REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3571/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. Š. iz P., OIB: ..., II-tužiteljice S. Š. iz P., OIB: ..., i III-tužitelja I. Š. iz P., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i dr. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5993/17-3 od 8. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo br. Pn-170/15-54 od 2. listopada 2017., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija I-tužitelja D. Š. i II-tužiteljice S. Š. odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5993/17-3 od 8. svibnja 2018. potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču- Parenzo br. Pn-170/15-54 od 2. listopada 2017. u dijelu pod toč. I., a gdje je odbijen zahtjev navedenih tužitelja za naknadu štete I i II-tužiteljima u iznosu od 220.000,00 kn.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija III-tužitelja I. Š. odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5993/17-3 od 8. svibnja 2018. potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo br. Pn-170/15-54 od 2. listopada 2017. u dijelu pod toč. I., a gdje je odbijen zahtjev navedenog tužitelja za naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn, te revizija I-III- tužitelja u dijelu gdje je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5993/17-3 od 8. svibnja 2018. potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo br. Pn-170/15-54 od 2. listopada 2017. u dijelu pod toč. II. gdje je odlučeno o troškovima postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od po 220.000,00 kn I-tužitelju i II-tužiteljici i od 75.000,00 kn III-tužitelju, sve s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove postupka u iznosu od 48.190,75 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom pravnog lijeka (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su pravodobno podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelji predlažu da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, odnosno podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe da su nižestupanjski sudovi pravilno odbili zahtjev tužitelja, pa se predlaže reviziju tužitelja odbiti. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja dijelom nije osnovana, a dijelom nije dopuštena.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prije svega valja istaći da prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP jasno je vidljivo da III-tužitelj I. Š. potražuje iznos od 75.000,00 kn, iz čega slijedi da u odnosu na tog tužitelja nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Osim toga, u odnosu na tog tužitelja drugostupanjski sud nije pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP, niti se radi o radnom sporu, pa stoga nije dopuštena revizija niti prema odredbama čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

9. Stoga je reviziju III-tužitelja valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP. Pri tome valja naglasiti da revizija III-tužitelja nije razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da III-tužitelj nije postavio određena materijalnopravna ili postupovnopravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. U odnosu na reviziju I i II-tužitelja valja istaći sljedeće. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da kod kćeri tužitelja I. Š., zbog posljedica prometne nezgode koja se dogodila 22. siječnja 2006., nije došlo do naročito teškog invaliditeta, a koji bi opravdavao dosuđenje naknade štete srodnicima, roditeljima u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

11. Kod toga nižestupanjski sudovi svoj zaključak temelje na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da I. Š., kći tužitelja, i nadalje ima problema s vidom, da ne može plakati, da ima problema s orijentacijom, da ima oštećenje fine motorike, kao i da ima vidljive ožiljke na licu i ispod lijeve ključne kosti,

- da je nakon ozljeđivanja I. Š. nastavila školovanje i završila srednju školu u P.,

- da je upisala i završila studij u Z. (Visoku poslovnu školu L.), pri čemu je samo prvi semestar s njom živio otac, a da je ostalo vrijeme studija ista živjela sama i sama se brinula o sebi,

- da I. govori tri strana jezika, da se služi modernom tehnologijom,

- da izlazi i druži se s prijateljima,

- da se nakon završetka studija vraća u P. gdje živi s majkom i bratom i zapošljava se na poslovima sezonskog karaktera,

- da se trenutno bavi izradom figurica,

- da je ista samostalna, komunikativna i društvena, da sudjeluje u raznim aktivnostima, te da joj nije potrebna tuđa pomoć i njega.

12. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da kod I. Š. nije došlo do naročito teškog invaliditeta koji bi opravdavao dosuđenje novčane naknade neimovinske štete roditeljima iste, radi čega je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

13. Tužitelji u reviziji prije svega ukazuju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, revizijski sud ne nalazi da bi takva povreda bila učinjena, pri čemu su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, te nisu dovedeni u pitanje revizijskim navodima. U biti tužitelji u reviziji pobijaju činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti.

14. Suprotno tvrdnji tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da kod I. Š., zbog posljedica prometne nezgode, nije došlo do naročito teškog invaliditeta. Kod toga su nižestupanjski sudovi upravo i vodili računa ne samo o postotku invaliditeta, već i pojavnim, vanjskim manifestacijama. U situaciji kada se radi o osobi koja je samostalna, kojoj nije potrebna tuđa pomoć i njega, koja je nakon ozljeđivanja završila srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, koja govori više stranih jezika, koja se druži s prijateljima, izlazi, koja je komunikativna, ukazuju na pravilnost zaključka da se u konkretnom slučaju ne radi o naročitom teškom invaliditetu koji bi opravdavao dosuđenje naknade neimovinske štete roditeljima, tj. I i II-tužiteljima.

15. Nije osnovana niti revizijski navod o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 252. ZPP. Time što je sud odredio provođenje vještačenja po Medicinskom fakultetu, a ne po vještacima osobno, kao što nije odbio prijedlog tužitelja glede vještačenja, nije počinjena bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost provedenog postupka. Naime, u odredbi čl. 252. st. 3. ZPP jasno je propisano da se vještačenje može povjeriti i stručnoj ustanovi, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno od strane prvostupanjskog suda.

16. Kako revizijski navodi I i II-tužitelja nisu osnovani, to je valjalo reviziju tužitelja glede merituma spora odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

18. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, glede odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u vezi čl. 392. st .1. ZPP.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.