REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3532/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB …, iz D. R., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika Z. M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., radi uporabe tuđe nekretnine radi izvođenja radova, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-377/2017- 2 od 6. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1061/2015-19 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev te je obvezan tuženik Z. M. trpjeti da tužitelj J. B., sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. P. od 20. svibnja 2016., kao i sukladno prvoj dopuni toga nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2016., privremeno uporabi nekretninu u vlasništvu tuženika, i to dio kč.br. 351 upisanu u zk. ul. br. 1492 k.o. B., a u svrhu izvođenja građevinskih radova na nekretninama tužitelja, koji se radovi odnose na uređenje fasade na gospodarskoj zgradi tužitelja, koja je sagrađena na kč. br. 346 i 347, obje upisane u zk. ul. br. 186/A k.o. B., te na postavljanje žičane ograde podignute na betonskom zidiću s betonskim stupovima na dijelu međe između gore navedenih nekretnina stranaka koji je dio označen ružičasto - crvenom bojom na skici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka D. P. od 20. svibnja 2016. ("prostor između skele i zida 30 cm"), a koja međa prolazi pravcem A-B-C-D-E, sukladno rješenju Općinskog suda u Karlovcu o uređenju međe od 6. listopada 2014., poslovni broj R1-345/13, time da se tužitelj u gore navedene svrhe neće služiti dijelom nekretnine tuženika koja je na skici, koja je sastavni dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. P. od 20. svibnja 2016. označen plavim paralelnim linijama ("prostor za pristup ljudi gradilištu, neobavezan, uvijek oslobođen od stvari 15,30 m²). Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 13.987,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tuženik, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U reviziji tuženik postavlja pravno pitanje je li tužbeni zahtjev određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja sukladno odredbi članka 186. stavka 1. i članka 107. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) ako u zahtjevu nije naznačena i obveza tužitelja da zemljište tuženika vrati u prvobitno stanje i da tuženiku naknadi eventualnu štetu, kao i rok u kojemu radovi moraju biti izvršeni, odnosno ako nije vremenski određena obveza tuženika na trpljenje?

9. Obrazlažući razloge važnosti revident ukazuje na različitu praksu županijskih sudova ističući da su presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5684/00 od 27. ožujka 2001. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1385/05 od 20. rujna 2005. utemeljene na pravnom shvaćanju da u tužbenom zahtjevu treba biti naznačena i obveza tužitelja da zemljište tuženika vrati u prvobitno stanje i da tuženiku naknadi eventualnu štetu, kao i rok u kojemu radovi moraju biti izvršeni, odnosno vremenski određena obveza tuženika na trpljenje.

10. Imajući na umu okolnost da o predmetnom postupovnopravnom pitanju ovaj revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o tom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova, postavljeno pitanje revizijski sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U tom je smislu izvanredna revizija tuženika dopuštena, ali po ocjeni revizijskog suda nije osnovana.

11. U postupku koji je prethodio reviziji, utvrđene su sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1-345/13-15 od 6. listopada 2014. uređena međa između kč. br. 346, 347 i 348 sve upisane u zk ul. br. 186/A K.O. Belaj koje su u vlasništvu i posjedu tužitelja, s jedne strane, i kč. br. 351 upisane u zk ul. br. 1492 K.O. Belaj koja je u vlasništvu i posjedu tuženika, na način da je međa uređena pravcem A-B-C-D-E kako je prikazano na skici izmjere geodetskog vještaka CADCOM d.o.o. Zagreb, Podružnica Karlovac od 6. listopada 2014.,

- da je nužno i potrebno izvršiti žbukanje građevinskog objekta tužitelja koji se nalazi tik uz uređenu među odnosno uz zemljište tuženika na udaljenosti oko 30 cm,

- da je tužitelj na samoj međi ukopao betonske stupove uz jedan rub svog građevinskog objekta i sve do drugog ruba građevinskog objekta, da je nužno da tužitelj koristi zemljište tuženika za stavljanje žbuke na svoj gospodarski objekt i za završetak ograde uz gospodarski objekt,

- da je izrada fasade na kući tužitelja nužna zbog zaštite opečnih blokova od kojih je sazidan zid od propadanja uslijed ciklusa močenja, smrzavanja i odmrzavanja iz razloga što opečni blokovi nisu predviđeni za izradu bez završnog sloja fasade i da je za izvođenje fasade u površini od 33,90 m² potrebno maksimalno devet radnih dana bez subote i nedjelje, da ukupno privremeno zauzeće nekretnine tuženika za obnovu fasade iznosi 28,30 m²,

- da je tuženik namjerno onemogućavao tužitelja u izvođenju radova postavljanja ograde usprkos načelno i paušalno danom odobrenju za izvođenje tih radova.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 107. stavka 1. ZVDSP imajući na umu da je za potrebe uporabe i korištenja nekretnine u vlasništvu tužitelja nužno obaviti radove uređenja fasade na gospodarskoj zgradi tužitelja, kao i radove postavljanja žičane ograde podignute na betonskom zidiću s betonskim stupovima na dijelu međe između nekretnina stranaka, i to uz privremenu uporabu zemljišta tuženika radi izvođenja opisanih radova, jer se to ne može na drugi način izvesti.

