Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB 77561654785
Poslovni broj: M1 O-1953/2019-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivanu Katičiću, kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudskog savjetnika Borne Mišića u ostavinskom predmetu iza pok. A . B . , OIB: , rođenog a umrlog . u Karlsruhe, SR Njemačka
r i j e š i o j e
I. Općinski sud u Vinkovcima oglašava se apsolutno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka.
II. Ukidaju se sve do sad provedene radnje u ovom ostavinskom postupku.
III. Odbacuje se prijedlog za provođenje ostavinskog postupka pred ovim sudom.
Obrazloženje
1. A.B. (dalje u tekstu: Predlagateljica), supruga pokojnog A.B. , preminulog dana . godine u Karlsruhe, SR Njemačka,
podnijela je dana 20. prosinca 2019. godine ovom Sudu prijedlog za provođenje ostavinskog postupka iza pokojnog A.B.
2. Ovosudnim Rješenjem od 3. siječnja 2020. godine postupak je povjeren javnom bilježniku, Mirodaru Kovaču kao povjereniku suda.
3. Tijekom postupka među strankama je utvrđeno postojanje spornih činjenica o kojima ovisi nasljedno pravo te je postupak ovosudnim Rješenjem od 15. ožujka 2022. godine prekinut, a B.B. sin pokojnog A. B. upućen na
pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi sastav ostavine.
4. Sukladno članku 16. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), a koji se temeljem čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN) u ostavinskom postupku na odgovarajući način primjenjuje, kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će sve provedene radnje u postupku, i odbaciti tužbu, osim kad nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanu tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
5. Sukladno čl. 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju („Službeni list Europske unije“ broj L 201/107, dalje u tekstu: Uredba o nasljeđivanju), a koja se sukladno čl. 83. st. 1. navedene Uredbe u Republici Hrvatskoj kao državi članici Europske unije primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17. kolovoza 2015. godine ili nakon toga, sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti, dok je čl. 5. iste Uredbe propisana mogućnost sporazuma o izboru suda pod uvjetom da je umrli izabrao pravo za uređivanje svojeg nasljeđivanja sukladno čl. 22. iste Uredbe. Budući da ovaj Sud nije obaviješten o izboru prava od strane pokojnog A.B., kao ni o sporazumu o izboru suda između stranaka,
to se u ovom postupku primjenjuje odredba čl. 4. Uredbe o nasljeđivanju.
6. Točkom 23. Preambule Uredbe o nasljeđivanju propisano je da treba osigurati postojanje stvarne poveznice između nasljeđivanja i države članice u kojoj postoji nadležnost te da je zato opća poveznica za potrebe utvrđivanja nadležnosti i mjerodavnog prava u ostavinskom postupcima uobičajeno boravište umrlog u trenutku njegove smrti. Istom točkom je propisano da bi nadležno tijelo radi utvrđivanja uobičajenog boravišta umrlog u trenutku smrti trebalo izvršiti ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost. Nadalje, točkom 24. navedene Uredbe propisano je da uobičajeno boravište umrlog u trenutku smrti može biti i u državi njegova podrijetla ako se tamo u trenutku smrti nalazilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život.
7. Važno je napomenuti i da se uobičajenim boravištem osobe smatra mjesto u kojem fizička osoba ima središte svojih životnih interesa te se utvrđivanje istoga mora temeljiti na posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Međutim, ono što je ključno za svaki pojedini slučaj jest da osoba boravi u određenoj državi, a da taj boravak ima kriterij redovitosti. U svakom slučaju, kraći odlasci u inozemstvo ne utječu na promjenu uobičajenog boravišta, primjerice odlasci radi odmora ili polaženja određenog tečaja (tako i Sud Europske unije u predmetu Mercredi, C-497/10 PPU). Pravna teorija drži da su za odraslu osobu kao kriteriji procjene uobičajenog boravišta svakako relevantne činjenice stalnog zaposlenja u određenoj državi, najma stana na dulji rok kao i korištenja sustava socijalne i zdravstvene skrbi. Uz navedene objektivne elemente, svakako je važan i subjektivni element, tj. namjera boravka na određenom području. Oba elementa se u ostavinskim predmetima mogu utvrđivati samo s obzirom na prošlost, ali ne i budućnost.
