Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 48 Gž-499/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Dubravke Burcar, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. k. "Z." iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu "M. i Š." d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1931/13-8 od 30. rujna 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1931/13-8 od 30. rujna 2013. u pobijanom stavku II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik RK Z., … preuzeo sva prava i obveze R. k. B. 1. Z.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je tuženik pravni slijednik R k. B. 1. Z.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.075,00 kn, u roku od 15 dana.

IV. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv stavka I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog preinačenja presude i odbijanja i tog dijela zahtjeva, a podredno predlaže presudu u tom dijelu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv stavka II. izreke žalbu je podnio tužitelj, također iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog preinačenja, a podredno ukidanja pobijanog stavka II. izreke.

3. U prethodnom dijelu postupka ovaj drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, presudom poslovni broj Gž-8578/13-2 od 1. srpnja 2014. odbio žalbu i potvrdio presudu u stavku II. izreke, dok je odlučujući o žalbi tuženika protiv stavka I. izreke rješenjem istog broja i datuma ukinuo presudu u stavcima I. i III. izreke, te u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio izvanrednu reviziju protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude (P-1931/13) kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje pravnog sljedništva, i protiv drugostupanjske presude (Gž-8578/13) kojim je odbijena žalba tužitelja protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1103/15-3 od 19. rujna 2018. odbačena je revizija tužitelja Z. B. protiv navedene drugostupanjske presude, kojom je odbijena žalba tužitelja protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude.

6. Potom je tužitelj, osporavajući stavak II. prvostupanjske presude te drugostupanjsku presudu, podnio ustavnu tužbu.

7. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4182/2018 od 3. veljače 2021. usvojena je ustavna tužba tužitelja, te je ukinuta (samo) presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8578/13-2 od 1. srpnja 2014. i predmet vraćen ovom drugostupanjskom sudu na ponovan postupak radi ponovnog odlučivanja o žalbi tužitelja protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude poslovni broj P-1931/13-8 od 30. rujna 2013.

8. U ponovljenom postupku razmatrajući navode i dokaze stranaka predložene do zaključenja glavne rasprave, te ocjenjujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u okviru žalbenih navoda tužitelja, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da žalba tužitelja protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude nije osnovana.

9. Nije sporno:

- da je tužitelj kao profesionalni r. u natjecateljskim sezonama 1998/1999, 1999/2000 i 2000/2001 natjecao u 1. A Hrvatskoj r. ligi, igrao za r. k. "B. 1. Z." (dalje: RK "B. 1. Z."), prema kojem ima potraživanja temeljem ugovora od 1. lipnja 1998. i ugovora od 20. svibnja 1999., a glede kojih je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1775/07-35 od 21. veljače 2008. naloženo RK "B. 1. Z." isplatiti tužitelju iznos od 75.447,55 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1144/08-2 od 16. rujna 2008.,

- da je u 2009. godini na nad RK "B. 1. Z." otvoren i zatvoren stečaj.

10. Protiv tuženika R. k. "Z." (dalje: RK "Z.") tužitelj je podnio dva zahtjeva:

- na utvrđenje da je tuženik RK "Z." preuzeo sva prava i obveze RK "B. 1. Z.",

- da je tuženik pravni sljednik RK "B. 1. Z.".

11. Nesporno je da je RK "Z." osnovan 2000., i da su oba kluba u registru udruga pri Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba bila upisana kao samostalne pravne osobe (RK "B. 1. Z." pod brojem 21000083, a RK "Z." pod registarskim brojem 21002034), dakle da su kao udruge (klubovi) egzistirali paralelno.

12. Oba tužbena zahtjeva protiv tuženika r. k. "Z." tužitelj temelji u bitnom na tvrdnjama:

- da je RK "B. 1. Z." u sezonama 1998./1999., 1999./2000. i 2000./2001. igrao u I. A (profesionalnoj) r. ligi,

- da je u sezoni 2001./2002. i 2002./2003. u I. A ligi nastavio igrati RK "Z.", dok je RK "B. 1. Z." prestao igrati u I. A ligi (nije sporno da je nastavio igrati u II. ligi),

- da je RK "Z." osnovan u 2000., te da nije bilo moguće da u godini osnivanja igra I. A ligu ukoliko nije preuzeo prava i obveze ranijeg kluba koji je ostvario pravo natjecanja u I. A ligi,

- niti je mogao biti nositelj listi selekcija za muški (profesionalni) rukomet i ući u program javnih potreba Zagrebačkog sportskog saveza i primati sredstva iz proračuna Grada Zagreba ukoliko nije zadovoljavao kriterije, već samo ukoliko je postao pravni sljednik ranijeg nositelja te liste.

13. U bitnom tužitelj smatra da tuženik izvorno nije imao uvjeta za stjecanje statusa natjecatelja u I. A ligi (profesionalnog kluba) i za ostvarivanje sufinanciranja odgovarajućeg tom statusu prema Programu javnih potreba u sportu Grada Zagreba, pa da je preuzimanjem prava natjecanja u I. A ligi preuzeo sva prava i obveze RK "B. 1. Z." odnosno da je njegov pravni sljednik.

14. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći:

- da RK "B. 1. Z." (B., R., M. i M.) po isteku sezone 2002./2003. imao više ekipa, seniorskih ali i mlađih kategorija, koje su se takmičile u raznim natjecanjima na državnoj razini, te je tako druga momčad RK "B. 1. Z." nastupala u II. hrvatskoj rukometnoj ligi,

- da su svega četiri igrača RK "B. 1. Z. po isteku sezonu 2000./2001. prešla u RK "Z." i to temeljem posebno sklopljenih ugovora,

- da je RK "Z." u sezoni 2001./2022. započeo s nastupima u I. A ligi, te da je na temelju postignutih rezultata stekao pravo na financiranje kao selekcija druge kategorije u 2002., isključivo na temelju vlastitih rezultata,

- da je i neovisno od toga česta situacija da Zagrebački športski savez odstupi od strogih kriterija prilikom sufinanciranja javnih potreba u sportu te pojedinim klubovima dodijeli sredstva na koja inače ne bi imali pravo temeljem postignutih kratkoročnih rezultata,

- da se slijedom navedenog ne radi o jednom klubu (koji je mijenjao naziv), već o dvije potpuno samostalno pravne osobe između kojih ne postoji pravna veza i koje su se istovremeno takmičile u hrvatskoj r. ligi.

15. Iako činjenični navodi tužbe ne daju podlogu za razlikovanje pravnog osnova tužbenih zahtjeva iz stavka I. izreke (utvrđenje da je RK "Z." preuzeo sva prava i obveze) i iz stavka II. izreke (utvrđenje da je tuženik pravni sljednik RK "B. 1. Z."), sud prvog stupnja prihvaća zahtjev za utvrđenje da su sva prava i obveze prešla na RK "Z.", a odbija zahtjev za utvrđenje pravnog sljedništva.

16. U obrazloženju prvostupanjske presude istaknuto je:

"Dakle RH Z., koji je osnovan 2000. godine, nikad nije igrao u nijednoj drugoj ligi osim I. A Hrvatskoj r. ligi, iako bi kao novoosnovani klub prema prepozicijama natjecanja Hrvatskog r. saveza trebao započeti sa natjecanjem od III. Hrvatske r. lige.

To ukazuje da je RK Z. preuzeo poziciju i status RK B. 1. Z., te odmah započeo igrati u I. A Hrvatskoj r. ligi, dok nije bilo razloga da u sezoni 2001/2002 RK B. 1. igra u II. Hrvatskoj r. ligi, jer je 2001. bio nacionalni prvak (list 220 spisa). Iz navedenog proizlazi da je RK B. 1. Z., ustupio RK Z. svoja prava kojih je bio nosilac (natjecanje u I.A Hrvatskoj r. ligi), a temeljem takvih prava koja su prenesena na RK Z., isti je igrama u I. A Hrvatskoj r. ligi stekao pravo na sufinanciranje kao selekcija druge kategorije u 2002. godini, kako je to vidljivo iz Programa javnih potreba u športu Grada Zagreba i plana sredstava za sufinanciranje javnih potreba u športu Grada Zagreba 2002. godine.

(…)

Ovdje se ne može raditi o pravnom sljedništvu, jer je RK B. 1. nastavio postojati sve do 2009. godine, a RK Z. osnovan je 2000. godine, ali se ovdje radi o ustupu prava od strane RK B. 1. Z. na RK Z., a temeljem kojih prava je RK Z. nastavio ostvarivati prihode, dok je bez tih prava koje je ustupio RK B. 1. već od 2004. prestao sa bilo kakvom poslovnom aktivnošću, što znači da je ostao bez prihoda.

