Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž Ob-683/2018-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. S. iz Republike Nj., G., kojeg zastupaju punomoćnici Č. P. i N. L., odvjetnici u Z., odlučujući o žalbama stranaka protiv prvostupanjske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7383/10-146 od 12. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 7383/10-146 od 12. travnja 2018., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Postupak će se provesti pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da zajedničku bračnu imovinu tužiteljice Š. S. i tuženika N. S. predstavljaju:

-nekretnina iz z.k. ul. br. 22055 k.o. G. Z., koja se sastoji od obiteljske jednokatne stambene zgrade u …, upisane kao z.k. tijelo A2 na zk. č. br. 2534/2, dvorište površine 144,2 čhv ili 518 m2

-pokretnine – novčana sredstva:

-u iznosu od 159.523,31 DEM sa štedne knjižice Z. b. broj: …,

-u iznosu od 403.606,00 DEM sa štedne knjižice J., Poslovna jedinica Z., broj: …,

-u iznosu od 140.327,99 DEM sa štedne knjižice Lj. b. d.d., Glavna filijala Z. broj: … i

-u iznosu od 306.619,56 DEM sa štedne knjižice J. S., Osnovna banka B. L., sada K. b. d.d. B. L., BiH broj: … pri čemu tužiteljici pripada suvlasnički udjel od 2/3 dijela, a tuženiku od 1/3 dijela opisane imovine, tako da tužiteljici pripadaju novčana sredstva u iznosu od 169.626,40 EUR-a, a tuženiku u iznosu od 346.817,70 EUR-a, pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 169.626,40 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi koje Z. b. d.d. Z. plaća na štedne uloge po viđenju, a koje teku od 13.02.1994. god. pa do 31.12.2007. god., a od 01.01.2008. god. pa do isplate zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve to preračunato u kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB-a na dan plateža, te naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici plati tuženiku trošak postupka u iznosu od 249.612,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred dugog suca pojedinca.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. II. izreke, i to u dijelu odluke o troškovima postupka s kojim tuženik nije uspio. Predlaže, preinačit presudu na način da se tuženiku prizna trošak u zatraženom iznosu od 1.340.385,50 kn.

4. Žalbe stranka su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da zajedničku imovinu stranaka čini nekretnina upisna u z.k. ul. br. 22055 k.o. G. Z., koja se sastoji od obiteljske jednokatne stambene zgrade u …, upisane kao z.k. tijelo A2 na zk. č. br. 2534/2, dvorište površine 144,2 čhv ili 518 m2, te novčana sredstava na štednim knjižicama Z. b. d.d. Z., J., Poslovna jedinica Z., Lj. b. d.d. Glavna Filijala Z., te J. S., te da je tužiteljica suvlasnica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela opisane imovine. Tužiteljica predlaže da se razvrgne zajednička imovina na način da tužiteljici pripadne u cijelosti vlasništvo navedene nekretnine, a tuženiku da pripadnu novčana sredstva na navedenim štednim knjižicama.

6. Među strankama nije sporno da su bile u braku od rujna 1977. do listopada 1991., te da je tijekom braka (29. svibnja 1980.) kupljena predmetna nekretnina, na kojoj su stranke upisane svaka u ½ dijela.

7. Sporno je, je li predmetna nekretnina kupljena novčanim sredstvima tužiteljice koje je ona unijela u brak, te je li među strankama postojao dogovor o podjeli novčanih sredstava na štednim knjižicama, a kako to tvrdi tuženik.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima da su stranke radom u Nj. stekle znatna novčana sredstva koja su bila položena na posebnim računima stranaka i to na ime tužiteljice kod P. b. K. i S. b., a na ime tužitelja kod J., Lj. b.; da su stranke kod Javnog bilježnika u Nj., dana 13. veljače 1990. sklopile bračni ugovor, prema kojem se na imovinu stečenu tijekom trajanja bračne zajednice ugovora primjena njemačkog zakonodavstva te da se imovina bračnih drugova dijeli pola-pola; da, vezano uz predmetnu nekretninu, proizlazi da je prava volja stranaka u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora bila da stranke budu suvlasnici na jednake dijelove, pa se sud nije upuštao u ocjenu dokaza na okolnost doprinosa stranaka pri stjecanju predmetne nekretnine; da je tijekom postupka utvrđeno da su stranke imale otvorene račune na svoje ime, te sud prihvaća da su se stranke dogovorile da svako zadrži novčana sredstva na knjižicama koje glase na svakog od njih, te da navedeno proizlazi i iz njihovog bračnog ugovora koje su sklopili u Republici Nj.

9. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

9.1 Pritom je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva koji se odnosi na razvrgnuće zajedničke imovine stranaka, te je iz tog razloga ovaj sud predmet vratio prvostupanjskom sudu, radi donošenja dopunske presude.

9.2 Prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 12. veljače 2019. odbio prijedlog tužiteljice za donošenje dopunske presude, a ovaj sud je rješenjem od 3. prosinca 2019. ukinuto rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

10. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su njezini razlozi proturječni stanju spisa, odnosno o odlučnim činjenicama razlozi su nedostatni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), na koju osnovano ukazuje žaliteljica.

11. Sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90-dalje ZBPO), a koji zakon se primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja predmetne imovine, imovina bračnih drugova je zajednička, ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, a njen udio u zajedničkoj imovini određuje se prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju te imovine.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prvostupanjski sud nije utvrdio doprinos tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

14. U ovom predmetu sud prvog stupnja dokaze nije ocijenio na način određen navedenim propisom, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8 ZPP.

15. Naime, sud prvog stupnja izvedene dokaze nije cijenio ni savjesno ni brižljivo. Tako, osnovano navodi žalitelj da prvostupanjski sud nije cijenio sadržaj poreznog savjetnika M. O. od 18. travnja 1994. (list 143 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica u spornom razdoblju imala znatno veće prihode od tuženika.

16. Nadalje, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da je, vezano za predmetnu nekretninu, prava volja stranaka, u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, bila da predmetna nekretnina bude njihovo suvlasništvo na jednake dijelove, odnosno da bude suvlasništvo svakog od njih u ½ dijela.

17. Naime, prema odredbama ZBPO bračna stečevina se tretira kao skupno vlasništvo, a ne kao suvlasništvo. Zato bračni drugovi mogu, tek nakon što je imovina u stvarnopravnom smislu stečena, a ne unaprijed, sporazumno odrediti suvlasničke omjere po svojoj volji, a upis u zemljišne knjige ne može prejudicirati imovinski odnos bračnih drugova glede veličine njihovih udjela. Ako nema sporazuma, a u konkretnom slučaju taj sporazum je izostao, onda sud odlučuje na osnovu doprinosa svakog od supružnika, polazeći od njihove zarade, te svakog drugog doprinosa u stjecanju i povećanju zajedničke imovine.

18. S obzirom na navedeno, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, obzirom je zbog pogrešnog pravnog pristupa, kao bitnu okolnost u određivanju doprinosa stranaka cijenio njihovu volju koja je postajala u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, a nije utvrdio one okolnosti koje propisuju mjerodavne odredbe ZBPO.

19. Vezano za novčana sredstva koja su predmet ovog postupka, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su se stranke sporazumjele, da svaka stranka, nakon razvoda braka zadrži novčana sredstva na štednim knjižicama koje glase na svakog od njih. Pritom sud navodi, kao navedeno proizlazi iz iskaza tuženika i odredaba bračnog ugovora kojeg su stranke sklopile u Republici Nj.

20. Uvidom u Bračni ugovor sa izborom njemačkog prava (list 507-509 spisa), razvidno je da iz istog ne proizlazi da su se stranke sporazumjele da svaka zadrži novčana sredstva na štednim knjižicama koje glase na svakog od njih, a kako to tvrdi prvostupanjski sud. Naime Bračnim ugovorom nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi stranaka, niti je izvršena podjela bilo kakve imovine, već je ugovorena primjena njemačkog prava za imovinu stečenu u braku stranaka.

21. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 36. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni lis 43/82, 78/82) koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemlja u određenim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91) propisano je da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiju su oni državljani.

22. Kako tijekom postupka, stranke nisu dokazale da su u trenutku zaključenja Bračnog ugovora imale njemačko državljanstvo, to nisu niti mogle ugovoriti njemačko pravo, nego samo pravo države čiji su državljani.

23. Jednako tako, prvostupanjski sud je nekritički prihvatio iskaz tuženika, u dijelu u kojem je naveo da su se stranke dogovorile da svaka zadrži novčana sredstva na štednim knjižicama koje glase na svakog od njih. Naime, tuženik je u svom iskazu danom na ročištu dana 11. travnja 2017. naveo da su novac koji su zaradili stavljali na račun u Hrvatskoj, zbog poreza, a to je bilo jednom godišnje. Novac nisu nosili zajednički, već kako je tko išao u Hrvatsku nosio bi novac i stavljao ga u banku.

24. Osnovano navodi žaliteljica da bi iz tog iskaza proizlazilo da su sredstva na računima bila zajednička, no prvostupanjski sud nije cijenio taj dio iskaza tuženika.

25. Kako tijekom postupka, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije dokazano da je među strankama postignut dogovor o podjeli novčanih sredstava na računima stranaka, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

26. Naime, sud prvog stupnja je ponovo propustio s dovoljnom sigurnošću raspravit je li novac za kupnju sporne nekretnine potječe iz rada oba bračna druga, odnosno u kojem obimu je svaka od stranaka novcem od svog rada sudjelovala u kupnji spornog stana. Jednako tako prvostupanjski sud nije dao jasne razloge zbog čega smatra da je među strankama postojao dogovor o podjeli novčanih sredstava na štednim knjižicama, a razloge koje je dao nisu utemeljeni na materijalnim dokazima u spisu na koje se sud poziva (bračni ugovor).

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

28. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspraviti će naprijed navedene odlučne okolnosti, utvrditi od kojih je prihoda i u kojem omjeru stečena sporna nekretnina, utvrditi na jasan i nedvojben način jesu li sredstava na računima stranaka predstavljala zajedničku imovinu stranaka, te s tim u vezi izvesti druge dokaze koje stranke eventualno budu predložile a ove i ranije dokaze ocijeniti na način određen čl. 8. ZPP.

29. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima postupka.

U Zagrebu 17. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.