REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-2051/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MTG d.o.o. Cestica, Malo Gradišće 16a, OIB 79061330069, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maćešić i Partneri d.o.o. u Rijeci, radi uspostave ranijeg stanja odnosno naknade štete u iznosu od 1.719.180,00 kn, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-332/2021-49 od 12. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-332/2021-49 od 12. siječnja 2022. u točkama I. i III. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-332/2021-49 od 12. siječnja 2022. u točkama II. i VI. njezine izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 617.09,23 kn (šestosedamnaest kuna i dvadesettri lipe) s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 142.750,00 kn (stočetrdesetdvijetisućesedamstopedeset kuna) u roku od 15 dana, a odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 77.325,00 kn (sedamdesetsedamtisućatristodvadesetpet kuna).

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora za žalbu u iznosu od 26.500,00 kn.

Obrazloženje

1 Prvostupanjskom presudom sud je presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„"Tuženik je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete na način da vrati u vlasništvo tužitelju nekretninu upisanu u z.k.ul. 1131, podložak 5, k.č. 2765 k.o. Matulji (ranije z.k. 451 podložak 5 k.č. 981/1 k.o. Matulji) te izdati tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva u roku od 15 dana, koju će u protivnosti zamijeniti ova presuda.“

II. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 617.097,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5,75%, godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati daljnji iznos od 661.082,77 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2017. do isplate po stopi od 9,68% godišnje, a u slučaju promjene prema referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za osam postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 61.920,00 kuna u roku od 8 (osam) dana.“

Nepobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbacio tužbu u dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 441.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv presude tužitelj je podnio dvije odvojene žalbe od kojih je jedna podnesena od tužitelja osobno, a drugu je podnio njegov punomoćnik, a obje su podnesena zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanoj točki I. izreke i prihvati prvi istaknuti zahtjev odnosno da preinači presudu u pobijanoj točki III. izreke. U bitnom žalbe ponavljaju tvrdnje istaknute tijekom postupka prema kojima primjena odredbe čl. 101. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ) ne isključuje primjenu odredbe čl. 102. OZ-a. Ugovor na temelju kojeg je tuženik pokrenuo ovršni postupak ne može biti ovršna isprava, a pred sudom koji je provodio ovrhu ukinuta je potvrda o ovršnosti. Zbog toga smatra osnovanim zahtjev kojim predlaže uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Podredno smatra da je šteta koju potražuje nastala u onom iznosu za kojeg je kupio stan od tuženikovog dužnika Dedico d.o.o. Iznosi nove činjenice o nezakonito izdanoj potvrdi o ovršnosti iz ovršnog postupka koji su vodile treće osobe protiv tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Tuženik pobija presudu u točkama II. i IV. izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanoj točki II. izreke i odbije zahtjev te preinači odluku o parničnim troškovima. U bitnom navodi da je presuda neobrazložena u dijelu u kojem je odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije u vezi s potvrdom ovršnosti koju je izdao javni bilježnik navodeći da eventualni propusti prilikom utvrđivanja ovršnosti ne mogu ići na njegov teret. Osporava ispunjenje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) dovodeći u sumnju protupravnost i visinu štete te odgovornost tuženika prilikom provedbe ovrhe.

4. Tužitelj u dva odvojena odgovora na žalbu od kojih je jedan podnesen od njegovog punomoćnika, drugog tužitelj osobno osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda u bitnom nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i sadrži u dovoljnoj mjeri valjane i jasne razloge sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a i odredbe materijalnog prava kojeg je primijenio odlučujući o zahtjevima tužitelja.

8. Predmet spora u prvom istaknutom tužiteljevom zahtjevu je da mu tuženik vrati vlasništvo nekretnine na koju je upravljen tužbeni zahtjev na koji bi se način uspostavilo stanje kakvo je bilo prije pokretanja ovršnog postupka radi namirenja tuženikove tražbine i da mu u tu svrhu izda valjanu tabularnu ispravu. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tuženik pokrenuo ovršni postupak na temelju ovršne isprave te je nadležni sud donio rješenje o ovrsi Ovr-438/11 od 4. srpnja 2011. i u ovršnom postupku nekretnina je prodana tuženiku na javnoj dražbi 26. svibnja 2013. i doneseno rješenje o dosudi koje je pravomoćno, a doneseno je i rješenje kojim se utvrđuje da je ovrha dovršena. U ovršnom postupku tužitelj je kao ovršenik podnio prijedlog za protuovrhu koji je pravomoćno odbijen, a isto tako je pravomoćno odlučeno u ovršnom postupku da je tuženik kao ovrhovoditelj dužan isplatiti tužitelju kao ovršeniku iznos od 441.000,00 kn novčani iznos postignute kupovnine. Klauzula ovršnosti na ovršnoj ispravi – Ugovoru o okvirnom zaduženju pravomoćno je ukinuta 23. veljače 2016. Pravilno sud neosnovanim nalazi tužiteljev zahtjev za vraćanje vlasništva i izdavanje tabularne isprave ukazujući da je tuženikovo vlasništvo stečeno na temelju odluke suda u ovršnom postupku određeno navodeći odredbu čl. 101. i čl. 102. OZ-a kao i da niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da ovrhovoditelj ne može biti kupac nekretnine na kojoj ima upisano založno pravo. Tužitelj nije doveo u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda utemeljeno na navedenom prisilnom propisu, a posebice odredbu čl. 102. OZ-a koja jasno propisuje da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 101. OZ-a.

