Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-45/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz S., , OIB: …, koju zastupa
punomoćnica S. M. B., odvjetnica u S., protiv tuženika M. B. iz
S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik V.
L., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pi-68/15 od 21. prosinca 2016. i dopunske presude istog suda i broja od 30. travnja 2021., 16. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika M. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pi-68/15 od 21. prosinca 2016.
II. Odbija se žalba tuženika M. B. kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pi-68/15 od 30. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici za razdoblje od 01.03.2004. do 14.10.2004. iznos od 18.302,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama za period od 01.04.2004. do 15.10.2004. po stopi zakonske zatezne kamate određenoj Uredbom o visini zakonske zatezne kamate, a od siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (slovima: tri) postotna poena, tekućom na iznose specificirano kako slijedi:
- 1.894,36 kn od 01. travnja 2004. pa do isplate;
- 1.914,81 kn od 01. svibnja 2004. pa do isplate;
- 1.881,58 kn od 01. lipnja 2004. pa do isplate;
- 1.880,05 kn od 01. srpnja 2004. pa do isplate;
- 1.891,91 kn od 01. kolovoza 2004. pa do isplate;
- 1.887,97 kn od 01. rujna 2004. pa do isplate;
- 4.638,43 kn od 01. listopada 2004. pa do isplate;
- 2.313,12 kn od 15. listopada 2004. pa do isplate.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 5.096,42 kn na ime neplaćenih računa telefona i komunalne naknade i to za razdoblje od 03. mjeseca 2004. do 10. mjeseca 2004. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po stopi određenoj Uredbom o visini zakonske zatezna kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (slovima: tri) postotna poena, dok se za više traženo do iznosa od 10.703,50 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“
U istoj odluci rješenjem je odlučeno:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.700,00 kn na ime naknade štete za uništeni inventar.
II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.675,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 (slovima: tri) postotna poena.“
2. Prvostupanjskom dopunskom presudom i rješenjem je odlučeno:
„Dopunjuje se presuda ovog suda Pi-68/15 od 21. 12. 2016. u točci II., u dijelu koji se odnosi na datum dospijeća, tako da se isti označava kao 15. 10. 2004., te izreka točke II. dopunjena glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 5.096,42 kn na ime neplaćenih računa telefona i komunalne naknade i to za razdoblje od 03. mjeseca 2004. do 10. mjeseca 2004. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. 10. 2004. pa do isplate po stopi određenoj Uredbom o visini zakonske zatezna kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (slovima: tri) postotna poena, dok se za više traženo do iznosa od 10.703,50 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“
Odbacuje se kao nepravodoban zahtjev za dopunom presude od 1. 3. 2017."
3. Protiv presude žalbu je uložio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19, dalje: ZPP), a posebno ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i pogrešnu primjenu članka 8. ZPP, načela slobodne ocjene dokaza. Smatra da presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Među strankama je prijeporno da li tuženik ima obvezu platiti razliku zakupnine za razdoblje od ožujka do kolovoza 2004., te potraživanja po osnovi režija. Tužiteljica je u postupku istaknula da trpi štetu stoga što je nakon raskida ugovora o zakupu tuženik nastavio koristiti poslovni prostor, jer u tom periodu isti nije mogla dati trećim osobama u zakup. Smatra da tužiteljica nije štetu dokazala niti da je dobro procijenjena visina izmakle koristi koja se sastoji u dobitku koji se osnovano mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Ustraje u tvrdnji da je tuženik podmirio sve troškove nastale u predmetnom prostoru za vrijeme dok ga je on koristio, a tužitelj nema pravo na naknadu troškova koje tuženik nije prouzročio. Predlaže da se njegova žalba usvoji i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Protiv dopunske presude od 30. travnja 2021. tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga članka 353. ZPP. Ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer smatra da je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima svih izvedenih dokaza. U bitnome iznosi žalbene razloge koji se odnose na meritum spora, ne postojanje dokaza o nastaloj šteti i njenoj visini, a vlasnik telefonskog broja i potpisnik ugovora s T-HT je bio isključivo tuženik koji poslovni odnos nema nikakve veze s tužiteljicom. U ostalom ostaje u cijelosti kod navoda žalbe protiv presude.
5. Odgovor na žalbe tužiteljica nije podnijela.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Protivno navodima žalbe, u tijeku postupka i donošenjem presude nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem spisa, niti je izreka presude u proturječju s njezinim razlozima.
8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su prednik tužiteljice pok. M. L. i tuženik M. B. zaključili 4. siječnja 2001. ugovor o zakupu poslovnog prostora u S., da je zakupoprimac trebao plaćati predniku tužiteljice kao zakupodavcu zakupninu u iznosu od 1.200 DEM mjesečno, da je u pismenom ugovoru bila utanačena mjesečna zakupnina u protuvrijednosti od 700 DEM ali su stranke usmeno dogovorile da tuženik plaća daljnji iznos od 500 DEM mjesečno u protuvrijednosti u kunama, što je detaljno utvrđeno u postupku koji se vodio pred istim sudom pod brojem: IP-211/07 i uvidom u dokaze provedene u tom predmetu. Isto tako je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužiteljice otkazao tuženiku ugovor o zakupu 9. travnja 2002. zbog čega je presudom istog suda IP-1391/02 od 28. kolovoza 2003. naloženo tuženiku ispražnjenje poslovnog prostora i predaja u posjed, te je nedvojbeno utvrđeno uvidom u ovršni predmet istog suda broj: Ovr- 1947/04 dana 14. listopada 2004. tuženik napustio predmetni poslovni prostor i isti je predan u posjed vlasnika, prednika tužiteljice.
9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik koristio poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice bez valjanog pravnog osnova u utuženom razdoblju te da tužiteljici, odnosno njenom predniku nije plaćao naknadu u visini ugovorene zakupnine, odnosno da je u razdoblju od 1. ožujka 2004. do 31. kolovoza 2004. plaćao zakupninu u protuvrijednosti od 700 DEM te da nije isplatio ostatak iznosa od 500 DEM do ugovorene zakupnine od 1.200 DEM. Tuženik nije dokazao da je predniku tužiteljice platio bilo kakvu naknadu za korištenje stvari za mjesec rujan 2004. i 14 dana listopada 2004., a radi se o poslovnom prostoru u kojem se obavljala ugostiteljska djelatnost. Sva navedena činjenična utvrđenja opširnije su pojašnjena u jasnim razlozima prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te ih navodi žalbe tuženika nisu doveli u sumnju.
10. Na tako utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe o naknadi štete, članak 155., članak 189. stavak 1. i stavak 3., te članak 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) iako je valjalo primijeniti odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - pročišćeni tekst - dalje: ZV) o naknadi za korištenje tuđe stvari. Međutim, kako bi jednaka odluka o prihvaćanju tužbenog zahtjeva uključujući i njegovu visinu bila donesena i pravilnom primjenom materijalnog prava, ovaj sud je odlučio primjenom članka 368. stavak 2. ZPP potvrditi presudu prvog stupnja pravilnom primjenom prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje.
10.1. Tužiteljica niti u tužbi niti u podnesku kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev nije navela pravnu osnovu svojeg zahtjeva, što ne utječe na mogućnost raspravljanja o tužbi, budući sud nije vezan pravnom osnovom iz tužbe (članak 186. stavak 3. ZPP).
11. Nakon otkaza ugovora o zakupu tuženik je kao nesavjesni posjednik stvari u obvezi plaćati naknadu za korištenje tuđe stvari, odnosno korist koju je od poslovnog prostora imao, sukladno članku 165. stavak 1. ZV. Citirana odredba propisuje da je nepošteni posjednik (što je tuženik nakon otkaza ugovora o zakupu postao, stavak 6. istog članka ZV) dužan naknaditi sve štete koje su na stvari nastale i naknaditi vlasniku sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio o visini te naknade koja je dosuđena u visini zakupnine, odnosno razlike između iznosa koji je tuženik plaćao u protuvrijednosti od 700 DEM i ugovorene zakupnine od 1.200 DEM prema ugovoru o zakupu u čitavom utuženom periodu.
12. Pobijanom presudom u točki I. izreke sud je pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate naknade koja odgovara visini zakupnine koju je tuženik tijekom ugovornog odnosa o zakupu plaćao, odnosno mjesečnih razlika između plaćenih iznosa i tako utvrđene naknade.
13. Protivno navodima žalbe, tuženik nije dokazao da je platio sve troškove na ime režija nastalih u utuženom periodu do ispražnjenja poslovnog prostora, a tužiteljica je dokazala osnovanost i visinu tih potraživanja, za komunalnu naknadu iz salda konto kartice, a za korištenje telefona uplatnicu prednika tužiteljice H.
T. (prilozi tužbi od B-F iza lista 3). Stoga je sud pravilnom primjenom članka 221.a ZPP pravila o teretu dokazivanja i članka 165. ZV, naložio tuženiku plaćanje tih troškova koji su nastali za vrijeme korištenja poslovnog prostora kao u točki II. izreke presude.
14. Budući žalba protiv presude nije osnovana, zbog iznesenih razloga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i pravilnom primjenom prava potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 2. ZPP). Rješenje o povlačenju tužbe tuženik nije pobijao, pa isto rješenje ovaj sud nije razmatrao primjenom čl. 365. st. 1. ZPP.
15. Neosnovano tuženik osporava dopunsku presudu jer istom nisu počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Naime, u prvostupanjskoj presudi, u točki II. izreke, sud je propustio navesti dospijeće duga na ime nepodmirenih troškova, na način kako ga je odredila tužiteljica, zbog čega bi tužiteljica imala pravo samo na kamate od presuđenja. Stoga je na prijedlog tužiteljice sud pravilnom primjenom prava, članak 339. ZPP donio dopunsku presudu budući u kojoj je odlučio o početku tijeka zateznih kamata koje je tužiteljica potraživala od nastalih troškova, odnosno od ispražnjena nekretnine kada je iste podmirio prednik tužiteljice.
17. Svi ostali navodi žalbe tuženika protiv dopunske presude se ne odnose na tu odluku već na meritum spora i prvostupanjsku presudu protiv koje je već podnio žalbu, pa takve navode ovaj sud nije razmatrao.
18. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena dopunska presuda primjenom članka 368. stavak 1. ZPP. Rješenje o odbacivanju kao nepravodobnog zahtjeva za dopunom presude od 1. ožujka 2017. nitko nije pobijao, pa je isto ostalo neizmijenjeno, članak 365. stavak 1. ZPP.
U Sisku 16. svibnja 2022.
Sutkinja
Ljiljana Milina
Broj zapisa: eb30c-20222
Kontrolni broj: 0a8de-7e21f-6d172
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MILINA, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
