REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 139 Pn-2113/2014-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužitelja A. N., OIB…, S., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja V. S., odvjetničke vježbenice u Z. i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu A. J. L., na ročištu za objavu presude 16. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 40.040,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos 19.960,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.873,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. lipnja 2014. podnio tužbu u kojoj navodi da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Splitu. Prvo je boravio u Zatvoru u Splitu u razdoblju od 21. veljače 2010. do 20. prosinca 2011. gdje je bio smješten u prekapacitiranim sobama s jednim prozorom koji nije bio prikladne veličine i imao je željezne stupiće koji sprječavaju dotok zraka i svjetla, te su sobe bile pune insekata i higijenski uvjet nisu bili nikakvi. Nakon toga je od 20. prosinca 2011. do 18. siječnja 2012. bio u Zatvoru u Zagrebu gdje je bio smješten u prostoriji od 18m2 s ukupno 8 zatvorenika što ne odgovara standardima propisanim propisima o veličini i zapremnini sobe. U Zatvor u Puli prebačen je 18. siječnja 2012. te se tamo nalazio do 19. lipnja 2012. te ponovno od 10. listopada 2012. do 17. prosinca 2012. gdje je bio smješten u sobama koje ne odgovaraju propisanoj veličini. Nakon toga je 17. prosinca 2012. prebačen u Zatvor u Splitu te je smješten u sobama koje nemaju ventilaciju, svjetlo je jako slabo, u sobama su smješteni pušači i nepušači, po ljetu je prevruće, a zimi je hladno, nije osigurano održavanje higijene tijela u dostatnoj količini, ne dobiva dovoljnu količinu higijenskih potrepština, prehrana je loša, zatvor je prekriven azbestnim pločama na kojima se nalaze radioaktivni gromobrani, zdravstvena zaštita je loša te u sobama nema adekvatnog prostora i mogućnosti za kretanje. Tvrdi da kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava Republike Hrvatske, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora, odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika, kao i Standardima Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (dalje: CPT) kojih se Republika Hrvatska dužna pridržavati kao potpisnica Europske konvencije o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja. Izdržavanjem kazne u zatvorskom sustavu u Republici Hrvatskoj u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, odnosno u ponižavajućim i nehumanim uvjetima, povrijeđeno mu je pravo osobnosti i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Stoga potražuje naknadu neimovinske štete s navedene osnove u iznosu od 60.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare za sva potraživanja koja datiraju prije 19. ožujka 2010. obzirom potraživanje za naknadu štete zastarijeva za 3 godine, a zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 19. ožujka 2013. Osporava sve navode tužitelja, jer su navodi paušalni i općeniti, bez konkretiziranja okolnosti i činjenica te su rezultat subjektivnog doživljaja i nerealne percepcije. Tuženica tvrdi da tijekom izdržavanja kazne zatvora tužitelju nisu povrijeđena prava osobnosti, već je tužitelju osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima, ispunjeni su uvjeti opremljenosti zatvora koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite, nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, te je tužitelju omogućeno sudjelovanje u raznovrsnim organiziranim oblicima provođenja slobodnog vremena. Osim nesporne činjenice prekapacitiranosti zatvora i objektivne nemogućnosti da se u svakom slučaju osigura propisana kvadratura i kubikaža ćelije, svi drugi uvjeti osiguravaju se u skladu s Zakonom o izvršenju kazne zatvora i Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika te je ograničenost prostora u spavaonici nadoknađena omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana. Stoga se uvjeti u kojima je tužitelj izvršavao kaznu zatvora ne mogu smatrati ponižavajućim i nečovječnim te tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u odgovor tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 8 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 9-12 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (stranica 13-31, 35-47 spisa), rješenje Uprave za zatvorski sustav od 12.12.2012. o premještaju tužitelja u Zatvor u Splitu (stranica 32 spisa), dopis suca izvršenja Upravi zatvora u Puli od 19.11.2012. (stranica 33-34 spisa), pročitao je dopis Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 9.6.2015. o uvjetima boravka tužitelja (stranica 71 spisa), dopis Zatvora u Puli od 17.6.2015. o uvjetima smještaja tužitelja (stranica 73 spisa), Izvještajem o ispitivanju kvalitete hrane u Zatvoru u Puli (stranica 74-76 spisa), dopis Zatvora u Splitu od 16.6.2015. s podacima o smještaju tužitelja (stranica 79-84 spisa), osobnik pritvorenika (stranica 85-139 spisa), Izvješće o rezultatima ispitivanja kvalitete hrane u Zatvoru u Splitu (stranica 140-145 spisa), zdravstveni karton tužitelja s medicinskom dokumentacijom (stranica 146-259 spisa), saslušao je svjedoka Ivicu Luketića (stranica 264-266 spisa), pročitao je dopis Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 1.7.2015. o smještaju tužitelja (stranica 267-268 spisa), izvršio je uvid u Evidenciju o obavljenom nadzoru hrane za zatvorenike u Zatvoru u Zagrebu (stranica 269-280 spisa), pročitao je zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-3920/12 o obavljenom očevidu u Zatvoru u Zagrebu (stranica 285-287 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-793/13 o obavljenom očevidu u Zatvoru u Zagrebu (stranica 288-289 spisa), pročitao je zapisnik Općinskog suda u Sisku, stalne službe u Glini Pom-50/2020 od 21.9.2020. o zamolbenom saslušanju svjedoka Damira Vukovića (stranica 358-359 spisa), zapisnik Općinskog suda u Puli Pom-188/2020 od 24.11.2020. o zamolbenom saslušanju svjedoka Enera Radolovića (stranica 376 spisa), zapisnik Općinskog suda u Splitu Pom-195/2020 o zamolbenom saslušanju svjedoka O. Dž.

(stranica 380 spisa) i tužitelja (stranica 381-384 spisa), zapisnik Općinskog suda u Metkoviću Pom-13/2020 od 30.9.2021. o zamolbenom saslušanju svjedoka M. S. (stranice 399-401 spisa) i zapisnik Općinskog suda u Splitu Pom-183/20 od 3.2.2021. o zamolbenom saslušanju svjedoka S. Č. (stranica 404-405

spisa).

4. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka M. H. koji nema prijavljeno, niti prebivalište, niti boravište i nije bilo moguće utvrditi gdje točno boravi, pa je izvođenje ovog dokaza nemoguće. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje očevida u Zatvoru u Splitu i Zatvoru u Puli-Pola, jer su ovi zatvori dostavili detaljne podatke o uvjetima smještaja tužitelja u tim zatvorskim ustanovama, pa očevide sud ocjenjuje nepotrebnim. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja da se na okolnost nehumanog smještaja tužitelja u Zatvoru u Splitu saslušaju svjedoci Z. G., I. D. i I. K. (koji su više puta pozivani, ali se nisu odazvali pozivu suda), jer su te okolnosti utvrđene drugim provedenim dokazima. Odbijen je dokazni prijedlog tuženice da se sasluša bivša upraviteljica Centra za dijagnostiku u Zagrebu Lj. P., jer sud njezino saslušanja ocjenjuje nepotrebnim (detaljnije obrazloženo u toč. 55), kao i dokazne prijedloge da se saslušaju dr. M. P. i dr. P. G. na okolnost pružanja zdravstvene skrbi tužitelju, jer su te okolnosti utvrđene uvidom u Zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju (detaljnije obrazloženo u toč. 40). Svi ovi dokazi, prema ocjeni suda nisu potrebni za utvrđivanje činjeničnog stanja budući je na temelju ostalih provedenih dokaza sud mogao utvrditi relevantne činjenice koje su dovoljne za donošenje sudske odluke.

