Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 78 Gž-1205/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz L. T., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z.1 , protiv tuženika C. o. d.d., Z. , OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-260/15-119 od 18. veljače 2022., dana 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-260/15-119 od 18. veljače 2022. u dijelu pod točkama I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. N. iz L. T., u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 40.500,00 kn do iznosa od 48.600,00 kn te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.100,00 sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2022. do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika C. o. d.d., Z.2 , kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-260/15- 119 od 18. veljače 2022. u dijelu pod točkom III. izreke.

III. Odbija se žalba tužitelja M. N. iz L. T., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-260/15- 119 od 18. veljače 2022. u dijelu pod točkom II izreke.

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-260/15-119 od 18. veljače 2022. pod točkom IV izreke u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan preko iznosa od 39.975,00 kn do iznosa od 66.069,35 kn te se nalaže tuženiku C. o. d.d., Z.2 naknaditi tužitelju M. N. iz L. T., daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 26.094,35 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovački društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih im u žalbenoj fazi postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 48.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2022. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.150,00 kn (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.108,15 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2022. do isplate (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 66.069,35 kn (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i IV. izreke žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je zahtjev tužitelja prihvaćen preko iznosa od 39.600,00 kn (za iznos od 9.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke žali se tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe i da mu prizna trošak žalbenog postupka u visini sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u žalbom tuženika pobijanom dijelu i traži naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužitelj stradao u štetnom događaju od 21. studenoga 2009.,

- odgovornost tuženika i doprinos tužitelja šteti koju trpi od 10%,

- da je po tužbenom zahtjevu iz tužbe koju je tužitelj podnio 18. travnja 2011., nakon donošenja odluke ovoga suda, poslovni broj Gžn-3284/12-2 od 8. travnja 2015., koja je djelomično potvrdila presudu prvostupanjskoga suda poslovni broj P-466/11-49 od 12. studenoga 2012., tužitelju pravomoćno dosuđena naknada neimovinske štete i nenovčane imovinske štete, dok je navedena prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete,

- da je nakon donošenja pravomoćne presude kojom je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i nenovčane imovinske štete tužitelj, kao posljedicu štetnog događaj, bio podvrgnut daljnjem liječenju - operativnom zahvatu koji je izvršen 29. lipnja 2016. (korekcija devijacije septuma nosa),

- da je o tome tužitelj sud izvijestio na ročištu 25. travnja 2017. (list 177 spisa), ali da tada nije postavio određeni tužbeni zahtjev u smislu čl. 186. ZPP,

- da je 31. srpnja 2017. vještak doc. dr. sc. M. M. sačinio nalaz i mišljenje kojim je utvrđeno da je radi tog novog zahvata tužitelj pretrpio bolove i strah, a da nije došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti niti su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega,

- da je tužitelj povodom toga tužbeni zahtjev kojim zahtjeva naknadu neimovinske štete postavio u podnesku od 26. ožujka 2021. (list 279. spisa).

7. Sporan je zaključak sud prvoga stupnja da ovakva dispozicija tužitelja ne predstavlja preinaku tužbe, kao i zaključak da nije došlo do zastare te u vezi s tim zaključak osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, a u koliko je osnovan, o visini naknade štete dosuđene tužitelju s osnovan naknade neimovinske štete.

8. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe, prema shvaćanju ovog suda, u primjeni odredbe čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe postoji kada se određeni tužbeni zahtjev temelji na bitno drukčijem činjeničnom stanju (drukčijem kompleksu činjenica) od onog koji je prethodno postojao, ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi, preinačeni, ili oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani činjenični kompleks objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Posljedično tome po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama pa se i pretpostavke osnovanosti zahtjeva u smislu istaknutog prigovoru zastare procjenjuje od trenutka kada je tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete do trenutka kad je izvršena preinaka tužbe (tako Rev-x 1134/13-2, Rev-440/2004 i dr.).

9. Imajući na umu rečeno, u konkretnom slučaju isticanje novih činjeničnih tvrdnji da je tužitelj bio podvrgnut daljnjem liječenju i da je to za posljedicu imalo daljnje bolove, strah i druge činjenice koje su dovele do daljnje štete te u vezi s tim isticanje zahtjeva za naknadu neimovinske štete u fazi postupka kada je o zahtjevu za naknadu neimovinske štete koji se temeljio na drugom činjeničnom supstratu već pravomoćno odlučeno te je ostalo za raspraviti samo dio zahtjeva za naknadu imovinske štete, predstavlja objektivnu preinaku tužbe.

10. Nadalje, točno je da se tuženik toj preinaci protivio (podnesak na listu 284. spisa). Međutim, sukladno ocjeni ovoga suda drugog stupnja preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom je predmetu bila svrsishodna jer je tužitelj iznio činjenice koje nije mogao iznijeti ranije, već ih je iznio i tužbeni je zahtjev postavio kada je saznao za elemente za naknadu štete (opseg i visina), koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije. U takvoj bi se situaciji nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.). Ovo jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takva zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo.

11. Ovaj sud suglasan je s utvrđenjem suda prvoga stupnja da je trenutkom izrade nalaza i mišljenja po vještaku M. tužitelj saznao za sve elemente o kojima ovisi opseg štete nakon daljnjeg liječenja, novog operativnog zahvata, a u tom je trenutku i štetnik, nesporno bio poznat. Međutim, kako je nalaz i mišljenje vještak sačinio 31. srpnja 2017., a isti je tužitelj po punomoćniku primio 5. rujna 2017., dok je tužbeni zahtjev postavio tek 26. ožujka 2021. (list 279. spisa, na ročištu na kojem je prvi puta spomenuo novi liječnički zahvat i potencijalnu daljnju štetu i općenito posljedice nije postavio nikakav tužbeni zahtjev, ročište 25. travnja 2017., list 177.) to je, suprotno shvaćanju suda prvoga stupnja, u odnosu na taj, preinačeni dio tužbe kojim se zbog posljedica daljnjeg liječenja potražuje daljnja neimovinska šteta, zahtjev podnesen po proteku zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.).

12. Stoga, kako je po ovom osnovu tužitelju suđeno 8.100,00 kn (9.000,00 kn umanjeno za 10% zbog doprinosa šteti koju tužitelj trpi, točke 24.2. i 26. obrazloženja prvostupanjske presude) to je za taj iznos s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev valjalo odbiti te je odlučeno kao pod točkom I. izreke (čl. 373. točka 3. ZPP).

13. S obzirom da je žalba tuženika u ovom dijelu osnovana i tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog posljedica daljnjeg liječenja je odbijen kao neosnovan zbog zastare to nije bilo razloga ulaziti u ocjenu (ne)osnovanosti navoda žalbe tužitelja kojima se osporava odluka pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen za iznos od 3.150,00 kn (točka 26. obrazloženja u vezi sa specifikacijom iz podneska od 26. ožujka 2021. na listu 279 spisa) te je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude.

14. S obzirom da se na temelju čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Nar. nov. broj: 70/19.) na odluku o troškovima postupka u ovom postupku primjenjuje zadnja izmjena čl. 154. ZPP prema kojoj se uspjeh stranaka treba cijeniti prema VPS iz konačno preciziranog tužbenog zahtjeva koji je iznosio 51.750,00 kn, od čega je tužitelju dosuđen iznos od 40.500,00 kn, to bi, kada se promatra uspjeh tužitelja samo glede uspjeha u toj fazi postupka, uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosio 78%, a tuženika 22%. Međutim, nedorečenost zakonske odredbe, kojom nisu obuhvaćene sve situacije ne smije se tumačiti na štetu tužitelja pa se u tom smislu ne smije zanemariti da je uz ovaj iznos tužitelju ranijom, djelomično pravomoćnom odlukom, dosuđen i iznos naknade štete od 47.424,24 kn te da je tužitelj većim dijelom svoga zahtjeva uspio i glede osnove. Stoga ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju tuženik dužan u cijelosti tužitelju naknaditi troškove postupka jer njegov konačni uspjeh prelazi iznos iz konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, ali prema VPS iz tog konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

15. Stoga je tužitelju na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, prema VPS od 51.750,00 kn, za radnje koje su ocijenjene potrebnim u smislu čl. 155. ZPP priznat slijedeći trošak: za sastav tužbe i za sastav podnesaka od 13. rujna 2012., 20. listopada 2015., 21. rujna 2017. i 26. ožujka 2021. za svaku radnju po 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; Nar. nov. broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), za sastavljanje podnesaka od 30. kolovoza 2011., 9. rujna 2011., 7. studenoga 2011. za svaki pod 250,00 kn (Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 8/1 i 7/1, Tarife), za zastupanje na ročištima od 6. lipnja 2011., 4. srpnja 2011., 13. ožujka 2012., 9. studenoga 2012., 24. rujna 2015., 25. travnja 2017., 24. rujna 2019., 20. siječnja 2022. za svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima od 9. rujna 2011., 8. studenoga 2011., 2. veljače 2012., 28. ožujka 2012., 14. rujna 2012., 22. listopada 2015., 18. studenoga 2015., 10. prosinca 2015., 27. siječnja 2016., 29. ožujka 2021. i 27. travnja 2021., za svaku radnju po 500,00 kn (Tbr. 9/2 Tarife) što ukupno iznosi 19.250,00 kn, a uvećano za PDV iznosi 24.062,50 kn.

16. Uz navedeno tužitelju i ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, priznaje trošak plaćenih predujmova za provedena vještačenja u ukupnom iznosu od 11.140,00 kn.

17. U preostalom dijelu kojim je za radnje iz točke 14 ove odluke zatražen trošak preko priznatih iznosa, jer prelazi, s obzirom na VPS, iznos na koji tužitelj prema Tbr. 7/1 Tarife ima pravo, trošak tužitelju nije priznat. Također, radnje koje nisu priznate i time nisu navedene pod točkom 14, a zatražene su troškovnikom, valja reći da su iste ocijenjene nepotrebnima za donošenje odluke u ovom sporu u smislu čl. 155. st.

1. ZPP. Također tužitelju nije priznat trošak žalbe i odgovora na žalbu od 7. prosinca 2012. jer s tom žalbom nije uspio, a odgovor na žalbu nije bio potreban (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. ZPP).

18. Kako time, nakon konačne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ostaje obveza tuženika naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 35.202,50 kn to je odluka o trošku iz pobijane odluke pod točkom III. izreke potvrđena, a pod točkom IV. preinačena na način da je tuženiku naloženo, uz iznos iz točke III. izreke, naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 26.094,35 kn (čl. 373. točka 3. i čl. 368. st. 1. ZPP).

19. U spisu nema potvrde da je tuženik izvršio obvezu plaćanja sudske pristojbe na žalbu pa mu taj trošak nije priznat, dok tužitelju trošak žalbe nije priznat jer je sa žalbom uspio samo glede sporednog zahtjeva o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Također mu nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 16. svibnja 2022.

Sudac

Jadranka Matić, v.r.