Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-580/2020.-25.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog N. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 241. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 31. ožujka 2020., poslovni broj KO-DO-1428/2020, nakon javne rasprave održane 8. prosinca 2021. i 7. ožujka 2022., a održane i zaključene 13. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Denisa Rajteka, braniteljice I. optuženog N. K. G. V., odvjetnice u O., branitelja II. optužene A. K. A. J., odvjetnika u O., branitelja III. optužene B. K. A. R., odvjetnika u O., branitelja IV. optuženog I. K. D. O., odvjetnika u O., te opunomoćenice oštećenika Nede Brčić, odvjetnice u Vinkovcima, 16. svibnja. 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. I. optuženi N. K., OIB:, sin P. i B. rođene B., rođen 27. rujna 1988. u L., B., s prebivalištem u O., V. G. 2, državljanin R. H., po zanimanju strojar na bageru, SSS, zaposlen u T. „L. P.“ d.o.o. s plaćom od 5.300,00 kuna, suvlasnik kuće u O., u jednoj polovini dijela, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece od starosti 5 i 2,5 godine, bez čina i odlikovanja, neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

II. optužena A. K., OIB:, kćer P. i B. K. rođene B., rođena 3. siječnja 1993. godine u S., s prebivalištem u Z., T. 52, državljanka R. H., po zanimanju glumica, VSS, nezaposlena, bez imovine, srednjeg imovnog stanja, bez čina bez odlikovanja, bez djece, prekršajno i kazneno neosuđivana,

III. optužena B. K., OIB:, kćer A. i Z. rođene H., rođena 7. ožujka 1965. u B., B., s prebivalištem u O., V. G. 2, državljanka R. H., po zanimanju poduzetnica, SSS, zaposlena u T. „L. P.“ d.o.o. s plaćom od 5.000,00 kuna, udana, suvlasnica kuće u O. u jednoj polovini dijela, kao i zemljišta u B., te osobnog automobila, O. I. godina proizvodnje 2015, udana, majka dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, prekršajno i kazneno neosuđivana,

IV. optuženi I. K., OIB:, sin V. i M. rođene L., rođen 4. veljače 1969. u K., B., s prebivalištem u K., P. kraljice K. 20, B., državljanin R. H., po zanimanju šumarski tehničar, SSS, zaposlen u Š. K. s plaćom od 1.300,00 K., oženjen, otac petoro djece od kojih je dvoje maloljetno, 17 i 15 godina, vlasnik zemljišta, vlasnik kuće u K., te osobnog automobila marke T. R. I., godin. proizvodnje 2007., po činu vodnik, prekršajno i kazneno neosuđivan,

k r i v i  s u

što su:

I. optuženi N. K., I.. optužena A. K., III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. - zajedno u razdoblju od 18. travnja 2017. pa do 22. ožujka 2019. u O. i B. M., u nakani da M. B. onemoguće da namiri svoju tražbinu prodajom nekretnina I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., koje pravo je M. B. dosuđeno presudom O. suda u O. broj P-862/14- 61 od 27. prosinca 2016., koja je postala pravomoćna 31. siječnja 2019. i kojom presudom je naloženo I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. da dopuste M. B. da svoje potraživanje u iznosu od 1.771.143,10 kuna namiri prodajom nekretnina u njihovom vlasništvu koje su upisane u ZK uloške brojeva 1317 i 1432 k.o. Z. 1, IV. optuženi I. K. u nakani da pomogne I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. u onemogućavanju M. B. u namirenju tražbine dana 18. travnja 2017. s I. optuženom N. K. sklopio je ugovor o zajmu u kojem je neistinito navedeno da je IV. optuženi I. K. početkom 2012. godine posudio 120.000,00 eura I. optuženom N. K. i u kojem ugovoru je navedeno da I. optuženi N. K. dozvoljava uknjižbu založnog prava na svim nekretninama upisanim u ZK uložak broj 1432 k.o. Z. 1, te dana 18. travnja 2017. IV. optuženi I. K. sklopio je ugovor o zajmu i sa II. optuženom A. K. u kojem ugovoru je neistinito navedeno da je IV. optuženi I. K. početkom 2012. godine posudio 110.000,00 eura II. optuženoj A. K. i u kojem je ugovoru navedeno da II. optužena A. K. dozvoljava uknjižbu založnog prava na svim nekretninama upisanim u ZK uložak broj 1317 k.o. Z. 1, pa kada je presuda tužitelja-oštećenika M. B. 31. siječnja 2019. postala pravomoćna, dana 21. ožujka 2019. godine IV. optuženi I. K. ili u njegovo ime nepoznata osoba, sve kako bi prilikom naplate u redu prvenstva IV. optuženi I. K. bio prije M. B., podnio je navedene ugovore o zajmu na uknjižbu u Z. knjižni odjel O. suda u O., S. služba u B. M. i temeljem kojih ugovora je sud izvršio uknjižbu založnog prava na navedenim nekretninama u vlasništvu I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., a čime su M. B. znatno otežali provedbu ovrhe na nekretninama, dok je III. optužena B. K. u nakani da svojoj kćerki II. optuženoj A. K. pomogne u onemogućavanju M. B. u namirenju tražbine dana 8. ožujka 2019. godine sa njom sklopila Ugovor o darovanju kojim ugovorom je II. optužena A. K. svojoj majci, III. optuženoj B. K., darovala sve nekretnine upisane u ZK uložak broj 1317 k.o. Z. 1 i koji ugovor je 22. ožujka 2019. godine III. optužena B. K. predala u ZK odjel O. suda u O., S. služba u B. M. i koji sud je istog dana pod brojem Z-4798/19 donio rješenje kojim dopušta upis promjene prava vlasništva, pa kada je oštećeni M. B. 21. ožujka 2019. podnio sudu prijedlog za ovrhu na navedenim nekretninama I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. odbijena je zabilježba ovrhe na nekretnini ZK uloška 1317 k.o. Z. jer predmetne nekretnine nisu više bile u vlasništvu II. optužene A. K., a kojim postupanjem optuženika je znatno otežana i onemogućena provedba ovrhe oštećenika M. B. na predmetnim nekretninama temeljem pravomoćne sudske presude,

dakle, I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. s ciljem da osujete namirenje vjerovnika prije i tijekom ovršnog postupka otuđili dijelove svoje imovine, a III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. drugome s namjerom pomogli da osujete namirenje vjerovnika prije i tijekom ovršnog postupka da ovi otuđe dijelove svoje imovine,

čime su počinili kazneno djelo protiv imovine i to I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. – povredu tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11., a III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. – pomaganje u povredi tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 38. KZ/11.

