REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj 10 P-239/2018-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja M-P-B. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju Lj. G. i M. G., odvjetnici iz S., protiv tuženika V. B. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju M. B. P. i E. K. B., odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 30. ožujka 2022., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da mu tuženik u roku od 8 dana isplati iznos od 833.474,57 kuna i to:

-na ime tražbine iz naslova vrijednosti izrađene čelične konstrukcije s dopremom na gradilište u iznosu od 518.523,29 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. srpnja 2017. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

-na ime tražbine iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu u iznosu od 256.069,78 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od presuđenja, tj. od 16. svibnja 2022. pa do isplate;

- na ime tražbine iz naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište u iznosu od 19.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. studenog 2017. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- na ime tražbine iz naslova troškova čuvanja gradilišta u iznosu od 5.082,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. listopada 2017. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- na ime tražbine iz naslova troškova čuvanja gradilišta u iznosu od 34.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. studenog 2017. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da mu tuženik u roku od 8 dana isplati iznos od 2.723.402,74 kuna i to:

- na ime tražbine iz naslova izgubljene dobiti (izmakle koristi) iznos od 531.402,74 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 16. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iz naslova neosnovano naplaćene bankarske garancije iznos od 2.192.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2017. pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 13.732,45 kuna na ime tražbine iz naslova vrijednosti materijala koji je ostao na gradilištu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. studenog 2017. pa do presuđenja, kao i za iznos od 1.062.805,49 kuna na ime tražbine iz naslova izgubljene dobiti i izmakle koristi sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 360.475,21 kuna.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 18. travnja 2018. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako su stranke temeljem sklopljenog Ugovora o građenju od 23. veljače 2016. bile u ugovornom odnosu i to tužitelj u svojstvu izvođača radova, a tuženik u svojstvu naručitelja radova. Predmet Ugovora da je bio izgradnja nove poslovne zgrade u S., a ugovoreni rok gradnje 18 mjeseci koji da je istekao 13. rujna 2017. Tijekom važenja Ugovora da su iskrsnuli određeni problemi vezano za kompletnost projektne dokumentacije i izvantroškovničkih radova, te neprihvaćanja izdanog atesta zbog kojih da je nadzorni inženjer zabranio daljnje radove na ugradnji vanjske Al bravarije (prozora). Kod takve zabrane te nemogućnosti ugradnje već izrađene čelične konstrukcije zbog zahtijeva nadzornog inženjera na antikorozivnoj zaštiti koja nije bila do kraja definirana ni utvrđena njena cijena tužitelj da je došao u situaciju da nije mogao nastaviti s radovima ugradnje stolarije, čelične konstrukcije, a time i ostalim radovima. Praktički da više nije imao što raditi zbog čega da je dana 25. kolovoza 2017. poslao tuženiku obavijest o privremenom zatvaranju gradilišta navodeći za to razloge. Nakon privremenog zatvaranja gradilišta tuženik da nije eliminirao zapreke zbog kojih je došlo do prekida radova već da je dana 9. listopada 2017., odnosno nakon isteka ugovorenog roka građenja, dostavio tužitelju izjavu o raskidu Ugovora o građenju. U nastaloj situaciji na prijedlog tuženika Trgovački sud u Splitu da je u postupku osiguranja dokaza dana 22. studenog 2017. izvršio očevid na licu mjesta uz učešće sudskog vještaka za građevinarstvo R. M. koji da je po nalogu suda izradio pisani nalaz i mišljenje u kojem da je iznio opis izvedenih radova, te iskazao stanje na gradilištu uključujući i stanje zatečenog, a neugrađenog materijala. Za čeličnu konstrukciju da je utvrđeno da je također izrađena sukladno projektu, a da nije montirana zbog neizvršene konačne kontrole dostavljene dokumentacije i rješenja vrste zaštite konstrukcije (antikorozivni premaz). Također da je utvrđena vrijednost robe koja je ostala na gradilištu te visina troškova dopreme te robe na gradilište. U međuvremenu tuženik da je naplatio tužiteljevu bankarsku garanciju izdanu za dobro izvršenje posla premda do konačnog izvršenja ugovorne obveze građenja, a time i urednog izvršenja posla nije došlo zbog propusta tužitelja, već zbog činjenice da mu tuženik nije omogućio da ugovorene radove izvede do kraja. Što više da mu je zabranio izvođenje radova ugradnje prozora.

3. Slijedom iznesenog da je očito kako je sklopljeni Ugovor o građenju prestao važiti istekom ugovorenog roka važenja slijedom čega da je izjava tuženika o raskidu Ugovora irelevantna. Kod takvog stanja stvari da je ostalo da se utvrde posljedice nastale prestankom Ugovora u kontekstu razloga zbog kojih tužitelj nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu u cijelosti. Konkretno da ostaje za razriješiti potraživanje tužitelja iz naslova izvedenih, a neplaćenih radova, neplaćenog materijala koje je ostalo na gradilištu, troškova dopreme materijala na gradilište, troškova čuvanja gradilišta za vrijeme privremenog zatvaranja gradilišta, naknade štete u vidu izgubljene koristi, te povrata neosnovanog naplaćenog iznosa iz bankarske garancije. Tako da se radi o slijedećim tražbinama: a) tražbina iz naslova vrijednosti izrađene čelične konstrukcije u iznosu od 497.390,65 kuna, b) tražbina iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu u vrijednosti od 250.201,23 kuna; c) tražbina iz naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište u iznosu od 19.600,00 kuna koje tužitelj nije uspio obračunati i naplatiti; d) tražbina iz naslova plaćenih troškova čuvanja gradilišta za vrijeme njegovog privremenog zatvaranja u iznosu od 39.282,50 kuna (5.082,50 kuna za 08 mjesec plus 34.200,00 kuna za 09 mjesec); e) tražbina iz naslova izgubljene dobiti (izmakle koristi) u visini od 1.594.208,23 kuna (17.536.313,08 – 6.908,258,22 = 10.628.054,86 x 15% =1.594.208,23 kuna); f) tražbina iz naslova neosnovano naplaćene bankarske garancije u iznosu od 2.192.000,00 kuna. Tako tužiteljeve dospjele tražbine prema tuženiku da iznose 4.592.662,61 kuna. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika da mu isplati iznos od 4.592.662,61 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

4. Kod ovog suda je dana 19. srpnja 2018. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika u kojoj isti osporava navode tužbe uz prijedlog da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Potvrđuje da je tuženik kao naručitelj sklopio s tužiteljem kao izvođačem dana 23. veljače 2016. Ugovor o građenju broj 04-2- 0010/16 za izgradnju nove poslovne zgrade V. B. d.o.o. s utvrđenom ugovorenom cijenom od 17.536.313,08 kuna (bez PDV-a). Nadalje, se tužitelj poziva na odredbu članka 6. istog Ugovora i navodi kako je tužitelj uveden u posao 14. ožujka 2016. i da je ugovorena građevina trebala biti završena do 13. rujna 2017. Do navedenog ugovorenog roka određenog za završetak građevine odnosno do 13. rujna 2017. tužitelj da nije dovršio ni 50% od ukupno ugovorenih radova već da je svojim dopisom broj 674/17 od 18. kolovoza 2017. najavio zatvaranje gradilišta a dopisom broj 698/2017 od 25. kolovoza 2017. obavijestio naručitelja-tuženika da s danom 27. kolovoza 2017. u 12,00 sati privremeno zatvara gradilište. Ni na jedan način tuženik da nije uzrokovao takvo postupanje tužitelja. Na samom početku gradnje tuženik- investitor, tužitelj-izvođač, glavni nadzorni inženjer i projektant da su se suglasili kako će sve eventualne nejasnoće i nedorečenosti između glavnog i izvedbenog projekta te troškovnika ukoliko se iste budu pojavile tijekom gradnje, kao i moguća manja odstupanja od projekta po traženju investitora ili sugestijama izvođača rješavati dogovorno, u hodu, uz stručnu podršku projektanta, te da će na kraju izgradnje ukoliko to bude nužno investitor dati izraditi usklađenu projektnu dokumentaciju, a kako je to inače u praksi uobičajeno. Po navedenom dogovoru da je i postupano i problema vezano za isti da nije ni bilo sve dok investitor ne bi ukazivao na potrebu kvalitetnog obavljanja poslova na izgradnji građevine, na što da je onda izvođač izlazio s primjedbama o navodnoj neusklađenoj dokumentaciji.

5. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužitelj kao izvođač u pojedinim radnjama neprofesionalno, nestručno pa i špekulativno da je pristupao ugradnji građevine i nerijetko pokušavao ugraditi drugorazredni materijal znatno lošiji od onoga definiranog ugovorom i ugovornim troškovnikom, sve bez suglasnosti nadzornog inženjera i projektanta. Obveza ugradnje materijala i proizvoda kvalitete određene zakonima, standardima i drugim tehničkim propisima te obveza dostavljanja dokaza glede te kvalitete da je izrijekom na više mjesta i u ugovoru o građenju (članak 14. članak 15.) jednako kao i pravo investitora (nadzornog inženjera) vršiti kontrolu kvalitete materijala i opreme koja je ugrađena (članak 30. članak 32.) upravo zbog ustrajavanja investitora na potrebnoj kvaliteti gradnje građevine tužitelj kao izvođač da je morao popravljati i ponovno izvoditi neke radove što da je između ostalog rezultiralo ne samo kašnjenjem u izvođenju radova već i povećanjem troškova gradnje. Tako da je zaključno s mjesecom kolovozom 2017. tužitelj ispostavio privremenu situaciju za gradnju građevine na iznos od 6.908.258,22 kuna, odnosno svega 39% ugovorene cijene po proteku 97% ugovorenog vremenskog roka u kojem je građevina trebala biti završena. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelj obustavio gradnju odnosno "zatvorio gradilište" 27. kolovoza 2017. I prije zatvaranja gradilišta tuženik da je pisanim putem odgovorio tužitelju i ustrajao u zahtjevima koji su se odnosili na uklanjanje nedostataka koji su evidentirani u do tada izvršenim radovima te ustrajao u gradnji materijala koji su kao takvi ugovoreni tražeći dokaznice-valjanu atestnu dokumentaciju vezano za proizvode koji se ugrađuju, odnosno imaju ugraditi. Posebno tužitelj da je upozoren kako nema ni ugovorno ni zakonsko pravo na privremeno zatvaranje gradilišta i pozvan da nastavi s radovima, a sve posebno uzimajući u obzir da nije poduzeo odgovarajuće mjere za osiguranje gradilišta u vidu olujnog vremena i obilne kiše sredinom rujna 2017. Tužitelj da je poslije 27. kolovoza 2018. počeo s demontažom građevinske skele koja da je uklonjena čime da je jasno izrazio svoju namjenu o potpunoj i končanoj obustavi svih radova, odnosno dao na znanje da svoje obveze iz predmetnog ugovora ne namjerava izvršiti radi čega tuženik da je bio prisiljen navedeni Ugovor raskinuti. Vezano za problem ugradnje Al prozora tuženik da nije prihvatio daljnju ugradnju bez dostavljanja valjanje dokumentacije o kvaliteti istih. Tužitelj da nije dostavio propisanu dokumentaciju o kvaliteti ugrađenih Al prozora i tuženik da je od istog zatražio da mu osigura obilazak proizvodnog pogona podizvoditelja za izradu i ugradnju aluminijske stolarije i tužitelj da je obavijestio kako se radi o proizvodnom pogonu K. d.o.o. iz S., odnosno pogonu podizvoditelja za proizvodnju aluminijske stolarije, da bi tuženik obilaskom navedenog prostora na adresi u S. utvrdio da se ne radi o nikakvom proizvodnom pogonu, već o priručnom skladištu. Tužitelj da je nakon toga samoinicijativno demontirao jedan prozor s građevine i poslao ga u E.-d.d.o.o., Z., Poslovnica S. B. na ispitivanje gdje da je između ostalog utvrđeno da su ugrađeni prozori s dvoslojnim staklom koji da ne zadovoljavaju projektnu kvalitetu i da treba ugraditi troslojna stakla. Tuženik nadalje potvrđuje kako je u postupku osiguranja dokaza kod Trgovačkog suda u Splitu broj R1-132/17 izvršen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka R. M. koji je sačinio elaborat utvrđenja činjeničnog stanja s davanjem stručnog mišljenja od 14. veljače 2018., a u odnosu na koji tuženik da je istakao primjedbe, te da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtijeva tužitelja koji se utemeljuje na utvrđenjima vještaka u tom elaboratu.

6. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik glede tražbine tužitelja specificirane u narativnom dijelu tužbe ističe slijedeće: tako iz naslova vrijednosti izrade čelične konstrukcije ističe kako ista nije montirana, te da je sporno pitanje njezine kvalitete i mogućnosti same montaže obzirom na mjere iste. Ista da je dovezena na gradilište antikorozivno neadekvatno zaštićena, da je upitna isplativost eventualnog popravka iste, te se poziva na sadržaj svog dopisa broj 01-0323/17 od 27. studenog 2017. (list 84 spisa). U pogledu tražbine iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu i naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište ističe kako je sporno koja vrsta materijala i kojoj količini je ostavljena na gradilište i tuženik da je to osporio u postupku osiguranja dokaza. Nakon obustave izgradnje tužitelj da je na gradilištu ostavio nezaštićeni građevinski materijal koji da je zbog obilnih kiša natopljen vodom i postao neupotrebljiv. Što se tiče tražbine iz naslova plaćenih troškova čuvanja gradilišta tuženik da osporava da bi tužitelj imao takve troškove i da je utvrđeno od strane tuženika da za isti nije bila osigurana cjelodnevna zaštitarska služba. Što se tiče tražbine iz naslova tzv. izgubljene dobiti na nerealiziranu vrijednost građevine tuženik osporava da bi tužitelj predmetnu dobit obzirom na konkretne okolnosti bio ostvario. U svakom slučaju tužitelj da je kriv za raskid predmetnog Ugovora pa da bi eventualna šteta s naslova izgubljene dobiti bila rezultat njegovog, a ne tuženikovog postupanja. Što se tiče tražbine iz naslova neplaćene garancije ističe kako je tuženik naplatio garanciju od P. b. Z. sukladno uvjetima navedenima u istoj, pa u tom smislu s obzirom na to da nema obveze tuženika na povrat naplaćenog.

7. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 1. listopada 2018. tuženik je naveo da je ugovoreni rok za izvođenje radova istekao prije nego što je tuženik dostavio tužitelju izjavu o raskidu Ugovora slijedom čega da je tuženikov raskid ugovora irelevantan jer da je uslijedio nakon prestanka važenja ugovora. Sve i da je Ugovor raskinut da nisu postojali razlozi za raskid istoga zbog propusta na strani tuženika. U konkretnom slučaju po redoslijedu ugovorenih prestacija tuženik kao investitor da je bio dužan predati tužitelju kao izvođaču svu potrebnu projektnu (izvedbenu) dokumentaciju da bi tužitelj mogao pristupiti ispunjenju ugovorne obveze, a što isti da nije učinio, niti za vrijeme privremenog prekida radova niti do isteka ugovorenog roka gradnje. Slijedom toga tuženik da nije mogao od tužitelja tražiti izvršenje tužiteljeve ugovorne obveze. Time da otpada razlog za raskid ugovora na koji se tuženik poziva. Nekompletnost dokumentacije da je bitna činjenica od značaja za izvršenje ugovornih obveza unutar ugovorenog roka a koja može biti razlogom za jednostrani raskid samo na strani tužitelja, a nikako tuženika. Bitna činjenica da je promjena nadzora tijekom izvođenja radova i neprihvaćanja odabira materijala i radova koje je prihvatio prethodni nadzor, a odbio prihvatiti naknadni nadzor uz zabranu daljnjeg izvođenja radova. Četvrta bitna činjenica da je inzistiranje na antikorozivnoj zaštiti koja tako kako je tražena nije bila predviđena projektom niti je tuženik bio voljan ugovoriti te radove prije njihova izvođenja a bez prethodnog ugovaranja da se ne mogu izvoditi. Slijedom navedenog da ne stoji tvrdnja kako je tužitelj radove izveo nekvalitetno. Do privremenog zatvaranja gradilišta da je došlo zbog nesporne činjenice da je nadzor (tuženik) zabranio tužitelju daljnje izvođenje radove na aluminijskoj bravariji, a time indirektno i fasaderskim radovima, te nesporne činjenice da nije bila definirana te ugovorena antikorozivna zaštita izrađene čelične konstrukcije, niti je napravljena izmjena glavnog projekta zbog kojih razloga tužitelj da nije objektivno imao što na gradilištu raditi. U pogledu problematike izrađenih i ugrađenih prozora navodi kako u vještvu vještaka M. je navedenoga predmetnim projektom nisu propisani bitni uvjeti zrakopropusnosti, vodopropusnosti i otpornosti na vjetar izgrađenih i ugrađenih prozora slijedom čega da se u takvim slučajevima uzimaju srednje vrijednosti, a u konkretnom slučaju i da su ispunjeni. Sve navedeno da je dovelo do privremenog prekida radova a kako razlozi prekida nisu otklonjeni niti je ugovoreni rok izvođenja radova produžen istekom tog roka ugovor da je prestao važiti.

8. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

9. Nakon provedenog vještačenja po vještaku M. Š. dipl. ing. iz S. tužitelj je u podnesku od 30. studenog 2021. uredio tužbeni zahtjev, a koji je konačno uređen u podnesku od 29. ožujka 2022. na način pobliže specificiran u izreci ove presude.

10. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom isprava priloženih spisu pregledom spisa ovog suda poslovni broj 10 P-675/2017, 12 P-35/2020 te R1- 132/17, saslušanjem svjedoka Z. D., J. P., saslušanjem ZZ tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika kao parničnih stranaka, izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, te izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. građevine M. Š. iz trgovačkog društva O. d.o.o. iz S., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

11. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili Ugovor o građenju broj 04- 2-0010/16 od 23. veljače 2016.;

- da se je predmetnim Ugovorom tužitelj obvezao izvesti radove u roku od 18 mjeseci (članak 6. Ugovora), da je tužitelj uveden u posao 14. ožujka 2016., te da je ugovorena građevina trebala biti završena do 13. rujna 2017.,

-da je tužitelj dopisom od 25. kolovoza 2017.obavijestio tuženika o privremenom zatvaranju gradilišta dana 27. kolovoza 2017. (list 16 i 17 spisa);

- da je tuženik dopisom od 9.listopada 2017. (list 18 spisa) obavijestio tužitelja o raskidu predmetnog Ugovora o građenju;

- da je u postupku ovog suda poslovni broj R1-132/2017 po prijedlogu tuženika proveden postupak osiguranja dokaza dana 22. studenog 2017. te izvršen očevid na licu mjesta na predmetnoj građevini uz učešće sudskog vještaka za građevinarstvo R. M. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 14. veljače 2018., te dopunsko očitovanje od 4. svibnja 2018.;

- da je u postupku pod poslovnim brojem 10 P-675/2017 u pravnoj stvari tužitelja K. S. d.o.o. S., protiv tuženika M-P-B. d.o.o., S., dana 19. prosinca 2019. donesena presuda kojom je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime izvršenih radova isplati iznos od 158.159,40 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 335.670,00 kuna.

12. Sukladno konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja sadržanom u podnesku od 29. ožujka 2022. tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.556.877,31 kuna, a koju čine:

a) tražbinu iz naslova vrijednosti izrađene čelične konstrukcije s dopremom na gradilište u iznosu od 518.523,29 kuna;

b) tražbina iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu u vrijednosti od 256.068,78 kuna;

c) tražbina iz naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište u iznosu od 19.600,00 kuna koju tužitelj nije uspio obračunati i naplatiti;

d) tražbina iz naslova plaćenih troškova čuvanja gradilišta za vrijeme njegova prijevremenog zatvaranja u iznosu od 39.282,50 kuna (5.082,50 kuna za 08 mjesec + 34.200,00 kuna za 09 mjesec);

e) tražbina iz naslova izgubljene dobiti (izmakle koristi) u visini od 531.402,74 kuna (17.536.313,08 – 6.908.259,22 = 10.628.054,86 x 5% = 531.402,34 kuna); f) tražbina iz naslova neosnovano naplaćene bankarske garancije u iznosu od 2.192.000.00 kuna.

13. Tužitelj navodi da je ugovoreni rok za izvođenje radova po predmetnom Ugovoru istekao prije nego što je tuženik dostavio tužitelju Izjavu o raskidu istoga, radi čega tuženikov raskid ugovora da je irelevantan, jer je uslijedio nakon prestanka važenja Ugovora. Utuženu tražbinu tužitelj potražuje kao posljedicu prestanka među strankama sklopljenog Ugovora o građenju, a iz razloga zbog kojih da tužitelj nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu u cijelosti.

14. Prije svega za navesti je da sadržaj i opseg tužbenog zahtijeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih tvrdnji, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite.

15. Sud je dužan na osnovi utvrđenih činjenica prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba prosuditi o osnovanosti tužbenog zahtijeva.

16. Navedeni stav tužitelja o prestanku predmetnog Ugovora i značaju Izjave o raskidu, sud ne prihvaća. Navedeno iz razloga što po prirodi stvari ugovor o građenju reguliranu člancima 620. do 637. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) nije obvezno pravni odnos s određenim rokom trajanja, niti iz sadržaja pregledanog predmetnog Ugovora proizlazi da je isti imao, a kako to tužitelj navodi "rok važenja". Posebice valja uzeti u obzir činjenicu kako je u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj zatvorio gradilište, da ga je tuženik u više navrata dopisima pozivao da nastavi s radovima (dopis od 25. kolovoza 2017., 7. rujna 2017., 11. rujna 2017., 13. rujna 201.) nakon čega je tuženik Izjavom o raskidu definirao svoj poslovni odnos s tužiteljem. Stoga je stav suda kako je predmetni Ugovor o građenju prestao tuženikovom Izjavom o raskidu predmetnog Ugovora.

17. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) propisano je da u dvostranim ugovorima kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod uvjetima utvrđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

18. Daljnjim odredbama ZOO-a propisano je da jedna strana može raskinuti Ugovor jednostranom izjavom samo u slučajevima kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora, dok u drugim slučajevima ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, te ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak Ugovora. Isto tako regulirano je daljnjim odredbama da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

19. Iz sadržaja dopisa tuženika od 9. listopada 2017., naslovljenog kao: "Predmet: raskid Ugovora o građenju broj 04-2-0010/16 od 23. veljače 2016." proizlazi da je tuženik raskinuo predmetni Ugovor zbog neizvršavanja ugovornih obveza, a posebno iz razloga navedenih u članku 36. stavak 2. alineja 1. i 4. Ugovora.

20. Iz sadržaja članka 36. predmetnog Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile kako će se svi eventualni sporovi koji nastanu u svezi s izvršenjem Ugovora rješavati prvenstveno sporazumno između ugovornih strana, a iznimka da su slučajevi grubog kršenja bitnih odredbi tog ugovora u pogledu cijene, kvalitete i roka kada naručitelj, ovdje tuženik zadržava pravo jednostranog raskida Ugovora pisanom obaviješću izvođaču. Pod grubim kršenjem odredbi Ugovora da se podrazumijeva među ostalim, neopravdano kašnjenje izvođenja radova u odnosu na ovjerenu dinamiku izvođenja radova, duže od 10 dana (alineja 1), neopravdano uskraćivanje prava pristupa ovlaštenim osobama naručitelja, pristupa gradilištu i gradilišnoj dokumentaciji (alineja 4).

21. Sud nalazi da je tužitelj predmetni Ugovor raskinuo prema odredbi iz članka 363. ZOO-a, odnosno da se radi o raskidu ugovora bez ostavljanja naknadnog roka. To sud zaključuje budući da iz stanja spisa proizlazi kako je, a nakon što je tužitelj zatvorio predmetno gradilište, tuženik u više navrata i to dopisima od 25. kolovoza 2017. (list 52 spisa), 7. rujna 2017. (list 48 spisa), 11. rujna 2017. (list 43 spisa), 13. rujna 2017. (list 42 spisa) pozivao tužitelja da nastavi s izgradnjom građevine, te da je upravo na taj način iz dužnikovog držanja proizlazilo da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

22. Nije sporno da je predmetni Ugovor o građenju raskinut, a sud kako je već naprijed navedeno nalazi da je upravo Izjavom o raskidu prestao ugovorni odnos po predmetnom Ugovoru između parničnih stranaka. Stoga, postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja valja ocijeniti po osnovi odredbe članka 368. stavak 1., 2. ZOO-a i to na način da tražbina tužitelja u jednom dijelu predstavlja troškove učinjene u pripremanju za izvođenje radova, odnosno troškove koje je tužitelj učinio u vezi s izvršavanjem Ugovora, što sadržajno predstavlja djelomično ispunjenje ugovora (članak 368. stavak 2. ZOO-), u drugom dijelu da predstavlja naknadu pretrpljene štete u vidu izmakle dobiti (članak 368. stavak 1. ZOO-a). Tužitelj zahtijeva i isplatu tražbine radi neosnovano naplaćene bankarske garancije.

23. Odredbom članka 368. stavak 2. ZOO-a propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala. Budući da je Ugovor među strankama raskinut sukladno citiranoj odredbi članka 368. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati umjesto vraćanja onog što je dao naknadu za učinjenu činidbu i to prema vrijednosti tog dijela činidbe, u ovom slučaju radova u onom dijelu u kojem ti radovi nisu plaćeni, te je u takvom slučaju riječ o zahtjevu na osnovi stjecanja bez osnove (članak 1111. ZOO-a) jer je prijašnja osnova prestala. Na osnovanost takvog zahtijeva eventualna krivnja stranaka glede raskida ugovora nije od utjecaja.

