Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-472/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić-Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja N.Š., OIB:…, S. Š., OIB:…, obje iz S., S. B. iz S., OIB:…, svi zastupani po odvjetnicima u o.d. Lj.-V. i p. d.o.o. S., protiv tuženika GRAD S., S., OIB:…, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-1508/2019 od 12. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-1508/2019 od 12. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I Odbija se kao neosnovan prvi podredni zahtjev tužiteljica koji glasi: "1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana predati tužiteljicama u vlasništvo i neposredan posjed nekretninu kat. čest. zem. 10099/1 KO S., zk oznake čest. zem. 52/1 ZU 16181 KO S., priznati tužiteljica kao plaćana sva komunalna davanja, uključujući građevinsku dozvolu te omogućiti tužiteljica upis prava suvlasništva predmetne nekretnine svakoj za 1/3 dijela
2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate." II Odbija se kao neosnovan daljnji podredni zahtjev tužiteljica koji glasi: "1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana izdvojiti u posebnu građevinsku česticu i predati tužiteljicama u vlasništvo i neposredan posjed realno odvojeni dio nekretnine kat. čest. zem. 10099/1 KO S., zk oznake čest. zem. 52/1 ZU 16181 KO S., površine 450 m2, priznati tužiteljica kao plaćana sva komunalna davanja, uključujući građevinsku dozvolu te omogućiti tužiteljica upis prava suvlasništva svakoj za 1/3 dijela.
2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate." III Dužne su tužiteljice u roku od 15 dana isplatiti tuženiku trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).
Predlažu preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je već bio donio presudu broj:Pi- 1472/12 11. siječnja 2016. kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev (pod točkom I.) a prihvaćen podredni tužbeni zahtjev (pod točkom II.).
Povodom izjavljene žalbe tuženika ovaj Županijski sud u Vukovaru je rješenjem broj:Gž-227/16 od 25. ožujka 2019. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. kojom je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i u odluci o parničnom trošku (točka III.) i u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva unatoč protivljenju tuženika smatrajući preinaku svrsishodnom za končano rješenje spora među strankama u smislu članka 190. stavak 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud je sada pobijanom presudom odbio podredne tužbene zahtjeve prihvaćajući prigovor tuženika da je nastupila zastara.
9. Tijekom postupka je utvrđeno da su prednici tužiteljica, njihovi roditelji M. i D. Š. bili vlasnici k.č. 3787/2 površine 1028 m[2] koja je postalo društveno vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i koja čestica je deposedirana Rješenjem tadašnje S. O. S. od 12. siječnja 1989. kao i stambena prizemnica izgrađena na tom zemljištu koja je eksproprirana rješenjem od 15. travnja 1989., te je zemljište dano na korištenje Općini S. radi izgradnje druge dionice zaobilaznice Grada S.
Djelomičnim Sporazumom o naknadi priznata je prednicima tužiteljica i isplaćena naknada u novcu za 582 m[2] deposedirane nekretnine, dok se za ostalih 450 m[2] građevinske parcele, ( koji su sada predmet spora ), Općina S. obvezala dodijeliti im zamjensku građevinsku parcelu na predjelu P. u S. uz plaćanje komunalne naknade, naknade za skloništa, pribave građevinske dozvole i ostale troškove u opsegu koji su u Sporazumu pobliže navedeni.
10. Nesporno je da su prednici tužitelja predali Općini S., predniku sadašnjeg tuženika eksproriranu zgradu i deposedirano zemljište slobodno od osoba i stvari u svrhu rušenja i da je na predmetnoj nekretnini sagrađena cesta koja je dovršena 1995.
11. Nesporno je također da je prednicima tužiteljica dodijeljen na besplatno korištenje zamjenski stan u kojem su živjeli, a nakon njihove smrti u istom živi tužiteljica N. Š.
12. Iz dopisa Grada S., Upravnog od 19. ožujka 2002. proizlazi da Grad S. nije realizirao preuzete obveze iz točaka III., IV. i V. Sporazuma o naknadi od 8. lipnja 1989.
13. Također je nesporno da tužiteljice nisu uspjele ostvariti naknadu podnošenjem zahtjeva za isplatu naknade u upravnom postupku.
14. Sud je također utvrdio da u spisu nema dokaza da su prednici tužiteljica niti tužiteljice poslije njih tražili ispunjenje točaka III.,IV. i V. Sporazuma, osim u upravnom postupku, se do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.
15. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se tužbenim zahtjevom traži izvršenje činidbe, pa je riječ o obvezno pravnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91, 119/03., 3/94., 7/96., 91/96. 112/99., 88/01., – u nastavku teksta: ZOO/91) što odgovara članku 226. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u nastavku teksta: ZOO/05).
16. Prvostupanjski sud pravilno određuje i početak zastarijevanja u smislu članka 361. ZOO/91 (kojem odgovara članak 215. ZOO/05) od dana kada je prestao stvarno pravni zahtjev za povrat nekretnine i nastao obvezno pravni zahtjev, a to je vrijeme kada je na predmetnoj nekretnini prednika izgrađena cesta (1995.), dok je tužba u ovom predmetu podnijeta 2012.
17. Razmatrajući zahtjev tužiteljica i kao traženje izvršenje Sporazuma između njihovih prednika i Općine S. kao prednika tuženika, a koji Sporazum se ima smatrati nagodbom u upravnom postupku, prema članku 24. stavak 2. OZ pravilno je sud primijenio desetogodišnji zastarni rok iz članka 379. stavak 1. ZOO/91 koji je bio na snazi u vrijeme Sporazuma (1989.).
18. Prema članku 314. ZOO/91 ukoliko rok nije određen, a svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (tako i članak 173. stavak 3. ZOO/05).
19. Pored navedenog člankom 317. ZOO/91 (isto članak 186. ZOO/05) propisano je da kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.
20. Navedeno se u ovom slučaju primjenjuje iz razloga što je Sporazumom praktično ostavljeno na volju ovdje tuženika kada će ispuniti svoje obveze iz tog Sporazuma.
21. Premda navedena odredba štiti protivnu stranku od samovolje stranke kojoj je ostavljeno na volju vrijeme ispunjenja, na način da može odmah od suda zahtijevati određivanje roka, ista je dužna voditi računa o zakonskim rokovima u kojima zastarijeva njihovo pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
22. U konkretnom slučaju, kao što je već navedeno, stranke dugi niz godina, od zaključenja Sporazuma 1989., pa čak i od izgradnje obilaznice na mjestu gdje je bila nekretnina njihovih pravnih prednika (1995.), pa sve do 2. srpnja 2012. tj. do podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari nisu poduzimale nikakve pravne radnje za zaštitu svojih prava i ispunjenje obveze tuženika.
23. Dakle, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi prihvatio tuženikov prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.
24. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar, 16. svibnja 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak,v.r.