8. Iz spisa ovog predmeta proizlazi da je pokojni A.B. imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, na adresi: N . K . L . , ali iz spisa predmeta također proizlazi da uobičajeno boravište pokojnog A.B. u trenutku njegove smrti nije bilo u Republici Hrvatskoj nego u SR Njemačkoj. Naime, pokojni A.B. je preminuo u gradu Karlsruhe, SR Njemačka gdje je živio sa svojom
suprugom, A.B. a gdje i danas žive njegova djeca, B. B. I M. L. Iz samog prijedloga za pokretanje postupka proizlazi da stranke ne žive u
Republici Hrvatskoj budući da mole ovaj Sud da se rasprava u navedenom predmetu zakaže u četvrtom mjesecu 2020. godine budući da su tad svi Hrvatskoj (list 1 spisa).
Nadalje, spisu je priložen Ugovor o darovanju na njemačkom jeziku (list 17 spisa) koji su sklopili pokojni A.B. i njegova supruga A. B., ovdje
Predlagateljica, kao darovatelji i njihov sin M. L. kao daroprimatelj, a isti je sklopljen u Njemačkoj te je iz istoga razvidno da je pokojni A. B. imao prijavljeno prebivalište u SR Njemačkoj, na adresi R..tr. , E.. Navedeni
Ugovor je sklopljen u gradu Karlsruhe, SR Njemačka, dana 30. srpnja 2019. godine, dakle mjesec dana prije smrti pokojnog A.B.. Potpisi na navedenom Ugovoru su također ovjereni od strane javnog bilježnika u SR Njemačkoj (list 15 spisa) i to dana 15. kolovoza 2019. godine, dakle 13 dana prije smrti pokojnog A.B. Nadalje,
iz spisa je vidljivo da je jedno dijete pokojnog A.B. i to sin M.L. rođen u
SR Njemačkoj (list 25 spisa), a navedena činjenica upućuje na trajnost boravka ove obitelji u toj državi.
8.Uzimajući u obzir sve gore navedeno, ovaj sud zaključuje da je središte životnih, društvenih i poslovnih interesa pokojnog Ante Bogovića u trenutku njegove smrti bilo u SR Njemačkoj budući da je u istoj živio sa svojom obitelji, da je u istoj sklopio ugovor o darovanju na njemačkom jeziku, da je njegov sin rođen tamo te da mu oba sina i supruga i dalje žive u Njemačkoj (tako i Županijski sud u Šibeniku, Gž- 465/2016-2, Županijski sud u Splitu Gž 2067/2019-2)
9. Nadalje, činjenica posjedovanja državljanstva određene države kao i nekretnine u toj državi ne podrazumijeva i posjedovanje uobičajenog boravišta u određenoj državi (tako i Sud Europske unije u predmetu E.E., C-80/19). Stoga je ovaj sud utvrdio da je uobičajeno boravište pokojnog A.B. u SR Njemačkoj, a da
je Republika Hrvatska država njegova podrijetla, država čije državljanstvo ima, država u kojoj je imao prijavljeno prebivalište te u kojoj ima nekretninu, ali sve to nije dovoljno za zasnivanje nadležnosti ovoga suda u ovom ostavinskom predmetu.
10. Budući da su sudovi države članice uobičajenog boravišta umrlog u trenutku smrti nadležni odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti, to ovaj sud drži da je sud u SR Njemačkoj nadležan odlučivati kako o sastavu ostavinske mase tako i o nekretnini koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, a sve u skladu s čl. 4. Uredbe o nasljeđivanju.
11. Jednako tako, ovaj sud drži da su sudovi SR Njemačke sudovi najbliže veze u ovom ostavinskom predmetu. Naime, sve činjenice relevantne za sastav ostavinske mase kao i za utvrđivanje nasljednog prava lakše će utvrditi njemački sudovi budući da je ugovor o darovanju nekretnine kao i prijenos vozila na sina, M.L. obavljen u SR Njemačkoj sukladno njemačkim procesnim i materijalnim pravilima te da sve stranke iz ovog postupka žive u SR Njemačkoj. Sve navedeno govori u prilog činjenici da je ostavitelj imao stabilnu vezu s SR Njemačkom i njezinim pravnim poretkom, a što je ključ utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja.
12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Vinkovcima, 17. svibnja 2022.
Sudac:
Ivan Katičić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana prijema ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo
2. B.B.
