REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II br.1

Poslovni broj: Ref 33 P Ob-252/2021.-15.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sucu ovog suda Dobrili Krajnović, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu mlljt. tužitelja M. S., i M. S., oboje zastupani po ocu i z.z. S. M., svi iz K., F. F. 10, i svi zastupani po punomoćnici I. B. A., odvjetnici iz G., protiv tuženice I. S., iz F., L. 57, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane 20. travnja 2022., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, z.z. tužitelja i tužene, 17. svibnja 2022. uz objavljivanje,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj I. S., F., L. 57, da na ime uzdržavanja tužitelja mljt. M. S., K., F. F. 10, umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno koji je određen P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.7.2020. a koji je sastavni dio rješenja O. suda u B., S. službe u P. broj R. O.-374/2020-2 od 17. kolovoza 2020., počevši od 20. listopada 2021. plaća 780,00 kn (slovima:sedamsto-osamdeset-kuna) do svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec na račun oca M. S. broj H. kod Privredne banke Zagreb, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena obračunatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja, pa sve do isplate.

Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom iznosu do zatraženih 1.352,60 kn mjesečno. II Nalaže se tuženoj I. S., F., L. 57 , da na ime uzdržavanja tužiteljice M. S., K., F. F. 10, , umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno koji je određen P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.7.2020. a koji je sastavni dio rješenja O. suda u B., S. službe u P. broj R. O.-374/2020-2 od 17. kolovoza 2020., počevši od 20. listopada 2021. plaća 1.000,00 kn (slovima:tisuću-kuna) do svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Z. o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena obračunatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja, pa sve do isplate.

Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom iznosu do zatraženih 1.750,00 kn mjesečno.

III Nalaže se tuženoj da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi koja se obračunava od 17. svibnja 2022., kao donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji mlljt. M. S. i M. S. iz K., F. F. 10, podnijeli su 20. listopada 2021. tužbu protiv tužene I. S. iz F., L. 57, radi povećanja uzdržavanja.

2. U tužbi navode da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja O. suda u B., S. službe u P. posl.broj: R. O.-374/2020-2 od 17. kolovoza 2020. razveden brak M. S. i tužene I. S. i odobren P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28. srpnja 2020. nad tužiteljima, da se tužena planom obvezala plaćati za tužitelje M. S. i mlljt. M. S. na ime uzdržavanja svakome mjesečni iznos od 600,00 kn, da je P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi relativno nedavno donesen, ali da je uzdržavanje određeno u preniskom iznosu u odnosu na propisane minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, da iznos od 600,00 kn određen za svako dijete ne korespondira niti sa tada važećom O. o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta kojom je propisano da je roditelj s najnižim primanjima dužan izdvojiti za dijete od jedanaest, odnosno sedamnaest godina koliko su tada tužitelji bili stari, 2.711,00 kn i onda kada mu nedostaje dovoljno novca za vlastito uzdržavanje. T. M. S. je u međuvremenu napunila osamnaest godina, završila srednju školu i nastavila fakultetsko obrazovanje u V. pa su se njeni troškovi života značajno povećali, a odnose se na troškove smještaja u V. (smještena u studentskom domu), troškove putovanja iz V. i u V., troškove gradskog prijevoza, troškove studiranja –udžbenici, troškovi prehrane i svi drugi troškovi samostalnog života izvan roditeljskog doma. T. M. S. za život je potrebno najmanje 3.500,00 kn mjesečno. N. troškove namiruje otac tužiteljice, a tužena ne plaća ni ranije određenih 600,00 kn mjesečno. T. M. S. pretpostavlja da tužena ostvaruje primanja od približno 4.000,00 mjesečno pa smatra da je tužena u mogućnosti za njezino uzdržavanje doprinositi pola potrebnog iznosa, odnosno 1.750,00 kn dok bi drugu polovinu namirio otac M. S.. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu:

1. Nalaže se tuženoj I. S. , F., L. 57 , OIB da na ime uzdržavanja tužitelja mljt. M. S., K., F.F. 10 OIB umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno koji je određen P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.07.2020. a koji je sastavni dio rješenja O. suda u B., S. službe u P. broj R. O.-374/2020-2 od 17.kolovoza 2020., počevši od dana 20.listopada 2021. plaća 1.352,60 kn do svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec na račun oca M. S. broj H. kod P. banke Z. , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Z. o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena obračunatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja, pa sve do isplate.

