REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6734/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe „xx“ d.o.o. koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva xxj.t.d. u Z. i okr. odgovorne osobe N.Š., kojeg brani V.L., odvjetnik u P., zbog prekršaja iz čl. čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući povodom žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj: 30. Pp J-94/2019-112 od 27. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida prvostupanjska presuda u odnosu na okr. pravnu osobu „xx“ d.o.o. te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja te prvostupanjska presuda u odnosu na okr. odgovornu osobu N.Š., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom su okr. pravna osoba „xx“ i okr. odgovorna osoba xx na temelju odredbe čl. 182. t. 1 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti presudu i proglasiti okrivljenike krivima ili ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na okr. pravnu osobu „xx“ d.o.o. što pravilno ističe tužitelj u žalbi, dok je u ostalom dijelu utvrdio da nisu počinjene povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi niti su počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. pravna osoba „xx“ i okr. odgovorna osoba xx oslobađaju od optužbe za prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima, s obrazloženjem da izvedeni dokazi ne pružaju dostatnu osnovu za nedvojbeni zaključak da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete te da isti poriču prekršaj pa je u nedostatku dokaza, primjenom pravila „in dubio pro reo“ iste oslobodio od optužbe.

U odnosu na rješenje:

5.1. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u postupku nije dokazano da bi okr. pravna osoba „xx“ počinila prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, budući da iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su policijski službenici Policijske postaje Kaštela zatekli xx kako obavlja poslove istovara osobnih vozila sa teretnog vozila, a što su potvrdili i okrivljenici, odnosno, okr. pravna osoba navodeći da je imenovani stranac pomagao, a nije radio. Uvidom u pisanu obranu okr. pravne osobe (str. 40 spisa) i obrazloženje presude (str. 3, odlomak 1), ovaj sud je utvrdio da je ista izjavila da „Imenovani radnik u vrijeme inspekcijskog nadzora nije obavljao redovni rad za okr. već je u prisutnosti drugog djelatnika pomagao kako bi stekao potrebno znanje za radni odnos. Potpisao je i Ugovor o radu s okr. za radno mjesto pripravnika kako bi tom dokumentacijom regulirao svoj status u Republici Hrvatskoj“. Ovakvom obrano, okr. pravna osoba nije učinila dovoljno vjerojatnim da navedeni stranac nije za nju radio u smislu čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, već naprotiv, po stavu ovog suda utvrđeno je s dovoljnim stupnjem izvjesnosti da je on upravo radio za okr. pravnu osobu koja je koristila njegov rad iako nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada.

5.2. Naime, odredba čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima glasi: „(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog stranca kaznit će se poslodavac - fizička osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad, a novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna za svakog stranca kaznit će se poslodavac - pravna osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad:

1. ako zapošljava državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 73. stavak 1.)“.

Iz navedene odredbe jasno proizlazi da će se sankcionirati onaj poslodavac koji je sa strancem zasnovao radni odnos ili koristi njegov rad, dakle, i sa strancem čiji rad koristi, a pomaganje na način kako je to činio stranac Radoslav Vračaričić, konkretno pomaganje u prisutnosti drugog djelatnika kako bi stekao potrebno znanje za radni odnos, po stavu ovog suda predstavlja korištenje rada stranca, a koji nedvojbeno nije imao dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada.

5.3. Stoga, ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da je u nedostatku dokaza trebalo okr. pravnu osobu osloboditi od optužbe za predmetni prekršaj, a osobito imajući u vidu da prvostupanjski sud nije izveo nikakve druge dokaze radi provjera navoda iz optužnog prijedloga, konkretno, izvođenjem dokaza ispitivanjem u svojstvu svjedoka policijskih službenika koji su zatekli navedenog stranca na okolnost vlastitih zapažanja prilikom zaticanja navedenog stranca. Ovo iz razloga što je sud imao na raspolaganju mogućnost provođenja tih i drugih dokaza radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a prema kojoj je zadatak prvostupanjskog suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje idu u korist okrivljenika, kao i one koje ga terete.

6. Slijedom iznesenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu u odnosu na okr. pravnu osobu te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okr. pravnu osobu, odnosno, odgovornu osobu u odnosu na prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, ispitati svjedoke policijske službenike koji su zatekli stranca predmetne zgode, na zakonom propisan način otkloniti eventualne kontradiktornosti između iskaza svjedoka i obrane te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon ocijene svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u pobijanom dijelu.

U odnosu na presudu:

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na okr. odgovornu osobu xx, tužitelj ističe da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je u vrijeme počinjenja prekršaja okr. xx bio direktor, odgovorna osoba okr. pravne osobe „xx“ d.o.o. koji istu zastupa samostalno i pojedinačno, a što je vidljivo i iz Izvatka iz sudskog registra, kao i iz izjave samo okr. pravne osobe koja je jasno navela da je on bio odgovoran za poslovanje tog trgovačkog društva. Navodi da je izjava okr. odgovorne osobe da nije vlastoručno potpisivao dokumentaciju u društvu, možebitno točna te ukazuje na uobičajen način poslovanja budući da je imao praksu ovlastiti svoje djelatnike da potpisuju u njegovo ime, a činjenica što je poricao prekršaj i mišljenje sudskog vještaka o provedenom grafološkom vještačenju prema kojem na spornim dokumentima nije potpis okr. odgovorne osobe, ne može biti razlog za oslobađanje istog od optužbe.

8. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da na temelju izvedenog dokaznog postupka, nije utvrđeno da bi okr. odgovorna osoba xx ostvario zakonsko obilježje prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. u vezi sa st. 3. Zakona o strancima. Naime, iako je nedvojbeno utvrđeno da je Nikola Špoljar bio direktor u okr. pravnoj osobi u vrijeme predmetnog prekršaja, njegova se odgovornost samo na temelju te funkcije u trgovačkom društvu, ne može protezati na svaki pojedinačni prekršaj, a koji bi bio eventualno počinjen od strane bilo kojeg djelatnika u pravnoj osobi koji je potpisivao dokumentaciju, konkretno, vezanu za uređenje radnog odnosa s predmetnim strancem.

8.1. Odredba čl. 61. st. 1. PZ-a glasi: „Odgovorna osoba u smislu ovog Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe“. Dakle, da bi netko bio odgovorna osoba u konkretnom slučaju, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je doista ta osoba bila odgovorna za određena činjenja ili propuste unutar društva. Isti stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz-20/2021. Budući da iz nalaza i mišljenja grafološkog vještačenja jasno proizlazi da okr. odgovorna osoba Nikola Špoljar nije potpisao sporne potpise na Ugovoru o radu od 26. ožujka 2018., na Zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad od 8. svibnja 2018., na punomoći od 8. svibnja 2018 te na dopisu PP Kaštela od 21. lipnja 2018., to proizlazi da okr. odgovorna osoba xx nije izravno bio upoznat s radnjama okr. pravne osobe vezanim za angažiranje i korištenje rada predmetnog stranca.

8.2. Stoga je prvostupanjski sud izvođenjem dokaza u postupku, a nakon pravilne analize i ocjene provedenih dokaza na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a, pravilno utvrdio da okr. odgovorna osoba xx nije počinio prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. u vezi sa st. 3. Zakona o strancima, za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pravilno je prvostupanjski sud istoga oslobodio od optužbe za navedeni prekršaj pa je trebalo žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u istom dijelu.

9. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da tužitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer tužitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. PZ-a (presuda) i čl. 206. st. 1. PZ-a (rješenje), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Zlataru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.