REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2905/17-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika J. C. iz D. S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u D. S., II-tuženice R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, III-tuženice O. M. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., IV-tuženika D. S. iz D. S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u D. S. i V-tuženice N. M. (ranije B.) iz J., OIB …, koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7887/16-2 od 25. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1155/11 od 21. srpnja 2016., u sjednici 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7887/16-2 od 25. travnja 2017. se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e:

II. Dopune revizije tužitelja protiv drugostupanjske presude podnesene 28. siječnja 2020. i 4. studenog 2020. se odbacuju kao nepravovremene.

III. Odbija se zahtjev III-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-1155/11 od 21. srpnja 2016. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima 1. J. (C.) C., JMBG: … iz D. S., 2. R. H., 3. odvjetnica O. M., Z., 4. odvjetnik D. S. D. S., i 5. N. B., odvjetnički vježbenik kod odvjetnika B. i Z. Š. te odv. B. Š., Z., da tužitelju M. E. iz F., 6000 B., solidarno plate iznos od 1.200.000,00 DEM (jedan milijun dvije stotine tisuća njemačkih maraka) što na dan konverzije (01.03.2002.) po tečaju na dan konverzije: 1 EUR = 1,95583 DEM, predstavlja iznos od 613.550,30 EUR-a (šest stotina trinaest tisuća pet stotina pedeset EUR-a i 30/100) u protuvrijednosti kn po srednjem tečaju HNB na dan isplate, s deviznom kamatom tekućom po stopi od 7,5% godišnje od 01.01.1999. godine do 05.03.2000. godine, te sa deviznom kamatom po stopi od 3% godišnje tekućom od 05.03.2000. godine pa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po stopi određenoj osnovom čl. 29. u vezi sa čl. 1165 ZOO određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i da mu solidarno plate iznos od 281.873,00 kn (dvije stotine osamdeset jednu tisuću osam stotina sedamdeset tri kune i 00/100) na ime parničnih troškova postupka po presudi Općinskog suda u Zagrebu broj: P-4835/01 od 14.06.2001. godine te na taj iznos kamate po stopi određenoj osnovnom članka 277 ZOO Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate tekuće od 14.06.2001. godine kao dana donošenja presude P-4835/01 pa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po stopi određenoj osnovom čl. 29 u vezi sa čl. 1165 ZOO određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te da mu nadoknade troškove ovog postupka i na iste kamate po istoj kamatnoj stopi (čl. 29 ZOO) tekućoj od dana donošenja ove presude pa do isplate i sve to u roku od 8 dana."

I. Nalaže se tužitelju nadoknaditi I i IV tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 378.432,50 kn, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 195.320,00 kn, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju nadoknaditi III tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 427.262,50 kn, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužitelju nadoknaditi V tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 305.187,50 kn, u roku od 15 dana."

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-7887/16-2 od 25. travnja 2017. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete koju tužitelj potražuje od svih tuženika koje drži odgovornim što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev- 1009/09 od 7. listopada 2009. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4835/01 od 14. lipnja 2001. i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9416/01 od 13. prosinca 2002., kojom je u sporu tužitelja E. M. protiv tuženika C. d.o.o. tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 1.200.000,00 DEM (613.550,30 EUR) sa zateznim kamatama. Nad tuženikom je otvoren stečajni postupak u kojemu tužitelj nje uspio namiriti tražbinu. S obzirom na to da je tuženik prestao postojati brisanjem iz sudskog registra, tužitelj u tužbi tvrdi da je onemogućen u nastavku parnice protiv tuženika i naplati tražbine. Prema navodima tužbe za štetu su odgovorni I-tuženik kao član i direktor dužnika C. d.o.o., II-tuženica koja odgovara za štetu zbog nezakonitog rada sudova, III-tuženica O. M. koja je neuredno zastupala tužitelja u navedenoj parnici i nije reagirala na okolnost što je tuženik zastupan po neovlaštenoj osobi, IV-tuženik kao punomoćnik tuženika koji je omogućio da ga na ročištu zastupa osoba koja po zakonu nije mogla zastupati, što je bio razlog ukidanja pravomoćne presude i V-tuženica koja je zastupala tuženika bez pravosudnog ispita i izravno uzrokovala razlog za ukidanje pravomoćne presude.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), kojom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u odnosu na sve tuženike prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, Podredno je predložio da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je podnio i dopune revizije dana 28. siječnja 2020. i 4. studenog 2020.