5. Tuženica je nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 13. rujna 2021. predložila novi dokaz i to da se sasluša svjedok V. N. u odnosu na uvjete u Zatvoru u Splitu, a to iz razloga što svjedok O. Dž. nije mogao dati relevantan iskaz budući se nalazi u mirovini. Sukladno članku 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13. - dalje: ZPP) sud nije uzeo u obzir ove dokaze tuženice, jer su isti predani nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne postoje okolnosti koje bi upućivale da ih tuženica,bez svoje krivnje, nije mogla iznijeti ranije. Naime, tuženici nije mogla biti nepoznata činjenica da se svjedok O. Dž. nalazi u mirovini, kao i činjenica da ovaj svjedok nije uopće radio u Zatvoru u Splitu u razdoblju u kojem je tužitelj izdržavao kaznu zatvora. Naime, tuženica raspolaže svim potrebnim evidencijama te je trebala već u odgovoru na tužbu predložiti svjedoka koji ima saznanja o relevantnim činjenicama budući je mogla provjeriti tko je radio u Zatvoru u vrijeme kada je kaznu izdržavao tužitelj. Okolnost što je predložila neprikladnog svjedoka isključivo je njezina krivnja, a u takvom slučaju dolazi do primjene članka 299. stavak 2. ZPP-a prema kojem sud ne uzima u obzir dokaz kojeg je stranka mogla predložiti, a nije to učinila zbog svoje krivnje.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 60.000,00 kuna nastalu time što nije udovoljeno standardu smještaja zatvorenika u Zatvoru u Splitu, Centru za dijagnostiku u Zagrebu i Zatvoru u Puli-Pola zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti.

8. Članak 186.a ZPP-a propisuje da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, te da zahtjev mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba (stavak 1.). Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od 3 mjeseca od dana njegovog podnošenja (stavak 6.). Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora i presliku potvrde o preporučenoj pošiljci (stranica 9-12 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu 19. ožujka 2013. radi pravične novčane naknade zbog povrede prava na čovječno postupanje i dostojanstvo za vrijeme provedeno u Zatvoru u Splitu, Zatvoru u Zagrebu (Centru za dijagnostiku u Zagrebu) i Zatvoru u Puli-Pola. Na ovaj zahtjev Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je odgovorilo dopisom od 20. lipnja 2013. (stranica 8 spisa) na način da podneseni zahtjev ocjenjuje neosnovanim. Dakle, tužitelj je prije podnošenja tužbe postupio u skladu s člankom 186.a ZPP-a čime je ispunjena procesnu pretpostavku za vođenje ovog sudskog postupka.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare glede razdoblja boravka tužitelja u zatvoru koje prethodi datumu 19. ožujka 2010. (odnosno razdoblje do unazad tri godine od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 19. ožujka 2013.) ističe se da je člankom 230. stavak 1. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je člankom 186.a stavak 3. ZPP-a propisano da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje. Iako u objavljenoj sudskoj praksi nije zauzeto pravno stajalište glede početka tijeka zastare potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svezi uvjeta u kojima zatvorenici borave tijekom odsluženja zatvorske kazne, prema ocjeni ovog suda, navedeno pitanje valjalo bi razmatrati imajući u vidu stajalište izraženo u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1696/05 od 25. travnja 2006. prema kojoj je zauzeto stajalište da zastara zahtjeva za naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode počinje teći od dana kada je neosnovano uhićena osoba puštena iz pritvora. Iz navedenog slijedi da zastara potraživanja štete u odnosu na smještaj u pojedinom zatvoru počinje teći od dana kada je zatvorenik pušten iz konkretne zatvorske ustanove.

10. Tužitelj se u Zatvoru u Splitu nalazio od 22. veljače 2010. do 20. prosinca 2011., a nakon toga u Centru za dijagnostiku u Zagrebu. Najkasnije je 20. prosinca 2011. mogao saznati za postojanje predmetne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstven život u zatvoru (u smislu saznanja o opsegu iste štete) i osobi koja je uzrokovala tu štetu (vlasnik ustanove - Republika Hrvatska), slijedom čega proizlazi da nije protekao zastarni rok za isticanje zahtjeva za naknadu neimovinske štete, jer je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 19. ožujka 2013., a tužba je podnesena 18. lipnja 2014.

11. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinsku štete sporno je li tužitelju za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u Zatvoru u Splitu, Centru za dijagnostiku u Zagrebu i Zatvoru u Puli-Pola zbog nehumanih i neodgovarajućih uvjeta boravka povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet i prava na dostojanstvo.

12. Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sud je pošao od toga da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u članku 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a članku 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u članku 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Člankom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda propisano je da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

14. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (dalje: ESLJP) u više je navrata zauzeo stav da su u članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) zapisane najvažnije temeljne vrijednosti demokratskog društva, odnosno zabrana mučenja ili nečovječnog i ponižavajućeg postupanja bez obzira na okolnosti i na ponašanje žrtve. Da bi zlostavljanje ulazilo u domašaj članka 3. mora doseći minimalni stupanj težine. Iako je svrha takvog postupanja čimbenik o kojemu treba voditi računa, osobito je li mu namjera bila poniziti ili omalovažiti žrtvu, nepostojanje takve svrhe ne dovodi neizbježno do utvrđenja da nije bilo povrede članka 3. Konvencije. Dakle, država se treba pobrinuti da se osoba liši slobode u uvjetima koji su spojivi s njezinim ljudskim dostojanstvom, da je način i metoda izvršenja mjere ne izlažu nelagodi ili trpljenju one jačine koja bi prelazila neizbježnu razinu trpljenja svojstvenu lišenju slobode, te da, s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani.

15. Dostojanstvo se štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., i 98/19. - dalje: ZIKZ), kojim je u članku 14. stavak 1. točka 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

16. Člankom 74. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

17. Člankom 76. ZIKZ-a propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

18. Člankom 78. stavak 1. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.

19. Člankom 103. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

20. Nadalje, člankom 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", broj 92/02. - dalje: Pravilnika) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora. Jednako tako stavkom 2. propisano je da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a stavkom 4. da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika. Članak 4. Pravilnika propisuje da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljna, posteljina i ormar za osobne stvari, a postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar. Člankom 5. Pravilnika propisano je da prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja celzijusa danju i 15 noću. Prostorije za dnevni boravak opremaju se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (članak 6.). Člankom 7. Pravilnika zatvorenicima se osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog Pravilnika i njegov sastavni dio.

21. Iz Standarda CPT-a odnosno preporuka proizlazi, između ostalog, da je potrebno stvoriti pozitivno terapijsko okruženje (pružanje dovoljno životnog prostora po pacijentu, odgovarajuće osvjetljenje, grijanje i prozračivanje, održavanje ustanove u zadovoljavajućem stanju i ispunjenje zahtjeva bolničke higijene), posvetiti pažnju uređenju prostora, kako soba za pacijente tako i dijelova za rekreaciju, time da je vrlo poželjno osigurati stolove uz krevet kao i ormare, pacijentima dozvoliti da zadrže određene osobne stvari (fotografije, knjige, itd.) i omogućiti im oblačenje po osobnom ukusu (što bi trebalo predstavljati dio terapijskog procesa), time da nužnički prostor mora omogućiti pacijentima izvjesnu privatnost.

22. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je boravio u sobama koje su prenapučene i neadekvatne u pogledu veličine ističe se da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora ESLJP iznio u predmetu M. protiv Hrvatske [Vv] (br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016.) i mogu se sažeti na način da je:

1) potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika.

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja kao posljedicu ima čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije.

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi - veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. 5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ispituju se ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru.

U odnosu na uvjete u Zatvoru u Splitu

23. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio smješten u sobama nedovoljne površine, da sobe imaju samo jedan prozor nedovoljne veličine i s željeznim stupićima koji sprečavaju dotok zraka i svjetlosti u sobu, da su sobe pune insekata, da se u sobama nalazi WC koji nema prozora i ventilacije, da je umjetno svjetlo neonsko, da je kao nepušač bio primoran dijeliti sobu s pušačima, da je po ljeti prevruće, a po zimi prehladno, da je loše održavanje osobne higijene i čistoće, jer pravo na tri puta tjednog tuširanja po 10 min nije dovoljno, da ne dobiva higijenske potrepštine, da je prehrana vrlo loša, kruh je limitiran, da je prekratko 20 min da se pojede obrok, da je zatvor obložen azbestnim pločama na kojima se nalaze radioaktivni gromobrani, da je zdravstvena zaštita loša te da mu je hitan kirurški zahvat odgođen zbog nemogućnosti održavanja higijenskih uvjeta.

24. Iz podataka koje je dostavio Zatvor u Splitu, a kojim podacima stranke nisu prigovarale, proizlazi da je tužitelj u toj ustanovi bio na izdržavanju kazne zatvora ukupno 760 dana i to:

- od 22. veljače 2010. do 20. prosinca 2011. kada je upućen u Centar za dijagnostiku u Zagrebu (667 dana),

- od 17. prosinca 2012. do podnošenja odštetnog zahtjeva 19. ožujka 2013. (93 dana).

25. Zatvor u Splitu je u dopisu i prilozima (stranica 82-136 spisa) dostavio podatke o smještaju tužitelja te se navodi da je smještaj tužitelja bio primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, da nisu točni navodi da u sobama nije bilo dovoljno svjetla i zraka, da nije točno da u sobama ima žohara, da nisu točni navodi da zimi sobe nisu grijane, a da je ljeti vruće, da nije točno da tužitelj ne dobiva sredstva za osobnu higijenu i čišćenje sobe, da nije točno da je kruh limitiran, a hrana loša te da je netočno da je zdravstvena zaštita vrlo loša.

26. Uvidom u podatke iz Osobnika utvrđeno ja da je tužitelj 15. veljače 2013. podnio zahtjev za zaštitu u kojem navodi da mu se ograničavaju prava na smještaj sukladno zdravstvenim, higijenskim i prostornim uvjetima (stranica 132 spisa). Ovaj zahtjev je kao neosnovan odbijen rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj I KI-78/13 od 1. ožujka 2013. (stranica 128 spisa). Također se tužitelj u više navrata prituživao upravitelju Zatvora u Splitu na nezadovoljavajuće uvjete izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu (stranica 133-137 spisa)

27. Svjedok O Dž. iskazao je da je bio upravitelj Zatvora u Splitu od 1. srpnja 2013., pa do početka 2018. te da tijekom 2010. i 2011. nije uopće radio u Zatvoru u Splitu.

28. Svjedok M. S. je iskazao da je u sobi bilo smješteno 8 zatvorenika na kvadraturi od 24 m2 što je bilo pretrpano, bio je samo jedan stol za kojim su se izmjenjivali tijekom objeda Bilo je više manjih prozora na kojima su bile rešetke postavljen horizontalno i kroz koje prodiralo vrlo malo svjetla. WC „čučavac“ je bio u sobi omeđen zidovima visine 1 m, te su bili prisiljeni stavljati posteljinu kako bi imali neki paravan da bi imali svoju intimu. Ventilacije je postojala, ali se nije održavala tako da je bila van funkcije. Iako je soba bila opremljena podnim grijanjem ono je bilo izvan funkcije te su se tijekom zime smrzavali, a tijekom ljeta je bilo toliko vruće da se nije moglo ostati u prostoriji. Na plafonu sobe su bile neonske svjetiljke koje nisu radile. U sobi je bilo pušača i nepušača. Posteljina se zimi mijenjala svaka dva tjedna, a ljeti jednom tjedno, ali ni to nije bilo dovoljno da se izbjegnu razne bolesti radi nehigijenskih uvjeta. Higijenske potrepštine su dobivali u malim i nedostatnim količinama te su ih bili prisiljeni kupovati u zatvorskoj kantini po višestruko većoj cijeni. Što se tiče osobne higijene imali su dovoljno vremena za održavanje, a što se tiče tuširanja imali su jedno tuširanje tjedno dok bi se za ostale navrate snalazili na razne načine prvenstveno moljakajući za uslugu dežurnog policajca ili na osnovu potvrde doktorice o gljivičnim oboljenjima. Prehrana je iz svog njegovog iskustva u Zatvoru u Splitu najbolja u Hrvatskoj, jedini nedostatak je bila propisana doza od dvije šnite kruha po obroku i nedovoljno vremena potrebnog za konzumaciju obroka od nekakvih 15-ak min. Vanjski zidovi samog zatvora su bili obloženi azbestnim pločama koje su radi dotrajalosti bile popucale i koje su bile opasanost za zdravlje. Svaki dan su imali šetnju od 2 sata, ali bi ponekad ta šetnja radi sigurnosnih razloga bila smanjena za 15-ak min. Imao je pristup teretani, košarkaškom košu, igralištu za mali nogomet i pristup stolnom tenisu ali ovu vrstu rekreacije u većini slučajeva nije mogao koristiti iz razloga što nije imao novaca za kupiti sportske rekvizite ili nisu dobili dopuštenje od zatvorskih djelatnika da iste nabave. U sobi je bio žohara, poljskih miševa i ostalih insekata. U odnosu na zdravstvenu zaštitu nije imao zamjerke na doktoricu, ali nisu mogli na vrijeme doći do raznih specijalista iz razloga što sama procedura odobravanja i odlaska specijalisti u vidu zubara, psihologa, dermatologa traje predugo. Navodi svoj primjer da kroz 10 mjeseci boravka u splitskom zatvoru nije došao na red za pregled kod zubara.

29. Svjedok S. Č. je iskazao da je bio s tužiteljem povremeno u istoj sobi, sveukupno nekoliko mjeseci. Soba je bila veličine oko 20 m2 te je u prosjeku bilo 8 zatvorenika. U sobi je bio WC koji je bio odvojen zidom visine 1 m i „kaubojskim vratima“ koja su bila 20-tak cm iznad poda tako da čovjek koji se nalazi na katu kreveta sve vidi. Mogli su se tuširati dva do tri puta tjedno. Misli da je grijanje bilo dobro, ali je po ljeti bilo zagušljivo. Pravo na šetnju je bilo individualno i on nije mogao ostvariti pravo da 2 sata dnevno bude na zraku, zna da to dosta zatvorenika nije moglo ostvariti, ali konkretno za tužitelja ne zna. Nisu imali pravo na rad, niti pravo na kretanje izvan sobe.

