REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1789/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. C. iz Ž., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv I-tuženika G. Ž., Ž., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., II-tuženika Z. D. iz Ž., OIB: … vlasnika Zanatskog obrta S. kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u Ž., i III-tuženika S. Ž. d.d., Ž., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. i Š. u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1645/2020-2 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-429/2019-49 (Pn-2/2015) od 21. srpnja 2020., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1645/2020-2 od 3. prosinca 2020., se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica J. C. je podneskom od 3. veljače 2021. predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1645/2020-2 od 3. prosinca 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.
2. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP.
3. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj I-tuženik G. Ž. i II-tuženik Z. D. iz Ž. solidarno nadoknade izgubljenu dospjelu zaradu za period od 30. lipnja 2010. do 31. listopada 2010., u ukupnom iznosu od 8.000,0 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a počev od 01. listopada 2010. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti solidarno plaćaju mjesečnu rentu u iznosu od 2.000,00 kn i to tako što su sve dospjele obroke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po specifikaciji u presudi.
3.1. Presuda je donesena na temelju utvrđenja da je tužiteljica dana 10. studenog 2007. kao zaposlenica III-tuženika S. N. d.d. Ž. (sada S. Ž. d.d. Ž.), radeći na radnom mjestu prodavača u kiosku, zadobila ozljedu na radu - prijelom desne potkoljenice uslijed pada prilikom unošenja robe u prodajni kiosk koji se nalazio u Ž. Tužiteljici je sa danom 7. svibnja 2010. zaključeno bolovanje, a rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Vukovaru broj spisa 102581 Klasa:141-02/09-01/OB, Urbroj: 341-22-0573-09- 023216 od 10. ožujka 2010. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 23. rujna 2009. Trećetuženik je kao poslodavac ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu na radno mjesto pomoćnik skladištara, odnosno poslove koje je sposobna obavljati s preostalom radnom sposobnošću, a tužiteljica je svojom Izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika odbila ponuđeni ugovor o radu, bez obzira što navedene poslove može izvršavati. Poslodavac je dana 14. lipnja 2010. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 21. lipnja 2004., jer je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. ožujka 2010. tužiteljici utvrđena profesionalno nesposobnost za rad na radnom mjestu prodavač, a nije prihvatila drugo odgovarajuće radno mjesto koje joj je ponuđeno, te je utvrđeno da tužiteljici radni odnos prestaje 14. lipnja 2010. Tužiteljica je dana 15. lipnja 2010. potpisala Izjavu koju je ovjerila kod javnog bilježnika kojom je potvrdila primitak Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, iskazala je svoju suglasnost da joj zadnji radni dan kod III-tuženika kao poslodavca bude 14. lipnja 2010., te je potvrdila da predmetnu odluku o otkazu neće pobijati u smislu podnošenja zahtjeva za zaštitu pravu, kao ni potraživati ostala prava iz radnog odnosa.
3.2. Imajući na umu navedena utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade i zahtjev za isplatu rente, jer je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova prekinuta uzročna veza između štetnog događaja i prijevremenog umirovljenja tužiteljice.
4. Tužiteljica je osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačila pravna pitanja:
1) Da li se osoba koja u vrijeme ponude poslodavca na radno mjesto pomoćnog skladištara nije imala zakonske uvjete za rad na ponuđenom radnom mjestu pomoćnog skladištara (stručna sprema i kvalifikacija za pomoćnog skladištara) može smatrati osobom koja nije prihvatila ponudu poslodavca "na druge odgovarajuće poslove" ili pak osobom koja bi mogla zakonito i valjano odbiti rad na takvim poslovima – konkretno pomoćnog skladištara, a za koje je tijekom postupka utvrđeno po vještaku zaštite na radu, da tužiteljica u vrijeme ponude poslodavca nije ispunjavala zakonske i formalne uvjete za rad na ponuđenom radnom mjestu pomoćnog skladištara (konkretno stručna sprema i kvalifikacija za pomoćnog skladištara)?
2) Može li radnikovo odbijanje ponude poslodavca za poslove pomoćnog skladištara koju je dao poslodavac koji je solidarno odgovoran za štetu uslijed ozljede na radu, utjecati na osnovanost njezinog potraživanja za isplatom rente-izgubljene zarade postavljenog u odnosu na druge izvanugovorno solidarno odgovorne osobe (konkretno investitora i izvođača radova) u kojim postupcima u odnosu na te solidarno odgovorne osobe (pored poslodavca) se potražuje isplata rente-izgubljene zarade s naslova nesposobnosti za rad na radnom mjestu poslovođe?
4.1. U prijedlogu je navedeno da je pitanje važno zato što o njemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se pozvala na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-1531/16 od 21. veljače 2018. koja se temelji na pravnom shvaćanju da nagodba kojom se nameće obveza ugovornoj strani, a odnosi se na neke osobe izvan ugovornog odnosa, ne proizvodi pravne učinke na pravo jedne od ugovornih strana prema trećim osobama.
4.2. Presuda na koju se pozvala tužiteljica ne daje razlog važnosti naznačenim pitanjima jer se pobijana presuda u ovom sporu ne temelji na shvaćanju da nagodba kojom se nameće obveza ugovornoj strani, a odnosi se na neke osobe izvan ugovornog odnosa, proizvodi pravne učinke na pravo jedne od ugovornih strana prema trećim osobama. Obrazloženje pobijane presude se temelji na shvaćanju da nisu ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1645/2020-2 od 3. prosinca 2020. nije odlučeno u sporu između zaposlenika protiv poslodavca radi naknade štete. Tužbeni zahtjev je odbijen u bitnome zbog toga što tužiteljica, unatoč preostaloj radnoj sposobnosti nije prihvatila ponudu poslodavca za zaposlenje na drugom radnom mjestu, niti je tražila drugo zaposlenje s preostalom radnom sposobnošću, nego se suglasila s osobno uvjetovanim otkazom ugovora o radu prihvaćanjem ponuđene otpremnine, a potom je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu, čime je prekinuta adekvatna uzročna veza između štetnog događaja i štete koju tužiteljica trpi zbog izgubljene zarade u visini razlike između plaće koju bi primala do stjecanja prava na starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine. Pri tome se obrazloženje presude ne temelji na shvaćanju da sadržaj nagodbe između tužiteljice i njezinog poslodavca ima bilo kakav pravni učinak na rješenje spora između tužiteljice i ovdje I. i II. tuženika. Ovaj sud je dopuštenost prijedloga ocijenio u okviru pitanja i razloga važnosti naznačenih u prijedlogu.
5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st, 6. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