II. Na temelju članka 241. stavka 1. KZ/11. I. optuženi N. K.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 241. stavka 1. KZ/11. II. optužena A. K.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

IV. Na temelju članka 241. stavka 1. KZ/11. III. optužena B. K.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 241. stavka 1. KZ/11. IV optuženi I. K.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

VI. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K.

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju su svatko ponaosob osuđeni neće izvršiti ako optuženici u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. nalaže se I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K. da oštećenom M. B. u roku od 4 (četiri) godine solidarno isplate iznos od 1.771.143,10 kuna(milijunisedamstosedamdesetijednutisućustočetrdesetitri--kuneidesetlipa).

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. upozoravaju se optuženici da im sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako bez opravdanog razloga ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu određenu im u točki VI. izreke, u roku koji im je određen.

VII. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.) nalaže se I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K. da oštećenom M. B. solidarno

isplate

iznos

od

1.771.143,10

kuna

(milijunisedamstosedamdesetijednutisućustočetrdesetitrikuneidesetlipa) u roku i pod uvjetima naloženim im posebnom obvezom iz točke VI. izreke.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. nalaže se I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K. da podmire troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna (petstokuna) svatko ponaosob, u roku od 15 (petnaest) dana, kao i naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08.).

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku) od 31. ožujka 2020., poslovni broj KO-DO-1428/2020, optuženi su I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. zbog kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11., te III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. zbog kaznenog djela pomaganja u povredi tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. u vezi članka 38. KZ/11.

2. Optuženici su se očitovali da se ne smatraju krivima u odnosu na kaznena djela za koja se terete optužnicom.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećeni M. B., a nakon toga optuženici su izjavili da žele iznijeti svoju obranu prije završetka dokaznog postupka. Zbog navedenog, u smislu članka 418. stavka 2. ZKP/08. sud je ispitao optuženike, time da su se svi optuženici izjasnili na način da se žele braniti šutnjom, zbog čega su na temelju članka 435. stavka 2. ZKP/08. reproducirane snimke ranijih ispitavanja I. optuženog N. K., II. optužene A. K. i III. optužene B. K. (IV. optuženi I. K. i ranije se branio šutnjom), te su pročitani pripadajući zapisnici o njihovim ispitivanjima. Nadalje, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka Z. T. od 27. veljače 2020. (stranice 151 – 153 spisa), J. K. od 25. veljače 2020. (stranice 145 – 147 spisa), Z. K. od 25. veljače 2020. (stranice 148 – 150 spisa) i Đ. F. od 27. veljače 2020. (stranice 154 – 156 spisa).

3.1. Nadalje, u dokaznom postupku pročitana je presuda O. suda u O., od 27. prosinca 2016., poslovni broj P-862/2014, presuda Ž. suda u S., od 31. siječnja 2019., poslovni broj Gž-231/2017, prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja M. B. od 20. ožujka 2019. i rješenje o ovrsi O. suda u O., S. službe u B. M., od 25. ožujka 2019., poslovni broj Ovr-325/2019, rješenje O. suda u O., S. služba u B. M. od 28. ožujka 2019., poslovni broj Z-4883/2019, izvadak iz zemljišnih knjiga za ZK uložak broj 1432 k.o. Z. I., Izvadak iz zemljišnih knjiga za ZK uložak broj 1317 k.o. Z. I., Ugovor o zajmu od 18. travnja 2017. između N. K. i I. K., Ugovor o zajmu od 18. travnja 2017. između A. K. i I. K., Izvadak iz zemljišne knjige, katastarske općine O., ZK uložak broj 15858, Ugovor o darovanju od 8. ožujka 2019. između A. K. i B. K., prijedlog za uknjižbu prava vlasništva B. K. od 18. ožujka 2019., rješenje uknjižbi prava vlasništva O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019., poslovni broj Z-4798/2019, prijedlog I. K. za uknjižbu založnog prava na nekretnini N. K. od 21. ožujka 2019., rješenje uknjižbi založnog prava O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019. poslovni broj Z-4704/2019 s dostavnicom, prijedlog I. K. za uknjižbu založnog prava na nekretnini A. K. od 21. ožujka 2019., rješenje uknjižbi založnog prava O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019. poslovni broj Z-4705/2019 s dostavnicom, Ugovor o darovanju nekretnina u O. od 8. ožujka 2019. između A. K. i B. K., prijedlog za uknjižbu prava vlasništva B. K. od 25. ožujka 2019., rješenje uknjižbi prava vlasništva O. suda u O., od 26. ožujka 2019., poslovni broj Z-4881/2019, darovni ugovor od 2. studenoga 2011. između P. K. i A. K. i N. K., rješenje O. suda u O. o brisanju zabilježbe spora od 25. ožujka 2019. poslovni broj P-862/2014., dopis P. O.- baranjske, S. za granicu, od 10. prosinca 2021., rješenje O. suda u O., od 25. srpnja 2019. poslovni broj Z-7254/2019, rješenje O. suda u O., od 18. lipnja 2019., poslovni broj Z-4883/2019, rješenje Ž. suda u V., S. službe u K., od 14. listopada 2020., poslovni broj Gž Zk-14/2020, rješenje O. suda u O. od 25. ožujka 2019., poslovni broj P-862/2014-89, rješenje Ž. suda u S. od 12. svibnja 2020. poslovni broj Gž- 432/2019-2, rješenje Ž. suda u O., od 4. svibnja 2020., poslovni broj Gž Povr- 627/2019-2, rješenje O. suda u O., S. službe u B. M., od 19. kolovoza 2020., poslovni broj Z-12237/2020, revizija u predmetu O. suda u O. broj P-862/2014 od 2. travnja 2019., Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje u predmetu P-862/14 od 19. rujna 2019., preslika univerzalnog naloga za plaćanje kojim je zatvorena blokada N. K., otplatni plan za kredit B. K. A. B. od 18. rujna 2019., izvršen je uvid u spis O. suda u O., S. službe u B. M., poslovni broj Ovr-325/2019 i u spis O. suda u O., poslovni broj P-862/2014., povijesni prikaz z-k- uložak 18533, pročitani su izvaci zemljišnoknjižnog odjela, katastarske O. Č. i O., te potvrda Z. odjela O., od 11. ožujka 2022. (stranice 277 – 284 spisa) i izvaci zemljišnoknjižnog odjela, katastarske općine T. (stranice 286 – 292 spisa), a na kraju dokaznog postupka su pročitani izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženike (stranice 296 – 307 spisa).

