Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-38/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mariji Šimičić, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužitelja T. L. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-363/2017-31 od 24. studenoga 2021., dana 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužene, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-363/2017-31 od 24. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 2.714,89 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 709,12 kuna za kolovoz 2011.,

- 2.005,77 kuna za prosinac 2011. do isplate

te se u tome dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tužene te odluka o trošku sadržana u točki II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-363/2017- 31 od 24. studenoga 2021.:

a) djelomično potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati trošak postupka u iznosu od 220,00 kn;

b) djelomično preinačava preko iznosa od 220,00 kn do iznosa od 8.375,00 kn (za iznos od 8.155,00 kn) te se u tome dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-363/2017-31 od 24. studenoga 2021. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova razlike naknade za godišnji odmor i to iznos od:

- 709,12 kn za kolovoz 2011.

- 2.005,77 kn za prosinac 2011.,

- 73,06 kn za siječanj 2012.,

- 98,42 kn za srpanj 2012.,

- 105,69 kn za kolovoz 2012.,

- 110,63 kn za kolovoz 2013.,

- 7,97 kn za rujan 2013.,

- 52,10 kn za prosinac 2013.,

- 168,83 kn za travanj 2014.,

- 160,10 kn za siječanj 2015.,

- 400,84 kn za srpanj 2015.,

- 217,71 kn za prosinac 2015. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedini iznos počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 15. dan u mjesecu za protekli mjesec, za vrijeme počev od kolovoza 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope po eskontnoj stopi koju određuje Hrvatska narodna banka uvećano za 5 postotna poena, dok se za više zatražene kamate, kao i zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće za godišnji odmor, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak postupka u iznosu od 8.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.“

2. Protiv navedene presude i to u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 2.714,89 kuna te pod točkom II. izreke žali se tužena, ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u pobijanom dijelu. Tužena potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.110,25 kuna, radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od prosinca 2011. do svibnja 2015.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tužene;

- da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora;

- da je tuženica u utuženom razdoblju isplatila tuženiku naknadu za godišnji odmor na način da je obračunala samo osnovnu plaću tužitelja, a ne i dodatke na plaću.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 60. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13), čl. 99. st. 4. i čl. 169. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), čl. 136., čl. 142. i čl. 153. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13), čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02, 16/11), čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 54/14), te je odlučio kao u izreci pobijane presude.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporna pravna osnova i visina zahtjeva tužitelja, već je sporno pitanje zastare dijela tužiteljevog potraživanja.

9. Tužena je tijekom postupka istaknula prigovor zastare, no sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ne navodi razloge o zastari tužiteljevog potraživanja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka (čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a).

10. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je tražbina tužitelja za kolovoz 2011. dospjela 15. rujna 2011., a tražbina za prosinac 2011. dospjela je 15. siječnja 2012., rok za zastaru je počeo teći 16. rujna 2011., odnosno 16. siječnja 2012., te je 23. kolovoza 2016.. došlo do zastoja zastare u smislu čl. 186.a st. 3. ZPP-a, jer se tada tužitelj obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 5 spisa). Protekom tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, rok za zastaru je nastavio teći pa je do podnošenja tužbe 12. svibnja 2017., za navedena potraživanja tužitelja protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/17, 98/19, dalje ZR).

11. Dakle, potraživanje tužitelja za kolovoz 2011. zastara je nastupila 17. prosinca 2016., dok je za potraživanje tužitelja za prosinac 2011. zastara nastupila 17. travnja 2017. Naime, člankom 139. ZR-a je propisano da ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok je odredbom članka 135. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje ZR/09) propisano da potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine. Završnim i prijelaznim odredbama u članku 232. stavak 2. ZR-a (ZR je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.) propisano je da se odredbe zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ZR-a.

12. Slijedom navedenog, kako su navedena potraživanja tužitelja zastarjela, a tužena se tijekom postupka pozvala na zastaru, to je u tome dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka i na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

14. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu u postupku, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/2015, dalje u tekstu: Tarifa).

15. Sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a ovaj sud je utvrdio omjer uspjeha u postupku za tužitelja od 34%, a tužene od 66%, dakle tuženoj valja priznati zatraženi trošak u omjeru od 32%. Tuženoj treba priznati trošak sukladno poduzetim radnjama i priloženom troškovniku i to za sastav odgovora na tužbu 50 bodova, 4 ročišta po 9.1. Tarife, 4 ročišta po Tbr. 9.2. Tarife te 4 ročišta po Tbr. 9.5. Tarife. Dakle, tužena je imala trošak u visini 400 bodova odnosno 4.000,00 kn, što u omjeru od 32% daje iznos od 1.280,00 kn. Tužitelju valja priznati trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn u cijelosti, pa nakon prijeboja tužitelj je u obvezi tuženoj nadoknaditi trošak u iznosu od 220,00 kn.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. ZPP-a dijelom potvrditi pobijanu odluku o trošku, a dijelom preinačiti pobijanu presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

17. Kako je tužena u cijelosti uspjela u žalbenom postupku, treba joj priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kuna, sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 17. svibnja 2022.

Sutkinja

Marija Šimičić, v. r.