9. U odnosu na prihvaćeni zahtjev za isplatu iznosa od 617.097,23 kn u točki III. izreke pobijane presude prvostupanjski je sud odlučio nepravilnom primjenom odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 58. st. 4. OZ-a. Tužitelj je u ovršnom postupku osim što je podnio zahtjev za protuovrhu upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom navedene ovrhe i to zbog razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7., 9. i 10. OZ-a, a koji je postupak pravomoćno izgubio jer je tužbeni zahtjev odbijen. Postupajući po zahtjevu za protuovrhu u kojem je tužitelj podnio i zahtjev za naknadu štetu u iznosu kao i u ovom parničnom postupku te zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja i izdavanja tabularne isprave upravljene na povrat vlasništva sporne nekretnine na kojoj je provedena ovrha, njegov je zahtjev za uspostavu odbijen, ali je prihvaćen zahtjev za isplatu navedenog iznosa od 441.000,00 kn. Ovaj drugostupanjski sud nije vezan pravnim shvaćanjem iznesenim u odluci Županijskog suda u Varaždinu koji je odlučivao o žalbi protiv rješenja o protuovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo vraćanje novčanog iznosa. Pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda je da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu koju tužitelj može ostvarivati u parnici po odredbi čl. 58. st. 4. OZ-a, ali u slučaju ako se radi o razlogu propisanom odredbom čl. 58. st. 1. OZ-a koji glasi:

„1. 1) Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio: 1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, 2. ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren, 3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno, 4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena nedopuštenom.“ Ništa od ovog se nije dogodilo u ovršnom postupku jer ukidanje potvrde o ovršnosti propisano čl. 33. OZ-a ne znači samo po sebi da je nastupila neka od navedenih situacija iz čl. 58. st. 1. OZ-a. Posljedično, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda nisu ostvarene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu propisane odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a koje moraju biti kumulativno ispunjene. Zbog toga je i neosnovana tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke prvostupanjske presude.

10. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici koju je pokrenuo tužitelj jer su odbijeni svi njegovi zahtjevi (jedan novčani i drugi nenovčani zahtjev), a vrijednost predmeta spora koju je tužitelj istaknuo u tužbi iznosi 1.719.180,00 kn. Tuženik je podnio određen zahtjev za naknadu troškova postupka uzevši u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora te se njegovi troškovi potrebni za vođenje parnice odnose se zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 107/15; dalje: OT) odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 17.200,00 kn (Tbr. 8/1 OT), zastupanje na pripremnom ročištu 17. travnja 2018. na kojem se nisu izvodili dokazi u iznosu od 8.600,00 kn (Tbr. 9/2 OT), sastav podneska od 18. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/3 OT), zastupanje na ročištu 29. studenog 2019. u iznosu od 17.200,00 kn, ročište za objavu presude 13. prosinca 2019. u iznosu od 500, 00 kn (Tbr. 9/3 OT), sastav žalbe 20. prosinca 2019. u iznosu od 21.500,00 kn (Tbr. 10/1 OT), ročište 12. studenog 2012. u iznosu od 17.200,00 kn (Tbr. 9/1 OT), sastav žalbe u iznosu od 21.500,00 kn (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno 104.200,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 26.500,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn i dvije žalbe u iznosu od po 5.000,00 kn ili sveukupno 142.740,00 kn. S više zatraženim iznosom od 77.325,00 kn valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Troškovi tuženikovog odgovora za žalbu u iznosu od 26.500,00 kn nisu bili potrebni za vođenje parnice slijedom čega je taj zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti.

13. Stoga je valjalo sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuditi kao u izreci.

Zagreb, 16. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić