REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 883/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. R. iz V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda V. i p. u R., protiv tužene L. Ž. B. iz S. P. u Š., OIB:..., koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6354/16-2 od 18. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu br. P-1057/15-34 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženica isplati iznos od 3.630.000,00 kuna i iznos od 80.000,00 Eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. svibnja 2012. do isplate (toč. I.),te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 161.200,00 kuna (toč. II.). U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka je odbijen (toč. III.),te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.630.000,00 kuna i 80.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, a sve na ime povrata zajma.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je izjavu – potvrdu o zajmu od 2. srpnja 2008. potpisala tuženica,
- da se pored potpisa tuženice nalazi i pečat pravne osobe V. P. d.o.o.,
- da je u toj privatnoj ispravi tuženica pod potpunom materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdila da je od tužitelja u tri navrata primila u zajam utužene iznose te ih se obvezala vratiti do 1. svibnja 2012., a povrat novca jamčila svojom imovinom i svojim udjelom u pravnoj osobi V. P. d.o.o.,
- da u navedenoj ispravi nisu utvrđeni tragovi preinaka u vidu mehaničkog i/ili kemijskog brisanja sadržaja (tekst, otisak, pečat, potpis), kao ni tragovi prepravljanja i/ili dodavanja novog sadržaja, te da nije bilo moguće utvrditi vrijeme nastanka te isprave, odnosno starost papira i/ili tinte pisača kojim je ispisana predmetna isprava,
- da je tuženica osnovala trgovačko društvo V. P. d.o.o. u dogovoru sa tužiteljem, radi zajedničkog ulaganja u projekt V. P.,
- da je dogovorena podjela dobiti na dva jednaka dijela,
- da je tužitelj tuženici u svrhu ostvarenja projekta V. P. davao određene novčane iznose,
- da su tuženica i svjedok M. B. trebali uložiti polovicu investicije u visini od 400.000,00 Eura u vrijednosti kamena, a da je tužitelj trebao osigurati preostalih 400.000,00 Eura namijenjenih za kupnju zemljišta i dijela troškova izgradnje,
- da je tužitelj financirao kupnju zemljišta u visini od 150.000,00 Eura, te pored toga dao još oko 200.000,00 kuna za početak izgradnje, iz čega slijedi da isti nije u potpunosti izvršio preuzetu obvezu uplate iznosa od 400.000,00 Eura za potrebe izgradnje objekta,
- da je V. P. d.o.o. podigla kredit kod I. k. b. U. d.d. u visini od 250.000,00 Eura,
- da je V. P. d.o.o. podigla kredit kod Z. b. d.d. u visini od 800.000,00 Eura, za potrebe zatvaranja kredita kod I. k. b. U. d.d., plaćanje PDV-a i dovršetka objekta,
- da je rate kredita plaćala jedino firma svjedoka M. B., L. d.o.o. koji je bio jamac,
- da je projekt propao i da je nekretnina u koju je ulagano prodana na dražbi te da nije ostvarena nikakva dobit.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da između stranaka nije zaključen ugovor o zajmu, kako to tvrdi tužitelj, kao i da tužitelj tuženici nije isplatio iznose navedene u izjavi – potvrdi o zajmu po osnovi zajma. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o ortakluku radi zajedničkog ulaganja u nekretnine, odnosno izgradnje objekta, radi čega je osnovano trgovačko društvo V. P. d.o.o. te budući da su dogovorili podjelu dobiti na dva jednaka dijela, a dobiti nije bilo, da su na temelju odredbe čl. 651. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u istom omjeru dužni snositi i gubitak.
10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (prirode i svrhe sklopljenog ugovora između stranaka). Prethodno navedeno revident u suštini obrazlaže tvrdnjom da je tužitelj tuženici dao novce i da je za to dobio potvrdu. Također, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.
12. Na takve navode, prije svega, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.
13. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.
14. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga i revizijski sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da se pravni odnos između stranaka ne može ocjenjivati kroz institutu zajma, već kroz sklopljenu ugovora o ortakluku. Budući je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o ortakluku, te da u ortakluku nije ostvaren prihod, odnosno dobitak, to je pravilno ocjenjeno da nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži povrat pozajmljenih iznosa, jer je utvrđeno da je ortakluk poslovao bez dobitka.
15. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