6. III-tuženica je odgovorila na reviziju i predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

6.1. Tuženici pod I., II. IV. i V nisu odgovorili na reviziju.

7. Dopune revizije su nepravovremene.

7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude. Taj rok vrijedi i za sve eventualne dopune revizije.

7.2. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tužitelja dana 22. svibnja 2017. Tužitelj je podnio dvije dopune revizije predajom preporučene pošiljke pošti dana 17. siječnja 2020. i 2. studenog 2020. Trideseti (posljednji) dan roka za podnošenje revizije je bio 21. lipnja 2017. Stoga su dopune nepravovremene, pa je valjalo odbaciti dopune revizije po čl. 392. st. 1. ZPP i odlučiti kao u rješenju.

8. Revizija izjavljena podneskom od 2. lipnja 2017. je pravovremena i dopuštena, ali je neosnovana.

9. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Tužitelj je u reviziji naveo da podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude po čl. 382. u vezi s čl. 373.1. i 373.b. ZPP te čl. 354. u vezi s čl. 385. i 356. ZPP. U ovom slučaju je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, pa je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija po čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koju je tužitelj i podnio. Pozivanje tužitelja na odredbe čl. 373.a. i 373.b. ZPP je pogrešno jer drugostupanjska presuda nije donesena po tim odredbama, ali to nije odlučno za dopuštenost redovne revizije jer je ispunjen vrijednosni kriterij dopuštenosti iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

10.1. U reviziji (uvodni dio) je navedeno da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. i 356. ZPP u vezi s čl. 354. ZPP, a određeno je obrazložio revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Stoga je presuda ispitana u okviru obrazloženih navoda o tim revizijskim razlozima. Tvrdnje iznesene u reviziji koje se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu ispitane jer to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

11. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

11.1. Tužitelj je u reviziji iznio podatke o tijeku postupka u ovoj parnici te tijeku postupka u ranijoj parnici po tužbi E. M. protiv tuženika C. d.o.o. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4835/01 i Županijskog suda u Zagrebu u predmetu broj Gž-9416/01, te ukazao na posljedice nezakonitog zastupanja tuženika u toj ranijoj parnici zbog kojih je Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1009/09 ukinuo pravomoćnu presudu. Iznio je i tvrdnju da su u navedenoj parnici svi tuženici znali, ili su morali znati, za nezakonito postupanje, da su morali reagirati jer je riječ o stručnim osobama. Iznio je i tvrdnju da je prvotuženik postupao dolozno kao direktor i član društva C. d.o.o. darovanjem nekretnine u vlasništvu društva svojem sinu I. C., i onemogućio naplatu tražbine za koju nje upisao hipoteku radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu koja je bila predmet spora u parnici P-4835/01. S tim u vezi je iznio svoje viđenje odgovornosti svih tuženika za štetu koja mu je nastala nemogućnošću naplate tražbine. U odnosu na odgovornost I-tuženika za štetu pozvao se i na odredbe Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 - dalje: ZTD) i nedostatak u obrazloženju presude glede odgovornosti I-tuženika za štetu po odredbi čl. 10. ZTD (proboj pravne osobnosti) i čl. 252. ZTD (odgovornost uprave društva vjerovnicima).

11.2. U odgovoru na ove revizijske navode valja poći od toga da sud odlučuje u parnici polazeći od činjeničnih navoda u tužbi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Nije odlučno kako je tužitelj pravno kvalificirao tužbeni zahtjev niti je li uopće naveo pravnu osnovu zahtjeva. U ovoj parnici tužitelj je temeljio zahtjev za naknadu štete na tvrdnji da su I., III., IV. i V. tuženici postupali nezakonito tako što je tuženika na ročištu na kojemu je donesena prvostupanjska presuda zastupala N. M., punomoćnica koja nije imala propisane uvjete za zastupanje, na što ostali tuženici nisu reagirali, uslijed čega je ukinuta pravomoćna presuda. U okviru ovakvog zahtjeva obrazloženje prvostupanjske presude, koje je prihvatio drugostupanjski sud, ima potreban sadržaj u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP. Tužitelj nije temeljio tužbeni zahtjev na činjeničnim tvrdnjama o eventualnim nezakonitostima u vođenju stečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu glede odgovornosti Republike Hrvatske za nezakonit rad suda u provođenju stečajnog postupka, niti na činjeničnim tvrdnjama o odgovornosti prvotuženika kao člana društva C. d.o.o. ili kao direktora društva, što bi bilo odlučno za primjenu odredaba čl. 10. i 252. Zakona o trgovačkim društvima glede odgovornosti I-tuženika, pa u odnosu na odgovornost po tim osnovama nižestupanjski sudovi nisu odlučivali.

12. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud izveo dokaze koje je predložio tužitelj u vezi s činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev, a koji se odnose na predmet spora. Tužitelj je u obrazloženju revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP sadržajno osporio ocjenu dokaza i pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje nižestupanjskih presuda. Međutim u ovom slučaju obrazloženje pobijane presude sadrži razloge zbog kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da nisu kumulativno ispunjene sve potrebne pretpostavke odgovornosti za štetu po čl. 154. ZOO. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji o navodnom udruživanju I., III., IV. i V. tuženika radi nezakonitog zastupanja pred sudom i donošenja nezakonite presude koju je ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske tužitelj u tužbi i tijekom parnice pred prvostupanjskim sudom nije iznio konkretne činjenice niti predložio dokaze o tim tvrdnjama. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno (st. 2.).

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

14. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka odgovornost svih tuženika za štetu koju tužitelj trpi zbog nemogućnosti naplate tražbine iz ugovora o zajmu sklopljenog sa zajmoprimcem C. d.o.o.

15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4835/01 od 14. lipnja 2001. naloženo je tuženiku C. d.o.o. isplatiti tužitelju E. M. iznos od 1.200.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama, te naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 281.873,00 kuna, a presuda je donesena u sporu iz ugovora o zajmu;

- presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9416/01 od 3. prosinca 2002. potvrđena je prvostupanjska presuda osim u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama;

- tužitelja je u toj parnici zastupala odvjetnica O. M. (ovdje III-tuženica), a tuženika C. d.o.o. odvjetnik D. S. (ovdje IV-tuženik);

- odvjetnik D. S. je 4. veljače 2003. obavijestio sud da više ne zastupa C. d.o.o. u toj parnici, a tuženik je 19. veljače 2003. protiv pravomoćne presude izjavio reviziju zastupan po novoj punomoćnici A. M.;

- E. M. je dana 30. srpnja 2003. obavijestio sud da je otkazao punomoć odvjetnici O. M.;

-Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1009/09 od 7. listopada 2009. ukinuo gore navedene nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je u donošenju presuda počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, zato što je tuženika u toj parnici prema punomoći od 22. ožujka 2001. (list spisa 25) zastupao odvjetnik D. S., kojeg je na ročištu od 14. lipnja 2001., na kojem je glavna rasprava zaključena i donesena presuda, zamjenjivala odvjetnička vježbenica N. M. (ranije B.), koja prema podacima Hrvatske odvjetničke komore na dan 14. lipnja 2001. nije imala položen pravosudni ispit i nije bila zaposlena kod odvjetnika D. S. nego kod odvjetnika B. Š.;

- tužitelj je na temelju gore navedenih presuda pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine iz presude u postupku pred Općinskim sudom u Dugom Selu broj Ovr- 177/03, a taj postupak je prekinut rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-177/03 od 5. studenog 2003., jer je nad C. d.o.o. otvoren stečajni postupak;

- Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj St-825/02 od 25. veljače 2003. otvorio stečajni postupak nad društvom C. d.o.o. te je pozvao vjerovnike da u određenom roku prijave tražbine stečajnom upravitelju koji je imenovan tim rješenjem;

- tužitelj je prijavio svoju tražbinu, a tražbinu je priznao stečajni upravitelj, da bi potom na ročištu 9. siječnja 2004. tražbinu osporio stečajni vjerovnik J. C., pa je tužitelj rješenjem St-825/02 od 9.1.2004. upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti tražbine, koja tužba je odbačena odlukom tog suda poslovni broj P-2377/04 od3. listopada 2005.;

- tužitelj nije naplatio tražbinu u stečajnom postupku;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-825/02 od 14. svibnja 2008. je zaključen stečajni postupka nad C. d.o.o., a društvo je brisano iz sudskog registra po rješenju tog suda poslovni broj Tt-08/10821-1 od 9. listopada 2008.

16. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili kako nisu kumulativno ostvareni elementi odgovornosti za štetu. U obrazloženju se sud pozvao na odredbu čl. 154. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01 - dalje: ZOO.) koji se primjenjuje u ovom slučaju odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001), kojom je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi. U ovom parničnom postupku tužitelj nije dokazao da bi ponašanje tuženika bilo izravni, prvi uzrok nemogućnosti naplate tužiteljeve tražbine od svoga dužnika tvrtke C. d.o.o.

16. 1. U odnosu na drugotuženika tužitelj je tvrdnju o odgovornosti za štetu temeljio na tvrdnji o nezakonitom i nepravilnom radu suda i odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/1993, 92/1996, 48/1999, 15/2000, 127/2000, 59/2001, 199/2003, 79/2007 i 150/2011) prema kojoj za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje R. H..

16.2. U obrazloženju je navedeno da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu P-4835/01 od 14. lipnja 2001. ukinuta tek odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2009., a tužiteljev dužnik je brisan iz sudskog registra još prije same odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno 2008., iz čega slijedi da je tužitelj imao mogućnost ostvariti tražbinu na temelju pravomoćne presude, ali nije ostvario naplatu tražbine jer u stečajnoj masi nije bilo sredstava.

16.3. Također je naglašeno da tužitelj u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka nije svoj zahtjev za naknadu štete od I-tuženika temeljio na tvrdnji da bi mu šteta nastala zbog nezakonitog provođenja stečajnog postupka nad društvom C. d.d. ili u vezi s parnicama koje su proizašle iz stečajnog postupka, nego isključivo na nepravilnostima u zastupanju C. d.o.o. u postupku Općinskog suda u Zagrebu broj P- 4835/01.

17. Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u ovom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete u odnosu na sve tuženike i to u odnosu na III-tuženicu po osnovi povrede obveze iz ugovora o zastupanju, a u odnosu na sve tuženike po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu temeljom odredbe čl. 154. ZOO.

18. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ova odredba je mjerodavna kod odluke o odgovornosti svih tuženika. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete, te da postoji adekvatna uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke, dakle, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost, moraju biti ispunjene kumulativno, što znači da izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.

18.1. U odnosu na odgovornost II-tuženika je, s obzirom na vrijeme poduzimanja navodno štetne radnje suda, mjerodavna odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/91 - dalje: ZSDU), prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje R. H..

18.2. U navedenoj odredbi o odgovornosti države ne navodi se izričito da se radi o objektivnoj odgovornosti države, ali prema cilju i svrsi takve odredbe, i radi zaštite trećih osoba u odnosu na nezakoniti ili nepravilan rad određenih dužnosnika, odgovornost države postoji i u onim slučajevima kada na strani suca nije postojala volja, namjera ili pristanak da se određenim postupanjem nanese šteta trećim osobama. Za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe, tužitelj mora dokazati nezakonit ili nepravilan rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti, postojanje štete koja je nastala zbog toga i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suca i nastale štete.

18.3. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno u odnosu na sve tuženike, a u ovoj parnici nije dokazana uzročna veza između vođenja i konačnog ishoda parničnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu P- 4835/01 i nastale štete.

19. Adekvatna i pravno relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podesna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice, dakle onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je adekvatni uzrok, tj. onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom.

20. U ovom slučaju se pobijana presuda temelji na utvrđenju da eventualno nezakonito postupanje I., III., IV. i V-tuženika i suca u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu P-4835/01 nije u adekvatnoj uzročnoj vezi sa štetom tužitelja. U vrijeme kad je doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda u navedenom parničnom postupku, već je bio završen stečajni postupak nad dužnikom C. d.o.o., a u tom stečajnom postupku je tužitelj mogao ostvarivati tražbinu iz pravomoćne presude. Razlog zbog kojega tužitelj nije uspio naplatiti tražbinu je nedostatak sredstava u stečajnoj masi.

21. Zbog iznijetih razloga je pravilno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude da u odnosu na niti jednog tuženika nisu kumulativno ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

22. U odnosu na navode tužitelja iznesene tek u reviziji o odgovornosti I-tuženika po drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tužitelju je za odgovoriti da na temelju pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku protiv J. C. može ostvarivati naknadu štete počinjene kaznenim djelom.

23. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP na koje se tužitelj pozvao u reviziji, a tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

24. III-tuženici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za postupak po reviziji (arg. iz čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.