Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-248/22-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.&S. B. d.d. R., OIB:…, zastupana po pun. OD M. i P. iz R., protiv ovršenika D. N. iz K. J., OIB:…, zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1659/11 od 7. travnja 2011., 17. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1659/11 od 7. travnja 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave- Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 4. srpnja 2006. s Ugovorom o kreditu broj 5103046527 od 30. lipnja 2006., koji je solemniziran po javnom bilježniku I. B. iz S. 7. srpnja 2006. pod brojem OU-313/06, koji je postao ovršan 27. svibnja 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 819.954,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. svibnja 2010. do isplate, te radi naplate iznosa od 59,00 kuna na ime troškova pribavljanja klauzule ovršnosti od javnog bilježnika, na nekretnini u vlasništvu ovršenika u cijelosti, upisanoj u Z.U. 2445, poduložak 7, kč. br. 5356/2, u naravi kuća i dvor, ukupne površine 381 m2, Etaža 59/996, u naravi stambeni prostor na III katu zgrade, oznake 3G, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe WC-a, hodnika i balkona, ukupne površine 59,49 m[2] , k.o. J., zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz vrijednosti postignute prodajom. Istim rješenjem određen je ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 15.108,43 kuna.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žali se ovršenik pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a) koji je primijeniti temeljem članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ-a), u svezi s člankom 369. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave-Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 4. srpnja 2006. s Ugovorom o kreditu broj 5103046527 od 30. lipnja 2006., koji je solemniziran po javnom bilježniku I. B. iz S. 7. srpnja 2006. pod brojem OU-313/06, koji je postao ovršan 27. svibnja 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 819.954,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. svibnja 2010. do isplate, radi naplate iznosa od 59,00 kuna na ime troškova pribavljanja klauzule ovršnosti od javnog bilježnika, očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnim ispravama koje predstavljaju osnovu ovrhe.

6. Citirani pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

7. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

8. U konkretnom slučaju, ovršnu isprave predstavlja Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 4. srpnja 2006. s Ugovorom o kreditu broj 5103046527 od 30. lipnja 2006., koji je solemniziran po javnom bilježniku I. B. iz S. 7. srpnja 2006. pod brojem OU-313/06, koji je postao ovršan 27. svibnja 2010., dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom.

9. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita, kao fizičkoj osobi odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF za oplatu stambenog kredita za kupnju nekretnine.

10. U žalbi izjavljenoj protiv predmetnog rješenja o ovrsi ovršenik, između ostalog, ukazuje na ništetnost ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koji je kao ovršna isprava (ovršni javnobilježnički akt) poslužio kao osnova ovrhe.

11. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Z. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

11.1. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

12. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj K. protiv S., presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

12.1. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco E. de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit P.; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI S.. i C-32/14 ERSTE Bank H.).“

13. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

14. U konkretnom slučaju, isticanjem prigovora u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenik (kao potrošač) se nedvojbeno izjasnio kako zahtijeva zaštitu koja mu je zajamčena kao potrošaču od nepoštenih ugovornih odredaba.

15. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po prigovoru ovršenika i po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, time da će u ovom slučaju prvostupanjski sud imati u vidu kako je, kako proizlazi iz sadržaja spisa predmeta, između stranaka već u tijeku parnični postupak u kojem je predmet odlučivanja pravna valjanost odnosno ništetnost odredaba Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je određena ovrha.

16. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, cijeneći i prihvaćajući gore navedena pravna shvaćanja, da je isti, za slučaj sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

17. Vezano za žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbe članka 80 b Ovršnog zakona ističe se da iste ne treba ocjenjivati primjenom članka 80 b stavka 3. Ovršnog zakona, u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, kao što je to slučaj u ovome postupku, radi čega u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori ovršenika.

17.1. Navedeni pravni stav sukladan je Zaključku prihvaćenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Z.

18. Prvostupanjskom sudu se ukazuje da se ovršenik u žalbi poziva i na povredu prava na dom koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), te koje je zajamčeno člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne Novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), što je potrebno imati u vidu u nastavku postupka.

19. Konačno, ovršenik u žalbi, ukazujući na nedostatke ovršne isprave, zahtijeva i ukidanje potvrde ovršnosti sadržane na ovršnoj ispravi pozivajući se na odredbe članka 36. stavaka 3. OZ-a.

20. Na kraju, valja ukazati prvostupanjskom sudu kako je u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, kojim ovrhovoditelj dokazuje visinu svoje tražbine navedena glavnica u iznosu od 779.454,40 kuna, dok iznosi od 40.228,49 kuna i 110,17 kuna predstavljaju redovnu i zateznu kamatu.

21. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18) propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

22. S obzirom da je iz pobijanog rješenja o ovrsi vidljivo kako je prvostupanjski sud odredio ovrhu radi naplate novčanog iznosa od 819.954,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 18. svibnja 2010. (kada je sačinjen citirani izvod iz poslovnih knjiga) do isplate, potrebno je naglasiti da ovrhovoditelj može osnovano potraživati isplatu dugovanih iznosa prema izvodima iz poslovnih knjiga, ali pri tome treba voditi računa da je zabranjen anatocizam, te da na dospjele neisplaćene iznose glavnice može potraživati samo kamate sukladno Ugovoru, te sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, što će također u nastavku postupka cijeniti prvostupanjski sud.

23. Iz iznesenih razloga, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe i upute iz ovog rješenja.

U Splitu, 17. svibnja 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.