Broj: 3.Pp-1113/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice I. K., zbog prekršajnih djela iz članka 216. stavka 3. i članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 ), na temelju optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola, pod brojem 511-08-29/22-1. Klasa: 211-07/22-5/12531 od dana 16. svibnja 2022.godine, nakon provedene usmene i javne rasprave kod ovoga Suda, dana 16. svibnja 2022.godine, u prisutnosti okrivljenice osobno i odsutnosti predstavnika optužbe te provedenog dokaznog postupka, temeljem članka 222. stavka 3. i članka 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), istoga dana ,

p r e s u d i o  j e

okrivljenica:

Ivana K., r. K., od oca P. i majke R., r. P., rođena dana u P., s prebivalištem u P., Ul. M. polje br., bez zanimanja sa završenom osnovnom školom, zaposlena sezonski, po narodnosti Hrvatica, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, uzdržava se iz ušteđevine, državljanka Hrvatske, prekršajno kažnjavana,

k r i v a  j e

1.što je dana 16. svibnja 2022.godine u 00,45 sati, upravljala osobnim automobilom marke "Ford", reg. oznake , kolnikom ulice M. polja u P., pored kuće br., iz smjera N. ulice u smjeru C. prekomorskih brigada, prije stjecanja prava na upravljanje,

2.što je dana 16. svibnja 2022.godine u 00,45 sati, upravljala osobnim automobilom marke "Ford", reg. oznake kolnikom ulice M. polja u P., pored kuće br.., iz smjera N. ulice u smjeru C. prekomorskih brigada, te nakon što je zaustavljena od strane policijskih službenika i nakon što joj je ponuđeno ispitivanje pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja poradi utvrđivanja prisustva u organizmu droga, odbila je podvrgnuti se ispitivanju,

dakle, odbila je postupiti prema zahtjevu policijskog službenika,

Broj: 3. Pp-1113/2022.

čime je postupila protivno članku 216. stavku 1. i članku 282. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo člankom 216. stavkom 3. i člankom 282. stavkom 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

te se temeljem članka 35. stavka 1. Prekršajnog zakona,

o s u đ u j e

za djelo prekršaja pod točkom  1.

na kaznu zatvora u trajanju od

30 ( trideset) dana

za djelo prekršaja pod točkom  2.

na kaznu zatvora u trajanju od

30 ( trideset ) dana

pa se temeljem članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 ( šezdeset ) dana

Temeljem članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona,

-vrijeme za koje je okrivljenica uhićena i zadržana u prostorijama PU-Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola, od dana 16. svibnja 2022. godine u 01,00 sati, pa do dana 16. svibnja 2022.godine do 09,00 sati, kao i vrijeme provedeno na zadržavanju u Zatvoru Pula- Pola u Puli, do dana 25. svibnja 2022. god. do 09,00 sati, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, na način da će se izjednačiti svaki započeti dan uhićenja i svaki započeti dan zadržavanja s jednim danom kazne zatvora, zbog čega se u kaznu treba uračunati 11 ( jedanaest ) dana, te joj ostaje za izvršenje 49 ( četrdesetidevet ) dana kazne zatvora.

Temeljem članka 152. stavka 1. Prekršajnog zakona, kazna zatvora izvršit će se prema posebnom zakonu o izvršavanju kazne zatvora.

Odbija se prijedlog Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, za oduzimanje predmeta-

osobnog automobila marke Ford, broja šasije , vlasništvo E. R. j.d.o.o. Temeljem članka 139. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. i članka 137. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona te članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenica je dužna nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka od 300,00 ( tristo) kuna, kao i troškove premještanja vozila u iznosu od 266,25 ( dvjestošezdesetišest /25) kuna, sve u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).

Obrazloženje

Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenice I. K. zbog osnovane sumnje da je počinila prekršajna djela u stjecaju iz izreke ove presude, uz prijedlog da se prema okrivljenici primijene odredbe iz članka 135. Prekršajnog zakona, jer da postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da će nastaviti s prekršajima, a da se nakon provedenog postupka okrivljenica proglasi krivom i za svaki prekršaj kazni kaznom zatvora u trajanju do 60 dana te da se okrivljenici izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci koja će se izvršiti sukladno odredbi čl.288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nakon što stekne pravo na upravljanje, odnosno kod izdavanja vozačke dozvole, da se sukladno čl.229. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama oduzme vozilo privremeno oduzeto po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-08-29/1- 18/123/2022. te da se okrivljenica obveže na dužnost nadoknade troškova nastalih premještanjem vozila u iznosu od 266,25 kuna.

