Pr-41/2019-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. S. O.: …………iz T., P.

Č. D. 1, zastupanog po pun. J. B. odvj. u N. G., protiv

tužene R. H., M. U.P, OIB: ……….zastupane po O.D.O u S., G.-UO,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. veljače 2022.

u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Ž. O., odvj. u S. i pun. zz tužene V. G., objavljene 16. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Tužena R. H. za M. U.P. Z., dužna

je tužitelju M. S., OIB: ………, P. Č. D. 1, T., isplatiti

uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 50.725,02 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos,

koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 1.001,93 kuna, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 803,52 kuna, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 708,07 kuna, od 15.04.2014.;

- za mjesec travanj 2014. godine na iznos od 970,19 kuna, od 15.05.2014.;

- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 775,61 kuna, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 841,56 kuna, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 3.611,32 kuna, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 1.291,35 kuna, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 498,60 kuna, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 582,91 kuna, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 4.725,42 kuna, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 4.750,84 kuna, od 15.01.2015.;

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 3.899,86 kuna, od 15.02.2015.;

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 482,17 kuna, od 15.03.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 2.736,81 kuna, od 15.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 389,70 kuna, od 15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 4.016,21 kuna, od 15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 3.653,73 kuna, od 15.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 3.486,41 kuna, od 15.08.2015.;

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 1.318,56 kuna, od 15.09.2015.,

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 334,02 kuna, od 15.10.2015.,

- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 4.073,23 kuna, od 15.11.2015.;

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 3.494,43 kuna, od 15.12.2015.;

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 2.278,58 kuna, od 15.01.2016. kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 19.500,00 kn također sa z.z.

kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 15. svibnja 2018. god. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP, P.U. S.D., P.P.P. S., tijekom 2014. i 2015.godine ostvarivao kod tuženika plaću.

Istaknuto je da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Istaknuto je da prema odredbama članka 86.Zakona o radu te članka 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09, 34/11,130/12, 89/14, 151/14) te članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%,

za prekovremeni rad 50%, za rad subotom i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2013.

i 2014.godine tuženik nije pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima te da to nije uradio premda je navedeni rad evidentiran u radnim nalozima.

Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 06. veljače 2018. godine te da je tuženik zastupan po

ODO-u nije dostavio prijedlog nagodbe niti se očitovao na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja. U navedenom smislu tužitelj potražuje 24.000,00 kn s osnova razlike neisplaćene plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

2.Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10. svibnja 2021. god. tako da isti s osnova neisplaćene razlike plaće na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom potražuje iznos od 50.725,02 kn sa pripadajućom kamatom.

3.Tužena u odgovoru na tužbu od 17. rujna 2018. god. navodi da je pregledom evidencija nadležne službe resornog ministarstva utvrđeno da je PU splitsko- dalmatinska pravilno obračunala i isplaćivala razliku uvećane plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, a što da je razvidno iz obračunskih lista plaće. Ističe se da je iz navedene dokumentacije vidljivo da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora koja da propisuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili se može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten tako da provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom.

Ističe se da iz radnih naloga je razvidno da je rad organiziran na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade i nakon toga imaju 12 sati odmora. Ističe se da ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija da bi u izvješću to bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad koji da je kao takav bio i plaćen. U tom smislu se ističe da se radi o radu na drugačiji način sukladno odredbi članka 44.stavka 11. KU-a (''NN'' 93/08) i to prema potrebama službe. Ističe se da u odnosu na pitanje prekovremenog rada je u presudi Vrhovnog suda RH Revr-466/07-2 od 05.rujna 2007.godine izraženo pravno shvaćanje vezano za prekovremeni rad koje glasi da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije pa da je citiranom presudom jasno protumačeno koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom konkretnom slučaju vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog smatralo prekovremenim radom, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 06. veljače 2018. god.; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka S.

K. od 17. ožujka 2021., kao i dopuna vještva od 27. srpnja 2021.; Tumačenja odredbi KU-a za državne službenike i namještenike; pregledom zapisnika u postupku br. Pr-95/18, u kojem postupku su saslušani svjedoci G. V., A. P.;

izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

7.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2014. god. do prosinca 2015. god.

8.Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u M.U.P RH, PU

S.D, P.P.P S..

8.1.Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a

ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 06. veljače 2018. god., a na koji zahtjev se isti nije očitovao.

9.Prema odredbi članka 42.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a),

a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

10.Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

11.Temeljem odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o policiji (''NN'' 34/11) koji je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. i 2. tog članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''89/12) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a sukladno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN''

89/12), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%,

za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka

44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

13.Zbog ekonomičnosti postupka, suglasnošću stranaka za potrebe ovog dokaznog postupka korišteni su iskazi svjedoka G. V., A. P.,

saslušanih u postupku br. Pr-95/18. Saslušani svjedoci u bitnome su suglasno iskazali da je u utuženom razdoblju tužitelj bio mornar na ophodnom brodu tipa B, na kojem su bila 3 člana posade. Iskazali su da brod nisu napuštali zbog stalnih poziva za intervencije i to prijevoz bolesnika, spašavanje na moru, kao i nadzora državne granice. Plovidbe da su trajale 4-5 dana, te da su tijekom cijelog dana svi članovi posade, pa i tužitelj uz redovne poslove obavljali sve što je bilo potrebno na održavanju interijera i eksterijera broda. Na koncu, glede odmora, iskazali su da se na toj vrsti broda nisu mogli odmoriti ni danju ni noću zbog zvukova veza, te da su im neprekidno bili upaljeni mobiteli, kao i zbog sustava navigacije. U utuženom razdoblju da im nije bio isplaćivan pomorski dodatak.

14.Tužitelj je u bitnome potvrdio suglasne navode saslušanih svjedoka, a vezano za način i organizaciju rada na ophodnom brodu, osobito vezano za mogućnost odmora u konkretnim uvjetima.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj radi na terenu i nalazi se na svom radnom mjestu tj. na brodu kojeg ne smije napustiti, poslodavcu je uvijek na raspolaganju i po pozivu i potrebi, spreman je obaviti posao, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Za naglasiti je da tužitelj kao mornar kao i ostali članovi posade osim poslova naloženih nalogom, obavljaju i druge poslove vezane za redovno održavanje broda jer plovilo imaju predati drugoj posadi po isteku rada u čistom, ispravnom i voznom stanju, a što je proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja,

a što je i logično i životno obzirom na način rada i specifičnost kako radnog mjesta tako i službe koje obavljaju.

16.Stoga je ovaj sud, respektirajući odluku VSRH broj Revr-1138/15-2 od 05.listopada 2016 u kojoj se navodi kako se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih služi na moru ima i slobodno vrijeme a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne mogu smatrati prekovremeni radom, kao i zauzeti pravni stav Županijskog suda u Splitu od 25.travnja 2019. te kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj zasigurno za vrijeme rada na temelju višednevnih radnih naloga rada na moru i odmarao i spavao, to je valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev po kojem tužitelj potražuje naknadu kroz utuženo razdoblje iz vještva imenovanog vještaka u ovoj pravnoj stvari od 14. ožujka 2021. na način da mu sa kroz trajanje njegova rada temeljem višednevnih radnih naloga obračuna 8 sati na ime redovitog rada, 8 sati na ime prekovremenog rada te 8 sati na ime dnevnog odmora.

17.Kako bi se utvrdila visina dodataka na ime prekovremenog rada, rada noću,

subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, dvokratno i rad u turnusu kroz utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno – financijske poslove S. K. dipl. oec. koji je izradio vještvo od 17. ožujka 2021. sa dopunom od 27. srpnja 2021. na temelju tuženikove evidencije mjesečnih sati rada tužitelja za razdoblje od siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. na temelju radnih naloga te izvještaja o obavljenim poslovima, kao i platnih lista za navedeno razdoblje

18.Sud vještački nalaz vještaka S. K. od 17. ožujka 2021. u

varijanti I drži stručnim i vjerodostojnim jer je isti rezultat stručne analize dostavljene dokumentacije od strane tuženika i temeljem te dokumentacije utvrdio je ukupnu bruto naknadu za utužene osnove u utuženom razdoblju, a prilikom utvrđivanja naknada,