2. N. se tuženoj I. S. , F., L. 57 , da na ime uzdržavanja tužiteljice M. S., K., F.F. 10., , umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno koji je određen P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.07.2020. a koji je sastavni dio rješenja O. suda u B., S. službe u P. broj R. O.-374/2020-2 od 17.kolovoza 2020., počevši od dana 20.listopada 2021. plaća 1.750,00 kn do svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Z. o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena obračunatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja, pa sve do isplate.

3. Nalaže se tuženoj da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi koja se obračunava od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je iznos uzdržavanja u visini od 600,00 kn sporazumno određen, da s obzirom na njena mjesečna primanja novi iznos koji sada tužitelji potražuju ona nije u mogućnosti plaćati te ukoliko bude obvezana da plaća uzdržavanje u traženom, povećanom iznosu neće imati nikakvih sredstava za život.

4. Izveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u rješenje O. suda u B., S. služba u P. broj: R. O.-374/2020-2 od 17.8.2020. s P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, (list 6-14), podatke M. znanosti i obrazovanja (list 16), u promet za tekući račun (list 21), izvješće o socioekonomskim prilikama tužene i z.z. tužitelja (list 27-28), podatke P. uprave (list 34-41), u iskaz z.z. M. S. i tužene I. S. (list 48-50).

5. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP)

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan pa ga je sud u tom dijelu usvojio, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbio.

7. Nesporna je činjenica da je P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28. srpnja 2020. nad zajedničkom djecom stranaka M. S., rođenim 14. svibnja 2009. i M. S. rođenom 4. siječnja 2003., a koji P. je sastavni dio rješenja O. suda u B., S. služba u P. broj: R. O.-374/2020-2 od 17. kolovoza 2020., određeno da tužena kao majka doprinosi za uzdržavanje zajedničke djece stranka po 600,00 kn mjesečno za svako dijete s dospijećem prvog u mjesecu za tekući mjesec.

8. U postupku je sporno da li su se promijenile okolnosti koje opravdaju izmjenu odluke o visini uzdržavanja koje je dužna plaćati tužena.

9. Stoga je sud, donoseći odluku, istu temeljio na odredbi čl.285., st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 – dalje: ObZ) kojom je određeno da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom odlukom ako su se okolnosti promijenile.

10. U smislu te odredbe promijenjene okolnosti mogu biti nove potrebe djeteta, materijalne prilike obveznika uzdržavanja kao i promjena iznosa minimalnog uzdržavanja.

11. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelji tužbu i tužbeni zahtjev zasnivaju na činjenici da je P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28. srpnja 2020. (u daljnjem tekstu:P.) uzdržavanje određeno u preniskom iznosu, odnosno iznosu manjem od propisanih minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta, te da su se nakon donošenja P., odnosno nakon 28. srpnja 2020. pa do 20. listopada 2021. (dan podnošenja tužbe) bitno promijenile okolnosti na strani tužiteljice M. S. na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju. (U. odnosu na mlljt. tužitelja M. S. u tužbi se ne ističu promijenjene okolnosti.)

12. Iz činjeničnih navoda odgovora na tužbu proizlazi da tužena smatra da s obzirom na svoje imovinske prilike nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženika iznosom od ukupno 3.302,60 kn koliko se potražuje za oboje djece jer bi donošenje takve odluke ugrozilo njenu egzistenciju.

13. R. donošenja odluke sud je zatražio socioanamanestičke podatke C. za socijalnu skrb P.. (u daljnjem tekstu: C. P.)

14. Uvidom u podatke CZSS P. o socijalnim i materijalnim prilikama oca mlljt. tužitelja i tužene utvrđeno je da otac tužitelja M. S. živi u obiteljskoj kući u K., F. F. 10, koja je njegovo vlasništvo, da su stambeni uvjeti veoma dobri, da je osim kuće vlasnik i voćnjaka, a od vrednijih pokretnina osobnog automobila T. A., god. proizvodnje 2007., da u kući živi, osim s mlljt. M. i M. i sinom M. rođenim 2001. u braku s tuženom, da je po zanimanju vozač motornih vozila, zaposlen u tvrtci G. d.o.o. sa sjedištem u P., dok je u odnosu na tuženu I. S. utvrđeno da živi u kući u F., L. 51 koja je u vlasništvu sestre tužene R. S., da osim plaće nema drugih prihoda te da nije vlasnik pokretnina kao ni nekretnina.

15. Na ročištu 24. veljače 2022. stranke su izjavile da su podaci C. P. točni, time da je tužena navela da je suvlasnik zemlje i kuće u Virovitici s majkom i sestrom te da u kući živi majka, dok je punomoćnica tužitelja istakla da otac mlljt. djece ostvaruje prihode s osnove radnog odnosa i prima plaću u iznosu od 5.400,00 kn mjesečno u tvrtci G. d.o.o.

16. Sud je tijekom postupka saslušao tuženu kao i oca Maria Sigurnjak, zakonskog zastupnika tužitelja Matea Sigurnjak i Magdalene Sigurnjak.

17. Zakonski zastupnik tužitelja M. S. iskazao je: U vrijeme kada je donijeta odluka o razvodu i povjeri djece M. je završio četvrti razred i te jeseni je krenuo u peti. O. sada pohađa šesti razred osnovne škole u L.. P. i troškovi sada su veći od onih koji su bili u vrijeme kada je donijeta odluka, a odnose se na sve ono što je potrebno djetetu vezano za odjeću, obuću, hranu, školske potrebe. P. od mjesta stanovanja do škole je organiziran školskim prijevozom i stog osnova nema troškova. U. školi je organiziran topli obrok ali M. nosi hranu od kuće, a tako je bilo i u vrijeme kada je donijeta prvobitna odluka o uzdržavanju. P. se organiziraju i školski izleti pa je tako sada bio organiziran jednodnevni izlet za koji je bilo potrebno izdvojiti do 500,00 kn s obzirom da je sam izlet bez ulaznica u muzej koštao 350,00 kn. M. nema zdravstvenih problema i stoga osnova nema povećanih izdataka, a nije ih bilo niti ranije. Nije vlasnik nikakve vrednije imovine ,bilo pokretnina ili nekretnina. M. je sada student, upisala je drugi semestar prve godine. U. vrijeme kada se donosila prvobitna odluka o uzdržavanju pohađala je srednju školu u D. - ekonomsku. P. je u školu iz K. i s obzirom na subvenciju plaćala je mjesečno kartu 200,00 kn. S. kao student stanuje u domu i dom plaća 700,00 kn mjesečno. P. je također organizirana u domu i obrok iznosi oko 15,00 kn. O. je stipendiju G. L. u iznosu od 500,00 kn mjesečno. M. dolazi kući u prosjeku jednom tjedno. K. bi se lakše organizirala, odnosno došla kući kupio sam joj auto, a prije toga sam financirao polaganje vozačkog ispita. O. odluka da joj kupim auto je posljedica toga što su veze iz V. u P. veoma loše, do kuće bi putovala javnim prijevozom šest sati. Z. udžbenike koji su joj potrebni ne izdvaja neku posebnu svotu jer se služi skriptama s Interneta. J. M. svaki mjesec uplatim određeni novčani iznos na račun, ovaj mjesec 2.500,00 kn, prošli 2.000,00 kn, a onda ona s tim iznosom raspolaže i podmiruje troškove koje ima. O. toga, nekada pored ovog iznosa, određeni iznos dam i u ruke. M. ima određenih problema sa štitnjačom zbog čega ju dva puta godišnje vodim na kontrole u Z.. I. je problema i sa zubima, nosila je fiksni aparat pa je i to iziskivalo odlaske kod ortodonta u B. i dodatne troškove.

K. se donosila odluka o povjeri djece i o visini uzdržavanja kojim će doprinositi majka, na dogovoreni iznos je utjecala činjenica što sam prije toga razgovarao s majkom djece u vezi podjele bračne stečevine i njene izjave da neće ništa potraživati, međutim nakon što je odluka donijeta tražila je da ju isplatim i ja sam to i učinio. Majka djece je u početku, od dana donošenja odluke, uplaćivala svaki mjesec, a negdje od listopada prošle godine više ne uplaćuje. Od tada se išlo prisilnim putem na Fini.

Zakonski zastupnik tužitelja nadalje je na dodatna pitanja punomoćnika tužitelja iskazao da M. za školovanje treba i određena kompjuterska oprema, da joj je kupio laptop koji je koštao oko 5.000,00 kn, da M. ima mobitel, da je sama uštedjela novce da ga kupi, da je taj novac uštedjela od novaca koje joj je on uplaćivao, da računi za mobitel mjesečno iznose najmanje 100,00 kn, da joj je bio potreban internet posebice u vrijeme korone, da su troškovi 160,00 kn mjesečno, da za dolazak iz V. u P. automobilom potroši s obzirom na cijenu benzina i udaljenost 170,00 kn, da dolazi četiri ili pet puta mjesečno, da karta javnog prijevoza za istu tu relaciju iznosi 120,00 kn u jednom smjeru, da je autoškolu za M. platio 9.400,00 kn, da je za izradu zubnih krunica koje su stavljane nakon što je skinut aparat izdvojio 4.800,00 kn, da je njihovo zajedničko dijete M. star dvadeset jednu godinu i živi u zajedničkom kućanstvu s njim , da je nezaposlen od desetog mjeseca prošle godine, da je sada na prekvalifikaciji, da je položio C. kategoriju, a sada će i E. kategoriju, da to sve zajedno košta oko 15.000,00 kn koje on financira, da iznos koji je dogovoren za uzdržavanje djece od 600,00 kn nije bio ni približno dovoljan, da je postupak prisilne naplate uzdržavanja pokrenuo nakon što majka djece nije tri mjeseca uzastopno platila uzdržavanje.

18. Tužena I. S. iskazala je: U. odnosu na izdatke djece koje je otac djece naveo mogu reći da sam svjesna da su svi izdaci veći nego što su bili ranije kada se odluka donosila, ali smatram da djeca raskošno žive. U. odnosu na izdatke koje ima M. ne mogu niti reći koji su to sve jer od dvanaestog mjeseca 2021. sa mnom uopće ne kontaktira. K. sam joj za B. dala, kao i sinovima, po 100,00 kn rekla mi je da ona to ne treba i da ona ništa ne treba od mene. J. sam uzdržavanje uplaćivala kako smo se dogovorili do momenta kada sam u jednom razdoblju ostala bez posla, to je bio peti šesti mjesec, a kada sam ponovo počela raditi, putem F. mi se od plaće počelo skidati za uzdržavanje u devetom ili desetom mjesecu prošle godine. J. sam osim ovog iznosa koji mi se skidao s plaće uplaćivala M. na račun još i iznos od 600,00 kn i još 600,00 kn na račun oca djece. T. dodatnim uplatama htjela sam riješiti dug koji je nastao na ime uzdržavanja za vrijeme kada nisam radila ,odnosno kada nisam mogla plaćati. U. odnosu na imovinu vlasnica sam zajedno sa sestrom kuće u V., u naselju K. na kojoj majka ima pravo doživotnog uživanja. U. kuću je i okućnica čiju površinu sada ne znam reći. O. te kuće nisam suvlasnica, odnosno vlasnica nikakvih nekretnina. P. puta kuće u kojoj mama živi nalazi se jedna stara ruševna kuća koja je pripadala mom pradjedu, a u kojoj je majka držala stoku. S. objekt nije vrijedan, nema neku tržišnu vrijednost, kuća je zidana od stare cigle, blatom. O. ovih nekretnina nisam niti vlasnica niti suvlasnica nikakve druge imovine, nemam automobil, nemam nikakvu novčanu ušteđevinu ili bilo što drugo što bi predstavljalo neku veću imovinsku vrijednost. S. M. sam dala 200,00 kn što je bila polovica iznosa koji je bio potreban za njegov pregled kod liječnika s obzirom na sumnju bolesti srca. T. je nadalje iskazala na dodatna pitanja punomoćnice tužitelja da dio vremena živi u V. kod majke koja je stara i bolesna , da se već duži niz godina liječi zbog psihičkih problema, da je u jednom momentu kada je dobila poziv sa suda završila na bolovanju jer joj je to dodatno utjecalo na njeno stanje, te da je u tome svemu izlazio i ugovor koji je bio zaključen na određeno vrijeme, a koji više poslodavac nije produžio.

19. Sud je prihvatio istinitim iskaze zakonskog zastupnika tužitelja kao tužene jer su njihovi iskazi sudu djelovali uvjerljivo, bili su logični, a bili su sukladni i drugim izvedenim dokazima, te nije izvodio dokaz saslušanjem tužiteljice M. S. cijeneći da su sve bitne činjenice za donošenje odluke utvrđene izvedenim dokazima u ovom postupku.

20. Tako je uvidom u potvrdu o visini dohotka i primitka P. uprave, P. ureda P., I. P. od 16. ožujka 2022. utvrđeno da je I. S. u 2021. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 35.341,22 kn, da je iznos neoporezivog dijela iznosio 1.900,00 kn, da mlljt. tužitelji M. i M. S. nisu ostvarili nikakav dohodak u 2021. time da je M. S. na ime iznosa neoporezivog primitka primila 1.000,00 kn (stipendija), da je M. S. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 70.564,32 kn , a da je iznos od neoporezivog dijela iznosio 11.263,92 kn.

21. Uvidom u potvrdu M. znanosti i obrazovanja utvrđeno je da tužiteljica M. S. ima status redovnog studenta na F. organizacije i informatike u V. S. u Z..

22. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.12558 k.o. V., čk.br.3790/20 kuća i dvorište, zk.ul.broj 3657 k.o. V., čk.br.3790/21 oranica u K., i zk.ul.broj 10087 k.o. V. oranica K. utvrđeno je da je tužena uknjižena u ½ dijela nekretnina, a u ½ dijela sestra tužene R. S., te da je na nekretninama uknjiženo pravo služnosti upotrebe i stanovanja (kuća i dvor) i pravo služnosti plodouživanja (oranica) J. A..

23. Uvidom u rješenje o pravu na novčanu naknadu H. zavoda za zapošljavanje od 17. ožujka 2022. utvrđeno je da se I. S. kao nezaposlenoj osobi priznaje pravo na novčanu naknadu u trajanju od 390 dana počevši od 1.3.2022. do zaključeno 25.3.2023., time da novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 2.812,50 kn mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 1.875,00 kn mjesečno.

24. Utvrđujući da li je došlo do bitno promijenjenih okolnosti koje opravdavaju donošenje nove odluke o uzdržavanju, slijedom sveg naprijed iznijetog, utvrđeno je da je u vrijeme donošenja odluke o uzdržavanju čija izmjena traži, mlljt. tužitelj M. bio star jedanaest godina, da je završio četvrti razred O. škole u L., da je prijevoz od kuće do škole bio organiziran i besplatan (školski autoprijevoz), da je u školi bio osiguran topli obrok koji mldb. M. nije koristio. U. odnosu na tužitelja M. S. utvrđeno je da je bila stara sedamnaest i pol godina, pohađala srednju ekonomsku školu u D., da su troškovi prijevoza od mjesta stanovanja do škole (K. –D., D.- K.) iznosili 200,00 kn mjesečno, da ni mlljt. M. kao ni M. S. nisu bili vlasnici nikakve imovine.

25. U odnosu na materijalne prilike tužene utvrđeno je da je tužena u vrijeme donošenja prvobitne odluke o uzdržavanju bila u radnom odnosu u tvrtki D., da je u 2021. ostvarila ukupni godišnji prihod od 35.341,22 kn (prosječno mjesečno 2.945,10 kn), da nije ostvarivala nikakvu dodatnu zaradu, da je bila suvlasnica nekretnina sa sestrom, da je na tim nekretninama uknjiženo pravo doživotnog uživanja u korist njihove majke.

26. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice sud je utvrdio da su se nakon donošenja P. 28. srpnja 2020., odnosno odluke suda od 17. kolovoza 2020. kojom je odobren navedeni plan pa do podnošenja tužbe 20. listopada 2021. promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju i to u odnosu na tužitelja M. S., da su se promijenile okolnosti i na strani tužene I. S., te da su se promijenili iznosi minimalnog uzdržavanja određenim O. o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta.

27. U odnosu na mlljt. tužitelja M. S. sud nije utvrdio nove potrebe, a nije utvrdio ni da su njegove potrebe znatno veće nego što su bile u vrijeme donošenja odluke o uzdržavanju čija se izmjena traži prvenstveno zbog malog proteka vremena od donošenja ranije odluke kojom je određeno uzdržavanje pa do podnošenja tužbe kojom traži izmjena te odluke.

28. U odnosu na potrebe M. S. utvrđeno je da su se iste povećale s obzirom na troškove vezano za školovanje. S. su troškovi znatno veći jer je M. S. student prve godine F. organizacije i informatike u V. pa su povećani izdaci koji odnose na potrebnu opremu za školovanje (neophodan kompjutor i korištenje interneta), na troškove prijevoza od V. kao mjesta studiranja do K.- mjesta stanovanja (tužiteljica putuje automobilom koji kupio otac), na troškove smještaja doma (isti iznose 700,00 kn mjesečno), troškove prehrane (prehrana organizirana u domu i izdvaja 15,00 kn po obroku), te troškove korištenja mobitela. N. je utvrđeno da se dio navedenih troškova podmiruje iz stipendije koja iznosi od 500,00 kn mjesečno. T. ima i troškove koji odnose na odlaske u Z. (redovite kontrole zbog problema sa štitnjačom), te odlasci kod ortodonta u B.. U. odnosu na mlljt. M. S. utvrđeno je da sada pohađa šesti razred škole u L., da je i nadalje osiguran prijevoz od kuće do škole kao i topli obrok u školi, da ni sada kao ni u vrijeme donošenja ranije odluke nema povećanih potreba, da nije vlasnik neke imovine.

29. Nakon analize svih raspoloživih dokaza utvrđeno je da ukupne materijalne potrebe mlljt. tužitelja M. S. odgovaraju novčanoj protuvrijednosti u iznosu od 1.500,00 kn, a tužiteljice M. S. u iznosu od 3.000,00 kn.

30. U odnosu na tuženu utvrđeno je da su se materijalne prilike tužene promijenile jer je tuženoj u međuvremenu prestao radni odnos, da je evidentirana na Z. za zapošljavanje i prima naknadu u iznosu 2.812,50 kn do 1. lipnja 2022., a nakon toga ostvarivat će naknadu u iznosu od 1.875,00 kn, da sada kao i u vrijeme donošenja ranije odluke ima zdravstvenih problema (liječi duži niz godina) te da osim obveze uzdržavanja prema tužiteljima, nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

31. U odnosu na oca i zakonskog zastupnika sud je utvrdio da se nisu promijenile imovinske prilike jer i nadalje ostvaruje primanja iz radnog odnosa, nije stekao vlasništva na nikakvoj drugoj imovini, osim onoj koju je imao i u vrijeme donošenja prvobitne odluke o uzdržavanju. M., ističe se da je temeljem odredbe čl.310., st.1. O. određeno da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

32. U odnosu na minimalne iznose uzdržavanja koji primjenjivali u vrijeme donošenja prvobitne odluke o uzdržavanju sud je utvrdio da je O. o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta koja tada primjenjivala bilo određeno da je za dijete staro od 7 do 12 godina određen iznos od 1.291,00 kn, a za dijete staro od 13 do 18 godina iznos od 1.420,00 kn (N. n., broj 39/20), da je sada važećom odlukom, a koja primjenjuje od 1. travnja 2022. određeno da za dijete staro od 7 do 12 godina taj iznos određen u visini od 1.425,80 kn, a za dijete staro od 13 do 18 godina iznos od 1.568,38 kn, (N. n., broj 37/22), odnosno da je došlo do promjene iznosa minimalnog uzdržavanja jer su se isti povećali za 134,80 kn, odnosno za 148,38 kn, time da temeljem odredbe čl.314., st.3. O. navedeni iznos može biti određen i u manjem iznosu od onog propisanog odredbom čl.314., st.3. O. ukoliko je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, ali ne može biti manji od ½ dijela .

33. Uvažavajući sve okolnosti slučaja i podvodeći ih pod mjerodavne odredbe čl.308. do čl.317. O. i pod O. o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (N. n., broj 37/2022), odnosno cijeneći mogućnosti tužene za uzdržavanje mlljt. tužitelja, odnosno njene materijalne prilike, njeno imovno stanje, vlasništvo kao i socijalne prilike tužene u kojima se nalazi, a i njene vlastite potrebe, a s druge strane potrebe mlljt. tužitelja M. S. i M. S., sud je zaključio da mjesečni doprinos za uzdržavanje mlljt. tužitelja treba uvećati i to za mlljt. M. S. na iznos od 780,00 kn, a za M. S. na iznos od 1.000,00 kn. T. je iznos ispod minimalnog iznosa uzdržavanja za djecu u dobi od 10 do 12 godina (iznosi 1.425,80 kn mjesečno), odnosno od 13 do 15 godina (iznosi 1.568,38 kn mjesečno) propisan odredbom čl.314., st.2. O. i O., time da kako je sud već naprijed naveo, sukladno odredbi čl.314., st.3. O. može biti određen i u manjem iznosu od onog propisanog iz st.2., čl.314. O..

34. Po ocjeni suda povećani iznos uzdržavanja koji je dužan davati tuženik za svakog tužitelja uravnoteženo odražava materijalne potrebe djeteta i mogućnosti roditelja, time da je sud utvrdio da su materijalne mogućnosti i standard drugog roditelja oca djece, bolje od imovinskih mogućnosti tužene (otac tužitelja platio autoškolu za tužiteljicu M. S., kupio automobil, financirao prekvalifikaciju M. S., sina stranaka), te je donio odluku kao u točki I. i II. izreke presude.

35. U odnosu na troškove sud je donio odluku temeljem čl.154., st.2. ZPP, budući da su tužitelji postigli djelomičan uspjeh u parnici (oko 50 %), a tužena nije potraživala troškove parničnog postupka, sud je tužiteljima priznao trošak u iznosu od 1.000,00 kn, uvećan za 10 %, te pdv-e (275,00 kn), odnosno ukupno 1.375,00 kn. (točka III. izreke presude)

U Pakracu, 17. svibnja 2022.

S U D A C :

DOBRILA KRAJNOVIĆ,v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana računajući od dana: održavanja ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tom ročištu obaviještene, dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu obaviještene.

DNA:

1/ odvjetnica I. B. A., G., V. N. 13

2/ I. S., L. 57, F.

3/ C. za socijalnu skrb P.