REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3669/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice I. J., iz P., OIB ..., 2. tužitelja A. J., iz P., OIB ..., 3. tužiteljice I. J. P., iz S., OIB ..., 4. tužitelja A. J., iz S., OIB ..., i 5. T. J., iz S., OIB ..., koje zastupa J. M. odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra, S., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2060/2018-2 od 13. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-105/2008 od 5. travnja 2018., u sjednici održanoj 17. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2060/2018-2 od 13. rujna 2018. kao i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 105/2008 od 5. travnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete tako da se naloži tuženiku KBC S. isplatiti 1. tužiteljici I. J. iznos od 265.000,00 kuna, 2. tužitelju A. J. iznos od 220.000,00 kuna, 3. tužiteljici I. J. iznos od 220.000,00 kuna, 4. tužitelju A. J. iznos od 220.000,00 kuna i rentu od 1.000,00 kuna mjesečno počam od 1. veljače 2005. te 5. tužiteljici T. J. 220.000,00 kuna i rentu od 1.000,00 kuna mjesečno počam od 1. veljače 2005., sve do kada budu postojali zakonski uvjeti, te zahtjev za naknadom troškove postupka.

2. Drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku odluku.

3. Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su podnijeli tužitelji, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora izražen u zahtijevanim novčanim iznosima, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

7. Revizijski sud je stoga ispitao presudu po čl. 392.a st. 2. ZPP, dakle, u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe, kao nematerijalne štete (svi tužitelji), te naknadu materijalne štete u slučaju smrti osobe koja je oštećene uzdržavala (4. i 5. tužitelji), zbog tzv. liječničke greške.

9. Nije sporno da je sada pokojni S. J., sin 1. i 2. tužitelja, suprug 3. tužiteljice i otac 4. i 5. tužitelja, zaprimljen na HKP odjel tuženika zbog jake glavobolje, da su liječnici procijenili da nije potreban smještaj na odjel psihijatrije, već na odjel neurologije, radi subarahnoidalne hemoragije

opservacije, jer je on ranije liječen pod dijagnozom

(krvarenje moždane ovojnice, dalje: SAH). Nadalje, da je on samovoljno napustio bolnicu i došao kući zbog čega je od strane obitelji kontaktirano osoblje bolnice, medicinske sestre i nadležna liječnica. Potom obitelj vraća pacijenta u bolnicu i dežurne sestre ga zaprimaju, smještaju na odjel neurologije, a o tome nisu obavijestile dežurnu liječnicu, da bi ujutro našli njegovo mrtvo tijelo ispred zgrade tuženika.

10. Nižestupanjski sudovi polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka, Klinike za psihijatriju V. te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z.,

- da se pacijent zadržava radi obrade i liječenja na opservaciji, uz započetu terapiju vodećeg simptoma glavobolje;

- da na liječničkoj i sestrinskoj razini štetni događaj se ne može smatrati posljedicom profesionalne pogreške;

-da rekonstrukcija postupanja ne upućuje na profesionalne pogreške uzročno- posljedične veze s letalnim završetkom;

- da nisu bili vidljivi simptomi koji bi upućivali na eventualne suicidne nakane ili na neku drugu psihopatologiju bilo organsku, bilo psihogenu, koja bi mogla rezultirati bilo svjesnim ili nesvjesnim postupcima s letalnim ishodom;

- da su poduzete sve mjere i pretrage za utvrđivanje zdravstvenog stanja pacijenta i da se postupalo u skladu s pravilima struke;

- da iako je vrsta smrti označena kao samoubojstvo prema podatcima dobivenim od policije, na temelju heteroanamnestičkih podataka za pretpostaviti je mogućnost krvarenja u meke moždanice koje je moglo dovesti do pada s posljedičnim ozljeđivanjem uz nepostojanje suicidalne dispozicije i namjere i motiva, pa da se radi o nesretnom slučaju;

u konačnosti sudovi zaključuju da prilikom prijema i smještaja tog pacijenta nije učinjeno ništa što bi bilo protivno pravilima struke i savjesnog liječenja.

11. Tužitelji u reviziji, u bitnome, ponavljaju prigovore iz prethodnih stadija postupka, da napuštanje odjela usred zime u neodgovarajućoj odjeći i obući s braunilom u ruci, bolesnikovo nesuvislo ponašanje, smetenost, su jasni znaci ozbiljne promjene na gore i poremećaja u zdravstvenom stanju pacijenta, koja da je iziskivala ponovni pregled pacijenta od strane liječnika kojim bi prepoznao promjene i odlučio se za odgovarajuću dijagnostičku obradu i terapiju, te da je istog bilo potrebno smjestiti u jedinicu pojačanog nadzora ili na mjesto gdje se može vizualno pratiti kroz sljedeća 24 sata. Greška tuženika da se sastoji u tome što su medicinske sestre uskratile liječničku pomoć i šansu na bolji ishod liječenja, kada o povratku sada pokojnog S. J. u bolnicu nisu obavijestile nadležnu liječnicu.

11.1. Stoga, kako da o tom organizacijskom propustu tuženika nižestupanjski sudovi nisu dali odgovarajuće razloge ističu bitnu povredu odredaba postupka. Nadalje, da je pogrešna ocjena da ne postoji uzročna veza između propusta osoblja bolnice i štetnog događaja kada je štetni događaj moguće bio ili zbog samoubojstva, a što je eliminirano u postupku, ili zbog krvarenja u mozgu, a koje propuste potvrđuju i nalazi i mišljenja po tužiteljima angažiranih vještaka u spisu, koje nižestupanjski sudovi ne razmatraju.

12. S obzirom da je štetni događaj bio u 2005., na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91).

12.1. Ovdje se radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO/91. Ona određuje da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 170. ZOO/91.

12.2. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Dva su temeljna oblika, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik / zdravstveni djelatnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika. To znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac.

12.3. Zahtjeva se postupanje lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja (ex ante). Postupajući protivno pravilima struke, contra legem artis, čini se liječnička greška. Odgovornost postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, a uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru.

12.4. Liječnička greška je medicinski pojam. Za pravnu znanost i sudsku praksu je relevantno je li došlo do propusta u radu djelatnika medicinske ustanove. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem.

13. Tužitelji sadržajno tvrde da je došlo do greške u dijagnostici te u brzi oko pacijenta. Dijagnostičke pogreške predstavljaju postavljanje pogrešne dijagnoze, odgodu postavljanja dijagnoze, propust u traženju potrebnih pretraga/testova, upotrebu napuštenih metoda dijagnostike, propust zanemarivanja nalaza i uređaja za praćenje stanja. Briga oko pacijenta predstavlja sve one radnje koje se unutar tima, prema pravilima medicinske znanosti, trebaju osigurati pacijentu.

13.1 Zdravstveni tim predstavlja više zdravstvenih radnika iz pojedinih zdravstvenih djelatnosti, a uključuje raspored poslova za koje svaki taj djelatnik odgovara. Svaki od njih ovlašten je za svoj posao i obavezan je stručno i profesionalno ga obaviti, prema pravilima i standardima profesije. Liječnici kreiraju zadatke i koordiniraju aktivnost unutar tima te neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu. Ostali postupaju sukladno zadacima liječnika, a njihove greške mogu proizići iz nedostatka u komunikaciji, u kvalifikaciji i razgraničenju poslova.

13.2. U ovoj konkretnoj stvari nižestupanjski sudovi prihvatili su rezultate vještačenja provedene u postupku. Međutim, iako vještaci daju odgovore na ona pitanja za koja sud nema znanja, pravnu kvalifikaciju određenog postupanja daje sud.

13.3. U slučajevima nastanka štete mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo greškom pružatelja zdravstvenih usluga. Odgovornost postoji ako je greška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja.

14. U smislu iznesenih materijalnopravnih shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu analizirali izvedene dokaze te posljedično nisu dali potrebne i neproturječne razloge kao podlogu za ocjenu pravilnosti pobijane odluke o neodgovornosti tuženika.

14.1. Tako nisu cijenjeni protokoli postupanja kojima se regulira postupanje prema bolesniku kao što je bio pokojni. To posebno s obzirom na odlučne činjenice i to od kakvog je značaja što dežurne sestre nisu obavijestile dežurnu liječnicu o povratku tog pacijenta na odjel, posebice radi njezina uvida u njegovo stanje i određivanja protokola postupanja prema takvom pacijentu, sadržaja tog protokola, mogućnosti predviđanja određenih rizika te u konačnosti konkretnog neželjenog ishoda.

14.2. Izostali su razlozi je li stanje pacijenta zahtijevalo odgovarajući nadzor medicinskog osoblja, prvenstveno dežurne medicinske sestre i dežurnog liječnika, te poduzimanja drugih mjera s obzirom na očigledno postojanje nemira kod sada pokojnog Stjepana Jurića, gdje bi se neosiguravanje stalnog nadzora, ovisno o svim okolnostima slučaja moglo okarakterizirati kao postupanje koje nije lege artis.

14.3. Tužitelji su tijekom postupka ukazivali na organizacijski propust, te da nije učinjena obrada (CT), na koju da ukazuju i vještaci, te da je očigledno nastupilo krvarenje meke moždine, zbog čega je pacijent bio dezorijentiran i smeten, radi čega je došlo do neželjenog ishoda. Vještaci koji su vještačili u postupku navode da su određeni elementi ponašanja pacijenta bili neprimjereni situaciji u kojoj se nalazio, ali da oni nisu predstavljali psihopatologiju koja bi opravdavala mjere protiv njegove volje u smislu propisa zaštite osoba s duševnim smetnjama. To tužitelji i ne tvrde. Ali isto tako vještak navodi da (list 79 spisa) je činjenica da je pacijentovo ponašanje nakon zadnjeg kontakta sa medicinskim osobljem dovelo do fatalnih posljedica i da je to ponašanje moglo biti uvjetovano težim psihičkim stanjem od onog koje je opservirano i evidentirano u dokumentaciji prije njegova zadnjeg izlaska iz bolesničke sobe, kao i to da obducent, osim verzije o suicidu, ostavlja mogućnost nesretnog slučaja uvjetovanog organsko-cerebralnim komplikacijama. Unatoč tome vještaci daju mišljenje da su poduzete sve mjere u cilju utvrđivanja zdravstvenog stanja i da se postupalo sa pravilima struke i sud to prihvaća.

14.4. Nasuprot tome sam vještak, prim. dr. sc. M. G. (list 104 poleđina) iskazuje da su sestre trebale obavijestiti doktora da je pacijent ponovno u bolnici i informirati o njegovu stanju, tako da bi doktor odlučio je li potrebno ponoviti pregled pacijenta ili da bi dao instrukcije sestrama o praćenju zdravstvenog stanja pacijenta i eventualno novom konzultiranju s liječnikom, a to s obzirom na dezorijentiranost pacijenta i oscilacije u ponašanju. Također, da je glavobolja kod pacijenta mogla biti uvjetovana subarahnoidalnim krvarenjem, koje je i preliminarna dijagnoza, da ne i potencijalnim

postoji veza između SAH i suicidalnog ponašanja, ali da se ne isključuje mogućnost da kod osobe s opsežnim krvarenjem se događaju izraženi moždani simptomi u psihičkoj sferi koji mogu dovesti do situacije sa smrtnim ishodom. Da je liječnik trebao biti obaviješten o ponovnom dolasku pacijenta na odjel potvrđuje i vještak prof. dr. sc. V. Š. (list 106 poleđina), a radi daljnjeg postupanja liječnika. Opservacija bolesnika da zahtijeva znanje osoblja zaduženog za bolesnika gdje mu se i što događa. Konačno i vještaci (doc. dr. M. B. P., doc dr. sc. D. M. i dr. sc. D. S. po Odboru za medicinska mišljenja Medicinskog Fakulteta Sveučilišta u Z.,) po prof. dr. sc. V. P. dali su nalaz i mišljenje (list 148) da po povratku pacijenta u bolnicu dežurna liječnica nije niti mogla ništa poduzeti budući da nije upućena u njegov povratak, a da je uobičajena praksa da se pacijent, kao što je bio pokojni, po povratku u bolnicu pregleda od strane liječnika te da je organizacioni propust da liječnik nije obaviješten o njegovom povratku.

15. Stoga su rezultati vještačenja za sada proturječni zaključku sudova da prilikom prijema i smještaja pacijenta na odjel neurologije nije učinjeno ništa što bi bilo protivno pravilima struke i savjesnog liječenja, a u odnosu na sporne činjenice.

16. Kako nižestupanjski sudovi nisu cijenili ukazane navode tužitelja koji su od odlučnog značaja i o tome nisu dali jasne, potpune i neproturječne razloge, to je valjalo ukinuti presude tih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I., na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, jer je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

17. U ponovljenom postupku odlučiti će se imajući u vidu pravno shvaćanje vezano za presumiranu odgovornost zdravstvenih djelatnika izraženo u ovom rješenju, otkloniti ukazane postupovne povrede, te donijeti novu presudu.

18. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom II. ovog rješenja.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.