P. broj Gž-3151/2020-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz … B., OIB: …, zastupane po punomoćniku O. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz O. društva G. i P. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 71 Pn-2864/16-40 od 23. lipnja 2020., 17. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 71 Pn-2864/16-40 od 23. lipnja 2020. u točki I izreke za iznos glavne tražbine od 10. 300,00 kn te tijeka zatezne kamate na iznos od 16. 800,00 za razdoblje od 15. travnja 2016. do 23. lipnja 2020. te u točki II izreke i točki III izreke za iznos od 14. 562,50 kn sa zateznom kamatom.
II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki III izreke za iznos od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u tom iznosu.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 16.800,00 kn sa zateznom kamatom od 15. travnja 2016. do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na isplaćeni iznos od 25.000,00 kn za razdoblje od 15. travnja 2016. do 10. srpnja 2019. dok je točkom III izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.687,50 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 200,00 kn.
2. Protiv točke I izreke presude preko iznosa od 10. 300,00 kn i zateznih kamata na svu dosuđenu tražbinu za razdoblje od 15. travnja 2016. do 23. lipnja 2020. te točke II i III izreke presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP)
3. U žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a tužiteljici za pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti dosudio za 6.500,00 kn više od iznosa koji joj pripada. Nastavno tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja dosudio tužiteljici na ime neimovinske štete zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 15. travnja 2016., iako je tuženik tijekom trajanja mirnog postupka tužiteljici u dva navrata isplatio iznos od po 5.000,00 kn, u roku propisanom člankom 12. stavak. 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu dok je visinu štete utvrđivao na temelju dokaza koje je dostavila tužiteljica. Tvrdi i da je za cijelo vrijeme parnice trajalo liječenje tužiteljice te da tuženiku do donošenja presude nije bila poznata visina štete. Zaključno navodi i da se tužiteljici za najviše četiri podneska može dosuditi naknada u punom iznosu.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu te da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani i da joj je 10.000,00 kn s osnova naknade štete tuženik isplatio prije podnošenja tužbe, te 25.000,00 kn u tijeku postupka.
9. Nastavno je utvrdio:
- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višestruke ozljede i to potres mozga, uganuće lijevog nožnog zgloba s posljedičnim "impingement" sindromom, anterolateralno, ranu razderotinu iznad lijevog oka, udarni krvni podljev nosa, udarni krvni podljev i oguljotina lijevo tjemeno, oguljotine lijeve strane brade i lijevog obraza te lijevoga koljena i desne potkoljenice, natučenje lijevog kuka i lijevog koljena i da je zbog ovih ozljeda bila inicijalno bolnički liječena u Zavodu KB D. u Z. od 16. do 18. ožujka 2016., a potom dugotrajno ambulantno po brojnim specijalistima raznih Z. medicinskih ustanova i da je ponovno bolnički liječena na klinici ortopedije KBC Š. u Z. od 28-30.lipnja 2017. kojom prilikom je izvršen korektivni operativni zahvat,
- da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku nezgode. Za vrijeme daljnjeg liječenja da je postojao sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), jačeg intenziteta 4 do 5 dana, a potom postupno slabeći intenzitet koji je nestao kroz 6 tjedana. Zaostao je tzv. kasni, fobički strah koji se javlja i ponavlja u situacijama prometa,
- da su trajne posljedice umanjenja životne aktivnosti 3 %, a sastoje se u tome da tužiteljica pri hodu štedi lijevu nogu, ima bolnost gležnja područja sprijeda pri dužem stajanju i hodanju i u svim težim i dugotrajnijim opterećenjima lijeve noge kao i bolove u postraničnom dijelu lijevog gležnja uz blažu oteklinu tog područja i ograničenost pokreta blažeg stupnja te da joj je otežan hod po prstima i petama lijeve noge,
- da je kod tužiteljice nastupilo naruženje srednjeg stupnja koje se sastoji u slabo vidljivim ožiljcima na poleđini stopala lijevo i desno i ožiljcima lijevog koljena i desne potkoljenice te duž lijeve obrve izrazito vidljiv ožiljak bez dlaka linijski dug 11 mm i širok 1 mm,
- da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju kućne njege od 18. do 31. ožujka 2016. i to tijekom postojanja tzv. bolne-algične faze 5 sati dnevno, svakodnevno, u daljnjem razdoblju kućne njege od 30. lipnja 2017. do 31. srpnja 2017., po učinjenom operativnom zahvatu obzirom na hod pomoću dviju štaka te imobilizaciju lijeve noge 5 sati dnevno, svakodnevno.
10. Cijeneći u okviru i na način predviđen člankom 1100. stavak 2. ZOO-a, intenzitet i trajanje bolova koje je trpjela tužiteljica, sud joj je dosudio iznos od 9.000,00 kn, za pretrpjeli strah iznos od 8.000,00 kn, imajući u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje. Za umanjenja životne i radne aktivnosti dosudio 6.000,00 kn, imajući u vidu da je tužiteljica rođena 1996. i da će će po redovnom tijeku stvari ove posljedice trpjeti dugi niz godina. Po osnovi naruženja, primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, dosudio joj je iznos od 22.000,00 kn vodeći računa o stupnju naruženja i da se radi o vidljivom ožiljku na licu mlade osobe. Za tuđu pomoć i njega u trajanju od 220 sati po cijeni sata od 20,00 kn, primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a, dosudio joj je iznos od 4.400,00 kn, odnosno na ime imovinske štete, troškova liječenja dosudio joj je iznos od 2.400,00 kn, primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a i našao je osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske i imovinske štete za iznos od 51.800,00 kn. Kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i tijekom postupka isplatio iznos od 35.000,00 kn, te je s obzirom na ovu činjenicu tužiteljica potraživala daljnji iznos od 17.000,00 kn na ime naknade štete dosudio joj je iznos od 16.800,00 kn, a odbio ju je za 200,00 kn.
11. Zaključno je utvrdio:
- da se tužiteljica tuženiku obratila mirnim putem 15. travnja 2016., sukladno odredbi čanka 1103. ZOO-a i da je uz zahtjev dostavila i medicinsku dokumentaciju te da joj od toga dana teku kamate na dosuđeni iznos u smislu odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu,
- da se kasnije dostavljenom medicinskom dokumentacijom samo potvrđivalo njezino zdravstveno stanje koje je bilo utvrđeno neposredno nakon štetnog događaja,
- da je tužiteljici na isplaćeni iznos od 25.000,00 kn dosuđena pripadajuća zatezna kamata za razdoblje od dospijeća tog iznosa, 15. travnja 2016.g. pa do 10. srpnja 2019., kada je tuženik izvršio tu isplatu, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. i 8. ZPP-a, te odredbom članka 1103. ZOO-a.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja prosudbom izvedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja vještaka te isto takvom uporabom ostalih kvalifikatornih okolnosti iz članka 1100. ZOO-a, utvrdio visinu pravične novčane naknade tužiteljice po osnovi neimovinske štete i naveo je jasne i opravdane razloge na kojima temelji takvo utvrđenje.
13. Prvostupanjski sud je vodio računa o svim bitnim aspektima tužiteljičine osobnosti i posljedicama povrede, izraženim u provedenom sudsko-medicinskom vještačenju i naveo je jasne i opravdane razloge za odluku o ukupno pripadajućem iznosu pravične novčane naknade kao i o razlozima za dosudu utvrđenog iznosa naknade drugotužiteljici.
14. Tvrdnja žalitelja o dosuđenoj naknadi višoj od iznosa koji joj pripada nisu opravdani jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznos neimovinske štete vodeći računa o svim okolnostima ovog konkretnog slučaja koje, u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, opravdavaju dosudu tog iznosa.
15. Pravilno je na iznos neimovinske štete tužiteljice i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosudio zatezne kamate s tijekom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 15. travnja 2016. Tužiteljica je odštetnim zahtjevom potraživala iznos od 36. 000,00 kn, a tuženik joj je na ime naknade neimovinske štete prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 10.000,00 kn.
16. Naime, odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14: dalje- ZOOP), koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
17. Budući da tuženik raspolaže stručnim osobama, liječnicima - cenzorima, te kraj činjenice da je tužiteljica dostavila kompletnu liječničku dokumentaciju to je i po ocjeni ovog suda predmetna šteta bila predvidiva, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši novčanu naknadu za predmetnu štetu dospjelom u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva i dosudivši tužiteljici zatezne kamate na utvrđenu novčanu naknadu za svu štetu od dana podnošenje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku.
18. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodima tuženika kojima se osporava utvrđenje suda prvog stupnja u tom dijelu.
19. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
20. Osim toga pravilno je utvrdio za koje radnje tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova zastupanja, ali joj je pogrešno dosudio trošak sastava podnesaka kojim je specificiran tužbeni zahtjev (od 25. srpnja 2017., 20. lipnja 2018. i 19. veljače 2019.) u punom iznosu od po 1.000,00 kn, primjenom tbr-a 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09,142/12 i 103/14: dalje-Tarife) jer za sastav tih podnesaka punomoćnik tužiteljice ostvaruje pravo na nagradu po tbr. 8. točka 3. Tarife, u iznosu od po 250,00 kn za svaki podnesak.
21. Naime, iz tbr. 8. točka 1. Tarife proizlazi da se punomoćniku stranaka priznaje nagrada po tom tbr.-u za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Budući da se naprijed navedenim podnescima ne odgovara na navode odgovora na tužbu i ne očituje se o nalazu vještaka već se specificira tužbeni zahtjev to nisu podnesci za koje bi punomoćniku tužiteljici pripadala nagrada primjenom te odredbe Tarife već za sastav tih podnesaka odvjetnici ostvaruju pravo na nagradu troška u iznosu od po 250,00 kn po odredbi tbr 8. točka 3. Tarife, kao za sastav ostalih podnesaka. Nastavno treba kazati da su podnesci od 05. lipnja 2019. i 24. siječnja 2018. opravdani, ali za sastavljene podneska od 05. lipnja 2019. tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu troška u iznosu od 500,00 kn jer je i to ostali podnesak za koji njezinom punomoćniku pripada nagrada po odredbama tbr-a 8. točka 3. Tarife u iznosu od 250,00 kn.
22. Sukladno tome valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz točke III izreke presude te ostale pravilno utvrđene troškove postupka umanjiti za više dosuđeni iznos po osnovi nagrade punomoćnika tužiteljice za sastav tih podnesaka sa PDV-om od 3.125,00 ((3.500,00x125%)-(4X250,00X25%)), odnosno potvrditi dosuđujuću presudu u dijelu troškova postupka iz točke III izreke za iznos od 14. 562,50 (17.687,50-3.125,00).
23. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan jer je tuženik uspio tek sa dijelom sporedne tražbine (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
24. Sukladno predmetnom utvrđenju primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
25. Nepobijani dio izreke presude iz točke I za iznos glavne tražbine od 10.300,00 kn sa zateznim kamatama za razdoblje od 23. lipnja 2020. do isplate te točka IV izreke, ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci, 17. svibnja 2022.
Sutkinja:
Brankica Malnar