13. Postavljeno postupovnopravno pitanje tiče se načina pružanje pravne zaštite u uređenju susjedskih odnosa vezanih uz uporabu tuđe nekretnine radi izvođenja radova koji pravni institut regulira odredba članka 107. ZVDSP. Odredbama o susjedskim pravima, inače se uređuju odnosi između konkurirajućih pravnih vlasti vlasnika susjednih nekretnina, odnosno rješava se pitanje sukoba pravnih vlasti dvaju ili više prava vlasništva na nekretninama. Tim se pravilima, s gledišta susjedskopravne zajednice u razgraničavanju pravnih sfera vlasnika susjednih nekretnina, ograničava izvršavanje pravne vlasti pojedinih vlasnika/susjeda glede njihovih nekretnina pri čemu pravila o susjedskim pravima mogu na strani vlasnika nekretnine izazvati na strani vlasnika nekretnine dužnost trpljenja, propuštanja ili činjenja u korist vlasnika druge nekretnine iz susjedskopravne zajednice, kao i pravo zaštite od ponašanja kojima se narušava ravnoteža u izvršavanju prava vlasništva u susjedskoj zajednici.

14. U tom smislu, a u kontekstu odredaba o susjedskim pravima, uređuje se i pravni institut uporabe tuđe nekretnine radi izvođenja radova u skladu s odredbom članka 107. stavaka 1. i 2. ZVDSP. Tom je zakonskom odredbom u stavku 1. propisano da vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti, dok je stavkom 2. istog članka propisano tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz stavka 1. ovoga članka, dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanju u kojem se nalazila prije toga, a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima o odgovornosti za štetu.

15. Nižestupanjski su sudovi obvezali tuženika na trpljenje privremene uporabe nekretnine u njegovu vlasništvu u svrhu izvođenja radova uređenja fasade na gospodarskoj zgradi tužitelja te postavljanja žičane ograde podignute na betonskom zidiću s betonskim stupovima na dijelu međe između u tužbi opisnih nekretnina stranaka, i to sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. P. od 20. svibnja 2016., kao i sukladno dopuni toga nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2016. Tim je nalazima i mišljenjima vještaka utvrđeno da je za izvođenje radova koje tužitelj traži potrebno devet dana s minimalnim brojem radnika.

16. Stoga kada je sud obvezao tuženika na ispunjenje tzv. pasivne tražbine, tražbine na trpljenje, i kada je ispunjenje takve tražbine sadržajno precizno uredio u pogledu trpljenja precizno i točno opisanih radnji te pritom taj opis radnji koje je tuženik dužan trpjeti vezao uz nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je tuženik dužan trpjeti radnje sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo i rok od devet radnih dana s minimalnim brojem radnika, tada valja uzeti da je presudom određen i rok za ovrhu predmetne tražbine na trpljenje. U tom smislu neutemeljeno revident osporava pravilnost primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 107. stava 1. ZVDSP, kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva sa sadržajem kao u izreci. Dodatno treba kazati da je tako određena obveza na trpljenje ovršiva u skladu s odredbom članka 247. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) kojom je propisano kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik ako ne ispuni svoju obvezu u tom roku biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali) počevši od isteka tog roka.

17. Što se tiče pitanja urednosti tužbenog zahtjeva u zaštiti prava na uporabu tuđe nekretnine radi izvođenja radova u smislu odredbe članka 107. stavka 2. ZVDSP i tvrdnji revidenta da taj zahtjev treba obuhvatiti i obvezu tužitelja da zemljište vrati u prvobitno stanje i da tuženiku naknadi eventualnu štetu, odgovoriti je da je tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj u vezi s primjenom odredbe članka 107. stavka 2. ZVDSP postavio, uredan.

18. Naime, u domaćem građanskom parničnom postupku stranke su u parnici aktivni i pasivni subjekti materijalnopravnog odnosa, a to znači, s jedne strane tužitelj, kao osoba koja traži zaštitu svoga povrijeđenog ili ugroženog subjektivnog građanskog prava, i s druge strane, tuženik, kao osoba koja je to pravo povrijedila ili ugrozila i u odnosu na koju se ta zaštita traži. U tom je smislu tužitelj osoba koja u svoje ime, odnosno u čije se ime, ističe određeni tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude određenog sadržaja, dok je tuženik osoba protiv koje je taj zahtjev istaknut. To znači da tužitelj u pravilu ne može u povodu vlastite tužbe biti osuđen u glavnoj stvari niti je u našem procesnopravnom sustavu u pravilu, moguće donijeti tzv. dvostruku presudu (iudicium duplex), odnosno presudu kojom se izriče osuda ne samo protiv tuženika, već i protiv tužitelja u povodu njegova tužbenog zahtjeva. Ta mogućnost iznimno postoji tek u određenim postupcima, primjerice bračnim, maternitetskim i paternitetskim koji se pokreću u oficijelno pokrenutom incidentalnom adhezijskom postupku, ali se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj vrsti spora.

19. Dakle, kada tužitelj koji traži pravnu zaštitu u području zaštite susjedskih prava u vezi s uporabom tuđe nekretnine radi izvođenja radova na način da zahtijeva obvezati tuženika na trpljenje izvođenja radova na svojoj nekretnini radi privremene uporabe tuženikove nekretnine u svrhu izvođenja određenih radova, postavljanja skele i sl. na svojoj nekretnini, njegov je zahtjev uredan u smislu odredbe članka 186. stavka 1. u vezi s člankom 107. stavcima 1. i 2. ZVDSP ukoliko u tom zahtjevu nije naznačena obveza tužitelja da zemljište tuženika vrati u prvobitno stanje i da tuženiku naknadi eventualnu štetu. Ukoliko tužitelj nakon izvođenja tih radova ne vrati zemljište u prvobitno stanje ili prilikom radova pričini tuženiku štetu, tada je legitimacija za traženje takve zaštite na vlasniku zemljišta koje upotrjebljeno i na kojem je pričinjena štete.

20. Budući da su nižestupanjski sudovi odluku u ovoj pravnoj stvari donijeli u skladu s ovim pravnim shvaćanjem, odnosno prihvatili tužbeni zahtjev, revizija tuženika nije osnovana, pa je u primjeni odredbe članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.