Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-1169/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur., kao članova vijeća u parničnom predmetu tužitelja N. M. iz D., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika Š. T. iz D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica u G., radi utvrđenja stvarne služnosti i upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-220/19-18 od 3. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-220/19-18 od 3. veljače 2021. pod točkama II. izreke i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta kao prava staze, prava progona stoke, prava kolnika uključujući pravo prijevoza teških tereta i poljoprivredne mehanizacije putem od 3 metra širine preko čkbr. 991 –oranica Ograda sa 1118 čhv., iz zk.ul.br. 92 k.o. D. kao poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika Š. T. iz D., OIB:… i to u pravcu sjever-jug cijelom dužinom od 55,00 m na zapadnom dijelu čkbr. 991 uz među sa čkbr. 982/2 k.o. D. po sredini trase postojećeg puta kako je isti vidljiv u skici izmjere geodetskog vještaka D. M. od dana 28. lipnja 2018. godine koja je sastavni dio ove presude, a za korist čkbr. 990/3 –oranica O. sa 196 čhv. i čkbr. 978/2 –oranica O. sa 474 čhv., upisanih u zk.ul.br. 95 k.o. D. kao povlasnih nekretnina u vlasništvu tužitelja Nikole Mašića iz Dišnika kbr. 146, OIB: 20915358854, što je tuženik dužan priznati i trpjeti provedbu tužiteljevog prava stvarne služnosti puta na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti.

II Preko dosuđenog dijela u točki I. izreke ove presude odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva da put naveden u točki I. izreke ove presude bude sa desne strane (gledajući u pravcu sjevera) ograđen žičanom ogradom na drvenim stupcima i u širini većoj od 3 m.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je utvrđenje prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika na nekretnini u vlasništvu tuženika u korist nekretnina koja su vlasništvo tužitelja, a temeljem pravnog instituta dosjelosti. Tužitelj u tužbi tvrdi da unatrag 50 godina ima nesmetan pristup na svoju nekretninu preko nekretnine tuženice u širini oko 3 metra, a koji put da je više od 20 godina ograđen žičanom ogradom na stupcima kako bi tužitelj po nekretnini tuženice mogao progoniti ovce bez opasnosti za tuženikove usjeve. Tvrdi da mu je tuženik u ožujku 2017. počupao ogradu zbog čega protiv njega vodi spor radi smetanja posjeda.

6. Tijekom postupka je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je nesporno da tužitelj ima pravo služnosti puta, staze i kolnika preko nekretnine tuženika u širini 3 metra kao i da tužitelj svoje pravo služnosti upiše u zemljišnu knjigu;

- da je vještačenjem utvrđena širina puta 3,3 do 3,4 metra;

- da je nekretninu tuženik stekao kupoprodajom 9. svibnja 1997.;

- da je ugovor o kupoprodaji proveden u zemljišnoj knjizi 16. svibnja 1997.;

- da žičana ograda nije bila postavljena u vrijeme kupoprodaje i da je tu žičanu ogradu tuženik uklonio 11. ožujka 2017.

7. Iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud u odnosu na spornu činjenicu ograđenosti puta u bitnome zaključuje da od dana kada je tuženik stekao nekretninu (16. svibnja 1997.) do dana kada je uklonio ogradu (11. ožujka 2017.) nije protekao rok od 20 godina kao zakonska pretpostavka za stjecanje prava služnosti temeljem odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) slijedom čega se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija. Nadalje, odbija se zahtjev u dijelu u kojem je zahtijevano utvrđenje služnosti puta preko širine od 3 metra jer tuženik nije dokazao da je predmetni put koristio u širini 3,3 do 4, 3 metra, a koju širinu puta je utvrdio vještak.

8. Žalbeni navodi tužitelja svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od ocjene dokaza prvostupanjskog suda u vezi ograđenosti i širine puta. No, vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke budući je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Naime, tužitelj ponovno u žalbi tvrdi da je dokazano da je put bio ograđen više od 20 godina i da je put koristio u širini koju je utvrdio vještak. Također tvrdi da je prvostupanjski sud činjenicu vremena kupoprodaje došao uvidom u izvod iz zemljišne knjige i ugovor o kupoprodaji, a da to nije bio dokazni prijedlog niti jedne stranke čime je onemogućio strankama mogućnost raspravljanja pred sudom.

10. U odnosu na širinu puta valja reći da se pravo služnosti prolaza stječe dosjelošću u opsegu u kojem se ta služnost obavlja. Tužitelj je u tužbi tvrdi da je zajedno sa svojim prednicima prolazio ograđenim putem širine oko 3 metra, preko 50 godina. S obzirom na navedenu činjenicu tužitelj nije mogao steći služnost prolaza dosjelošću u većem opsegu neovisno od toga što je vještačenjem utvrđeno da se radi o putu veće širine.

11. Nadalje, predmet ovog spora je utvrđenje stvarne služnosti puta, a služnosti puta regulirane su odredbom čl. 190. st. 1. ZV prema kojem služnost puta uključuje pravo staze, pravo progona i pravo kolnika. Iz navedenog slijedi da ograđenost puta nije sastavni dio stvarne služnosti puta pa pitanje vremenskog razdoblja ograđenosti puta i načina na koji je to prvostupanjski sud utvrdio je bez utjecaja na odlučivanje o stvarnoj služnosti puta, pa je zbog navedeno pravilno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na ograđenost puta .

12. Budući da je ovaj drugostupanjski sud potvrdio odluku o glavnoj stvari, a da tužitelj prvostupanjsku odluku o troškovima postupka pobija neodređeno, očito samo za slučaj uspjeha žalbe u glavnoj stvari, u čemu nije uspio, to je ovaj sud potvrdio i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka jer je ista pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i visini troškova koji su određeni (čl. 155. st. 1 ZPP-a).

13. Slijedom sveg navedenog je odlučeno kao pod točkom I. izreke i to osnovom odredaba čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke osnovom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev, v.r.