Razmotrivši dostavljeni optužni prijedlog, sudac ovoga suda našao je kako su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za vođenje žurnog postupka iz članka 221. stavka 1. točke 3. i točke 4. Prekršajnog zakona, jer je okrivljenica uhićena prije pokretanja prekršajnog postupka, a potom joj je određeno zadržavanju u Zatvoru Pula, zbog čega je s obzirom na utvrđenu procesnu situaciju primijenio odredbe posebnog postupka, propisanog u Glavi XXVIII, Žurni postupak.

Pozvana kod ovoga suca da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, okrivljenica izjavljuje da se za prekršaje smatra krivom. Priznaje da je kritičnog dana upravljala automobilom prije stjecanja prava na upravljanje, da je to učinila nakon što ju je prijatelj doveo 100metara od kuće stanovanja, a da je nakon što su joj policijski službenici ponudili testiranje na prisutnost droge odbila prihvatiti test, jer provodi terapiju zbog bolesti štitnjače i uzima lijek za kojeg zna da sadrži supstancu koja se može podvesti pod droge. Napominje da joj je majka vrlo bolesna i da nakon što joj je izvanbračnom suprugu određen istražni zatvor , živi s majkom jer brine o njoj.

U dokaznom postupku sudac je proveo uvid i čitanje Izvješća o uhićenju, Ur. broj: 511-08-29-22-1 Klasa: 211-07/22-5/12531 od 16. 05. 2022. god., Zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu, pod brojem 511-08-29/1-51/428/2022. od 16.05. 2022. god., Obavijesti iz čl.109.a PZ, pod ser. brojem 00388059 od 16. 05. 2022. god., Naloga za postupanje o premještanju vozila, broj 294 940 od 16. 05. 2022. god., Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, pod brojem 511-08-29/1-18/123/2022. od 16. 05. 2022. god., Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, pod brojem 511-08-29/1- 18/123/2022. od 16. 05. 2022. god., potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije, o dosadašnjem kažnjavanju počiniteljice ( stranica br. 6. do br.18. spisa), te pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli-Pola, pod brojem 19. Pp-6/2022. od 03. 01. 2022. god. ( stranica br.22-23. spisa).

Upoznata sa dokazima okrivljenica izjavljuje da prihvaća priložene dokaze tužitelja, dok presudu kojom je kažnjena za istovrsna prekršajna djela ne prihvaća.

Temeljem priznanja okrivljenice i provedenim dokazima i na taj način utvrđenim činjenicama, ovaj sudac ocijenio je kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i da nije potrebno provoditi druge dokaze, jer je tužitelj iznio i priložio neprijeporne dokaze na teret okrivljenice i dokazao da je kritične prigode upravljala javnim prometnicama protivno čl.216. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a nakon što je zaustavljena u prometu i nakon što joj je ponuđeno testiranje na prisutnost opojnih sredstava, protivno čl.282. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odbila je testiranje, pa kako okrivljenica nije osporavala odlučne činjenice već je u svoju obranu izložila okolnosti za koje smatra da su joj u korist, analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti proizlazi dokazanim da su u radnji počiniteljice sadržani elementi prekršajnih djela za koje je proglašena krivom.

Mjerodavni propisi koji se primjenjuju u konkretnom predmetu jesu:

Članak 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, taksativno utvrđuje uvjete koje mora ispuniti osoba da bi stekla pravo na samostalno upravljanje vozilom, pa je stoga potrebno da je 1)duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije, 2) navršila najnižu dob za upravljanje vozilom određene kategorije, 3) položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije i da je 4) nastanjena u Republici Hrvatskoj te ima prebivalište, prijavljeno boravište na razdoblje od najmanje 185 dana, uobičajeno prebivalište, školuje se ili ima odobren privremeni ili stalni boravak, dok se pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a svako protivno postupanje osobe koja nije ispunila sve zakonom propisane uvjete, neovisno da li je zbog toga nastala konkretna posljedica, sankcionira se kao prekršaj kažnjiv člankom 216. stavkom 3. istog Zakona za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 10 000,00 do 20 000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana.