30. Tužitelj je u odnosu na izdržavanje kazne zatvora u Zatvoru u Splitu iskazao da je bio smješten u prostorije s više zatvorenika nego što je to dopušteno. O čišćenju su se brinuli zatvorenici i bilo je relativno čisto, posteljina se mijenjala svakih 15 dana, ali su madraci bili užasni, boravio je u sobi s pušačima iako je nepušač. Postoje prozori, ali se svi ne mogu otvoriti, na njima su rešetke i mreže koje sprečavaju dotok svijetla i zraka. Najveći problem ovog zatvora su salonitne ploče te izolacija od kamene i staklene vune, pa ljeti bude temperatura 50 stupnjeva i vide se čestice koje lebde u zraku. Također je problem i radioaktivni gromobran. Sanitarni uređaji su neuredni, bili su tzv. čučavci, a kasnije 2020. su uvedene školjke bez daske i vodokotlići bez poklopca gdje izlaze žohari. Sanitarni čvor se nalazi u sobi i odvojen je zidom visine oko 1,50 m te je tek 2019. podignut zid do plafona i postavljena tzv. harmonika vrata. Pitka voda je dostupna, pranje je omogućeno dva puta tjedno, tuševi se nalaze izvan sobe i tople vode ima, ako ima sreće. Postoji podno grijanje, ali neke sobe se ne griju jer su cijevi djelomično zaštopane. Ljeti je jako vruće. Kvaliteta hrane je "kako tako" i da nema zatvorske kantine bio bi gladan. Zdravstvena zaštita je primjerena i relativno se brzo organizira vanjski pregled. 31. Zatvor u Splitu u dopisu navodi da je smještaj zatvorenika organiziran sukladno Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora i sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora. Prostorije u kojima je boravio tužitelj nikad nisu dostizale temperature kako to navodi tužitelj, a zimi je podno grijanje u funkciji. Tijekom ljetnih mjeseci prostorije se prozračuju nekoliko puta dnevno, zatvorenicima je omogućeno korištenje ventilatora, WC ima ventilaciju. Zatvorenici dobivaju sredstva za čišćenje sanitarnog čvora, pribor za čišćenje te sami održavaju čistoću. Na prozorima postoje vertikalni stupići postavljeni svakih 15 cm i služe za sprječavanje bijega zatvorenika, a ne za sprječavanje dotoka zraka i svjetla. Sve sobe imaju uredno danje i umjetno svjetlo (neonke). Kada organizacijske mogućnosti to dopuštaju radi se premještaj zatvorenika pušača iz sobe u kojoj su nepušači. Netočne su tvrdnje tužitelja da su sobe pune žohara, jer se četiri puta godišnje vrši dezinsekcija i po potrebi deratizacija. Zatvorenici u sobi mogu održavati osobnu higijenu, tuširanje im je omogućeno najmanje 3 puta tjedno, a ljeti i češće u posebno osiguranim prostorima s tuševima s toplom vodom. Zatvorenici mjesečno dobivaju higijenske potrepštine i u slučaju nedostatka zatvorenik se može obratiti upravi zatvora sa zahtjevom da mu se daju dodatne higijenske potrepštine. Prehrana je osigurana sukladno Pravilniku o standardima smještaja i prehrane zatvorenika u tri obroka od najmanje 3000 kalorija te se sastav i hranidbena vrijednosti svakodnevno nadzire. Kruh nije limitiran, zatvorenik dobiva kruha koliko je potrebno za svaki obrok, a primijećeno je da su nakon obroka ostale velike količine kruha. Nije točno da je limitirano vrijeme konzumacije obroka, već je određen primjereni rok od 30 minuta u kojem se može konzumirati obrok. Netočni su navodi da je zdravstvena zaštita u zatvoru loša, naprotiv postoje podaci o zdravstvenoj zaštiti koja je tužitelju pružena.

32. Zatvor u Splitu dostavio je podatke o smještaju tužitelja dopisom od 16. lipnja 2015. (stranica 79-84 spisa) iz kojih je utvrđeno da je tužitelj od 22. veljače 2010. do 21. travnja 2011. bio smješten u sobi br. 39 na II. odjelu koja je površine 27,72 m2 i volumena 66,14 m3, da se broj zatvorenika mijenjao tako da je :

- od 22.02.2010. do 26.03.2010. (33 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 27.03.2010. do 12.04.2010. (17 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 13.04.2010. do 20.04.2010. (8 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 21.04.2010. do 24.04.2010. (4 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 25.04.2010. do 15.05.2010. (21 dan) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 16.05.2010. do 01.06.2010. (12 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 02.06.2010. do 06.06.2010. (5 dana) bilo 6 zatvorenika, tj. 4,62 m2 i 11,02 m3 po zatvoreniku,

- od 07.06.2010. do 08.06.2010 (2 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 09.06.2010. do 16.06.2010. (8 dana) bilo 6 zatvorenika, tj. 4,62 m2 i 11,02 m3 po zatvoreniku,

- od 17.06.2010. do 19.06.2010. (3 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 20.06.2010. do 24.06.2010. (5 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 25.06.2010. do 28.06.2010. (4 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 29.06.2010. do 30.06.2010. (2 dana) bilo 6 zatvorenika, tj. 4,62 m2 i 11,02 m3 po zatvoreniku,

- od 01.07.2010. do 16.07.2010. (17 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 17.07.2010. do 20.08.2010. (30 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 21.08.2010. do 14.11.2010. (86 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 15.11.2010. do 17.11.2010. (3 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 18.11.2010. do 25.11.2010. (8 dana) bilo 6 zatvorenika, tj. 4,62 m2 i 11,02 m3 po zatvoreniku,

- od 26.11.2010. do 28.11.2010. (3 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 29.11.2010. do 13.12.2010. (15 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 14.12.2010. do 16.12.2010. (3 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 17.12.2010. do 04.01.2011. (19 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 05.01.2011. do 20.01.2011. (16 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 21.01.2011. do 26.01.2011. (6 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 27.01.2011. do 30.01.2011. (4 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 31.01.2011. do 09.03.2011. (38 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 10.03.2011. do 14.03.2011. (5 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 15.03.2011. do 21.03.2011. (7 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 22.03.2011. do 01.04.2011. (11 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 02.04.2011. do 10.04.2011. (9 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku,

- od 11.04.2011. do 15.04.2011. (5 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 16.04.2011. do 18.04.2011. (3 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45m3 po zatvoreniku,

- od 19.04.2011. do 22.04.2011. (4 dana) bilo 9 zatvorenika, tj. 3,08 m2 i 7,35 m3 po zatvoreniku.

33. U razdoblju od 23. travnja 2011. do 21. rujna 2011. tužitelj je bio smješten u sobi br. 42 na II. odjelu koja je površine 14,52 m2 i volumena 32,48 m3, da se broj zatvorenika mijenjao tako da je:

- od 23.04.2011. do 13.06.2011. (52 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 3,63 m2 i 8,12 m3 po zatvoreniku,

- od 14.06.2011. do 25.06.2011. (12 dana) bilo 3 zatvorenika, tj. 4,84 m2 i 10,83 m3 po zatvoreniku,

- od 26.06.2011. do 28.08.2011. (64 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 3,63 m2 i 8,12 m3 po zatvoreniku,

- od 29.08.2011. do 05.09.2011. (8 dana) bilo 3 zatvorenika, tj. 4,84 m2 i 10,83 m3 po zatvoreniku,

- od 18.09.2011. do 21.09.2011. (4 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 3,63 m2 i 8,12 m3 po zatvoreniku.

