nemogućnost stjecanja prava vlasništva od nevlasnika, a pored toga nižestupanjski sudovi zaključuju da nema pretpostavki ni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
11. Tužitelji u reviziji ističu da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo u vezi činjenice kada je Narodni odbor Općine Mali Lošinj postao vlasnik spornog dijela nekretnine, odnosno nositelj prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu. Tužitelji se pozivaju na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama br. U-III-152/1992 od 31. ožujka 1993. i br. U-III- 10/2008 od 30. rujna 2010. te ovoga suda u odluci br. Rev-x-852/12 od 22. ožujka 2017. iz kojih u bitnom proizlazi da se Sporazumom o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. (Sl. list SFRJ br. 8/65) slobodna optantska imovina izuzev dobara navedenih u prilogu A Sporazuma koja je ostala u vlasništvu optanata u okviru tadašnjeg zakonodavstva, prelazi u društveno vlasništvo 18. prosinca 1954., slijedom čega je Narodni odbor Općine Lošinj mogao slobodno iza toga raspolagati spornim dijelom nekretnine.
12. Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na prelazak spornog dijela nekretnine T. G. u društveno vlasništvo. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom primjerice već u odluci ovoga suda br. Rev-x- 852/12 od 22. ožujka 2017. Sporazumom o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. optantska imovina koja je ostala u vlasništvu optanata u okviru tadašnjeg zakonodavstva prešla je u društveno vlasništvo tog 18. prosinca 1954., a ne nakon toga upisom društvenog vlasništva odnosno općenarodne imovine u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari predmetni dio kčbr. 9155/2 iz z.k.ul. 6764 k.o. M. L. je u trenutku raspolaganja 1957. od strane Narodnog odbora Općine Mali Lošinj bio u društvenom vlasništvu i nije bilo zapreke za takvo raspolaganje Kotarskom zavodu za socijalno osiguranje Kutina.
12.1. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-152/1992 od 31. ožujka 1993. i br. U-III-10/2008 od 30. rujna 2010., jer je u istima jasno navedeno da Međudržavni sporazum s Republikom Italijom proizvodi pravne učinke danom potpisivanja Sporazuma 18. prosinca 1954., pa datum donošenja rješenja općinskog tijela uprave o provedbi tog Međudržavnog ugovora nije od pravnog značaja u pogledu prestanka prava vlasništva optanta.
13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi: Da imovina optanata prelazi u društveno vlasništvo, odnosno općenarodnu imovinu danom sklapanja Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primijeni Sporazuma, odnosno danom 18. prosinca 1954.
14. Obzirom da su nižestupanjski sudovi primarno odbili tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na prelazak predmetnog dijela nekretnine u pravni status općenarodne imovine ili društvenog vlasništva, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude. U ponovljenom postupku tužbeni zahtjev tužitelja raspravit će se temeljem pravnog shvaćanja izraženog u ovoj revizijskoj odluci.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