Članak 282. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove nadzora i kontrole prometa iz ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

Članak 282. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će policijski službenik odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima.

Stavak 4. ovoga članka utvrđuje da su osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika, dok je stavkom 9. ovoga članka propisano kako će se kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina ( novčana kazna od 10 000,00 do20 000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana ). Članak 25. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.

Članak 88. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je Sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

Ocjenjujući dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju, logički ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sudac je stekao potrebno i čvrsto uvjerenje da je u postupku utvrđeno činjenično stanje i da je okrivljenica kriva za prekršaje za koje je zakonom propisana nehajna odgovornost .

Prigodom odmjeravanja vrste i mjere kazne za svako djelo posebno, a potom i u njihovoj ukupnosti ( čl.36. st.2 PZ), sudac je ocijenio kako je na temelju okrivljeničinih osobnih svojstava i ponašanja koje se manifestiralo u počinjenju prekršajnih djela, počiniteljica svjesno odlučila za nepravo, jer se u konkretnim slučajevima mogla ponašati i na pravno dopušten način, i da je u konkretnoj situaciji imala aktualnu svijest o ostvarenoj protupravnosti, pa je u ostvarenju prekršaja postupala s većim stupnjem krivnje. Isto tako sudac je otegotnim okolnostima cijenio činjenicu da su prekršaji po svojoj naravi kvalificirani teškim prekršajima iz sigurnosti prometa te predstavljaju teži oblik nediscipline vozača u prometu i predstavljaju veću društvenu opasnost, dok je otegotnom okolnošću uzeo i dosadašnje prekršajno kažnjavanje počiniteljice, posebno činjenicu da je kroz kratko vremensko razdoblje ponovila djela i počinila istovrsne prekršaje u povratu, zbog čega proizlazi logičan i životan zaključak da se radi o počiniteljici sa izraženim negativnim sklonostima u ponašanju i očito iskazanom neprilagođivanju društvenim normama i da do sada izrečene kazne na nju nisu pozitivno djelovale. Olakotnom okolnošću cijenio je činjenicu da iz prekršaja nije proizašla štetna posljedica za javno dobro i druge društvene vrijednosti koje se zaštićuju zakonom.

Katalogiziranjem odlučnih okolnosti, a potom njihovim vrednovanjem, sudac je s obzirom na način počinjenja djela, stupnja krivnje, pobude zbog kojih su djela ostvarena, osobine ličnosti počiniteljice, njezino ranije ponašanje i njezin socijalni status, a prije svega na razmjere i narav mogućih posljedica, ocijenio opravdanim da se okrivljenica liši slobode i da se za svaki prekršaj osudi kaznom zatvora kao strožom vrstom kazne, smatrajući da će se upravo izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog prekršaja i spriječiti počiniteljicu na buduće činjenje prekršaja, a da je tako izrečena kazna ne samo pravedna, već da sadrži i etičku reakciju društva na njezino nedopušteno ponašanje. Sudac je za svaki prekršaj utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora, a potom je primjenom odredaba o izricanju kazne za prekršaje u stjecaju izrekao ukupnu kaznu zatvora, sukladno pravilima iz čl.39. st.1. toč. 1.PZ.

Ujedno, sa stajališta ovoga suca izrečenom kaznom nastoji se ostvariti ne samo individualna, već i generalna prevencija, čija se integrativna funkcija ogleda u jačanju odgovornosti, jačanju u ljudima svijesti o nedopuštenim postupcima, njihovom poticanju da se ponašaju u skladu sa zakonima, općenito da se doprinese razvijanju društvenog morala, društvene svijesti, odgovornosti i discipline građana.

Budući da je okrivljenica prije pokretanja postupka bila uhićena, a potom i zadržana ( stranica br. 6.-7. i br.24.-25. spisa ) te joj je oduzeta sloboda u svezi s prekršajima, svaki započeti dan uhićenja i svaki započeti dan zadržavanja uračunao se u kaznu zatvora kako to propisuje članak 40. stavak 1. i stavak 2. Prekršajnog zakona.