34. U razdoblju od 22. rujna 2011. do 20. prosinca 2011. tužitelj je bio smješten u sobi br. 38 na II. odjelu koja je površine 14,52 m2 i volumena 32,48 m3, da se broj zatvorenika mijenjao tako da je:

- od 22.09.2011. do 06.10.2011. (15 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 3,63 m2 i 8,12 m3 po zatvoreniku,

- od 07.10.2011. do 01.11.2011. (16 dana) bilo 3 zatvorenika, tj. 4,84 m2 i 10,83 m3 po zatvoreniku,

- od 02.11.2011. do 20.12.2011. (49 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 3,63 m2 i 8,12 m3 po zatvoreniku.

35. U razdoblju od 17. prosinca 2012. do 19. ožujka 2013. tužitelj je bio smješten u sobi br. 6 na I. odjelu koja je površine 27,72 m2 i volumena 66,14 m3, da se broj zatvorenika mijenjao tako da je:

- od 17.12.2012. do 18.12.2012. (2 dana) bilo 3 zatvorenika, tj. 9,24 m2 i 22,05 m3 po zatvoreniku,

- od 19.12.2012. do 27.12.2012. (9 dana) bilo 4 zatvorenika, tj. 6,93 m2 i 16,54 m3 po zatvoreniku,

- od 28.12.2012. do 05.02.2013. (40 dana) bilo 5 zatvorenika, tj. 5,54 m2 i 13,23 m3 po zatvoreniku,

- od 06.02.2013. do 19.02.2013. (14 dana) bilo 6 zatvorenika, tj. 4,62 m2 i 11,02 m3 po zatvoreniku,

- od 20.02.2013. do 01.03.2013. (10 dana) bilo 8 zatvorenika, tj. 3,47 m2 i 8,27 m3 po zatvoreniku,

- od 02.03.2013. do 19.03.2013. (18 dana) bilo 7 zatvorenika, tj. 3,96 m2 i 9,45 m3 po zatvoreniku,

36. Iz navedenih podataka utvrđeno je da je tužitelj 636 dana bio smješten u sobi u kojoj je imao više od 3 m2, a manje od 4 m2, te 124 dana kada je na raspolaganju imao više od 4 m2.

37. Prema mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu M. protiv Hrvatske u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi - veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ispituju se ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru.

38. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, sud iste prihvaća u cijelosti, jer su međusobno suglasni, logični i uvjerljivi. Dijelove iskaza koje se odnose na nedostatak prostora i prenapučenost soba potvrđuju podaci koje je dostavio Zatvor u Splitu. Također sud prihvaća tvrdnje tužitelja da su povrijeđena njegova prava na smještaj i to iz razloga što je sanitarni čvor djelomično odvojen od ostatka sobe pregradnim zidom koji ne ide do stropa i nema vrata koja se mogu zatvoriti, a o tome su suglasno iskazivali svjedoci S. Č. i M. S. Činjenica da WC nije

odvojen, prema ocjeni suda, predstavlja kršenje prava tužitelja na dostojanstvo, jer mu nije osigurana intima, već je izložen pogledima ostalih zatvorenika te na ovaj način nije moguće osigurati provjetravanje tog prostora, bez da mirisi ulaze u prostor sobe koja je namijenjena za boravak i spavanje zatvorenika.

39. U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Splitu nije omogućena adekvatna medicinska skrb ističe sa tijekom postupka nisu izvedeni dokazi na temelju kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi istinitost takvih prigovora tužitelja, jer takve tvrdnje ne proizlaze niti iz iskaza samog tužitelja. Uvidom u Zdravstveni karton tužitelja (stranica 146-156 spisa) i medicinsku dokumentaciju (stranica 157-167 i 173-258 spisa) razvidno je da je tužitelj tražio zdravstvenu skrb za vrijeme boravka u sve tri zatvorske ustanove i da mu je ta zdravstvena skrb pružena, pa je tako bio i na bolničkom liječenju i pregledima izvan zatvora i to tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Puli-Pola i Zatvora u Splitu. Tužitelj je u iskazu naveo da je zdravstvena zaštita bila u redu i da je relativno brzo dobio mogućnost vanjskog pregleda, a što je suprotno njegovim navodima iz tužbe da mu nije omogućena medicinska skrb. Pri tome se posebno ističe da je tužitelju omogućeno obavljanje operativnog zahvata u bolnici te mu je u tom razdoblju, odnosno od 19. lipnja 2012. do 3. rujna 2012. odobren prekid kazne sve kako bi mu se omogućila potrebna medicinska skrb što znači da je ostvarivao pravo na liječenje i redovitu brigu o tjelesnom i zdravstvenom stanju u smislu članka 103. ZIKZ-a.

40. Budući je sud zaključio da je tužitelju osigurano liječenje i redovita briga o tjelesnom i zdravstvenom stanju, odbijeni su kao nepotrebni dokazni prijedlozi tuženice da se u pogledu ovih okolnosti saslušaju svjedoci dr. M. P.

(liječnica u Zatvoru u Splitu) i dr. P. G. (liječnik u Zatvoru u Puli-Pola).

41. Sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da u sobama nema dovoljno dnevnog svjetla i da mu je zbog toga pogoršan vid, jer te okolnosti sud sa dovoljnim stupnjem sigurnosti nije mogao utvrditi budući je logično da su na prozorima postavljeni željezni stupići radi sprječavanja bijega zatvorenika, ali nije jasno na koji način bio oni sprječavali protok zraka i svijetlosti. Također sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da nema dovoljno umjetnog svijetla, jer sam tužitelj u iskazu potvrđuje da postoji umjetno svijetlo (neonke), a što onda upućuje na zaključak da su sobe dovoljno osvijetljene. U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu je zbog svega navedenog pogoršan vid i da je dobio mrenu ističe se da na te okolnosti tužitelj nije predložio dokaze, pa ove činjenice sud nije mogao utvrditi.

42. Sud prihvaća tvrdnje tužitelja da je u sobama bilo žohara i insekata, jer je o toj okolnosti iskazivao svjedok M. S.. Da postoji problem žohara indirektno proizlazi iz navoda Zatvora u Splitu kada se navodi da se 4 puta godišnje vrši dezinsekcija i po potrebi deratizacija što upućuje na zaključak o istinitosti tvrdnji tužitelja. Također prihvaća tvrdnje da se na Zatvoru nalaze azbestne ploče i gromobrani, jer to Zatvor nije osporio, ali nije utvrđeno na koji način to utječe na zdravlja tužitelja, niti je to tužitelj konkretizirao, niti je u pogledu ovih svojih tvrdnji predložio dokaze.

43. Sud prihvaća tvrdnje tužitelja da je nepušač i da je bio smješten u sobi s pušačima, jer je o toj okolnosti iskazivao i svjedok M. S., te je Zatvor u

dopisu naveo da postoji takav problem, ali da se to rješava kada to dopušteju organizacijske i smještajne mogućnosti.

44. Sud ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je loše održavanje osobne higijene i čistoće iz razloga što je to obveza samih zatvorenika, a eventualnu nedovoljnu količinu higijenskih potrepština tužitelj je mogao nadomjestiti kupnjom istih u kantini. Osim toga, radi se o subjektivnoj i individualnoj ocjeni potrebne količine higijenskih potrepština i broja tjednog tuširanja, a nije utvrđeno da bi oni bili manji od standarda propisanih člankom 76. ZIKZ-a.

45. Sud ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je prehrana bila vrlo loša, kruh limitiran i da je određeno prekratko vrijeme za konzumaciju obroka. Ovo iz razloga što je uvidom u Izvješća o analizi kvalitete i energetske vrijednosti obroka (stranica 140-145 spisa) utvrđeno da obroci kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde. Osim toga, svjedok M. S. je iskazao da je prehrana u

Zatvoru u Splitu najbolja od svih zatvorskih ustanova. Prema tome, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja o limitiranju kruha, jer je zatvor dužan pridržavati se propisanih standarda, a sasvim je druga stvar što ti standardi, moguće, ne odgovaraju navikama tužitelja o količini kruha po obroku, kao i duljini konzumacije. Stoga sud zaključuje da je prehrana organizirana u skladu s člankom 78. stavak 1. ZIKZ-a.

46. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra utvrđenim da je uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Splitu u sobama manje površine i kubikaže od propisanih standarda te zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi, a nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije, kao i problema sa žoharima i insektima u sobama, došlo do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja je kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 760 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima, dok nije utvrđeno da postoje drugi neodgovarajući uvjeti smještaja.

U odnosu na uvjete u Centru za dijagnostiku u Zagrebu

47. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio smješten prvo u prostoriji od oko 8 m2 u kojoj je bilo troje zatvorenika, a nakon toga u prostoriji površine oko 20 m2 u kojoj je bilo 8 zatvorenika, a što ne odgovara standardima propisanim člankom 74. ZIKZ-a.

48. Iz podataka koje je dostavio Centar za dijagnostiku u Zagrebu, a kojim podacima stranke nisu prigovarale, proizlazi da je tužitelj u tom Centru boravio od 20. prosinca 2011. do 18. siječnja 2012. (29 dana). Tužitelj je bio smješten u sobi br. 89 na V. zatvorskom odjelu s još pet do sedam zatvorenika, da soba ima površinu od 21,10m2, od čega je sanitarni dio 1,57 m2, da soba ima volumen od 49,80 m3, četiri prozora a visine 86 cm i širine 67 cm, te da je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, ima četiri prozora ukupne površine 3,20 m2 koji se mogu otvoriti te se u sobi nalazi stol s dvije klupe i po potrebi odgovarajući broj stolaca. Nema klimatizacije, a temperatura zraka se zimi zagrijava centralnim grijanjem. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sati, kupanje je omogućeno 2 puta tjedno, u sobama je dostupna hladna i topla voda, zatvorenicima je osiguran toaletni pribor, sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće. Iz Knjige nadzora prehrane proizlazi da zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno koji se konzumiraju u zatvoreničkim sobama, dok iz Evidencije o obavljenom nadzoru hrane za zatvorenike proizlazi točan jelovnik pojedinih obroka (stranica 267 spisa).

49. Dakle, u danima kada je u sobi bilo smješteno 5 zatvorenika tužitelj je na raspolaganju imao 3,91 m2 prostora, u dane kada je u sobi bilo smješteno 6 zatvorenika tužitelj je imao na raspolaganju 3,26 m2 prostora, a u dane kada je u sobi bilo smješteno 7 zatvorenika tužitelj je imao na raspolaganju 2,79 m2.

50. Iz zapisnika o očevidu obavljenog u Zatvoru u Zagrebu (Centar za dijagnostiku u Zagrebu koristi kapacitete Zatvora u Zagrebu za smještaj zatvorenika) dana 28. studenoga 2013. u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-793/13 (stranica 288-289 spisa), za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 77, da je soba površine 18 m2 u kojoj je smješteno 8 zatvorenika. Iz navedenog zapisnika nadalje je utvrđeno da se u sobi nalazi WC s umivaonikom odvojen od ostatka prostorije zidom visine od oko 185 cm te se zatvara leptir vratima. Dostupna je topla i hladna voda. Također je pregledan prostor namijenjen za tuširanje i utvrđeno je da se u istome nalazi jedna odvojena tuš kabina, dok se ostalih 6 tuševa nalazi u zajedničkoj prostoriji te svi tuševi imaju toplu i hladnu vodu. Rublje se pere u praonici, skuplja se jedanput tjedno, a sitni veš (čarape, gaće i sl.) dopušteno je zatvorenicima prati u umivaonicima u sobama. Sve ostale sobe su uređene na isti način i nema razlike u uvjetima za zatvorenike.

51. Iz zapisnika o očevidu obavljenog u Zatvoru u Zagrebu dana 13. rujna 2013. u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-3920/12 (stranica 285-287 spisa), za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 98, da se u sobi nalaze 4 kreveta na kat, tj. 8 ležajeva, zatim da se nalazi WC s umivaonikom, ogledalom i tzv. čučavcem koji je odvojen zidom visine od oko 180 cm. U sobi se nalazi drveni stol s dvije klupe za sjedenje, tri ormara koji su položeni uspravno, dva ormara koja su položena vodoravno i na njima se nalazi TV, prozori gotovo po cijeloj južnoj strani sobe, jedan radijator s 12 članaka i dvije neonske svjetiljke. Također je pregledan prostor namijenjen za tuširanje i utvrđeno je da se u istome nalazi šest predviđenih mjesta za tuširanje, ali postoje samo dva tuša, dok za ostala četiri mjesta postoji protok vode i moguće je pranje zatvorenika.

52. Iz iskaza svjedoka I. L., višeg savjetnika u Centru za dijagnostiku,

proizlazi da se tužitelja ne sjeća, ali iz dokumentacije proizlazi da je bio u timu koji je prikupljao podatke o tužitelju i sastavljao prijedlog za izdržavanje kazne zatvora. Potvrdio je da su zatvorenici smješteni u prostorijama veličine oko 21,10 m2, odnosno volumena 49,80 m3 i da je u tim prostorijama smješteno 5-7 zatvorenika, mogu imati svoje ventilatore, svjetlo je neonsko. Unutar sobe nalazi se sanitarni čvor koji je odvojen zidom visine 1,80 m i na kojem se nalaze tzv. leptir vrata. Topla i hladna voda dostupna je 24 sata, zatvorenici su sami obvezni održavati higijenu i za to dobivaju higijenski pribor. Tuširanje se odvija u posebnoj prostoriji koja se sastoji od 3 dijela, u jednom dijelu se zatvorenici presvlače, u drugom dijelu se tuširaju i postoji treći dio s posebnim tušem koji je odvojen. Tuširanje se obavlja dva puta tjedno, a po uputi liječnika i češće te nije vremenski ograničeno. Nadzor higijene obavlja medicinska sestra ili tehničar, pravosudni policajci te on kao viši savjetnik u Odboru Centra za dijagnostiku. U svakoj sobi nalazi se tv prijemnik. Zatvorenicima je omogućeno dva sata šetnje, odnosno boravka na otvorenom prostoru. U slobodno vrijeme na raspolaganju su društvene igre, mogu prisustvovati priredbama i predstavama, omogućen je razgovor s dušobrižnikom rimokatoličke vjeroispovijedi, održava se sveta misa, a pripadnik druge vjeroispovijedi se poziva na zahtjev zatvorenika. Osigurana su 3 obroka dnevno kalorijske vrijednosti po obroku od 3000 do 3500 kalorija. Jelovnik se radi na tjednoj bazi, određuje ga liječnik, kuhar i dva predstavnika zatvorenika, te se kuša od strane ovlaštenih službenih osoba koji svoja zapažanja unose u Knjigu zapažanja. Osim toga, zatvorenicima je omogućeno kupovanje hrane i ostalih potrepština u kantini. Zatvorenici imaju pravo na posjete dva puta mjesečno članova obitelji, a ako se radi o maloljetnom djetetu onda je jednom tjedno po sat vremena sa svakim. Tužitelj nije pisao nikakve pritužbe Centru za dijagnostiku, niti se prituživao sucu izvršenja.

