REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-203/16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. L., iz S., OIB: …

koji je zastupan po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tuženika

Z. R., iz S., OIB: …koji je zastupan

po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 9.708,90 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude i to za više zatražene zatezne kamate na iznos glavnice od 9.708,90 kn za period od 21. prosinca 2014. do 16. svibnja 2022., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 2.196,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2014. do isplate po stopi od 12% godišnje od 21. studenog 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 14.000,00 sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. travnja 2016. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je osobno vozilo tužitelja oštećeno u prometnoj nezgodi od 21. studenog 2014. u S., za koju tuženik smatra da su odgovorni tuženici. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži naknadu imovinske štete na vozilu i izgubljenu zaradu zbog bolovanja zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Podneskom od 26. travnja 2021. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da istim od tuženika traži isplatu iznosa od 9.708,90 kn na ime naknade imovinske štete na vozilu i iznos od 2.196,00 na ime naknade izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, sve za zateznim kamatama na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. Z. R. osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. 3. Na ročištu od 5. svibnja 2022. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na drugotuženika E. o. d.d.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu M. RH, P..,

broj: 511-12-36-03-1230/2014 od 21. studenog 2014., izvida štete br: 141810511602, dopisa od 17. prosinca 2014., presude P. suda u S. P. -15 P-9107/14 od

18. lipnja 2015., dokumentacije M. RH, PU SD, sačinjene povodom predmetne prometne nezgode, saslušanjem svjedoka D. P., tužitelja R. L. i prvotuženika Z. R., prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku

N. K., dipl. ing. od 3. prosinca 2020. te čitanjem prekršajnog spisa Pp-15 P- 9107/14.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Među stranka nije sporno da se predmetna nezgoda dogodila 21. studenog 2014. Sporno je među stranka pitanje odgovornosti za predmetnu nezgodu i visina štete.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Čitanjem zapisnika o očevidu M. RH, PU SD, broj: 511-12-36-03-

1230/2014 od 21. studenog 2014., dokumentacije M. RH, PU SD, sačinjene povodom predmetne prometne nezgode i prometno-tehničkim vještačenjem

po vještaku N. K., dipl. ing., sud je utvrdio:

- da se mjesto prometne nezgode nalazi u S. na kolniku …

- da se neposredno prije sraza osobno vozilo „V. C.“ reg. oznake i broja … kretalo zapadnim prometnim trakom kolnika . .iz pravca

sjevera u pravcu juga i neposredno prije primarnog sraza kretalo se sa brzinom od oko 41,14 km/h ili 11,39 m/s,

- da se iz suprotnog pravca istočnim prometnim trakom …

iz pravca juga u pravcu sjevera kretalo osobno vozilo „V. P,“ reg. oznake i broja …, a neposredno prije primarnog naleta kretalo se sa brzinom od oko 33,3

km/h ili 9,23 m/s,

- da se neposredno prije primarnog sraza osobno vozilo „F. K." reg. oznake i broja … . kojim je upravljao Z. R. nalazilo parkirano na pješačkom otoku koji dijeli istočni i zapadni kolnički trak … s

prednjim dijelom okrenutim u smjeru juga i sa svojim bočnim lijevim dijelom oko 0,5 metara na zapadnom prometnom traku s kojim se iz pravca sjevera u pravcu juga kretalo osobno vozilo ,,V. C.“,

- da se mjesto primarnog sraza između prednjeg lijevog bočnog dijela osobnog vozila „VW Caddy“ i to prostora prednjeg lijevog blatobrana i lijevog dijela prednjeg branika i bočnog lijevog dijela osobnog vozila „V. P.“ i to prostora prednjih lijevih vrata, stražnjih lijevih vrata i stražnjeg lijevog blatobrana nalazi na udaljenosti od oko 6,8 metara od početne točke mjerenja u smjeru juga i oko 0,5 metara od središnje crte u smjeru istoka, dakle na prometnoj traci s kojom se iz pravca juga u pravcu sjevera kretalo osobno vozilo „V. P.",

- da je s obzirom na oštećenja na vozilima i pravce kretanja sudionika neposredno prije naleta sam sraz definiran kao kutni pri čemu su uzdužne osi sudionika zatvarale kut od oko 10°,

- da se neposredno nakon primarnog naleta dogodio sekundarni nalet pješaka u fazi prelaska kolničke površine iz pravca zapada u pravcu istoka i to na bočni desni dio osobnog vozila „V. C.“ odnosno na njegova prednja desna vrata i na prednji desni retrovizor,

- da je s obzirom na pravce kretanja sudionika sam sekundarni nalet definiran kao bočno okrznuće gdje pješak dolazi osobnom vozilu s njegove desne strane i pod kutom od oko 80° u odnosu na uzdužnu os gibanja vozila,

- da je analizirajući kinematiku kretanja sudionika neposredno prije primarnog i sekundarnog naleta, za kazati da je vozač osobnog vozila „V. C.“ poduzeo izmak težišta u lijevo vremenski gledano 1,56 sekunda prije naleta ili kada je osobno vozilo „V. C.“ od mjesta naleta bilo udaljeno oko 18 metara, u cilju izbjegavanja naleta na pješaka koji je kolničku površinu prelazio ulazeći u putanju kretanja osobnom vozilu „V. C.“ iz pravca juga u pravcu sjevera,

- da vozač osobnog vozila ,,V. C.“ nije napravio otklon volanom u lijevo i izmak težišta u lijevo, da bi došlo do naleta osobnog vozila ,,V. C.“ prednjim desnim dijelom vozila na pješaka,

- da ako promatramo putanju odnosno kinematiku kretanja pješaka, od mjesta započimanja prelaska pa do mjesta naleta na bočni desni dio osobnog vozila ,VW Caddy“ isti je prevalio put oko 1,5 metara za što mu je uz brzinu kretanja brzim hodom od 5 km/h ili 1,38 m/s bio potreban vremenski interval od oko 1,08 sekunda,

- da je usporedbom navedenih vremenskih intervala i kinematike kretanja osobnog vozila „VW Caddy“ i pješaka, za kazati da je da je vozač osobnog vozila „V. C.“ pravovremeno reagirao na pojavnost pješaka na svom pravcu kretanja, odnosno 0,47 sekunda prije započimanja prelaska pješaka, vozač osobnog vozila „V. C.“ je reagirao otklonom volana u lijevo,

- da zbog izbjegavanja naleta na pješaka dolazi do prelaska osobnog vozila ,,V. C.“ na suprotni prometni trak i naleta istog prednjim i bočnim lijevim dijelom na bočni lijevi dio osobnog vozila ,,V. P.“,

- da se na u udaljenosti od oko 18 metara prije mjesta naleta gdje se nalazilo osobno vozilo „V. C." kada je vozač osobnog vozila reagirao otklonom volana u lijevo, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s, da bi osobno vozilo ,,V. C.“ do mjesta naleta zaustavio da se gibalo brzinom od oko 37,25 km/h ili 10,3 m/s, ili bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da je pješak Z. R. prilikom započimanja prelaska kolnika, okretanjem preko lijevog ramena, jasno mogao uočiti nailazak osobnog vozila ,,V. C.“, istog propustiti, i na taj način ne bi izazvao vozača osobnog vozila „V. C.“ na otklon volana u lijevo te bi se izbjegao i primarni i sekundarni nalet.

9. Na nalaz i mišljenje vještaka K. stranke nisu imale primjedbi, a sud predmetni nalaz i mišljenje prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađene po pravilima struke.

10. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je predmetnu nezgodu uzrokovao pješak Z. R. (prvotuženik) koji je nepropisno parkirao svoj automobil na pješačkom otoku (povreda odredbe čl. 84. st. 1. t. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14; dalje: Z.- a), kao tad važećeg materijalnog prava, a potom izašao iz automobila i započeo radnju prelaska kolnika na mjestu koje nije obilježeno za prijelaz pješaka (povreda odredbe čl. 129. Z.-a; na skici vještaka K. kad je vozač vozila „C.“ započeo otklon volanom u lijevo u svrhu izbjegavanja pješaka bio je pored pješačkog prijelaza, a u nalazu i mišljenju se navodi da je otklon započeo na udaljenosti od oko 18 metara prije naleta na „P.“).

Nadalje, pješak R. je prilikom započimanja prelaska kolnika jasno mogao uočiti nailazak vozila „C.“ i istog propustiti, čime bi se izbjegla predmetna prometna nezgoda. S druge pak strane, vozač vozila „C.“ mogao je pješaka R. uočiti tek 0,47 sek prije započimanja prelaska pješaka slijedom čega je pravovremeno reagirao otklonom volana u lijevo zbog čega je došlo do sudara s vozilom „VW Passat“ kojim je upravljao tužitelj krećući se pravocrtno u svom prometnom traku.

Dakle, vozač vozila „C.“ je postupio sukladno odredbi čl. 53. Z.-a i vozio dopuštenom brzinom te sukladno odredbi čl. 38. ZSPC-a koja propisuje da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. Upravo zato je uočio pješaka R. čim je to bilo moguće, ali kako je nalet pješaka bio iznenadan i to samo 0,47 sek prije započimanja prelaska, vozač vozila „C.“ ispravno je reagirao otklonom volana u lijevo. Dakle, da bi izbjegao nalet na pješaka i ozljeđivanje pješaka vozač vozila „C.“ je skrenuo u lijevo zbog čega se sudario s vozilom „P.“. U navedenom sudaru nastala je imovinska šteta oštećenjem vozila, ali je sačuvan ljudski život i zdravlje. Time je vozač vozila „C.“ postupio sukladno odredbi čl. 1052. st. 2. ZOO-a koja propisuje da ako netko prouzroči štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga.

Ovdje je za istaknuti da su ljudski život i zdravlje nesumnjivo vrjedniji od imovine odnosno štete na osobnom automobilu. Naime, život i zdravlje su neprocjenjivi i njihovo očuvanje je osnovna zadaća svakog čovjeka, a time i vozača.

Nadalje je za istaknuti da je odredba čl. 1052. st. 2. ZOO-a iznimka od zakonskog načela zabrane prouzročenja štete (čl. 8. ZOO-a). Naime, po toj odredbi prouzročene štete u stanju nužde ne smatra se protupravnim.

U konkretnom slučaju na strani tužitelja nema nikakve protupravnosti. On je pravocrtno vozio svojim prometnim trakom dopuštenom brzinom kad je na njega u njegovom prometnom traku naletio vozilo „C.“. Nema protupravnosti ni kod vozača vozila „C.“. On je vozio dopuštenim brzinom, svojim prometnim trakom i pravovremeno učio pješaka i koji je iznenada započeo prelaziti kolnik, a potom je ispravno reagirao otklonom volana u lijevo. S druge pak strane, jedini element protupravnosti nalazi se u ponašanju pješaka R. koji je na mjestu koje nije obilježeno za prijelaz pješaka iznenada započeo prelaženje kolnika čime je ugrozio promet tako što je ušao u putanju vozila „C.“, a vozilo „C.“ je da bi izbjeglo nalet na pješak ispravno izvršio otklon u lijevo, što je za posljedicu imalo sudar s vozilom „P.“. Time je pješak R. kršenjem odredbe čl. 129. Z.-a uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, a vozač vozila „C.“ je u stanju nužde napravio otklon u lijevo kako bi izbjegao nalet na pješaka zbog čega je uzrokovao štetu vozaču vozila „P.“. Međutim, kako je vozač vozila „C.“ postupao u stanju nužde spašavajući ljudski život i zdravlje u njegovom ponašanju nema elementa protupravnosti (čl.1052. st. 2. ZOO-a).

11. Slijedom svega navedenog tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale u prometnoj nezgodi, i to od pješaka R. koji je uzrokovao prometnu nezgodu, a sukladno odredbi čl. 1052. st. 2. ZOO-a.

12. Nadalje je potrebno raspraviti visinu štete.

13. Prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku N. K., dipl. ing., sud je utvrdio da je na osobnom vozilu „V. P.“ reg. ozn. …nastala potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 9.708,90 kn.

14. Odredbom čl. 1085. st. 4. ZOO propisano je da će sud dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja.

Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi.

15. S obzirom da je na predmetnom vozilu nastupila potpuna šteta u ukupnom iznosu od 9.708,90 kn tužbeni zahtjev u pogledu glavnice u cijelosti je osnovan, a sukladno odredbi čl. 1085. st. 4. ZOO-a i čl. 1089. st. 1. ZOO-a.

16. U konkretnom slučaju tužitelj nije priložio račun da je popravio predmetno vozilo te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana materijalna štete dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja, a zatezne kamate teku od presuđenja do isplate.

Za istaknuti je da nema mjesta primjeni odredbe čl. 12. st .1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje ZOOP), jer se u konkretnom slučaju ne radi o odgovornosti osiguratelja motornog vozila već pješaka, fizičke osobe, koja je uzrokovala predmetnu prometnu nezgodu.

17. Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 21. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom.

Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima Ž. sud u S. G.-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev- 1428/93 od 12. listopada 1994.g., odluka objavljena u I. C., Odštetno pravo, Z. & P., 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

18. Stoga je sud zatezne kamate dosudio od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22).

19. Za više zatražene zatezne kamate od 21. prosinca 2014. do presuđenja tužbeni zahtjev nije osnovan pa ga je sud odbio.

20. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

21. U pogledu zahtjeva za izgubljenom zaradom za navesti je slijedeće.

Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelju osobno vozilo „V. P.“ reg. ozn. … osnovno sredstvo rada jer je tužitelj po zanimanju taksis, a predmetno vozilo je taxi vozilo. Stoga je dakle, oštećenjem tog vozila na način da je na istom nastala totalna šteta tužitelj bio onemogućen u obavljanju svog posla i ostvarivanju zarade.

Nadalje, tužitelj je u maksimalno razumnom roku od 19 dana (od 22. studenog 2014. do 10. prosinca 2014.) popravio predmetno vozilo i nastavio obavljati taxi službu.

Iz dostavljenog izvatka iz knjige prometa tužitelja za period od 3. rujna 2014. do 21. prosinca 2014. (str. 10.-13. spisa) proizlazi da je tužitelj u periodu od 3. rujna 2014. do 20. studenog 2014. ukupno zaradio 14.670,00 kn. S obzirom da taxi može raditi svaki dan to znači da je u periodu 3. rujna 2014. do 20. studenog 2014. bilo 79 radnih dana. Time proizlazi da je dnevna zarada bila 185,69 kn (14.670,00 ÷ 79 = 185,69). To znači da je u 19 radnih dana izgubio zaradu ukupnom iznosu od 3.528,22 kn (185,69 × 19 = 3.528,22).

Međutim, tužitelj je na ime izgubljene zarade zatražio samo iznos od 2.196,00 kn. Stoga je sud dosudio taj iznos jer ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva.

Izgubljena zarada je novčana imovinska šteta koja dospijeva u trenutku kad je nastala. Stoga je sud zakonske zatezne kamate dosudio od 21. studenog 2014., kako je to tužitelj ispravno zatražio.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22).

22. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.

23. Tužitelju je priznat parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na 6 ročišta (20.09.18., 13.02.20., 07.07.20., 03.11.20., 05.05.21., 16.05.22.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, za sastav jednog obrazloženog podneska (26.04.21.) iznos od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 8.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 2.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak pristojbe na presudu u iznosima od po 500,00 kn, te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, što sveukupno iznosi 14.000,00 kn.

Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22). Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki IV. izreke presude.

U Splitu 16. svibnja 2022.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi,v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

tuženom po pun

u spis