Sudac nije prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljenici nakon stjecanja prava na upravljanje vozilom izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, smatrajući da je s obzirom na utvrđene okolnosti , kao i životnu dob okrivljenice i njezin socijalni status, predložena zaštitna mjera nesvrhovita i ne bi imala praktični značaj , osobito iz razloga što bi se ta zaštitna mjera počela izvršavati tek nakon što okrivljenica stekne pravo na upravljanje, odnosno kod izdavanja vozačke dozvole, pa je rok izvršenja mjere unaprijed neodređen i neizvjestan, a samim time ne bi se ostvarila svrha predložene zaštitne mjere čijom se primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Odlučujući o prijedlogu tužitelja da se od okrivljenice oduzme vozilo kojim je ostvaren prekršaj ovaj je sudac utvrdio da je oduzimanje vozila propisano zakonom i temelji se na čl.229. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( lex specialis), dok oduzimanje predmeta i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem temelji se na odredbi čl.76.a Prekršajnog zakona ( lex generalis ). Okrivljenici je u raspravnom predmetu izrečena za prekršaje kazna zatvora kako bi se na taj način postigla opća svrha kažnjavanja iz čl.6. i čl.32. PZ, odnosno kako bi se izrazio društveni prijekor počiniteljici zbog ostvarenih neprava.

Bez obzira na činjenicu da se zahtjev tužitelja temelji na zakonu i da teži ostvarenju legitimnog cilja u općem interesu, i to sprječavanju ponovne uporabe vozila za počinjenje prekršaja, sudac smatra da taj zahtjev nije razmjeran, jer ne odgovara težini povrede zaštićenog dobra, a sankcija težini prekršajnog djela čijem kažnjavanju je namijenjena – u ovom predmetu, upravljanje vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Tužitelj u konkretnom predmetu nije uvjerljivo argumentirao ili zaista tvrdio da sama kazna zatvora nije dovoljna da se postigne željeni učinak odvraćanja ili kažnjavanja i da se spriječe buduća kršenja propisa.

S tim u vezi sudac smatra da u konkretnom predmetu za koji je okrivljenici izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, mjera oduzimanja vozila, iako uključuje lišenje vlasništva, ipak predstavlja nadzor nad upotrebom vlasništva u smislu drugoga stavka članka 1. Protokola br. 1. ( ESLJP predmeti Riela and Others v. Italy (dec.), br. 52439/99, 4. Rujna 2001.; Arcuri i Others v. Italy (dec.), br. 52024/99, ECHR 2001-VII; C.M. v. France (dec.), br. 28078/95, ECHR 2001-VII; Air Canada v. the United Kingdom, 5. svibnja 1995., stavak 34., Series A br. 316-A; i AGOSI v. the United Kingdom, 24. listopada 1986., stavak 34., Series A br. 108).

U takvim okolnostima, po mišljenju suca, oduzimanje automobila koji nije u vlasništvu okrivljenice, kao dodatna sankcija uz kaznu zatvora, ne bi ostvarilo cilj i spriječilo okrivljenicu da ponovi prekršaj iz čl.216. st.3. i čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( može upravljati vozilima u vlasništvu drugih osoba i odbiti testiranje na prisutnost droge ), zbog čega bi oduzimanje vozila bilo nerazmjerno ozbiljnosti povrede, a vlasniku automobila bi bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

Iz istih razloga prijedlog tužitelja trebalo je odbiti.

Troškovi prekršajnog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. i članka 137. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona te članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, pa je paušalna svota suda određena prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, i imovnom stanju osobe obvezatne da taj iznos i plati, dok troškovi premještanja i čuvanja vozila terete vozača koji je premještanje vozila prouzročio, a ti su troškovi određeni sukladno dostavljenom troškovniku ( stranica br.10. spisa).

U Puli, 16. svibnja 2022.godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić, v.r.

Ljiljana Božina, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Okrivljenica, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njezinu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.

Dostaviti:

1.okrivljenici

2.tužitelju