Iako ne postoji pisani ugovor o ustupanju prava iz svega navedenog jasno je da je takav sporazum postojao između RK B. 1. i RK Z., a s time je očito bio suglasan i Hrvatski r. savez, pa sud smatra da se takav pravni odnos analogno može primijeniti čl. 145 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991. i dr.) koji regulira ustupanje ugovora, jer je RK B. 1. ustupio svoju pravnu poziciju RK Z., a s tim je bila suglasna i druga strana Hrvatski r. savez, te je takvim sporazumom koji je očito postojao između oba r. kluba i Hrvatskog r. saveza, RK Z. analognom primjenom čl. 145 st. 1 ZOO-a postao nosilac svih prava i obveza RK Badel 1862, koji u 2004. godini više nije imao poslovne aktivnosti, te je 2009. prestao postojati."

17. Presudom ovog suda poslovni broj Gžr-8578/13 od 1. srpnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku II. izreke prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda da se radi o dva samostalna pravna subjekta koja su egzistirala paralelno i da se u konkretnom slučaju ne radi o mijenjanju naziva istog sportskog kluba, već o dva različita sportska kluba. Stavak I. izreke je ukinut rješenjem drugostupanjskog suda i vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U povodu ustavne tužbe protiv stavka II. prvostupanjske presude te protiv drugostupanjske presude Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-4182/2018 od 3. veljače 2021. navodi da se pravno sljedništvo sportskih udruga koje su po mnogočemu specifični pravni subjekti ne može ograničiti na njihov formalno različit identitet, te ocjenjuje da je u ovom predmetu Županijski sud u Zagrebu propustio ispitati i ocijeniti je li podnositelj u dokaznom postupku provedenim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dokazao da je tuženik protivno pravilima Hrvatskog r. saveza u natjecateljskoj sezoni 2001/2002 u I. A hrvatskoj r. ligi preuzeo status r. kluba "B. 1. Z.", i time postao sljednik navedenog sportskog kluba u odnosu na podnositeljevu tražbinu.

19. Ujedno ukazuje na pravna stajališta o pitanju pravnog sljedništva sportskih klubova zauzeta u svojim ranijim odlukama, prema kojima ocjena o pravnom sljedništvu profesionalnih sportskih klubova u odlučnoj mjeri ovisi o dokazanosti sadržaja stvarnih odnosa u pogledu prava i obveza, te da je potrebno utvrditi status udruga u mjerodavnim savezima na nacionalnoj ili regionalnoj razini, odnosno njihov status u registru Profesionalnih športskih klubova (čl. 24. Zakona o športu) (U-III- 5151/2008 i U-III-3336/2010), pri čemu je moguće cijeniti i druga (ponuđena) dokazna sredstva (U-III-42/2010 i U-III-153/2014)

20. Dakle, prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske za pitanje pravnog sljedništva sportskih klubova potrebno je utvrditi je li preuzimanje statusa RK "B. 1. Z." u natjecateljskoj sezoni 2001./2002. bilo protivno pravilima hrvatskog r. saveza, te kakva je bila pravna priroda međusobnih odnosa tih klubova u pogledu prava i obveza, odnosno postoje li razlike između njih, imajući u vidu njihov status u registru Profesionalnih športskih klubova.

21. Prvenstveno valja reći da Zakon o športu (Narodne novine, broj: 111/1997., 13/1998., 24/2001. i dr. - dalje: ZŠ), za razliku od sada važećeg Zakona o športu (Narodne novine, broj: 71/2006. i dr.), na čiji članak 24. upućuje Ustavni sud Republike Hrvatske, nije predviđao Registar profesionalnih sportskih klubova, slijedom čega u konkretnom slučaju utvrđivanje statusa i međusobnog odnosa športskih klubova uvidom u takav registar nije primjenjivo, niti je tužitelj do zaključenja glavne rasprave to predlagao.

22. Glede pitanja je li tužitelj dokazao da je tuženik protivno pravilima hrvatskog rukometnog saveza u natjecateljskoj sezoni 2001./2002. preuzeo status RK "B. 1. Z." u I. A hrvatskoj r. ligi valja reći da tužitelj na kojem je teret dokazivanja do zaključenja glavne rasprave, nije priložio, a niti predložio pribavljanje općih akata (pravila) mjerodavnih sportskih saveza na koje se poziva, a iz kojih bi proizlazilo da je bio zabranjen ustup prava natjecanja u višoj ligi ili bi proizlazile pravne posljedice ustupa natjecateljskog profesionalnog statusa protivno tim pravilima (u vidu pravnog sljedništva).

23. Kako opći akti (pravila) športskih saveza, naime, nisu objavljeni u Narodnim novinama i ne predstavljaju opće podzakonske propise koje bi sudovi bili dužni primjenjivati po službenoj dužnosti, slijedom čega neprilaganje takvog dokaza (a tužitelj i ne tvrdi što je u njima navedeno), pada na teret tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP- a).

24. Zakon o športu (Narodne novine, broj: 111/1997. i dr.) nije sadržavao odredbu koja bi regulirala pitanje prijenosa natjecateljskog statusa na drugi športski klub, a niti odredbe čl. 8., 14., 37. i 39. ZŠ-a, na koje se poziva tužitelj u tužbi, daju podlogu za zaključak da je tuženik stjecanjem natjecateljskog statusa postao pravni sljednik RK "B. 1. Z.", koji je nesporno nastavio egzistirati kao športski klub i igrati u nižem rangu natjecanja (u II. ligi) u slijedeće dvije sezone.

25. Odredbom članka 8. ZŠ-a određeno je da se sudjelovanje u športskim natjecanjima obavlja amaterski, a pod uvjetima propisanim ovim zakonom može se obavljati i profesionalno (st. 1.). Profesionalno sudjelovanje u športskim natjecanjima znači da osobe koje kao natjecatelji sudjeluju u športskim natjecanjima imaju profesionalni ugovor sa športskim klubom ili ustanovom ili trgovačkim društvom za koje sudjeluju u športskom natjecanju ili da u individualnom športu sudjeluju kao osobe koje obavljaju samostalnu športsku djelatnost (st. 2.). Profesionalno sudjelovanje u športskim natjecanjima dozvoljeno je samo u natjecanjima na državnoj razini ili u međunarodnim natjecanjima (stavak 3.). Izuzetno od odredbe st. 3. ovoga članka, ako športski klub ili ustanova ili trgovačko društvo ili fizička osoba iz st. 2. ovoga članka izgubi pravo natjecanja na državnoj razini može profesionalno sudjelovati u nižem krugu natjecanja u sljedećoj natjecateljskog sezoni (stavak 4.).

26. Odredbom članka 14. ZŠ-a određeno je da u natjecanjima na razini države ili međunarodnim natjecanjima mogu sudjelovati športski klubovi s profesionalnim statusom (profesionalni klubovi), koji su neprofitne pravne osobe (stavak 1.). Nacionalni športski savez, pri utvrđivanju sustava natjecanja utvrđuje broj klubova s profesionalnim statusom, te uvjete koje klubovi moraju ispunjavati za stjecanje profesionalnog statusa (stavak 2.), a profesionalni klubovi s osobama koji profesionalno obavljaju poslove sudjelovanja u športskim natjecanjima (športaši profesionalci) zaključuju ugovore o profesionalnom igranju kojim utvrđuju pitanje naknada za igranje i drugih primanja za sudjelovanje u športskom natjecanju, te opseg drugih prava i obveza (stavak 3.).

27. Odredbom članka 37. st. 1. ZŠ-a određeno je da RH, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine utvrđuju javne potrebe u športu i za njihovo ostvarivanje osiguravaju financijska sredstva iz svog proračuna u skladu s ovim Zakonom.

28. Odredbom članka 39. ZŠ-a općenito je propisano koje aktivnosti, poslovi i djelatnosti se financiraju u okviru javnih potreba u športu, te tko osigurava financijska sredstva.

29. Nadalje, člankom 42. ZŠ-a određeno je da načela i osnovne uvjete sustava športskih natjecanja u Republici Hrvatskoj utvrđuje Hrvatski olimpijski odbor (stavak 1.). Sustav, uvjete i organizaciju športskih natjecanja u pojedinoj športskoj grani utvrđuje Nacionalni športski savez u skladu s odredbama ovoga Zakona, načelima i osnovnim uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, te pravilima športa i normama međunarodnih športskih udruženja (stavak 2.). Odluku o organizaciji športskih natjecanja za područje jedne ili više općina, odnosno Grada Zagreba, u skladu s aktom iz stavka 2. ovoga članka, donose i organiziraju natjecanja športski savezi osnovani za ta područja, a za područje republike Nacionalni športski savez (stavak 3.).

30. Člankom 43. st. 3. ZŠ-a određeno je da Nacionalni športski savez može uspostaviti poseban sustav športskog natjecanja u kolektivnim športovima u kojim sudjeluju samo profesionalni klubovi (…) koji ispunjavaju posebno određene uvjete u pogledu količine /kapaciteta/ športskih objekata i financijskog statusa (minimalni kapital).

31. Citirane odredbe definiraju profesionalni šport samo kao sudjelovanje u športskom natjecanju osoba koje imaju zaključen profesionalni ugovor s klubom (čl. 8. st. 2.), i to u natjecanjima na državnoj razini i u međunarodnim natjecanjima (st. 3.), pri čemu st. 4. predviđa, da iznimno, ako klub izgubi pravo natjecanja na državnoj razini, može sudjelovati u nižem krugu natjecanja u sljedećoj natjecateljskoj sezoni. Također određuje da Nacionalni športski savez utvrđuje broj klubova s profesionalnim statusom i uvjete koje klubovi moraju ispunjavati za ostvarenje profesionalnog statusa.

32. Sukladno naprijed citiranim odredbama profesionalni status športskog kluba stječe se na temelju određenih kvaliteta i kriterija i uvrštavanjem u natjecanja na državnoj i međunarodnoj razini od strane Nacionalnog športskog saveza, slijedom čega je za zaključiti da se taj status ne može steći samim ustupom bez priznanja statusa i uvrštavanjem u natjecanja od strane mjerodavnog športskog saveza.

33. Stoga je ocjena ovog suda da sve ako je ustup i izvršen protivno pravilima športskog saveza (koja tužitelj nije priložio), odnosno sve ako tuženik i nije udovoljavao svim uvjetima, tuženik samim time nije "preuzeo sva prava i obveze" niti postao pravni sljednik RK "B. 1. Z.", kako tvrdi tužitelj, odnosno nije mogao postati "sljednik u odnosu na podnositeljevu tražbinu", kako se sugerira ustavnom odlukom, već bi se moglo govoriti o eventualnoj izvanugovornoj odgovornosti, zbog protupravnog ustupa, odnosno zbog omogućavanja protupravnog preuzimanja statusa prvoligaškog kluba, ako je vjerovnicima nastala šteta, i pod pretpostavkom da su ostvarene opće pretpostavke za naknadu štete, a što nije predmet raspravljanja u ovom postupku.

34. U pravnoj teoriji se razlikuje singularno sljedništvo (stjecanje samo jednog ili nekoliko prava) i univerzalno sljedništvo (nasljeđivanje), bilo pravne osobe (pripajanje ili spajanje trgovačkih društava ili drugih oblika spajanja pravnih osoba), a prema najopćenitijoj definiciji pravnim sljedništvom se održava kontinuitet građanskog pravnih odnosa i bez obzira na prestanak i promjene fizičkih i pravnih osoba koje u njima sudjeluju, ako se ne radi o osobnim pravnim odnosima.

35. Tužitelj nije osporio da je iz RK "B. 1. Z." svega četiri igrača (od sedamnaest) prešlo u RK "Z.", odnosno sklopilo profesionalne ugovore s RK "Z.", dok sam tužitelj nije nastavio igrati u RK "Z." u sljedećim sezonama, pa u pogledu sastava tima nije dokazan kontinuitet koji bi upućivao da se radi o istom klubu odnosno da se radi samo o promjeni naziva (s posljedicom pravnog sljedništva).

36. Glede tvrdnje tužitelja da je primanjem novčanih sredstava putem Programa javnih potreba u športu Grada Zagreba i Plana o sufinanciranju javnih potreba u športu Grada Zagreba tuženik preuzeo imovinu RK "B. 1. Z.", i time postao pravni sljednik, valja reći da se sufinanciranje športskih klubova ostvaruje na temelju vlastite igre i kriterija prema Programu javnih potreba u športu Grada Zagreba, koje ocjenjuje pravna osoba koja raspolaže i dodjeljuje ta sredstva (u konkretnom slučaju Zagrebački športski savez), a kojim sredstvima se na temelju (već postojećeg) statusa kluba, financiraju troškovi u slijedećoj natjecateljskoj sezoni.

37. Stoga se ne može reći da je ostvarivanjem sufinanciranja došlo do prijenosa imovine ili dijela imovine RK "B. 1. Z.", pri čemu tužitelj ni ne tvrdi da je na RK "Z." prešla kakva druga imovina ili imovinska cjelina.

38. Slijedom svega navedenog žalbu, te imajući u vidu da je RK "B. 1. Z." kao udruga i športski klub nastavio egzistirati, te da je u naredne dvije sezone nastavio igrati u II. rukometnoj ligi (čl. 8. st. 4. ZŠ-a) i u okviru tog statusa ostvario pravo na sufinanciranje (dok je tuženik ostvario sufinanciranje u okviru svog statusa), ocjena je ovog suda da tužitelj nije dokazao postojanje sveopćeg pravnog sljedništva, niti sljedništva u odnosu na podnositeljevu tražbinu.

39. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, i to korištenjem ovlaštenja iz čl. 373. a ZPP-a, obzirom da prvostupanjska presuda nije sadržavala sve potrebne razloge.

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ines Smoljan, v.r.