3.2. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog oštećenika za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa IV. optuženog I. K., budući da nije sporno da je po prijedlogu podnesenom 21. ožujka 2019. izvršen upis i uknjiženo založno pravo na nekretninama u vlasništvu I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., koje su predmetom ovog postupka, a za ovaj postupak je nevažno je li prijedlog potpisao IV. optuženi I. K. osobno ili pak netko treći u njegovo ime.

4. Iznoseći svoju prvu obranu 19. studenog 2019. I. optuženi N. K. naveo je da su on i njegova sestra predmetne nekretnine dobili od svojih roditelja, darovanjem negdje 2011. godine. Roditelji su im dali te nekretnine jer je firma koju su imali otišla u stečaj i na neki način da se snađu u životu i da nešto rade. Mislili su se baviti turizmom, vinski turizam je jako krenuo, pa su mislili investirati u podrume, te u neke smještajne kapacitete, a kako novaca nije bilo da se to sve završi, a bila je započeta izgradnja svega toga i trebalo se to nekako završiti, dogovorili su se sa svojim djedom da im financijski pripomogne. Djed je rekao, budući da živi sa stricem, da se obrate stricu koji vodi sve te financije (djed ima 91 godinu), te da što se njega tiče nema problema. Negdje početkom 2012. godine obratili su se stricu s kojim su se dogovorili da im pozajmi novac i to 120.000 EUR-a njemu i 110.000 EUR-a sestri, za završetak izgradnje podruma i opremanja smještajnih kapaciteta, koji bi mu oni vratili kroz godinu, godinu i pol. Dogovor je bio da će mu kroz dvije godine taj novac vratiti, odnosno da će mu vratiti kad završe apartmane u T., te tu priču u Z. oko vinograda i smještajnih kapaciteta, kad pokrenu sve to, da će redovno otplaćivati zajam. Međutim, apartmani u T. nikad nisu stavljeni u upotrebu, dok je ovo u Z. završeno, imaju tamo tri podruma sa smještajnim kapacitetima za 30 i nešto ljudi i proizvodni pogon - vinariju. Stric im je pozajmio novac da završe to u Z. i kuću što je bila započeta tako da su tim novcima oni to završili. U trenutku kad im je pozajmljivao novac stric od njih nije tražio osiguranje, samo je postojao usmeni dogovor da će novac vratiti, a pisani ugovor napravili su "kad su krenule ovrhe" 2017. godine. U međuvremenu je sestra odlučila da se time ne želi baviti, ona je završila glumu u S. i otišla je svojim putem, te je iz te priče izašla. On je tu ostao sam i kad je došlo do sporova s B., napravili su ugovor sa stricem da se osiguraju stričeva potraživanja u vezi tog novca što im je on bio posudio. Ugovor je napravljen 2017. godine i onda ga je stric aktivirao ove godine (u trenutku ispitivanja optuženika - 2019. godine). Bila je zabilježba na nekretninama i on je to znao, on je prihvatio da će on biti drugi u naplatnom redu, smatrao je da će se prodajom tih nekretnina uspjeti i on namiriti bar djelomično. Nudili su mu kao zalog i druge nekretnine, međutim on to nije htio. Stric osobno je podnio zahtjev za upis u zemljišne knjige. Stric im je ispatio novac u gotovini i to u više navrata, njegova djeca su studirala u O. i novce su nekad oni donijeli, a nekad su oni (A. i on) bili na K.. Stric inače ima skijalište, a oni mu do danas nisu vratili novac od pozajmice. Oštećeni M. B. tužio ih je i za neke sudske troškove, te su njemu i sestri zbog toga bili blokirani računi. Sestru to ne zanima, ona je „zamračila“ zato što su računi bili blokirani i onda je mama digla kredit i uplatila taj iznos na račun, da se računi "odblokiraju". To je učinila prije nego je primila dar od sestre A.. Čitali su odluke suda i rješenja koja su stizala povodom pokrenutih parnica, ali nije zapamtio njihov sadržaj, oni imaju punomoćnika u tim postupcima. 18. travnja 2017. kad su on i sestra sa stricem I. K. sklopili ugovor o zajmu, parnični postupak koji se vodio pod poslovni brojem P-862/2014 nije bio pravomoćno okončan. Tada nisu imali obvezu po bilo kakvoj pravomoćnoj presudi trpjeti namirenje od strane M. B.. Tada na tim nekretninama, a ni danas, nema drugog založnog prava osim ovog s I. K., a nema niti zabrane raspolaganja i opterećenja niti prava uživanja. I. K. je znao da postoji zabilježba spora u vrijeme kad je ugovorili osnivanje založnog prava na predmetnim nekretninama. Ovršni postupak koji je pokrenuo oštećeni M. B. radi naplate svoje tražbine protiv njega i njegove sestre A. još uvijek je u tijeku.

5. Iznoseći svoju prvu obranu 15. studenog 2019. II. optužena A. K. navela je da je novčani iznos na ime zajma njoj stric u više navrata posudio, nekad bi on dolazio kod njih u O., nekad bi ona bila u B., ne zna točno koji su datumi u pitanju. Ona je u jednom trenutku prestala, htjela se maknuti od tog svega zato što se htjela baviti svojim poslom tj. glumom. Njezina prvotna ideja je bila da se s bratom udruži i "napravi" T., da ulaže u te dvije nekretnine,da "napravi neko turističko mjesto od toga", a kako je sve "krenulo po sudovima i s optužnicama s tim gospodinom B.", htjela se samo maknuti od toga. Svoje je nekretnine vratila mami i sve ostalo niti razumije niti ju zanima. U njezinom vlasništvu bila je nekretnina u T., i nekretnina u Z., zajedno s bratom. Misli da su ona i brat nekretnine u Z. dobili 2011., kad je imala 18 godina, ili možda 2012. Te nekretnine bile su u vlasništvu njezinih roditelja, a oni su im prenijeli iste u vlasništvo jer su se brat i ona htjeli baviti ulaganjem u te dvije nekretnine da bi nešto u budućnosti napravili "turistički". Obiteljska kuća u O., na adresi V. gore 2 u vlasništvu je njezinih roditelja, ta nekretnina nikad nije bila u njezinom vlasništvu. Upoznata je s prvostupanjskom presudom suda u O. i ovom drugostupanjskom u S. u kojem joj se nalaže da dopusti vjerovniku M. B. da namiri svoju tražbinu prodajom njezinih nekretnina upisanih u ulošku 1317 Z. 1. Zajam od 100.000,00 EUR-a sklopila je 2012. godine zato da bi „podigla“ vinograd, a novac je dobivala u više navrata, ponekad i putem računa, ali ta joj je kartica iz B., budući da je tamo studirala i ugašena je davno. Stric joj je davao novac u markama, eurima i u kunama, u iznosima od oko 5, 10.000,00 maraka ili eura. Da joj je stric davao novac može potvrditi on i njezina mama. Novac su ulagali u vinograd i u T.. Ne zna na koji način su mislili vratiti novac. Ona je potpisala Ugovor o zajmu kojim dopušta stricu da temeljem tog ugovora, bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja izvrši uknjižbu založnog prava u zk. ul. 1317 k.o. Z. 1 to su ti vinogradi. Ne zna zašto stric nije uknjižio založno pravo sve do 22. ožujka 2019. godine na te nekretnine. Ne zna zašto je predmet ugovora o zasnivanju založnog prava bila baš ova nekretnina u Z.. Ugovor o darivanju s majkom B. je sklopila jer joj je sve to bilo previše, ne razumije se u te stvari, htjela je riješiti se toga i baviti se svojim poslom. Nakon što je presuda Ž. suda u S. opet potvrdila da je dužna dopustiti namirenje tražbine M. B. prodajom njezinih nekretnina, darovala je iste majci jer nije htjela biti „umiješana“ u to. Majci je 2019. godine darovala i nekretninu u T.. Točno je da je u jednom trenutku bila i vlasnica ½ kuće u U. V. gore 2, što su joj također darovali roditelji.

