REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-229/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. I. iz S. P.S., OIB: …., kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ….., kojeg zastupa službena osoba M. S., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/721, Urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 17. siječnja 2022. te priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/21-04/6, UR.BROJ: 338-12-02- 21-2 od 13. rujna 2021. od dana 14. rujna 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/721, Urbroj: 338- 01-06-05-22-03 od 17. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: KLASA: UP/I-502-03/21-04/6, UR.BROJ: 338-12-02-21-2 od 13. rujna 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. tužitelju šifra dijagnoze ozljede prema MKB-10: M23.5, priznaje kao posljedična dijagnoza već priznate ozljede na radu pod evidencijskim brojem: OR 2667 240519 3/2021. Pod točkom II. se istome priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2021.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako mu se predmetno pravo treba priznati od rujna 2020., a ne od 1. srpnja 2021. Ovo iz razloga jer se radi o posljedičnoj dijagnozi koja je nesporno posljedica ozljede na radu koja je tužitelju priznata putem pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj: 4 UsI-1316/2019-18 od 14. rujna 2020. Smatra da osporena odluka predstavlja diskontinuitet u pravima tužitelja te da se radi o uzročno posljedičnoj vezi između ozljede na radu i posljedične dijagnoze pa bi trebalo utvrditi neprekinuti kontinuitet od rujna 2020. nadalje. Ističe i kako nije disponirao svojim zahtjevom, već je isti podnijet od izabranog doktora opće medicine te da se neprekidno nalazi na bolovanju zbog posljedica priznate ozljede na radu. Mišljenja je kako je liječnik opće prakse bio upoznat s njegovim zdravstvenim stanjem te da je trebao podnijeti zahtjev na vrijeme, zbog čega tužitelj sada trpi posljedice. Ukazuje i kako je onemogućen u sudjelovanju u postupku te je zbog toga povrijeđeno načelo saslušanja stranaka, kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka. Zbog toga smatra da je pobijana odluka donijeta na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se u upravnom sporu izvede dokaz u vidu saslušanja stranaka. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika te priznavanje predmetnog prava od 14. rujna 2020. uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14.,79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18. i 41/19., nastavno: Pravilnik). Obzirom da je predmetni zahtjev podnijet putem izabranog liječnika 1. srpnja 2021. to u smislu članka 56. stavka 2. Pravilnika prava pripadaju od podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju na očitovanje te se isti nije očitovao. 6. Kako je sud stajališta da je među strankama sporna primjena materijalnog prava, dok sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21., nastavno: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

7. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.

8. Sud nije usvoji dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka, jer je isti nepotreban za pravilno rješenje ove upravne stvari.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi zahtjeva izabranog liječnika tužitelja od 1. srpnja 2021., u skladu s odredbom članka 54. stavka 2. i stavka 4. Pravilnika. U istom zahtjevu traži se priznavanje dijagnoze bolesti, šifre prema MKB-10: M23.5 posljedicom ozljede na radu.

11. U prilogu predmetnog zahtjeva dostavljena je medicinska dokumentacija i zdravstveni karton tužitelja.

12. Pri tome je nesporno da je presudom ovoga suda poslovni broj 4 UsI- 1316/2019-18 od 14. rujna 2020., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4358/20-2 od 15. prosinca 2020. tužitelju ozljeda pretrpljena dana 24. svibnja 2019., pod dijagnozom šifre prema MKB: S83.7, priznata ozljedom na radu te su mu u svezi iste priznata i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Povodom zahtjeva, koji je u smislu odredbe 40. stavka 2. Pravilnika podnijet odgovarajućoj područnoj službi tuženika, prema mjestu prebivališta tužitelja, pokrenut je i proveden postupak za utvrđivanje i priznavanje posljedice priznate ozljede na radu.

14. U provedenom postupku, a smisleno odredbi članka 127. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

15. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva u prvom stupnju KLASA: UP/I-502-03/21-04/6, URBROJ: 338-14-45-21 od 16. kolovoza 2021. ocijenjeno je da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M23.5, kronična nestabilnost koljena, može povezati s priznatom ozljedom na radu jer je uzročno-posljedično povezana s priznatom ozljedom na radu pod šifrom prema MKB-10: S83.7.

16. Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, a smisleno odredbi članka 51. stavak 2. Pravilnika, donijeto je citirano prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2021. putem kojega je tužitelju bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10: M23.5 priznata kao posljedica priznate ozljede na radu od 24. svibnja 2019. te su mu priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu, u svezi navedene dijagnoze, s tim da se pravo priznaje od 1. srpnja 2021.

17. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, a u kojoj osporava datum priznanja navedene dijagnoze, odnosno prava, budući smatra da mu je predmetno pravo trebalo priznati od dana nastanka ozljede na radu i to 24. svibnja 2019.

18. Pobijanim rješenjem tuženika žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

19. Člankom 53. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.).

20. Odredbom članka 56. stavka 1. Pravilnika propisano je da se na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika.

21. Stavkom 2. istoga članka Pravilnika određeno je da se prava iz stavka 1. ovog članka priznaju osiguranoj osobi od dana zaprimanja u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda zahtjeva iz članka 54. stavka 2. i stavka 4. ovog Pravilnika odnosno s danom zaprimanja dokaza odnosno medicinske dokumentacije u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda kada se postupak pokreće po službenoj dužnosti.

22. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje te citirane zakonske odredbe ovaj sud je stajališta kako je u konkretnom slučaju tuženik pravilno utvrdio datum od kada tužitelju pripadaju prava za slučaj posljedice priznate ozljede na radu.

23. Naime, u skladu s odredbom članka 56. stavka 2. Pravilnika jasno je navedeno da se to pravo priznaje od datuma podnošenja zahtjeva, odnosno zaprimanja istoga u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda, a kako je zahtjev s priloženom dokumentacijom nesporno zaprimljen s danom 1. srpnja 2021., tako i tužitelju predmetno pravo pripada od toga datuma.

24. Obzirom na navedeno nisu relevantni navodi tužbe u svezi toga da je zahtjev podnesen od strane izabranog liječnika tužitelja i da isti nije imao utjecaja na podnošenje zahtjeva, budući je iz stanja spisa vidljivo da je sam postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama članka 54. stavka 2. i stavka 4. Pravilnika te da je tuženik nakon podnošenja zahtjeva proveo odgovarajući postupak, tijekom kojega je tužitelju priznato predmetno pravo i to s datumom 1. srpnja 2021., obzirom da je navedeno u skladu s člankom 56. stavkom 2. Pravilnika. Takvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud u svojoj presudi poslovni broj: Usž- -1704/19-3 od 14. listopada 2020.

25. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i ovom sporu, koje tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju, ovaj sud smatra da je rješenje tuženika donijeto na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

27. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Osijeku 16. svibnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).