24. Kako u konkretnom slučaju na ime povrata učinjenog po raskinutom Ugovoru krivnja nije relevantna, to je sud upravo temeljem naprijed navedenog sud je našao osnovanom tražbinu tužitelja u dijelu kojim potražuje: a) tražbinu iz naslova vrijednosti izrađene čelične konstrukcije s dopremom na gradilište u iznosu od 518.523,29 kuna; b) tražbinu iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu u vrijednosti od 256.068,78 kuna; c) tražbine iz naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište u iznosu od 19.600,00 kuna; d) tražbine iz naslova plaćenih troškova čuvanja gradilišta u iznosu od ukupno 39.282,50 kuna, a iz slijedećih razloga:

25. Sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj R1-132/2017, a koji je uz suglasnost parničnih stranaka priklopljen ovom parničnom spisu (pripremno ročište od 7. veljače 2020.).

26. Iz zapisnika sa ročišta o očevidu od 22. studenog 2017. iz spisa R1- 132/2017 proizlazi da je uz sudjelovanje navedenih nazočnih osoba sačinjen opis zatečenog stanja na predmetnom gradilištu (list 54-57 spisa R1).

27. Očevidom na licu mjesta od dana 25. rujna 2020. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, nakon što je pročitan zapisnik sa ročišta-očevida od nadnevka 22. studenog 2017. iz spisa pod poslovnim brojem 15 R1-132/17 stranke su suglasno izjavile kako je stanje na taj dan identično stanju koje je utvrđeno na očevidu od 22. studenog 2017. uz odstupanja da ograda koja je bila uklonjena je naknadno postavljena nova, te da je protek vremena ostavio tragove na okolnom materijalu i izvedenim radovima.

28. Ovaj sud je a na okolnosti specificirane u rješenju 10 P-239/2018-17 od 9. rujna 2020. (list 145 spisa) izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke i to trgovačkom društvu O. d.o.o., S. Sudski vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje ovom sudu 8. prosinca 2020. (list 161-205 spisa). Stranke su i to tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 22. prosinca 2020., a tuženik u podnesku zaprimljenom kod suda 15. veljače 2021. (list 216-222 spisa), istakli primjedbe na vještvo, a u pogledu kojih je sudski vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje i isto dostavio sudu 20. travnja 2021. i u odnosu na dopunsko vještvo stranke su i to tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 6. svibnja 2021. (list 238-242 spisa) i tuženik u podnesku zaprimljenom kod suda 7. svibnja 2021. (list 250-251 spisa) istakli primjedbe, u odnosu na koje je sudski vještak dopunski usmeno vještačio na ročištu održanom dana 1. rujna 2021. (list 261-262 spisa) te izradio i dopunski nalaz i mišljenje od 9. rujna 2021. (list 264-265 spisa). Kako je tužitelj u odnosu na tu dopunu istakle primjedbe u podnesku zaprimljenom kod suda 30. studenog 2021. (list 268 i 270 spisa), to je sudski vještak dopunski usmeno vještačio na ročištu održanom dana 17. prosinac 2021. (list 278 spisa). Nakon svih navedenih dopuna stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Ocjena je suda kako imenovani vještak na stručan, objektivan i nepristran način utvrdio činjenice iz rješenja suda od 9. rujna 2020., te ga sud prihvaća.

29. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. Š. iz trgovačkog društva O. d.o.o. (osnovno vještvo od 2. prosinca 2020.) proizlazi kako vrijednost čelične konstrukcije s dopremom na gradilište iznosi 518.523,29 kuna bez PDV-a Vrijednost čelične konstrukcije vještak je prikazao u tablici iz priloga 1.3. nalaza i mišljenja. U prilogu 1.3. nalaza i mišljenja vještak je naveo popis s vrstama, količinama i vrijednosti materijala koja je ostala na gradilištu, te je u tablici s popisom materijala naveo i lokaciju na kojoj je materijal ostavljen.

30. U dopunskom nalazu i mišljenju od 15. travnja 2021. vještak je naveo kako za izračun vrijednosti čelične konstrukcije nije mogao koristiti cijenu iz troškovničke stavke, jer da je u njoj sadržana cjelokupna vrijednost čelične konstrukcije, dakle materijal, doprema i ugradnja, te je naveo da budući čelična konstrukcija nije ugrađena nego samo dopremljena na gradilište u izračun da je uvrštena samo vrijednost materijala s troškovima prijevoza. Vještak navodi kako je jedinične cijene materijala koji je ostao na gradilištu utvrdio samo prema stanju na tržištu.

31. Kako je u prilogu 1.3. nalaza i mišljenja vještaka od 2. prosinca 2020. utvrđena ukupna vrijednost građevinskog materijala ostavljanog na gradilištu u iznosu od 774.592,07 kuna, u koji iznos je obračunata i vrijednost čelične konstrukcije od 518.523,29 kuna, to vrijednost s naslova materijala koji je ostao na gradilištu iznosi 256.068,78 kuna. Visina nastalih troškova dopreme materijala na gradilište proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka R. M. iz postupka pod poslovnim brojem R1-132/17 (list 75 spisa) iz kojeg proizlazi kako vrijednost dopreme materijala na gradilište prema fakturama transporta "B." iznose ukupno 19.600,00 kuna bez PDV-a (7 tura šlepera po 2.800,00 kuna), a sud nije prihvatio paušalan prigovor tuženika u pogledu visine tih troškova sadržanih u odgovoru na tužbu. Visinu troškova čuvanja gradilišta potvrđuju spisu priloženi računi i to račun usluga 341-501-51048 od 31. kolovoza 2017. u iznosu od 5.082,50 kuna s priloženim radnim nalogom za mjesec 8/2017 (list 19 i 20 spisa), te račun usluga 357-501-51048 od 15. listopada 2017. s priloženim radnim nalogom rasporedom rada za mjesec 9/2017 (list 22 i 23 spisa), te priložene potvrde o izvatku po transakcijskom računu P. b. Z.d.d. (list 21 spisa i list 24 spisa) koji potvrđuju kako je te troškove tužitelj i podmirio, pa sud nije prihvatio tuženikovu paušalno prigovorenu visinu tih troškova iz odgovora na tužbu.

32. Stoga je sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od ukupno 833.474,57 kuna i to: iznos od 518.523,29 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od 16. srpnja 2017., kao dana dopremanja na gradilište, pa do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. ZOO; iznos od 256.069,78 kuna iz naslova materijala koji je ostao na gradilištu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od presuđenja, tj. od 16. svibnja 2022. pa do isplate, kako je to zatražio tužitelj, sukladno članku 29. stavak 1. ZOO; iznos od 19.600,00 kuna na ime tražbine iz naslova nastalih troškova dopreme materijala na gradilište sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. studenog 2017., kao dana dopreme na gradilište, pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO; iznosa od 5.082,50 kuna na ime troškova čuvanja gradilišta sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2017. kao dana plaćanja računa, pa do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. ZOO; iznosa od 34.200,00 kuna na ime troškova čuvanja gradilišta sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 8. studenog 2017., kao dana plaćanja računa, pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

33. Radi svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

34. Osim povrata danog, odnosno vrijednosti učinjenog u konkretnom slučaju stranke imaju pravo i na naknadu štete.

35. Što se tiče zahtjeva tužitelja radi isplate tražbine iz naslova izgubljene dobiti za navesti je slijedeće:

36. Odredbom članka 368. stavak 1. ZOO-a propisano je da su raskidom Ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

37. Da bi tužiteljev zahtjev na ime naknade štete bio osnovan, nužno je da su ispunjene opće pretpostavke za odgovornost za štetu, a to su osim subjekata i štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost. Radi ocjene osnovanosti osnove tuženog zahtijeva na ime naknade štete valjalo je utvrditi na kome leži krivnja za raskid predmetnog Ugovora.

38. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj dana 27. kolovoza 2017. privremeno obustavio radove i zatvorio gradilište, da ga je tuženik dopisima od 25. kolovoza 2017., 7. rujna 2017., 11. rujna 2017., 13. rujna 2017. pozvao da nastavi s izgradnjom građevine, a nakon čega je tuženik dopisom od 9. listopada 2017. obavijestio tužitelja da raskida predmetni Ugovor.

39. Dakle, upravo zatvaranje gradilišta od strane tužitelja, činjenica da tužitelj nije postupao sukladno navedenim dopisima tuženika rezultirala je tuženikovom Izjavom o raskidu predmetnog Ugovora.

40. Stoga je valjalo utvrditi je li do zatvaranja gradilišta, a koje je u konačnici rezultiralo i raskidom Ugovora među parničnim strankama, došlo iz razloga navedenih u dopisu tuženika od 9. listopada 2017. (list 18 spisa).

41. Razlog raskida predmetnog Ugovora tuženik je dakle naveo u svom dopisu od 9. listopada 2017. (naprijed citiran u obrazloženju ove presude).

42. Iz obavijesti o privremenom zatvaranju gradilišta od 25. kolovoza 2017. proizlazi kako je tužitelj radi nastavka izvođenja radova inzistirao na kompletnoj i usklađenoj projektnoj dokumentaciji kao i rješenju tekuće problematike na gradilištu.