vodio je računa i o tome da je tuženik tužitelju isplaćivao plaću po osnovi pasivnog dežurstva, smjenskog rada i rada u turnusu, za koje iznose je umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, kao što je uzeo u obzir i broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinim mjesecima i za iste je umanjio broj prekovremenih sati, jer tužitelj ne spori da je primio plaću na temelju obračuna tuženika, za koji se pak utvrdilo da nije vršen pravilnom primjenom materijalnih propisa. Nadalje, sudski vještak je sukladno prijedlozima parničnih stranaka izradio više varijantni obračuna radi čega ovaj sud drži prigovore tuženika neosnovanim i neutemeljenim time da istima dovode u pitanje i svoj način obračuna plaća. Istaknuti prigovor tuženika kako vještak svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu istoga nije sačinio prema evidenciji rada tj radnim nalozima nije osnovan, jer upravo suprotno proizlazi iz uvida u sačinjeni nalaz i mišljenje i dopuni iz kojih je razvidno da se vještak u istome pozivao na konkretne brojeve radnih naloga na temelju kojih je utvrdio kako broj sati prekovremenog tako i 19 Pr-149/2019 naknadu za svoj rad za svaki mjesec utuženog razdoblja. Isto tako, ne stoji prigovor tuženika u odnosu na varijantu II jer da postoji nesuglasje sa priloženim višednevnim radnim nalozima i evidencijama sa prikazom vještaka u Tablicama varijante, jer tuženik gubi iz vida činjenicu da tuženik nije tužiteljima omogućavao korištenje tjednog odmora, da im nije omogućio odmor između rada na brodu od 12 sati uzastopno, da je "naštimavao" mjesečni fond sati tužitelja, radi čega se isti odbijaju kao neosnovanim. Naime, onda kada tuženik tvrdi da bi ukupan rad tužitelja u trajanju od ukupno 8 sati trebao dijeliti sa tri (, tj 3 sata rada, 3 sata odmora, 3 sata prekovremeno) valja tuženiku kazati da je upravo vještak vodio računa o podatcima koje je dobio iz radnih naloga i izvještaja, te obračunskih platnih lista, a koju je svu dokumentaciju dostavio tuženik. Prihvaćena varijatna I iz osnovnog vješta od 14. ožujka 2021. je upravo onaj izračun koji bi u cijelosti odgovarao iskazanim pravnim stavovima viših sudova a iz razloga već navedenim, a sve sukladno dokumentaciji i evidencijama koje je vodio upravo tuženik.

19.Stoga, iako ovaj sud utvrdio kako je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima bio na višednevnom radu, s time, da nije od značaja radili se o efektivnom radu ili ne jer je tužitelj bio na radnom mjestu te je radio izvan redovitog radnog vremena tj. bio je na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se ima smatrati njegovim radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima i za koje je tuženik obvezan tužitelju isplatiti naknadu za rad, uzimajući u obzir činjenicu da tuženik kao poslodavac nije dokazao preraspodjelu radnog vremena a iz priložene dokumentacije dostavljene po tuženiku i iskaza svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio i subotom i nedjeljom i blagdanom, iako je ovaj sud utvrdio da se tužitelj nije odmarao 8 sati već svega 4-5 sati, i to u neuvjetnom prostoru. Ovo i stoga, što je VSRH-a br. Revr-1138/15-2 od 05.listopada 2016. naveo kako se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih služi na moru ima i slobodno vrijeme a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne mogu smatrati prekovremeni radom, pa kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj zasigurno u sedam dana rada na moru i odmarao i spavao, to mu je valjalo prihvatiti podredno postavljeni tužbeni zahtjev.

20.Dakle, kako tužitelj nije na temelju raspoložive dokumentacije u spisu koju je dostavio tuženik te sa drugim dokazima na nedvojben način dokazao da je u vrijeme onih 8 sati koji bi po stavu Županijskog suda u Splitu bili određeni za odmor, efektivno radio po nalogu poslodavca, ( jer takvu evidenciju tuženik nije niti vodio) a za koji rad bi ga pripadala naknada za prekovremeni rad, to je valjalo tužitelju dosuditi razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 50.725,02 kn specificirano po mjesecima kako je to dosuđeno u točki I izreci ove presude.

21. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11

i 79/15), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa 15-tog dana u idućem mjesecu do isplate.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/95, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst-dalje ZPP 25/13, 96/14, 70/19) i Tarife i troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), tužitelju je priznat trošak prijedloga za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, za sastav tužbe 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima od 06. studenog 2018., 07. ožujka 2019., 16. travnja 2019., 11. veljače 2021., 20. svibnja 2021., 27. listopada 2021. i 28. veljače 2022. po 1.000,00 kn, za ročišta održana 09. prosinca 2019. i 27. siječnja 2022. po 500,00 kn, za sastav 4 obrazložena podnesaka po 1.000,00 kn. Trošak tužitelja trebalo je uvećati za pripadajući PDV u iznosu od 3.500,00

kn, kao i za troškove vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 19.500,00 kn.

22.1.Obzirom da je tužitelj u ovom postupku uspio sa 100% to ga pripada i naknada priznatog parničnog troška, kao što je odlučeno u izreci presude.

22.2.Tužitelju na dosuđeni parnični trošak pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 32. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 93/14,

55/16, 73/17).

U Splitu, 16. svibnja 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud,

u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis