REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 77 Pž-1011/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari predlagatelja K. H. M. M. d.o.o., R. C. G., P., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u G., K. & K. odvjetničkom društvu d.o.o., Z., protiv protustranke B. d.o.o., H. B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-231/21-12 od 21. siječnja 2022., 17. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-231/21-22 od 21. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-231/21-12 od 21. siječnja 2022. odbijen je prijedlog da se u Republici Hrvatskoj prizna presuda Privrednog suda Crne Gore, poslovni broj 288/20 od 12. travnja 2021.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio predlagatelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da se dostava pismena vršila izravno putem pošte uz povratnicu na adresu sjedišta iz sudskog registra koja nije promijenjena. Protustranci je na taj način dostavljena tužba na odgovor, koji je dostavila 8. lipnja 2020. Osim što je protustranka podnijela odgovor na tužbu, ona je kao tuženik sudjelovala u parničnom postupku, primila poziv na pripremno ročište 7. rujna 2020., koje je na prijedlog protustranke odgođeno za 8. listopada 2020., koje je protustranka ponovo predložila odgoditi zbog bolesti punomoćnika, a u daljnjem tijeku postupka pismena su stranci dostavljana na isti način međutim, protustranka ih je odbijala zaprimiti kako to proizlazi iz povratnica na kojima je naznačeno „Obaviješten nije preuzeo“ ili „Odbija primiti“. Žalitelj smatra da se stranka upustila u raspravu o glavnoj stvari u parničnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom Crne Gore, a za pismena za koja protustranka tvrdi da nisu dostavljena, zapravo ih je protustranka izbjegavala primiti. Za dodati je i da nakon što je saznala za presudu protustranka je nije pobijala pred Privrednim sudom Crne Gore niti je podnijela zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti, pa stoga žalitelj zaključuje da u parničnom postupku u kojem je donesena presuda Privrednog suda Crne Gore nije povrijeđeno pravo tuženika na sudjelovanje u postupku. Presuda je postala pravomoćna 28. svibnja 2021., a ovršna 8. lipnja 2021., stoga su uvjeti za priznanje strane sudske odluke propisani, u članku 67. stavku 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, ispunjeni. Predlaže preinačiti rješenje i prihvatiti prijedlog predlagatelja za priznanje presude Privrednog suda u Crnoj Gori poslovni broj P.br.288/20 od 12. travnja 2021. ili pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u vezi s paragrafom 21. pravnih pravila Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine” Kraljevine Jugoslavije broj 175/34) koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje sukladno odredbi članku 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine” broj 73/91), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku donošenja pobijanog rješenja kao niti u rješenju nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni onih na koje se poziva predlagatelj.
7. Predmet ovog postupka je predlagateljev zahtjev za priznanje presude Privrednog suda Crne Gore poslovni broj P.br.288/20 od 12. travnja 2021. prema članku 67. stavku 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP).
8. Iz spisa proizlazi da je Privredni sud Crne Gore donio presudu poslovni broj Pbr.288/20 od 12. travnja 20021. kojom je raskinuo Ugovor o kupoprodaji proizvoda navedenih u ponudi br. 180427B od 20. rujna 2019. zaključen između tužitelja i tuženika, tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 150.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 1.633,50 EUR (str. 15.-25. spisa). Presuda je pravomoćna 28. svibnja 2021., a uz presudu je dostavljen i ovjereni prijevod (str. 27.-42. spisa).
9. Protustranka je dostavila očitovanje na prijedlog za priznanje strane sudske odluke u kojem je navela da presudu stranog suda nije primila i da joj nije bilo omogućeno da sudjeluju u tom postupku (str. 57.-63. spisa).