43. Iz stanja spisa proizlazi kako su među strankama, a prije zatvaranja gradilišta održani koordinacijski sastavi na temu praćenja organizacije projekta.

44. Iz sadržaja zapisnika o održanom koordinacijskom sastanku održanog 26. svibnja 2017. (list 197 spisa) proizlazi da je glavni nadzorni inženjer utvrdio da nije dostavljena potrebna dokumentacija (dokazi o kvaliteti) za prozore, te da dok se ne dostavi dokumentacija nema nastanka radova na postavljanju prozora, grilja, stijenki i fasade gdje ima otpora. Isto tako se navodi kako je glavni inženjer gradilišta g. B. kazao kako će "u ponedjeljak 29.5. dostaviti popis dokumentacije za prozore".

45. Iz zapisnika o održanom koordinacijskom sastanku od 21. lipnja 2017., proizlazi da je glavni nadzorni inženjer započeo sastanak s utvrđenjem kako dokumentacija (dokazi o kvaliteti) za prozore koje je izvođač dostavio e-mailom nije u skladu s hrvatskim normama i pozitivnim propisima te da dok se ne dostavi ispravna dokumentacija nema nastavka radova na postavljanju prozora, grilja, stijenki i fasada gdje ima otvora, da se neće gledati ni statika ni nikakvi dopisi u svezi navedenih radova dok se ne dostavi dokaz o kvaliteti, te je među ostalim konstatirano i da nedostaju (ili su manjkavi) slijedeći projekti: strojarski, elektro i vatro dojava, izvedbeni arhitektonski projekt svih dilatacija, te elaborat zaštite od požara.

46. Iz naprijed citiranih zapisnika sud zaključuje kako je nadzorni inženjer, a prije nastavka radova na postavljanju prozora inzistirao na dostavi potrebne dokumentacije (dokaza o kvaliteti prozora), kao i da je konstatirano da nedostaju odgovarajući projekti.

47. Predmetnim Ugovorom pod glavom VII. regulirane su obveze izvođača člankom i to 12.-23.

48. Tako je člankom 14. predmetnog Ugovora propisano je kako je izvođač dužan ugrađivati materijale i proizvode koji odgovaraju važeći zakonima, pravilnicima i standardima ili drugim tehničkim propisima odnosno koji imaju druge dokaze kvalitete. Troškovi pribavljanja dokaza kvalitete kao i provedbe potrebnih postupaka obveze su izvođača.

49. Člankom 15. predmetnog Ugovora propisano je da je izvođač dužan na gradilištu čuvati svu gradilišnu dokumentaciju propisanu Zakonom o gradnji 153/2013, koja mora biti stalno dostupna ovlaštenim osobama investitora i državnih tijela (stavak 1). Izvođač je obvezan svakodnevno voditi i čuvati gradilišnu dokumentaciju, te na zahtjev naručitelja omogućiti uvid u istu u svakom trenutku kao i eventualne preslike. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja grubo kršenje ugovora (stavak 2.) izvođač je dužan ugrađivati materijale i proizvode, te dokumentirati kvalitetu izvedenih radova i ugrađenih materijala, te obrađenim rezultatima ispitivanja i ispravama izdanim u skladu sa Zakonom ili propisima o tehničkim normativima, važećim standardima kao i ispitivanjima predviđenima u projektu, dokazati kvalitetu cjelokupne građevine.

50. O okolnostima radi kojih je došlo do zatvaranja gradilišta, iskazali su tijekom postupka saslušani svjedoci i to ZZ tužitelja i ZZ tuženika kao parnične stranke, te je na tu okolnost, među ostalima, provedeno i građevinsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari.

51. Iz iskaza saslušanog svjedoka Z. D., koji je obavljao funkciju nadzornog inženjera proizlazi kako je do prekida radova i zatvaranja gradilišta po njemu došlo zbog toga što prozori nisu imali odgovarajuće certifikate kao dokaze o kvaliteti. Svaki prozor da ima oznaku C kao dokaz kvalitete, a to proizvođač da nije dokazao. On da je tražio od proizvođača da mu kaže gdje je tvornica gdje se rade prozori i da mu je rečeno kako se nalazi u S., te on da je išao na dvije adrese, ali na nijednoj da se nije nalazila nikakva tvornica prozora. Tužitelji da su čak skinuli jedan prozor, odnijeli na ispitivanje i isti da nisu dobili potvrdan odgovor da su prozori kvalitetni. Takav upit da su uputili ministarstvu i isto da je dalo odgovor sličan njegovom koji da se odnosio na proceduru dokazivanja kvalitete ugrađenih prozora. Tužitelj da je morao imati prvo tvornicu koja bi proizvodila prozore, a potom ovlaštenu firmu kao što je primjerice IGH koja bi potvrđivala kvalitetu. To da u inače firme koje Ministarstvo ovlašćuje da vrše potvrdu kvalitete. Kvaliteta prozora da nije zadovoljavala uvjete iz projektne dokumentacije. Navodi kako da sve i da ne pište ništa u projektu prozor mora zadovoljiti kvalitetu, a projektna dokumentacija da se inače nije mijenjala. Bez ugradnje tih prozora da se nisu mogli raditi nikakvi daljnji radovi na fasadi. Kvaliteta prozora da se ne ugovara Ugovorom o gađenju, ali za sve proizvode se mora donijeti dokaz o kvaliteti.

52. Iz iskaza svjedoka J. P. koji je bio voditelj projekta od strane investitora proizlazi kako je predmetna projektna dokumentacija imala nedostataka, a što inače da ima svaka i da je uobičajeno da se problemi rješavaju u hodu. U konkretnom slučaju da nije bilo nikakvih problema dok nije došlo do prilaganja atesta od aluminijske bravarije. S obzirom da nadzorni inženjer nije priznao te ateste, određena vrsta radova koja je slijedila nakon postavljanja prozora da se nije mogla izvoditi. Po predmetnoj projektnoj dokumentaciji da se mogla izvesti većina radova i svi nedostaci sa projektantskim nadzorom da su rješavani na gradilištu i tu da nije bilo većih problema sve do pojave problema s aluminijskom bravarijom. Prozori da moraju zadovoljavati kvalitetu koja je normama određena u RH. Nadzor da je tražio dokumentaciju koju izvođač nije pribavio i to da je bio razlog prestanka radova. Nadzor da je tražio da se pregledaju pogoni kooperanta K. i jedne prigode da su išli u S. i tamo zatekli gradilište, gdje da im je pokazan paket profila koji je bio napravljen za tuženika a na istom da se nalazila traka N. iz Š. B., pa da su zaključili kako je to bio proizvođač. Navodi kako je bilo vršeno ispitivanje jednog prozora nakon što se stvorila atestna dokumentacija i isto da je pokazalo da nije otporno na vlagu i da je trebalo biti troslojno a predmetno da je bilo dvoslojno.

53. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi kako su predmetni prozori bili izvedeni po glavnom projektu što da su bili i dužni, a troškovnik da nije bio usuglašen s glavnim projektom. Prije nego što su izvršili ugradnju tih prozora po projektu i počeli proizvodnju izvođač da je dostavio uzorak i boju na odobrenje nadzornom inženjeru i investitoru koji da su se suglasili da se upravo takvi prozori naruče i naprave. Promjenom nadzornog inženjera da su zaustavljeni radovi na tom dijelu objekta, radi čega da se ni radovi koji su slijedili nisu mogli izvoditi. Uzorak prozora koji je bio ugrađen da je poslan na ispitivanje D. S. B. da bi se utvrdilo je li to tip prozora koji je po projektu. Proizvođač prozora da je bila tvrtka K.

54. Iz iskaza ZZ tuženika, a vezano za prozore proizlazi da je izvođač donio jedan primjerak prozora koji je pogledan od strane investitora, odnosno nadzora i projektantskog nadzora, koji da su se pregledali samo vizualno a nisu bili dostavljeni nikakvi papiri koji bi potvrđivali kvalitetu. Temeljem toga izvođač da je postavio 22 prozora a to je sve neznatni dio u odnosu na ukupnu količinu aluminijske stolarije koju je trebalo postaviti na dilataciju 3. Kada se je tražio dokaz o kvaliteti prozora koji se ugrađuje da nisu dobili odgovor, a radilo se o CE potvrdi. Tada da se je pojavila sumnja kako se radi i da li je deklarirani kooperant taj koji im može isporučiti tražene prozore. Kada su tražili da im se da adresa gdje kooperant ima svoj proizvodni pogon i kada smo obišli tog kooperanta da su zaključili smo da taj kooperant nema tvornicu, strojeve nego samo jedno malo priručno skladište. U izviješću sudskog vještaka g. R. M. i to dokumentima koje je isti pribavio su došli do saznanja da su ti prozori proizvedene u tvrtci koliko se sjećam pod nazivom N. iz Š. B. Mimo ugovornog troškovnika i mimo svih pregovora da je deklariran podizvođač koji nije imao odgovarajuće reference.

55. Tužitelj je prigovorio iskazu ZZ tuženika uz obrazloženje kako se isti izjašnjava o stručnim stvarima za koje da nije kompetentan.

56. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 2. prosinca 2020. proizlazi kako ugovorena projektna dokumentacija nije bila kompletna i istu da je bilo potrebno naknadno dopunjavati, te sukladno tome ishoditi izmjenu i dopunu građevinske dozvole a što je vidljivo iz dopisa glavnog projektanta od 12. travnja 2017. (prilog 1.1. nalaza i mišljenja). Vještak je naveo kako je antikorozivna zaštita čelične konstrukcije opisana u glavnom građevinskom projektu, ista da je ugovorena u vrijednosti na način kako je opisana ugovorenim troškovnikom. Nakon proučene projektne dokumentacije da je zaključio kako je antikorozivna zaštita u odnosu na zahtjeve iz članka 19. stavak 1. tehničkog propisa za čelične konstrukcije ("Narodne novine" 112/2008) nije bila jasno definirana. Što se tiče kvalitete izvedenih radova, da je ista na gradilište dopremljena zaštićena jednim slojem temeljnog antikorozivnog premaza, međutim vizualnim pregledom na terenu da može reći da je izvedena kvalitetno.

57. Vještak navodi kako osnovni razlog koji je doveo do situacije da se prekinu radovi i zatvori gradilište da je obustava ugradnje prozora (aluminijske bravarije) od strane glavnog nadzornog inženjera. Dana 22. ožujka 2017. upisom u građevinski dnevnik (list 245) da je navedeno: "od strane investitora, projektanta i nadzornog inženjera je prihvaćen primjer i po njemu će se raditi ostatak stolarije" (prilog 2.1. nalaza i mišljenja, list 196 spisa), međutim dana 2. svibnja 2017. da je imenovan novi glavni nadzorni inženjer koji da je na koordinacijskom sastanku održanom 26. svibnja 2017. obustavio nastavak radova na postavljanju aluminijske bravarije dok izvođač ne dostavi dokaze o kvaliteti za prozore (prilog 2.1. nalaza i mišljenja, list 197 spisa). Ugradnja aluminijske bravarije da je bila u tom trenutku na kritičnom putu za cjelokupno izvođenje preostalih radova. Obustava ugradnje aluminijske bravarije da je direktno utjecala na nemogućnost izvođenja nekih drugih radova na objektu, kao npr. postavljanje toplinske izolacije na fasadu na objektu ili izvođenje završnih unutarnjih radova zbog mogućnosti prodora kiše u objekt i sl.

58. Vještak navodi kako je izvođač radova bio dužan prije ugradnje prozora (aluminijske bravarije) dostaviti izjavu o svojstvima, uputu i sigurnosne obavijesti te ih označiti oznakom CE sukladno odredbama Uredbe EU broj 305/2011. Isto da je vidljivo i u mišljenju Ministarstva, Klasa: 360-01/17, 02/385, Ur. broj: 531-04-1-17-3, Zagreb, 16. kolovoza 2017. Vještak navodi kako za izradu pisanog nalaza i mišljenja je na uvid dobio atestnu dokumentaciju od izvođača radova, ali da ne može tvrditi da li je ista dostavljena i nadzornom inženjeru prije odobrenja za ugradnju. Za prozore (aluminijsku bravariju) da su mu dostavljene dvije (2) izjave o svojstvima (prilog 2.2. nalaza i mišljenja, list 199-205 spisa), jedna da ima oznaku C, a druga da nema. U obje izjave o svojstvima proizvođač da se poziva na izvještaj o ispitivanju broj 2160- 21/09 kojeg je proveo I. I. d.d., te da su mu dostavljene stranice 1, 7 i 9 izvještaja. U ispitivanju da je ispitivan uzorak jednokrilnog oklopnog-zaokretnog aluminijskog prozora izrađenog od aluminijskih profila serije termo 65 F, ostakljenog troslojnim izolacijskim staklom debljine 44 mm, sastava: staklo Climaguard low-e 4 mm + međuprostor punjen argonom 16 mm + staklo Climaguard N 4 mm + međuprostor punjen argonom 16 mm + staklo Climaguard low-e 4 mm. Ugovorenim troškovnikom u Općim uvjetima da je predviđeno vanjsko staklo reflektirajuće stop sol, float, 6 mm. Uz izjave o svojstvima da je potrebno bilo priložiti i upute i sigurnosne obavijesti, međutim, istog da nije bilo među dostavljenom dokumentacijom. Navodi kako je dodatno u vrijeme prije privremenog zatvaranja gradilišta izvođač radova jedan primjerak ugrađenog aluminijskog prozora demontirao i dao ispitati svojstva zvučne izolacije, toplinske provodljivosti, propusnosti zraka, vodonepropusnosti i otpornosti na opterećenje vjetrom. Ispitivanje da je proveo E.-d. d.o.o., Z. Navodi kako su mu dostavljena 3 izvještaja o ispitivanju zvučne izolacije (broj 000066-000-17. 06. srpnja 2017.), izvještaj o ispitivanju toplinske prohodnosti (broj 000065-000-17 od 06. srpnja 2017.), Izvještaj o ispitivanju građevinske stolarije (broj 000064-000-17, 08 srpnja 2017). U mišljenju Ministarstva da stoji "vezano uz pitanje je li u opisanom slučaju potrebno provoditi vanjsku certifikaciju sukladnosti kontrole tvorničke proizvodnje, ili su dostatni kontrola tvorničke proizvodnje koju provodi proizvođač i izvještaj o ispitivanju/izračunu koje u ovom slučaju provodi ovlašteni laboratorij, upućujemo da ukoliko se prozori proizvedeni prema usklađenoj normi HRN N 14351-1 nalaze u sustavu 3 ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstva, sukladno prilogu V delegirane uredbe komisije (EU br. 568/2014) proizvođač i prijavljeno tijelo provode slijedeće radnje: 1. proizvođač provodi kontrolu tvorničke proizvodnje, 2. prijavljeni laboratorij ocjenjuje svojstva na temelju ispitivanja (utemeljenog uzorkovanju koje je proveo proizvođač), proračuna, tabličnih vrijednosti ili opisane dokumentacije građevnog proizvoda. Na temelju provedenih radnji i izdanog izvještaja o ispitivanju od strane prijavljenog laboratorija, proizvođač da sastavlja prethodno navedenu dokumentaciju koja prati građevni proizvod i označava ga sukladno Uredbi. Dakle, izvođač radova da je uz provođenje kontrole tvorničke proizvodnje i dostavljenog izvještaja o ispitivanju, bio dužan sastaviti izjavu o svojstvima, uputu i sigurnosne obavijesti te ih označiti oznakom CE sukladno odredbama EU 305/2011.

59. U dopuni vještva od 15. travnja 2021. vještak je naveo kako je upisom u građevinski dnevnik 22. ožujka 2017. od strane investitora, projektanta i nadzornog inženjera prihvaćen primjer po kojem će se raditi stolarija, međutim, unatoč svemu da je i dalje postojala obveza izvođača dostaviti izjavu o svojstvima, uputu i sigurnosne obavijesti, te ih označiti oznakom C sukladno odredbama Uredbe EU broj 305/2011. Temeljem postojeće projektne dokumentacije i građevine dozvole ugovoreni objekt da nije mogao biti dovršen, a da bi sadržavao izmjene koje su u trenutku prekida radova već bile izvedene, odnosno bez ishođenja izmjene i dopune građevinske dozvole za takav objekt da se ne bi mogla ishoditi uporabna dozvola. U predmetnoj situaciji da se je moglo nastaviti izvoditi radove koji su uključivali izmjene koje su već bile provedene, ako one nisu utjecale na stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla, i ako nisu ugrožavale život ljudi, ali da bi investitor prije podnošenja zahtijeva za izdavanje uporabne dozvole morao ishoditi izmjenu i dopunu građevinske dozvole i izraditi sve izmjene i dopune svih projekata s kojima zgrada treba biti u skladu. U dopisu projektanta od 12. travnja 2017. da se nalazi popis s izmjenama na zgradi koje je do tada opazio, a koje podliježu izmjenama i dopunama građevinske dozvole. Budući da je do prekida radova došlo nakon dopisa projektanta to da je logičan zaključak da su u vrijeme kada je došlo do prekida radova i zatvaranja gradilišta bile već izvedene izmjene za koje je glavni projektant naveo da iziskuju izmjenu i dopunu građevinske dozvole. Među dokumentacijom u sudskom spisu da nije pronašao nikakav dokument na osnovu kojeg je tužitelj tražio produžetak ugovorenog roka za izvođenje radova. Atestna dokumentacija koju je nabrojio u svom nalazu, a koja se odnosi na ugrađene prozore (aluminijska bravarija) nije bila u skladu s odredbama Uredbe broj EU 305/2011.