53. Svjedok Damir Vuković je iskazao da ne poznaje tužitelja, a što se tiče uvjeta smještaja u ovom zatvoru navodi da na njih nema primjedbe. Imao je pravo izlaska na svježi zrak svaki dan po 2 sata, imao je TV u sobi, dva puta tjedno posjete. Sanitarni čvor je bio zadovoljavajući, odvojen od sobe u kojoj je boravio. Tuširanje je bilo dopušteno dva puta tjedno. Sobu su održavali zatvorenici, a sredstva za čišćenje su dobivali te je soba bila prozračna. Ponekad je u sobi bilo više, a ponekad manje zatvorenika. U sobi se nalazio radijator, a ljeti su dobivali ventilatore budući nije bilo klime. Uredno mu je pružena liječnička, stomatološka i psihološka pomoć na njegovu zamolbu (stranica 358-359 spisa).

54. Tužitelj je u odnosu na izdržavanje kazne u Centru za dijagnostiku u Zagrebu navodi da je jedino taj zatvor imao prirodno svjetlo kroz prozore, ima radijatore za grijanje, umjetno svjetlo je slabo od „neonki“, hrana je bila nikakva, da postoji kompletna medicinska oprema, ali da je u sobama preveliki broj zatvorenika. WC je u sobi i to djelomično odvojen zidom.

55. Sud prihvaća iskaze oba svjedoka i tužitelja u pogledu veličine soba, smještaja sanitarnog čvora koji nije u potpunosti odvojen od ostatka sobe, kao i prenapučenosti, jer su u tom dijelu njihovi iskazi suglasni te ih potvrđuju podaci koje je dostavio Centar za dijagnostiku u Zagrebu. Odbijen je dokazni prijedlog tuženice da se na ove okolnosti sasluša svjedokinja Lj. P., bivša upraviteljica Centra za dijagnostiku u Zagrebu, jer se njezino saslušanje ukazuje nepotrebnim budući je sve relevantne činjenice potrebne za donošenje odluke sud utvrdio na temelju provedenih dokaza te se njezinim saslušanjem ne bi utvrdile drugačije činjenice (o veličini sobe, broju zatvorenika i smještaju WC u sobi) od onoga što je sam Centar za dijagnostiku u Zatvoru opisao u svojem dopisu od 1. srpnja 2015., a kojeg je potpisala upravo predložena svjedokinja Ljubica Pilon.

56. Imajući u vidu utvrđenje da je tužitelj sve vrijeme boravio u zatvoreničkim sobama u kojima je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine od 180 cm, a vrata ne dosežu do poda već se radi o tzv. salonskim vratima, tako da je ispod i iznad otvoreni prostor, sud zaključuje da se radi o nehumanim uvjetima života u zatvoru u prostoriji ove površine s tolikim brojem osoba, budući za vrijeme boravka u takvim prostorijama, a posebno prilikom obavljanja nužde nije imao potrebnu intimu. Prema ocjeni ovog suda nije primjereno poštivanju ljudskog dostojanstva te privatnosti osobnog života, osobito prilikom obavljanja fizioloških potreba, okolnost da sanitarni čvor nije u cijelosti odijeljen od spavaonice te je apsolutno neprimjereno da se u takvim uvjetima u takovom prostoru zatvorenicima još poslužuje i hrana.

57. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, ovaj sud je stajališta da u konkretnom slučaju opisani uvjeti smještaja i života tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i to uslijed neodgovarajućeg smještaja zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi, te manjka prostora koji je imao na raspolaganju (manje od 4 m2) predstavljaju povredu prava iz članka 3. Konvencije te da je tužitelju uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu, povrijeđeno pravo na dostojanstven život u okvirima izdržavanja zatvorske kazne. Dakle, utvrđeno je da je došlo do povrede njegovog dostojanstva takve težine koja je kod njega opravdano izazivaju duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora zbog čega ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za 29 dana provedena u takvim neadekvatnim uvjetima.

U odnosu na uvjete u Zatvoru u Puli-Pola

58. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Puli- Pola bio smještan u prekapacitiranim sobama, tj. sobama koje veličinom ne zadovoljavaju smještajni prostor propisan člankom 74. stavak 3. ZIKZ-a, odnosno najmanje 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku.

59. Iz podataka koje je dostavio Zatvor u Puli-Pola, a kojim podacima stranke nisu prigovarale, proizlazi da je tužitelj u toj ustanovi bio ukupno 220 dana i to od 18. siječnja 2012. do 19. lipnja 2012. (152 dana) i od 10. listopada 2012. do 16. prosinca 2012. (68 dana). U razdoblju od 19. lipnja 2012. do 3. rujna 2012. bio je na prekidu kazne zbog operativnog zahvata, a u razdoblju od 4. rujna 2012. do 9. listopada 2012. bio je u bijegu.

60. Svjedok E. R., kojeg je predložila tuženica, je iskazao da nema saznanja o smještaju i tretmanu tužitelja, jer je u Zatvoru u Puli-Pola radio na mjestu upravitelja od 1. siječnja 2013. do kolovoza 2014. (stranica 370-371 spisa).

61. Tužitelj je u odnosu na izdržavanje kazne zatvora u Zatvoru u Puli-Pola iskazao da je u svakom od zatvora bio u sobi s pušačima, a da je on nepušač, da je u sobama bilo previše zatvorenika, da je prehrana bila osrednja, da su sanitarni čvorovi „bože sačuvaj“ i da se nalazi u sobi te nije odvojen, da postoji ambulanta sa svom potrebnom opremom, ali da je osoblje bezobrazno i drsko, tuševi su izvan soba, a tople vode ima, ako imaš sreće, zimi je hladno, a ljeti je „bože sačuvaj“.

62. Iz podataka Zatvora u Puli-Pola da je tužitelj bio smješten:

- od 18. siječnja 2012. do 20. siječnja 2012. (3 dana) u sobi br. 11 na III. odjelu koja je površine 9 m2 od čega je spavaći dio 6,7 m2 i volumena 25 m3 s toaletom koji se nalazi u sobi i koji je odvojen pregradnim zidom visine 140 cm, gdje su boravila 3 zatvorenika, tj. 2,23 m2 po zatvoreniku,

- od 21. siječnja 2012. do 18. lipnja 2012. (149 dana) tužitelj je bio smješten u sobi br. 2 na IV. odjelu koja je površine 23 m2, i volumena 64 m3 s toaletom površine 4,7 m2 i volumena 13,3 m3 koji se nalazi u sobi, gdje je boravilo ukupno 8 zatvorenika, tj. 2,29 m2 i 6,34 m3 po zatvoreniku,

- od 10. listopada 2012. do 17. listopada 2012. (8 dana) tužitelj je bio smješten u sobi br. 13 na I. odjelu koja je površine 9 m2 od čega je spavaći dio 6,7 m2 i volumena 25 m3 s toaletom koji se nalazi u sobi i koji je odvojen pregradnim zidom visine 140 cm, gdje je boravio sam,

- od 18. listopada 2012. do 16. prosinca 2012. (60 dana) tužitelj je bio smješten u sobi br. 2 na II. odjelu koja je površine 9 m2 i volumena 25 m3 od čega je spavaći dio površine 6,7 m2 s toaletom koji se nalazi u sobi površine 2,3 m2 i odvojen je pregradnim zidom visine 140 cm gdje je boravilo ukupno 2 zatvorenika, tj. 3,35 m2 i 9,3 m3 po zatvoreniku.

63. Uvidom u Ispitivanju kontrole namirnica Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije utvrđeno je da je hrana zdravstveno ispravna i odgovara kakvoći te da je čistoća objekta zadovoljavajuća (stranica74-76 spisa)

64. Iz dostavljenih podataka Zatvora u Puli-Pola utvrđeno je da je tužitelj 152 dana bio smješten u sobi u kojoj je imao manje od 3 m2 i manje od 10 m3 na raspolaganju, 60 dana kada je na raspolaganju imao 3,53 m2 i 9,3 m3, te 8 dana kada je na raspolaganju imao više od 4m2 i više od 10m3. Dakle, tužitelj je 212 dana bio smješten u sobi kojoj je imao manje od 4 m2 i 10 m3 prostora što je protivno članku 74. ZIKZ.

65. Manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima) time da je obično tu čvrstu pretpostavku moguće oboriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti koje navodi ESLJP, a teret dokaza da je taj manjak prostora bio nadoknađen na drugi način je na državi. Tuženica tijekom ovog postupka nije predložila izvođenje niti jednog dokaza na temelju kojeg bi se mogle utvrđivati okolnosti da je tužitelju manjak prostora nadoknađen na drugi način. Svjedok E. R. o tim okolnostima nije

iskazivao, a tuženica u odgovoru na tužbu samo paušalno navodi da općepoznata prekapacitiranost zatvorskog sustava spada u red objektivnih poteškoća za koje nisu odgovorni službenici koji rade sa zatvorenicima, te da se taj nedostatak nadoknađuje zatvorenicima povećanom pozornošću i pažnjom. Međutim, tuženica ne konkretizira čime se to točno nadoknađuje manjak prostora, niti je predložila dokaze kojima bi se takve okolnosti utvrdile.

66. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj 152 dana boravio u sobi u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3 m2 i manje od 10 m3. Predmetna razdoblja u kojima je imao manje od 3 m2 nisu bila niti kratka, niti povremena, niti minimalna, već se radi o većem dijelu vremena (68,2% od ukupno provedenog vremena u ovoj zatvorskoj ustanovi) te stoga nije zadovoljen prvi od kumulativnih uvjeta utvrđenih u presudi M. protiv Hrvatske, tj. nije ispunjen prvi uvjet oborivosti čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije.

67. Nadalje, 60 dana boravio je u sobi kada je na raspolaganju imao više od 3 m2, ali manje od 4 m2, a takav prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru te će se u takvim uvjetima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka. Iz podataka koje je dostavio Zatvor u Puli- Pola, te iz iskaza tužitelja proizlazi da je WC od sobe odvojen pregradnim zidom visine 140 cm s tzv. salonski (kaubojskim) vratima. Zid od 140 cm, prema ocjeni ovog suda, ne pruža dovoljnu odvojenost od ostatka sobe i ne zadovoljava kriterij intimnosti, niti se radi o usklađenosti s higijenskim zahtjevima, pa predstavlja neodgovarajući aspekt koji zajedno s prostornim čimbenikom (manje od 4 m2) ukazuje da je tužitelj boravio u sobama koje su prenapučene i neadekvatne.

68. U odnosu na 8 dana kada je sam boravio u sobi br. 13 na I. odjelu, ovaj sud smatra da tužitelj nije boravio u nehumanim i neodgovarajućim uvjetima i u tom razdoblju mu nije povrijeđeno pravo osobnosti.

69. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelj 212 dana (od ukupno 220 dana) boravio u nehumanim i neodgovarajućim uvjetima te bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet i pravo na dostojanstvo (stajalište zauzeto u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske,broj:U-III-1359/2017 od 7. srpnja 2020.).

70. Tužitelj je također u tužbi naveo da mu je zbog svega navedenoga smanjena životna i radna sposobnost. Radi utvrđivanja ove povrede prava osobnosti sud je rješenjem od 17. lipnja 2021. (stranica 390 spisa) odredio provođenje psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. G. M. uz nalog tužitelju da uplati predujam za troškove vještačenja i uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja ovog dokaza, ako u određenom roku ne uplati traženi trošak. Budući tužitelj nije uplatio predujam, sud je rješenjem od 25. kolovoza 2021. (stranica 392 spisa) odustao od provođenja vještačenja. Također je tužitelj na raspravi 11. travnja 2022. (stranica 416 spisa) odustao od prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja. Dakle, tužitelj nije dokazao je li mu, u čemu konkretno i u kojem omjeru smanjena životna i radna aktivnost, pa sud zaključuje da nije utvrđen ovaj oblik povrede prava osobnosti.

71. Uzimajući u obzir prethodno opisane povrede prava osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na dostojanstvo u svezi neodgovarajućih uvjeta boravka tužitelja u Zatvoru u Splitu (760 dana), Centru za dijagnostiku u Zagrebu (29 dana) i Zatvoru u Puli-Pola (212 dana), a čija težina povrede i okolnosti slučaja, prema stajalištu suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Nasuprot tome, samo za 8 dana boravka u Zatvoru u Puli-Pola i to dok je tužitelj boravio sam u sobi nije utvrđena povreda prava dostojanstva. Stoga je sud primjenom članka 1100. stavak 1. ZOO-a dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 40.040,00 kuna računajući 40,00 kuna za svaki dan povrede prava dostojanstva. Na dosuđeni iznos štete tužitelju su, sukladno članku 1103. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, odnosno od 18. lipnja 2014. do isplate. Visina stope zateznih kamata dosuđena je skladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

72. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 19.960,00 kuna je odbijen kao neosnovan, a odnosi se na nedokazanu povredu prava osobnosti zbog smanjenja životne aktivnosti i 8 dana boravka u Zatvoru u Puli-Pola za koje nije dokazano da je tužitelj boravio u nehumanim uvjetima.

73. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini. Tužitelj je u osnovi i u visini uspio s 67%, dok uspjeh tuženika iznosi 33% (100% - 67% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženice te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 34% (67% uspjeha tužitelja umanjeno za 33% uspjeha tuženice).

74. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 10.03.2015. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 09.07.2015. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 15.06.2016. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 22.01.2020. (Tbr.9/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 11.04.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je tužitelju priznato 600 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a iznosi 7.500,00 kuna. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 950,00 kune, pa je ukupno priznat trošak u iznosu 8.450,00 kuna. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 34%, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu 2.873,00 kuna.

75. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

76. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika, ali to ne znači da stranka ima pravo na naknadu svih troškova koje je eventualno ona imala prema svojem punomoćniku. Pitanje naknade troškova odvjetnika u odnosu na stranku određeno je prema Tarifi te odvjetnik svojoj stranci može naplatiti sve troškove osnovom Tarife, ali to ne znači da su sve te radnje potrebne za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak podneska od 9. veljače 2016. (dostavlja adrese svjedoka), 18. ožujka 2020. (dostavlja adrese svjedoka) i 15. lipnja 2020. (navodi okolnosti za saslušanje svjedoka), jer je adrese i okolnosti saslušanja svjedoka trebao navesti već u tužbi ili najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, sud je pribavio adrese svjedoka. Također mu nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu, jer tu pristojbu nije platio, pa mu takav trošak nije nastao.

77. Zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova odbijen je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

78. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. svibnja 2022.

Sutkinja

Tihana Cišper, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu 2. OGDO u Zagrebu, na broj P-DO-413/14