10. Prvostupanjski sud je stava da su sudovi Crne Gore dužni pravnim osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (kao i fizičkim osobama) jednako kao i sudovi u Republici Hrvatskoj u dostavi pravnim osobama sa sjedištem u Crnoj Gori dostavu sudskih pismena vršiti sukladno odredbama Haške konvencije o dostavi u inozemstvo i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima od 15. studenog 1965. (dalje: Haška konvencija o dostavi, Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima, „Narodne novine“ broj 10/05). Republika Hrvatska i Crna Gora su ugovornice Haške konvencije o dostavi dok međusobno nisu sklopile po pitanju dostave sudskih/izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim stvarima nikakav bilateralni sporazum koji bi u smislu odredbe članka 11. Haške konvencije o dostavi imao prednost u primjeni. Republika Hrvatska je sa Saveznom Republikom Jugoslavijom, u čijem sastavu je bila Crna Gora, sklopila Ugovor o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, a Crna Gora mu nije pristupila na temelju dražavnopravne sukcesije.
11. Prema odredbi članka 10. točke a. Haške konvencije o dostavi, uz uvjet da se država odredišta (zamoljena država) tomu ne usprotivi, predmetna konvencija ne zadire u slobodu slanja sudskih dokumenta izravno osobama u inozemstvo putem pošte. Prvostupanjski sud navodi da su se Republika Hrvatska i Crna Gora usprotivile takvom načinu dostave prilikom pristupanja konvenciji, tako da se ta odredba u međusobnim odnosima Republike Hrvatske i Crne Gore ne primjenjuje. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da u predmetu poslovni broj P-288/20 niti jedna dostava suda protustranci nije bila izvršena sukladno odredbama Haške konvencije o dostavi već je sud Crne Gore dostavu obavljalo na teritoriju Republike Hrvatske izravno putem pošte, odnosno na način koji Republika Hrvatska nije prihvatila. Prvostupanjski sud smatra da Haška konvencija o dostavi dio pravnog poretka Crne Gore i po pravnoj snazi iznad zakona pa tako i Zakona o parničnom postupku Crne Gore tako da je prvostupanjski sud utvrdio da presuda čije se priznanje traži nije postala pravomoćna po pravu države u kojoj je donesena, unatoč izdanoj potvrdi u smislu odredbe članka 67. stavka 1. ZMPP-a, a niti je opisanom dostavom protustranci omogućeno pravo sudjelovanja u postupku iz kojeg potječe predmetna presuda u smislu odredbe iz članka 68. ZMPP-a, radi čega je priznanje presude Privrednog suda Crne Gore poslovni broj P.br.288/20 od 12. travnja 2021. odbijeno kao neosnovano.
12. Prema članku 2. Haške konvencije dostava sudskih pismena obavlja se na način da svaka država ugovornica odredi središnje tijelo koje će preuzeti zaprimljene zamolnice za dostavu koje se upućuju iz drugih država ugovornica, te postupati u skladu s odredbama članaka 3.-6. Svaka država će središnje tijelo organizirati u skladu sa svojim pravom.
13. Odredbom članka 11. Haške konvencije je propisano da ova Konvencija ne sprečava dogovor dvije ili više država ugovornica da, u svrhu dostave dokumenata, dopuste neke druge putove slanja, pored onih koji su predviđeni prethodnim člancima, a osobito izravnu komunikaciju između nadležnih tijela.
14. Predlagatelj u žalbi ne osporava da Privredni sud Crne Gore dostavu nije vršio sukladno odredbama Haške konvencije niti je predlagatelj dokazao da su Republika Hrvatska i Crna Gora postigle dogovor u smislu članka 11. Haške konvencije i drugačije uredile dostavu sudskih dokumenata od one propisane odredbama Haške konvencije to ovaj sud stoga nalazi pravilnim odluku prvostupanjskog suda kojim je odbijeno priznanje presude Privrednog suda Crne Gore poslovni broj P.br.288/20 od 12. travnja 2021. iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja (točke 20. i 21.).
15. Valjalo je slijedom navedenog odlučiti na temelju članka 380. stavka 2. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. svibnja 2022.
Sudac
Ivana Mlinarić
