Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-28/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja E. H. iz S. OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2517/2019-21 od 29. listopada 2020., 17. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalbe tuženika i ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2517/2019-21 od 29. listopada 2020., u točki I. izreke, osim

na iznos

u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamatama poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, kao i u odluci o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 12.337,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.062,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2019., u iznosu od 12.337,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tuženik pogrešno obračunao prekovremeni rad, dodatak za otežane uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremene sate, te posljedično tome i naknadu za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad.

6. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.

6. 1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, da je radio prekovremeno te da ima pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate, da mu tuženik nije pravilno obračunao i platio prekovremene sate, da mu je tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te da mu u vezi s time nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad jer je prilikom obračuna uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene prekovremene sate i navedene dodatke.

9. Nadalje, na temelju provedenog financijskog vještačenja, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije obračunao i isplatio tužitelju plaću za odrađene prekovremene sate u iznosu od 1.926,44 kn, dodatak za posebne uvjete rada za sve efektivno odrađene sate u iznosu od 6.294,00 kn, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate u iznosu od 1.429,68 kn te naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 2.686,95 kn, odnosno sveukupno iznos od 12.337,07 kn.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.,dalje KU/13) te odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 35/19., 78/19, 92/19. i 56/20., dalje KU/18) i relevantne odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14.,127/17. i 98/19., dalje: ZR), zauzima stav da KU/13 i KU/18 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom za posebne uvjete rada i dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa zaključuje da tužitelju pripada pravo na navedene dodatke i za sate prekovremenog rada, a ne samo na osnovnu plaću kako to tvrdi tuženik.

11. U odnosu na tražbinu tužitelja s osnove prekovremenog rada, prvostupanjski sud pozivom na čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18 i čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11. i 110/19., dalje: ZB), zauzima stav da se glede utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati ne primjenjuje Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. (dalje: Zaključak 153 Zajedničkog povjerenstva), slijedom čega zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja umnožak radnih dana s osam sati (bez subota i nedjelja) u koje ne ulaze dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka, pa da tužitelju ako je radio na blagdan pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad za sate koje je radio preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12. Imajući u vidu da tuženik nije obračunavao tužitelju plaću sa svim pripadajućim dodacima i uvećanjima za sve efektivno odrađene sate, prvostupanjski sud zaključuje da je posljedično tome, a s obzirom da radniku pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odnosno nesposobnosti za rad u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, tuženik pogrešno obračunao tužitelju i naknadu plaće u utuženom razdoblju.

13. Stoga, prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka glede visine sporne razlike plaće, dosuđuje tužitelju iznos od 12.337,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 92. st.3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), dok odbija zahtejv tuženika za naknadu troškova postupka.

15. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Naime, sporno je da li se dodaci za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunavaju samo na osnovnu plaću ili na ukupnu plaću sa obračunatim uvećanjem za prekovremeni rad, s time da je sporan i način utvrđivanja broja prekovremenih sati odnosno redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbije subota i nedjelja, ali ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu, a u vezi s tim postavlja se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 odnosno čl. 49. stavak 10. KU/18 kojima je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora.

16.1. O tom spornom pitanju, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev-872/21 od 31. kolovoza 2021..

17. Prema shvaćanju tog suda izraženom u navedenim odlukama, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, pri čemu nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strog ili sl.

18. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

20. Prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne nalazi se da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU te je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

21. Pored toga, uzeto je u obzir da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

22. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snagom tumačenjem iz Zaključka broj 153 od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

23. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno utvrdio mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

24. Odredbom čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50 KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu čl. 51. st. 9. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. KU/18.

25. Slijedom navedenog proizlazi da bi osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153.

26. Budući da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje primjene oba Zaključka, a prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno otklonio primjenu Zaključka broj 153 za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. te shodno tome utvrdio visinu sporne razlike plaće i naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je za cjelokupno utuženo razdoblje redovni mjesečni fond radnih sati utvrdio isključivo prema Zaključku broj 148, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

27. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

28. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno prethodno navedenom upotpuniti činjenično stanje, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

29. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. svibnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković