Broj: Ppž-4686/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. K. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. D. K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 16. ožujka 2022., broj: 43.Pp-2475/2021-13, u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. D. K., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja punca V. Š. u trajanju od 6 mjeseci.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. D. K. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D. K. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 16. ožujka 2022., broj: 43. Pp-2475/2021-13 proglašen je krivim okr. D. K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

1.1. Okr. D. K. je izrečena zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja punca V. Š. u trajanju od 6 mjeseci, u koju zaštitnu mjeru će se uračunati određena mjera opreza.

1.2. Na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. V. Š. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude okr. D. K. po braniteljicama odvjetnicama Zajedničkog odvjetničkog ureda S. O. i N. O. podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede Prekršajnog zakona, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak u kojem će se saslušati u žalbi predloženi svjedoci i ponovno punica okrivljenika.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru granica žalbe i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da osnovano okrivljenik ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer je izreka u dijelu izrečene zaštitne mjere nepotpuna, pa time i nerazumljiva.

5.1. Naime, u odluci u zaštitnoj mjeri nisu navedena područja i udaljenost ispod koje se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja, što izreku pobijane presude u tom dijelu čini nerazumljivom, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

Čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje: „(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) U odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovoga članka odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve.“

5.2. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije, sukladno odredbi čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odredio područja te udaljenost ispod koje se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja, odnosno zabranio uznemiravanje ili uhođenje žrtve, što zaštitnu mjeru čini nepotpunom i onemogućava provedbu iste. Odlukom kojom se izriče pojedina zaštitna mjera treba jasno odrediti njezin sadržaj tako da je izvršiva i ne ostavlja o tome nikakve dvojbe, jasno se držeći njihovog propisanog sadržaja (u ovom slučaju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

5.3. Iako je utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što dovodi do ukidanja prvostupanjske presude, u ovom slučaju, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru i istu ukinuti. Ovo obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, a rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika. Naime, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud u povodu žalbe okrivljenika ne bi bio ovlašten izmijeniti odluku o zaštitnoj mjeri na štetu okrivljenika.

5.4. Iz navedenih razloga, prihvaćanjem žalbe okrivljenika u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud ukinuo je zaštitnu mjeru izrečenu pobijanom presudom.

6. Nadalje, u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da su navodi obrazloženja pobijane presude proturječni činjenicama i dokazima utvrđenim tijekom postupka. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i izvedenih dokaza, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik navodi da nije počinio prekršaj te da iz provedenih dokaza, koje sud prihvaća, ne proizlazi učin prekršaja opisanog u izreci pobijane presude, a u njegovom postupanju se ne stječe niti jedno obilježje prekršaja za koji ga se tereti.

7.1. Nije u pravu okrivljenik da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

7.2. Naime, optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja PP Pakrac okr. D. K. stavljeno je na teret počinjenje dva oblika nasilja u obitelji prema puncu V. Š., psihičko i tjelesno nasilje. Okrivljenik je na raspravi pred prvostupanjskim sudom jasno i nedvosmisleno priznao psihičko nasilje navodeći: „Navedenog dana vikao sam puncu V. „zašto mi psuješ majku, jebem ti mater i tebi i novcu……….Ne vjerujem da sam ga nekako drugačije fizički napao, ali riječima da.“ Okr. V. Š. u obrani je naveo da ga je to ponašanje okr. D. K. uznemirilo, „kako ne bi, psovao mi je mater…..“

7.3. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji te je u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

7.4. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, na temelju priznanja odlučnih činjenica psihičkog nasilja okr. D. K., povezujući ih sa iskazom okr. V. Š. u tom dijelu, osnovano okr. D. K. proglasio krivim da je počinio psihičko nasilje prema puncu V. Š., a koje je kod istog prouzročilo uznemirenost, pa nisu osnovani žalbeni navodi kojima podnositelj žalbe osporava krivnju za prekršaj za koji je proglašen krivim.

7.5. Nadalje, prvostupanjski je sud, u skladu s rezultatom dokaznog postupka, iz izreke okrivljujuće presude ispustio dio optuženja koje se okr. D. K. stavlja na teret u odnosu na tjelesno nasilje prema puncu, odnosno da bi istog škarama za obrezivanje živice udario u predjelu lijevog ramena, zaključivši da ovaj dio optuženja u postupku nije nedvojbeno dokazan.

7.6. Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako okr D. K. nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7.7. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okr. D. K. za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

8.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 2.000,00 kuna, a koja kazna je okr. D. K. izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Prvostupanjski je sud izričući novčanu kaznu okrivljeniku, cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u propisanom minimumu novčane kazne u kaznenopravnim okvirima propisanim za počinjeni prekršaj (novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna - do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana). Po ocjeni ovog suda tako odmjerena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona te ovaj sud ne nalazi naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje izrečene novčane kazne.

9. Veći dio žalbe okr. D. K. svodi se na pobijanje prvostupanjske presude u dijelu kojim je okr. V. Š. oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, ovaj sud nije ovlašten razmatrati žalbu u tom dijelu, budući da u odnosu na taj dio prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, okr. D. K. nije ovlaštenik prava na žalbu.

9.1. Prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika. U ovom prekršajnom postupku tužitelj je tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava požeško-slavonska, Policijska postaja Pakrac, dok D. K. i

V. Š. imaju procesnu poziciju okrivljenika.

9.2. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da okr. D. K. nije podnositelj optužnog prijedloga protiv okr. V. Š., već Policijska postaja Pakrac, to sukladno istaknutom, nije ovlašten prvostupanjsku presudu pobijati u odnosu na suokrivljenika, okr. V. Š., iz bilo kojih razloga, pa ni zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. D. K.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, braniteljice i tužitelja.