60. U dopunskom usmenom očitovanju danom na ročištu od 1. rujna 2021. vještak je naveo kako ne dvoji da projektna dokumentacija nije bila potpuna i usklađena i temeljem iste izvoditelj da nije mogao izvesti radove koji iz takve nepotpune dokumentacije proizlaze. Što se tiče izjave o svojstvima koja je priložena spisu ista da se odnosi na prozor s troslojnim staklom, a na zgradu da su ugrađeni prozori s dvoslojnim staklom, što da bi značilo da se izjava ne odnosi na ono što je ugrađeno.

61. U dopunskom očitovanju od 9. rujna 2021. vještak je naveo kako ugrađeni prozori nisu zadovoljavali zatražene parametre iz projektne dokumentacije, barem ne onaj jedan koji se tiče koeficijenta prolaska topline. Projektom da je bilo predviđeno ugrađivati prozore koji će imati koeficijent prolaska topline Uw =1,4 W/m2 K. Izvođač radova da je kao dokaz da je ugrađivao prozore takvih karakteristika dostavio dvije izjave o svojstvima (stranica 39-41 nalaza i mišljenja od 2. prosinca 2020.) iz kojih da se može zaključiti da prozori zadovoljavaju po pitanju kriterija koeficijenta prolaska topline, koji iznosi Uw =1,4 W/m2 K. Po navodima izvođača radova da su navedene izjave o svojstvima sastavljene na temelju provedenog ispitivanja jednog prozora koji je prethodno bio ugrađen na predmetni objekt (izvještaj o ispitivanju broj 2160-261/09 kojeg je proveo I. I. d.d.). U ispitivanju da je navedeno da je ispitan aluminijski prozor izrađen od aluminijskih profila, ostakljen troslojnim izolacijskim staklom, a međuprostor da je punjen argonom. U izvještaju da je zaključeno da takav ispitani prozor ima koeficijent prolaska topline Uw=1,4 W/m2 K. Obilaskom predmetnog objekta da je uočeno da su ograđivani prozori ostakljeni dvoslojnim izolacijskim staklom. Tako ako se uzme pretpostavka da su materijali od kojih su izrađeni prozori na objektu i materijali od kojih je izrađen ispitani prozor istih, da slijedi zaključak kako prozori na predmetnom objektu ne zadovoljavaju kriterij prolaska koeficijenta topline Uw =1,4 W/m2 K. Navodi da ako ispitani prozor ostakljen troslojnim staklom na gornjoj granici ispunjava kriterij koeficijenta prolaska topline, onda da isti takav prozor ostakljen dvoslojnim staklom sasvim sigurno ne ispunjava navedeni kriterij. Zaključno navodi kako ugrađeni prozori nisu zadovoljavali zatražene parametre iz projektne dokumentacije.

62. U dopunskom vještvu s ročišta održanog dana 17. prosinca 2021. vještak je dodatno naveo, a u pogledu primjedbi tužitelja iz podneska od 30. studenog 2021. kako nije točno da ni jednom riječju ne navodi zašto su na spornom objektu ugrađeni prozori s dvoslojnim staklom, jer da je o tom problemu citirao građevinski dnevnik u osnovnom vještvu. U atestu da se spominje ispitivanje troslojnog stakla a na objektu da je ugrađeno dvoslojno. Po njemu to da je bio problem, tj. da se atestna dokumentacija ne slaže sa onim što je ugrađeno na objektu i da smatra da tužitelj nije dostavio odgovarajući atest za ugrađeni prozor jer se radi o različitom broju stakala. Glavnim projektom da je bilo predviđeno dvoslojno staklo, to da je generalno predviđeno u projektnoj dokumentaciji ali radove da se izvode po izvedbenom projektu. U izvedbenom projektu da je bilo predviđeno dvoslojno staklo koje mora zadovoljavati određene uvjete, točnije koeficijent prolaska topline, a takvi koeficijent prolaska topline Uw =1,4 W/m2 K da može zadovoljiti isključivo troslojno staklo. 63. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je novi nadzorni inženjer imenovan dana 2. svibnja 2017. obustavio nastavak radova na postavljanju aluminijske bravarije na predmetnoj građevini, dok izvođač ne dostavi dokaze o kvaliteti za prozore. Isto tako proizlazi da je upisom u građevinski dnevnik 22. ožujka 2017. od strane investitora, projektanta i nadzornog inženjera prihvaćen primjer po kojem će se raditi stolarija.

64. Za navesti je da upravo odredba članka 30. predmetnog Ugovora je dala ovlast nadzornom inženjeru na takvo postupanje. Prema sadržaju odredbe članka 30. predmetnog Ugovora propisano je da nadzorni inženjer ima pravo u tijeku izvođenja radova stavljati prigovore i na kvalitetu materijala te tražiti promjenu materijala ukoliko postoje odstupanja od projektiranih ili zakonskih uvjeta (članak 1.). Ako se između nadzornih inženjera i izvođača pojave nesuglasice glede kvalitete materijala, materijal se daje na ispitivanje (članak 2.). Člankom 31. predmetnog Ugovora propisano je da nadzorni inženjer može priznati izvršenim radovima po izvođaču samo kvalitetno izvedene radove. Tijekom izvođenja radova nadzorni inženjer je dakle stavio prigovore glede izvođenja radova na postavljanju aluminijske bravarije, pa utoliko nije od značaja činjenica da je od strane investitora projektanta i ranijeg nadzornog inženjera prihvaćen primjer po kojem su se imali raditi ostali prozori, posebice iz razloga što nigdje nije razvidno da su tada ispitivane tehničke i ostale karakteristike istoga. Kada tome ne bi bilo tako priznanje izvršenih radova po nadzornom inženjeru (članak 31. Ugovora) ne bi imalo svrhe, ni smisla.

65. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka i ZZ tuženika budući su isti logični i uvjerljivi i podudarni, te u suglasju s ispravama priloženima spisu. Iz iskaza istih proizlazi kako je do zatvaranja gradilišta i obustave radova došlo iz razloga jer ugrađivani prozori nisu imali odgovarajuće certifikate kao dokaze o kvaliteti istih. Da je osnovni razlog koji je doveo do situacije da se prekinu radovi i zatvori gradilište bio obustava daljnje ugradnje prozora od strane novoimenovanog glavnog nadzornog inženjera potvrđuje i nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Iz iskaza saslušanih svjedoka i ZZ tuženika proizlazi kako je uslijed nedostatka tražene dokumentacije tuženik zatražio da mu se omogući pregled proizvodnog pogona K. d.o.o., S., kao i da je obilaskom istoga utvrđeno da se ne radi o nikakvom proizvodnom pogonu već o priručnom skladištu.

66. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je vezano za dostavljanje dokaznica o kvaliteti ugrađenih prozora u lipnju 2017. tužitelj demontirao jedan prozor s građevine i poslao ga u E.-d. d.o.o., Z., te da je u vezi s istim sačinjen i izvještaj o ispitivanju (list 202-204 spisa). Kako nije sporno da su na predmetnoj građevini ugrađeni prozori s dvoslojnim staklom a u navedenom izvještaju koji se odnosi na opis ispitanog uzorka navedeno je da se radi o prozoru koji je izrađen iz aluminijskog profila s toplinskim prekidom ostakljen s troslojnim staklom ukupne debljine 46 mm pa je za zaključiti da nije poslan na ispitivanje prozor koji je montiran na predmetnoj zgradi. I sudski vještak je na ročištu od 17. prosinac 2021. potvrdio da obzirom na činjenicu da su ugrađeni prozori s dvoslojnim staklom, dok se u atestu spominje prozor s troslojnim staklom, to da je očigledno da se ne radi o istom proizvodu.

67. Nakon izvedenih svih dokaza a sukladno raspravnom rješenju suda s ročišta od 3. lipnja 2020., na ročištu održanom dana 30. ožujka 2022. na kojem je zaključena i glavna rasprava tužitelj je istakao kako su sva provedena vještačenja u postupku potvrdila da projektna dokumentacija nije bila dostatna za izvođenje ugovorenih radova i da se ti radovi na temelju te projektne dokumentacije nisu mogli izvesti unutar ugovorenog roka. S druge pak strane punomoćnica tuženika je osporila da bi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazilo da bi navodna neusklađenost i nedostatnost projektne dokumentacije bila razlogom za obustavu radova, odnosno da bi uvjetovala nemogućnost daljnjeg izvođenja radova, te ističe kako je ključni problem i razlog obustave svih radova bilo traženje atestne dokumentacije za aluminijsku stolariju koja se imala ugraditi. Uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka u ovom predmetu-nalaza i mišljenja vještaka, iskaza saslušanih svjedoka i ZZ tuženika, sadržaja zapisnika s koordinacijskih sastanaka između stranaka, poduzete radnje glede utvrđivanja kvalitete ugrađenih prozora, sud zaključuje da je osnovni razlog koji je doveo do prekida radova i zatvaranja gradilišta, a posljedično tome i do raskida ugovora zahtjev nadzornog inženjera da se dostavi odgovarajuća dokazna dokumentacija o kvaliteti predmetnih prozora, a ne neusklađena i nepotpuna projektna dokumentacija.

68. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tužitelj na zgradu tuženika ugradio prozore s dvoslojnim staklom, da je na održanim koordinacijskim sastancima tužitelj zahtijevao da se prije nastavka radova na alu stolariji dostave dokazi o kvaliteti ugrađenih prozora, a koju dokumentaciju kao dio gradilišne dokumentacije (članak 135. Zakona o gradnji "Narodne novine" broj 153/13) je tužitelj morao imati i čuvati na gradilištu kako je to utvrđeno odredbom članka 15. stavak 1. predmetnog Ugovora o građenju. Kako tužitelj nije udovoljio traženju tuženika radi dostave zatražene dokumentacije u pogledu kvalitete predmetnih prozora, a nužnost dostave odgovarajuće atestne dokumentacije za ugrađene prozore jasno i nedvosmisleno potvrdio je i sudski vještak (osnovni nalaz i mišljenje i dopuna od 15. travnja 2021., to je ocjena suda da se u konkretnom slučaju radilo o neispunjenju ugovorne obveze tužitelja kao posljedica koje je došlo do zatvaranja gradilišta od strane tužitelja, a što je u konačnici rezultiralo i Izjavom o raskidu predmetnog Ugovora od strane ovoga tuženika. Slijedom navedenog, a kako dakle nije utvrđena tuženikova krivnja za raskid ugovora.

69. Za navesti je kako činjenica da je ovaj tužitelj kao naručitelj dana 8. veljače 2017. bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom K. d.o.o. S., a po Ugovoru o građenju broj 03-454/17 o izvođenju radova vanjske i unutarnje aluminijske bravarije na izgradnji objekta poslovne zgrade V. B. d.o.o. u S., odnosno na predmetnoj građevini, te da je dana 19. prosinca 2019. donesena presuda sadržaja pobliže specificiranog u obrazloženju ove presude, nije od značaja za donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, budući se radi o odnosu između ovog tužitelja i tvrtke K. d.o.o., dok je predmet ovog postupka izvršavanje međusobnih prava i obveza između ovih parničnih stranaka po među njima sklopljenom Ugovoru.

70. Kako dakle, sud nije utvrdio postojanje tuženikove krivnje za raskid predmetnog ugovora to je posljedično našao neosnovanim zahtjev tužitelja radi isplate tražbine iz naslova izgubljene dobiti u zatraženom iznosu od 531.402,74 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate radi čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

71. Što se tiče tražbine tužitelja iz naslova neosnovano naplaćene bankarske garancije u iznosu od 2.192.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2017. pa do isplate, za navesti je da tužitelj nije naveo, a niti dokazao da je iznos po predmetnoj bankarskoj garanciji, a kako on to navodi tuženik neosnovano naplatio, pa je stoga sud o (ne)postojanju navedene činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u točci II izreke presude.

72. Naposljetku je za navesti kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka O. M., na okolnosti iz odgovora na tužbu, budući da tuženik nije jasno naveo na koje okolnosti bi trebalo saslušati tog svjedoka. Sud je odustao i od izvođenja dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem prihvaćenim točkom VI. raspravnog rješenja suda s pripremnog ročišta od 3. lipnja 2020. budući je tužitelj povukao taj dokazni prijedlog. 73. Kako je konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 29. ožujka 2022. tužitelj sadržajno povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtijeva kojim traži isplatu iznosa od 13.732,45 kuna na ime tražbine iz naslova vrijednosti materijala koji je ostao na gradilištu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. studenog 2017. pa do presuđenja, te isplate iznosa od 1.062.805,49 kuna na ime tražbine iz naslova izgubljene dobiti i izmakle koristi sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a kojem povlačenju se nije protivio ni tuženik to je pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke rješenja.

74. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama, sve sukladno specificiranom zahtjevu tužitelja i tuženika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji i uspjehu stranaka u postupku. Tužitelj je do podneska od 30. studenog 2021. kojim je uredio tužbeni zahtjev uspio u postupku s 18%, nakon tog podneska. a do podneska od 29. ožujka 2022. kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev je uspio u sporu s 20%, a nakon tog podneska je uspio u sporu s 23%. Tužiteljev trošak do podneska od 30. studenog 2021. čini trošak pristojbe tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna, trošak sastava tužbe (TBR 7. toč. 1. OT- a) u iznosu od 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 8.892,25 kuna, trošak sastava podneska od 1. listopada 2018. (TBR 8. toč. 3. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 20. studenog 2019. (TBR 9. toč. 2. OT-a) u iznosu od 17.784,50 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 4.446,12 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 7. veljače 2020., 3. lipnja 2020., 9. rujna 2020., 25. rujna 2020. (očevid), 1. rujna 2021. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 8.892,25 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2022. (TBR 9. toč. 5. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kuna, trošak sastava podneska od 22. listopada 2020. i 6. svibnja 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od po 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 8.892,25 kuna, odnosno ukupno 379.570,37 kuna što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 18% daje iznos od 68.322,66 kuna. Tužiteljev trošak nakon podneska od 30. studenog 2021. čini trošak sastava toga podneska (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 8.892,25 kuna, te trošak zastupanja na ročištu od 17. prosinca 2021. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od po 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 8.892,25 kuna, odnosno ukupno 88.522,50 kuna što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 20% daje iznos od 17.704,50 kuna.

Tužiteljev trošak nakon sastava podneska od 29. ožujka 2022. čini trošak sastava toga podneska (TBR 8. toč. 3. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz zatraženi PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2022. (TBR 9. toč. 1. OT-a) iznosu od 35.369,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 8.892,25 kuna, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (TBR 9. toč. 3. OT-a) u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, trošak vještačenja u iznosu od 6.000,00 kuna, te trošak pristoje presude u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno ukupno 56.511,25 kuna što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 23% daje iznos od 12.997,58 kuna. Kada se iznosu od 68.322,66 kuna pribroji iznos 17.704,50 kuna, te iznos od 12.997,58 kuna, to daje ukupan iznos od 92.024,74 kuna. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 20. studenoga 2019. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska od 1. listopada 2018. pozivom na TBR 8. toč. 3. OT-a, više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 24. veljače 2021. pozivom na TBR 9. toč. 5. OT-a.

75. Tuženikov trošak do podneska od 30. studenog 2021. čini trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 45.920,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 11.480,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 20. studenog 2019. (TBR 9. toč. 2. OT-a) u iznosu od 22.960,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 5.740,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 7. veljače 2020., 3. lipnja 2020., 25. rujna 2020. (očevid), 9. rujna 2020., 1. rujna 2021. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od po 45.920,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 11.480,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2021., trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2022. (TBR 9. toč. 5. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, trošak sastava podneska od 15. veljače 2021., 7. svibnja 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od po 35.600,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 8.900,00 kuna, odnosno ukupno 418.285,00 kuna, a što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 82% daje iznos od 342.993,70 kuna. Tuženikov trošak nakon podneska od 30. studenog 2021. čini trošak zastupanja na ročištu od 17. prosinca 2021. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 35.600,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznos od 8.900,00 kuna, te trošak sastava podneska od 16. prosinca 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 35.600,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznos od 8.900,00 kuna, odnosno ukupno 89.600,00 kuna, a što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 80% daje iznos od 71.680,00 kuna. Tuženikov trošak nakon sastava podneska od 29. ožujka 2022. čini trošak zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2022. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 35.600,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 8.900,00 kuna, te trošak zastupanja na ročištu od 16. svibnja 2022. (TBR 9. toč. 3. OT-a) u iznosu od 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kuna, te trošak vještačenja u iznos od 4.000,00 kuna, odnosno ukupno 49.125,00 kuna, a što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 77% daje iznos od 37.826,25 kuna. Kada se iznosu od 342.993,70 kuna pribroji iznos od 71.680,00 kuna, te iznos od 37.826,25 kuna, to daje ukupan iznos od 452.499,95 kuna.

76. Od obistinjenih troškova tužitelju u iznosu od 92.024,74 kuna, odbijen je iznos obistinjenih troškova tuženiku u iznosu od 452.499,95 kuna, pa je tuženiku kao trošak parničnog postupka obistinjen iznos od 360.457,21 kuna. Radi navedenoga, o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II izreke rješenja.

U Splitu 16. svibnja 2022.

Sudac

IVANA MADUNIĆ,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (rješenja) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude (rješenja), putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.