6. Iznoseći svoju prvu obranu 15. studenog 2019. III. optužena B. K. navela je da je njezina kćer sporne nekretnine darovala njoj zato što ne želi biti vlasnik ičega, ona je odabrala svoj put, ona je završila umjetničku akademiju u S. i ona je totalno u nekom drugom svijetu. Znala je u svakom trenutku da na nekretninama koje je ona njoj darovala postoji zabilježba koju ona kao daroprimatelj isto tako prihvaća i svjesna je toga. Misli da njezina kćer nije postupila protuzakonito, kuća tada nije bila ni pod kakvim teretom, niti kakvom zabilježbom. Osim toga, ona je ta koja je podmirila troškove parničnog postupka. Mislila je to i ranije, no činila je to nakon što je ishodila kredit u banci, pošto su i N. i A. bili u blokadi. Podigla je kredit i prebacila novac na račune da zatvori blokadu. A. je nekretnine u Z. stekla 2011. godine kad je krenula s faksom, to je otac "prebacio" i A. i N. darovnim ugovorom 2011. godine. Dug prema M. B. nastao je 2009. godine. Nekretnine u Z. bile su derutne, to su vinski podrumi, ali ona nije kompetentna da odredi vrijednost tih nekretnina. Misli da je M. B. pokrenuo postupak naplate duga negdje 15 dana prije zastare, 2013. godine. A. joj je odlučila darovati nekretnine dok je bila u Z., bio joj je rođendan, otišla je kod nje, rekla je „Mama meni te nekretnine ne trebaju ja sam glumica, umjetnik, u svom filmu, mene drugo ništa ne zanima, ne želim se baviti s tim poslom iznajmljivanja i turizma, to nije moja priča“. Ne zna kad je donesena pravomoćna presuda u sporu koji je pokrenuo M. B.. Ovrha je nakon tog spora pokrenuta u 2019. godini, malo prije nego što je bio taj Ugovor o darovanju. Ugovor je sklopljen 8. ožujka 2019. A. je studirala i oni su to planirali za nju, ona je primljena u akademiju i tako je ušla „u rotor“ nije se nikada bavila vinarstvom, nije dolazila ni za Božić ni Uskrs budući je u S. studirala. N. je upravljao nekretninama u Z.. Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen je jer je A. rekla da ne treba ništa, to je bila njena želja, njena odluka. Tu nekretninu A. je stekla tako što joj je ona (B. K.) darovala istu kuću 2011. godine. Troškovi parničnog postupka naplaćivali su se iz N. plaće, on je bio blokiran, nešto sitno malo neznatno sa A. računa. Kad je ishodila kredit odmah je to prebacila N. na račun. Ona je to učinila zato što jedina nije bila blokirana, N. nije mogao jer je bio blokiran, A. je bila nezaposlena. Htjela je pomoći svojoj djeci, da im se "odblokiraju" računi, da idu svojim putem. Darovni ugovori su bili A. želja. Po njezinom mišljenju M. B. je svoju tražbinu namirio, nekretnine koje je on preuzeo u stečajnom postupku su daleko više vrijedne nego je njegovo potraživanje prema njima, ali u stečaju se nekretnine prodaju za 25 % vrijednosti. M. B. nije uzeo novce nego nekretnine, sračunao, to toliko košta to je platio i za razliku ih je tužio. U trenutku sklapanja darovnog ugovora znala je da postoji zabilježba spora na nekretninama u Z., ali nije bilo upisano nikakvo založno pravo.

7. IV. optuženi I. K. tijekom cijelog postupka branio se šutnjom.

8. Svjedok oštećeni M. B. u iskazu je naveo da je ranije bio u prijateljskim odnosima s obitelji K., a posebno s P. K., koji je otac N. i A. K., a oni su surađivali i poslovno na način da je njegova tvrtka radila PVC stolariju za tvrtku P. K.. Tijekom 2009. godine počeli su financijski problemi P. K. tako da je primijetio da P. K. više ne plaća redovno, te se dug tvrtke P. K. prema njegovoj tvrtki popeo na nekih 700.000,00 - 900.000,00 kuna. P. K., a zovu ga još i T., obratio mu se rekavši da je doista u problemu, i pitao ga da mu pozajmi novac kako bi se iz tih financijskih problema izvukao. On mu je tada pozajmio iznos od otprilike 350.000,00 EUR-a, koji novac je donio njemu i B. K. u kuću, u gotovini, u najlonskoj vrećici. P. i B. su mu rekli da su jako zahvalni na tome i da mu to nikada neće zaboraviti. Unatoč ovoj pozajmici financijski problemi obitelji K. su se nastavili, a on im je i dalje pokušavao pomoći, čak je otkupljivao neka njihova vozila u stečajnom postupku kako oni ne bi doživjeli sramotu u svom okruženju, a dio ovih drugih pozajmica mu također nije vraćen, ali o tome nema nikakvih dokaza, pa je od pokušaja naplate tih dugova i odustao. Do dana današnjeg njemu obitelj K. nije vratila novce koje im je pozajmio. On je čekao s tužbom do pred istek zastarnog roka, kada mu je odvjetnik rekao da, ako sad ne pokuša naplatiti svoju tražbinu, da je neće ni moći naplatiti, te je tu podigao tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, odnosno tužbu kojom je zatražio da ugovor o darovanju između P. K. i A. i N. K. izgubi pravni učinak u odnosu na njega, tako da on može namiriti svoje potraživanje. Prije podizanja ove tužbe on je uvidio da su P. i B. K. "prebacili" svoje nekretnine na djecu, kao i da postoji osoba, a za koju je kasnije saznao da je to brat od P. K., koja je ovlaštena svoje potraživanje namiriti prije njega, jer je on navodno K. pozajmio veći iznos novca. Što se tiče brata P. K. on je saznao da je on pomoćni radnik u šumariji K., a od njegovog šefa je saznao da on nema tolike novce koje je navodno pozajmio. Nakon donošenja presude O. suda u O. od 27. prosinca 2016., nekretnine koje su navedene u toj presudi opterećene su dugom brata P. K., tako da je on "došao u prvi naplatni red", a on je "došao u drugi naplatni red", tako da se po tome on ne može niti naplatiti jer je potraživanje brata P. K. veći od vrijednosti od tih nekretnina. On do sada nije niti djelomično namirio svoje potraživanje prema K.. Ovrha nekretninama koje su navedene u spomenutoj presudi od 27. prosinca 2016. i dalje je u tijeku. On je ovaj postupak ovrhe u cijelosti prepustio svojoj punomoćnici, kojoj u cijelosti vjeruje, da ukoliko ona smatra da je taj ovršni postupak potrebno voditi, da je to doista tako, on je njoj prepustio vođenje ovog postupka, te se u to "ne petlja". Ne može odgovoriti na pitanje zašto u vremenu od pravomoćnosti presude O. suda u O. broj P-862/2014 koja je postala pravomoćna 31. siječnja 2019., a kojom je stekao pravo na pobijanje darovnih ugovora, nije sve do 21. ožujka 2019. pokrenuo ovrhu, budući da on jednostavno ne prati ove postupke, to vodi njegova odvjetnica. Kad kaže da je ovršni i parnični postupak prepustio svojoj odvjetnici, misli na to da je on građevinske struke i da se on uopće ne razumije u pravo, odnosno postupke koje se vode pred sudom, zbog toga on nije osobno znao da ima pravo na nekakve žalbe, prijedloge i sl. Njegova tražbina prema P. K. bila je osigurana založnim pravom. On je u stečajnom postupku iza tvrtke P. K. stekao tri nekretnine, na kojima je upisao svoje vlasništvo. Jednu od tih nekretnina je prodao, jednu je prodao stečajni sud, a jedna je još uvijek u vlasništvu njegove tvrtke.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je otac I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., odnosno suprug III. optužene B. K. i brat IV. optuženog I. K. – P. K., koji je ranije bio u prijateljskim i korektnim poslovnim odnosima s oštećenim M. B., od M. B. 17. prosinca 2009. godine pozajmio iznos od oko 350.000,00 EUR-a. Također nije bilo sporno niti da P. K. nije vratio pozajmicu oštećenom M. B. u ugovorenom roku, time da je njegova tražbina djelomično bila osigurana založnim pravom na nekretninama založnog dužnika L. d.o.o. O., te je tražbina oštećenog M. B. djelomično namirena u stečajnom postupku iza navedenog trgovačkog društva. Nadalje, nije sporno da je P. B. 2. studenog 2009. Ugovorom o darovanju svoje nekretnine upisane u zk. uložak broj 1317 k.o. Z. I. i zk. uložak 1432 k.o. Z. I. prenio u vlasništvo svoje djece – ovdje I. optuženog N. K. i II. optužene A. K.. U odnosu na preostali iznos tražbine oštećenog M. B. koji je ostao nenamiren, donesena je presuda O. suda u O., od 27. prosinca 2016., poslovni broj P-862/2014-61 kojom je određeno da je darovni ugovor zaključen 2. studenog 2011. između tuženih P. K. kao darovatelja i A. K. i N. K., kao daroprimatelja bez pravnog učinke prema tužitelju M. B., u dijelu u kojem je potrebno namirenje tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu od 1.771.143,10 kuna (iznos tražbine je utvrđen na temelju provedenog financijskog vještačenja) s kamatom po stopi od 8% godišnje od 12. studenog 2013. do isplate. Također, naloženo je tuženicima A. i N. K. da dopuste da M. B. svoje potraživanje namiri prodajom njihovih nekretnina upisanih u zk. uložak broj 1317 i 1432 k.o. Z. I.. Navedena presuda potvrđena je presudom Ž. suda u S., od 31. siječnja 2019., poslovni broj Gž-231/2017-5, dakle postala je pravomoćna 31. siječnja 2019. Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećeni M. B. 21. ožujka 2019. O. sudu u O., S. službi u B. M. podnio prijedlog za ovrhu na predmetnim nekretninama u Z., te je 25. ožujka 2019. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-325/2019-3, time da je rješenjem O. suda u O., S. službe u B. M., od 28. ožujka 2019., poslovni broj Z-4883/2019 odbijena zabilježba predmetne ovrhe u zk. uložak broj 1317 k.o. Z.

I., uz obrazloženje da je predmetne nekretnina na temelju Ugovora o darovanju, od 22. ožujka 2019. prenesena u vlasništvo B. K.. Nije sporno da je doista između II. optužene A. K. i III. optužene B. K. 22. ožujka 2019. sklopljen Ugovor o darovanju temeljem kojeg je II. optužena A. K. prenijela nekretnine u Z. upisane u zk. uložak broj 1317 u vlasništvo svojoj majci III. optuženoj B. K.. Također, nije sporno niti da je IV. optuženi I. K. 18. travnja 2017. s I. optuženim N. K. i II. optuženom A. K. sklopio Ugovore o zajmu, a u kojima je utvrđeno da se isti odnose ne pozajmicu u iznosu od 120.000,00 EUR-a i 110.000,00 EUR-a, danu početkom 2012. godine, te kojim se navedena pozajmica osigurava osnivanjem založenog prava upravo na spornim nekretninama upisanim u k.o. Z. I. – zk. uloške broj 1317 i 1432, a navedeno založno pravo upisano je u zemljišne knjige temeljem prijedloga za upis podnesenog 21. ožujka 2019.

10. Tijekom postupka bilo je sporno je li IV. optuženi I. K. početkom 2012. doista pozajmio I. optuženom N. K. iznos od 120.000,00 EUR-a, te II. optuženoj A. K. iznos od 110.000,00 EUR-a ili su pak ugovori o pozajmici, o kojima su 2017. sklopljeni pisani ugovori temeljem kojih je osnovano založno pravo u korist IV. optuženog I. K. na predmetnim nekretninama u Z., bili fiktivni. Nadalje, bilo je sporno jesu li svojim radnjama opisanim u činjeničnom opisu optužnice I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. imali namjeru osujetiti namirenje tražbine M. B., odnosno jesu li im u tome III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. s namjerom pomogli.

11. Svjedokinja Z. T. u iskazu je navela da joj je poznato da su roditelji A. i N. K. darovali nekretnine u Z. i T. kako bi oni završili izgradnju objekata i počeli se baviti turizmom. Također su im darovali i obiteljsku kuću u O., V. gore kbr. 2. Nije joj poznato točno koje godine im je to darovano. 2012. godine budući da je ponestalo novaca za izgradnju, obitelj se složila da im se novac posudi od njezinog brata I. K., koji je skrbio o njihovom ocu V. i kao takav raspolagao njegovim novcem. Njihov otac je radio u inozemstvu cijeli svoj radni vijek, gdje je zaradio svoju mirovinu, prima mirovinu od pokojnog brata koji je poginuo kao branitelj, imao je ušteđevinu u L. banci i ušteđevinu od poljoprivrede. Također njezin brat I. ostvaruje prihode od rada u Šumariji i od skijališta. I. je posudio ta sredstva A. i N. K., a misli da se radi o iznosu od 230.000,00 EUR-a. Taj novac je tijekom 2012. godine predan A. i N., a to može potvrditi jer je i ona povremeno donosila ta sredstva od I. i predavala ih A. i N.. Osim nje, novac su prenosili nećaci J., D., D., K. i brat Z.. Novac su prenosili preko granice u dozvoljenim iznosima. Poznato joj je da je I. K. A. K. uplatio određeni iznos na njezin račun jer je ona ta da studirala u S.. Vezano za posudbu tog iznosa, bilo je dogovoreno da će A. i N. novac vraćati kad budu počeli ostvarivati prihode od turizma. U početku nije sklapan nikakav ugovor o pozajmicama. U Z. 2012. godine bio je poluizgrađen samo jedan podrum, a naknadno s tim novcima se završio taj podrum i još su izgrađene tri kuće za odmor, vinarija i još se uložilo u vinograd. U T. 2012. godine kuća je bila pod krovom, a tim novcima je kompletno završena izgradnja. Ne zna točno kad su završeni radovi, samo može reći da su radovi u T. završeni prije, a poslije u Z.. Bavljenje turizmom u T. nije još započelo (iz njoj nepoznatih razloga), dok u Z. je. A. je darovala svoje nekretnine majci B. iz razloga što se A. više nije htjela baviti turizmom niti ima za to vremena jer se bavi glumom i živi u Z.. B. K. se sa sinom N. bavi turizmom u Z.. Što se tiče ugovora o pozajmici iz 2017. između godine između I. K. i A. i N. K., taj ugovor je sklopljen tek tada iz razloga kako bi se na neki način osigurao povrat pozajmice prema I.. To nije imalo nikakve veze s potraživanjem M. B. i sporovima koje je vodio s njima. Poznato joj je da je B. K. podigla kredit 2019. ili 2020. i podmirila parnične troškove prema M. B.. Nije joj poznat iznos podignutog kredita. Optuženici nisu poduzimali radnje kojima bi onemogućili M. B. da naplati svoja potraživanja. Novac (pozajmicu N. i A.) prenosila je zajedno sa svojom obitelji, odnosno njezin suprug i dvoje punoljetne djece, te su novac prenosili osobno N., B., P. i A. K..

12. Svjedok Đ. F. naveo je da P. K. poznaje unazad 15 godina. Upoznali su se na vinskoj cesti katolički surduk u Z., budući da su obojica na toj lokaciji imali nekretnine. Početno prijateljstvo preraslo je u obiteljsko prijateljstvo i druženje. Poznato mu je da 2012. godine na zemljištu P. K. u Z. je bila započeta izgradnja vinarije u velikom podrumu, prema njegovoj procjeni veličine 500 m2, gradio se jedan podrum standardne veličine i još jedan podrum čija je izgradnja bila završena pod krovom. Također preko puta podruma bila je započeta izgradnja tri kuće za odmor. Izgradnja tih objekata trajala je kontinuirano od 2012. pa sve do negdje 2016. godine kad su objekti završeni. Nije mu poznato kada su se točno počeli iznajmljivati apartmani, ali iznajmljivanje je krenulo. S turizmom, odnosno sa iznajmljivanjem bavili su se po njegovom mišljenju cijela obitelj K., odnosno B., N., A. i P. K.. Nije mu poznato kojim sredstvima je financirana izgradnja objekata u Z.. Prije više godina s P. K. je bio na njihovoj nekretnini u T.. Sjeća se da se radilo o velikom objektu koji je bio nedovršen u velikoj mjeri. Prije tri do četiri godine ponovno je bio u T.. Tada je nekretnina bila u potpunosti završena, a radilo se o zgradi s četiri apartmana u cijelosti opremljeni zajedno s okućnicom. Kad god je dolazio u T., nije bilo drugih gostiju. Nije mu poznato da li se nekretnina koristi za obavljanje turističke djelatnosti. Nije mu poznato ništa vezano za pozajmice između I. K. prema A. i N. K., a nije mu poznato niti išta vezano za darovanje nekretnina s A. K. na majku B. niti vezano za potraživanja M. B. prema N. i A. K.. A. K. živi u Z., završila je studij glume u S. i sada se bavi glumom. A. K. više se ne bavi turizmom u Z..

13. Svjedok J. K. u iskazu je naveo da mu je poznato da je njegov stric I. K. 2012. godine N. K., njegovom bratiću posudio oko 200.000,00 EUR-a. Pretpostavlja da je taj iznos posudio i A., a li je N. vodio računa o tome. On je u nekoliko navrata šest do sedam puta prenosio novac preko granice od I. i davao ga N.. S njim su znali putovati i djeca od I. K., D., K. i D., pa su i oni također prenosili novac. Kad je davao novac N., bila je prisutna i A., davao je njima budući oni žive u istoj kući. Nije mu poznato koliki iznos je on prenio preko granice budući da je novac bio u kovertama, ali radilo se dozvoljenim iznosima jer je I. o tome vodio računa. I. K. u dogovoru s ostatkom obitelji vodi brigu o ocu i kao takav ima punomoć i raspolaže sa djedovim novcem, odnosno obitelj se dogovorila da je to onda stričev novac, s čime se i djeda suglasio. Djed prima dvije mirovine, svoju i iza pokojnog sina branitelja, ima ušteđevinu od rada u inozemstvu i od bavljenja poljoprivredom, a radi se o znatnijem iznosu ušteđevine. A. i N. su se planirali baviti turizmom u T. i Z., te su ulagali posuđena sredstva konstantno u objekte. Poznato mu je da su tim sredstvima dovršili apartmane u T. iz roh bau do krajnje faze završenosti, a u Z. su izgradili više manjih objekata namijenjenih za iznajmljivanje i bavljenje turizmom. Poznato mu je da u početku nije napravljen ugovor, budući da stric I. to nije želio, a naknadno je ipak napravljen ugovor o pozajmici, vjerojatno iz razloga što posao nije krenuo onako kako su planirali, pa je to bio razlog kako bi se osigurao povrat pozajmice. Ne zna iz kojeg razloga je A. K. svoje nekretnine u Z. darovala majci B. K., ali misli da je to iz razloga što A. K. više nije bila previše zainteresirana da se bavi turizmom i tim poslom jer se posvetila glumi. Iz isto razloga prema njegovom mišljenju je darovala svoj dio obiteljske kuće u O. majci B.. A. K. je odselila iz O., te živi i radi u Z.. B. K. podigla je kredit kako bi podmirila sudske troškove koji su teretili A. i N. K. u sudskom sporu s M. B., odnosno koje je trebalo platiti M. B.. Nema saznanja o tome da li bi B., N., A. i I. K. poduzimali ikakve radnje kojima bi onemogućili naplatu M. B., ali ne misli da su bilo što radili da bi naštetili M. B..

14. Svjedok Z. K. u iskazu je naveo da mu je poznato da su 2011. godine njegov brat P. K. i šogorica B. K. svoje nekretnine u Z. i T. darovali svojoj djeci N. i A. K. kako bi oni na tim nekretninama radili nekakav svoj posao u budućnosti. Kuća u T. je bila u 50% dovršenosti, a radilo se o građevini sa četiri apartmana, a na zemljištu u Z. bio je zasađen vinograd i postojala je manja kuća za odmor. Po njegovom mišljenju još na tom zemljištu je nakon toga izgrađeno 70% novih građevina. Njegov brat I. K. je skrbnik njihovog oca V. K.. U dogovoru s cijelom obitelji otac, odnosno brat I. kao njego skrbnik je posudio tijekom 2012. godine A. i N. K. oko 230.000,00 EUR-a kako bi oni završili započete poslove na nekretninama u T. i Z. i pokrenuli posao. Njegov otac ima primanja od svoje inozemne mirovine, ostvario je mirovinu kao otac poginulog branitelja, ušteđevinu kod L. banke i prihode od poljoprivrede. Nisu mu poznati točni iznosi mirovina koje je dobio, niti ušteđevine, ali zna da se radilo o znatnijem iznosu. Brat I. K. radi u J. šumama kao radnik, a osim toga ostvarivao je prihode od skijaškog turizma. Ima smještaj u apartmanima za 20 do 30 ljudi, a također je imao i skijalište. Dogovoreno je bilo da će N. i A. K. vratiti novac kad budu počeli ostvarivati prihode od tih nekretnina. Članovi obitelji, on, sestra Z., nećak J. K., nećaci N. i A., nećakinje K. i D. K., koji su studirali u O., prenosili su novac preko granice u dozvoljenom iznosu od I. i davali na ruke N. i A.. Zna da se nekretnina u T. izgradila, ali ne zna točno koje godine, a poznato mu je da su se nekretnine u Z. izgradile do kraja 2017. godine. U. Z. su se izgradile još tri kuće, tipa kuće za odmor s tri do četiri sobe svaka, gospodarski podrum za preradu i čuvanje vina, te se još uložilo u vinograd. Poznato mu je da su sastavljeni nekakvi ugovori o pozajmici kako bi se na neki način osigurala posudba prema I. K., odnosno ocu. Nije mu poznato kad su ti ugovori napravljeni. A. K. studirala glumu u S. i postalo joj je opterećenje da se bavi turizmom pa je iz toga razloga svoje nekretnine u Z. prenijela darovnim ugovorom na majku B.. Nije mu poznato iz kojeg razloga je svoj dio obiteljske kuće u O. darovala majci. Poznato mu je da je B. K. dizala kredit da bi podmirila taj dug. To je bilo negdje 2019. godine u 8. ili 9. mjesecu. Sav novac pozajmljen od I. K. utrošen je na ulaganja u nekretnine u Z. i T., Njegov otac je imao ušteđevinu i od svog rada ostvarenog u inozemstvu. Optuženici nisu poduzimali radnje kojima bi cilj bio osujetiti namirenje tražbine M. B..

15. Sud je iskaz svjedoka oštećenog M. B. ocijenio vjerodostojnim, budući da je isti okolnosan i detaljan, te sukladan cjelokupnoj materijalnoj dokumentaciji koja priliježe spisu. Oštećenik je u svom iskazu opisao svoj odnos s P. K. i ovdje optuženicima na laički način, ne definirajući sve pojedinosti sudskih postupaka koji su se odvijali (i još su uvijek u tijeku) na način kako bi to činila osoba pravne struke, što zapravo govori u prilog vjerodostojnosti njegovog iskaza. Životno je i logično da oštećeni M. B., kao osoba koja nije pravne struke, nije mogao odgovoriti na neka pitanja obrane, koja su se odnosila na pojedinosti vezane uz parnični, a kasnije ovršni postupak koji se vodi između njega kao ovrhovoditelja i I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. kao ovršenika, navodeći da je to sve prepustio svojoj odvjetnici. Nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj situaciji (parnice za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jedne su od najsloženijih po pitanju dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva), pa je prema tome sasvim logično da oštećeni M. B. o pojedinostima vezanim za te postupke nema saznanja, budući da je iste u cijelosti prepustio svojoj punomoćnici.

16. S druge strane, iskaze svjedoka Z. T., J. K. i Z. K. u dijelu u kojem su iskazivali o tome da bi IV. optuženi I. K. početkom 2012. I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. pozajmio iznos od oko 230.000,00 EUR-a sud je ocijenio nevjerodostojnim i usmjerenim na pogodovanje optuženicima. Naime, svi imenovani svjedoci rođaci su optuženika. Osim toga, nije životno niti logično da bi navedeni svjedoci, koji su ispitani tijekom veljače 2020., jasno i detaljno opisivali sve okolnosti vezane uz pozajmicu I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K., kako u pogledu iznosa pozajmice, načina predaje novca od pozajmice, tako i u pogledu razloga zbog kojih je do pozajmice došlo, dok su s druge strane, I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. (ispitani tijekom studenog 2019.) o predmetnoj pozajmici iskazivali vrlo oskudno i konfuzno, na način da su policijski istražitelji praktički tek postavljanjem pitanja došli do konkretnijih informacija o iznosima pozajmice i razlozima davanja pozajmice, međutim i dalje ne u mjeri kako su to detaljno i potpuno iskazali svjedoci obrane. Kako je postojanje pozajmice od strane IV. optuženog I. K. prema I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. činjenica koja optuženicima ide u prilog, bilo bi životno i logično da su optuženici u svojim obranama o tome jasno i nedvosmisleno iskazivali, te da su o istome imali više toga za reći od njihovih rođaka, kasnije ispitanih svjedoka, koji nisu bili stranke predmetnog ugovora o zajmu. Navedeno upućuje na zaključak da su imenovani svjedoci, nakon proteka vremena od prvog ispitivanja optuženika, znajući u kojem smjeru će ispitivanje ići, odnosno u odnosu na koje će okolnosti iskazivati, sadržajem svojih iskaza svjesno pogodovali optuženicima. Što se tiče iskaza svjedoka Đ. F., imenovani svjedok nije imao nikakvih saznanja o pozajmici između I. optuženog N. K., te II. optužene A. K. i IV. optuženog I. K., a niti saznanja vezano za darovanje nekretnine između II. optužene A. K. i III. optužene B. K..

17. Presudom O. suda u O., od 27. prosinca 2016., poslovni broj P-862/2014-16, koja glede merituma stvari potvrđena Ž. suda u S., od 31. siječnja 2019., poslovni broj Gž-231/2017 odlučeno je da je darovni ugovor zaključen 2. studenog 2011. između tuženih P. K., kao darodavatelja i A. K. i N. K., kao daroprimatelja, bez pravnog učinka prema tužitelju M. B. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine prema I. tuženiku u iznosu od 1.771.143,10 kuna s kamatom po stopi od 8% godišnje, od 12. studenog 2013. do isplate. Nadalje, odlučeno je da je A. K. dužna dopustiti da tužitelj M. B. svoje potraživanje prema P. K. u iznosu kako je navedeno, namiri prodajom njezinih nekretnina upisanih u zk uložak broj 1317 k.o. Z. 1, a da je N. K. dužan dopustiti da tužitelj M. B. svoje potraživanje namiri prodajom njegovih nekretnina upisanih u zk uložak broj 1432 k.o. Z. 1. Također, naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove i to sukladno presudi Ž. suda u S. od 31. siječnja 2019., poslovni broj Gž-231/2017-5, u ukupnom iznosu od 181.669,67 kuna. U navedenom parničnom postupku preostali iznos duga P. K. prema M. B. utvrđen je provedenim financijskim vještačenjem u iznosu od 1.771.143,10 kuna.

18. Iz prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja M. B. od 20. ožujka 2019. proizlazi da je oštećeni M. B. navedeni prijedlog podnio O. sudu u O., S. službi u B. M. 21. ožujka 2019., te je 25. ožujka 2019. doneseno rješenje o ovrsi O. suda u O., S. službe u B. M., poslovni broj Ovr-325/2019, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja M. B. prema P. K. u iznosu od 1.771.143,10 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na nekretninama upisanim u z.k. uložak broj 1317 i 1432 k.o. Z. I.., u vlasništvu ovršenika N. i A. K..

19. Nadalje, rješenjem O. suda u O., S. služba u B. M., od 28. ožujka 2019., poslovni broj Z-4883/2019 odbijena je zabilježba ovrhe broj Ovr-325/2019 u zk. ulošku broj 1317 k.o. Z. I., uz obrazloženje da se zabilježba odbija zato jer predmetne nekretnine nisu u vlasništvu ovršenice A. K., već su iste temeljem Ugovora o darovanju, zaprimljenog pod brojem Z-4798/2019 22. ožujka 2019. prenesene u vlasništvo B. K..

20. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za zemljišnoknjižni uložak broj 1432 k.o. Z. I. proizlazi da je na predmetnim nekretninama 21. ožujka 2019. upisano založno pravo u korist IV. optuženog I. K., temeljem Ugovora o zajmu od 18. travnja 2017., dok je 25. ožujka 2019. zabilježena ovrha temeljem rješenja o ovrsi O. suda u O., S. službe u B. M., od 25. ožujka 2019., ovrhovoditelja M. B..

21. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za zemljišnoknjižni uložak broj 1317 k.o. Zmajevac I proizlazi da je predmetna nekretnina na temelju ugovora o darovanju od 22. ožujka 2019. prešla u vlasništvo III. optužene B. K., dok je 21. ožujka 2019. osnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist IV. optuženog I. K., radi osiguranja njegove tražbine u iznosu od 110.000,00 EUR-a.

22. Iz Ugovora o zajmu od 18. travnja 2017. između I. optuženog N. K. i IV. optuženog I. K. proizlazi da je navedenim ugovorom utvrđeno da je zajmodavac I. K. početkom 2012. na ime zajma, u više navrata, zajmoprimcu N. K. pozajmio ukupan novčani iznos od 120.000,00 eura, koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti najkasnije do 31. prosinca 2013., ali kako je taj rok prošao, a zajmoprimac nije izvršio povrat zajma, zajmoprimac je ovim ugovorom u svrhu prekida tijeka zastare potvrdio postojanje navedenog duga i obvezu da ga vrati zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2014. Također, navedenim ugovorom zajmoprimac N. K. dozvolio je zajmodavcu I. K. da izvrši uknjižbu založnog prava na nekretninama u njegovom vlasništvu upisanim u zk. uložak broj 1432 k.o. Z. I..

23. Iz Ugovora o zajmu od 18. travnja 2017. između II. optužene A. K. i IV. optuženog I. K. proizlazi da je navedenim ugovorom utvrđeno da je zajmodavac I. K. početkom 2012. na ime zajma, u više navrata, zajmoprimcu A. K. pozajmio ukupan novčani iznos od 110.000,00 eura, koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti najkasnije do 31. prosinca 2013., ali kako je taj rok prošao, a zajmoprimac nije izvršio povrat zajma, zajmoprimac je ovim ugovorom u svrhu prekida tijeka zastare potvrdio postojanje navedenog duga i obvezu da ga vrati zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2014. Također, navedenim ugovorom zajmoprimac A. K. dozvolila je zajmodavcu I. K. da izvrši uknjižbu založnog prava na nekretninama u njegovom vlasništvu upisanim u zk. uložak broj 1317 k.o. Z. I..

24. Iz izvatka iz zemljišne knjige, katastarske općine O., ZK uložak broj 15858 proizlazi da su nekretnine upisane u navedeni zk. uložak na temelju ugovora o darovanju od 8. ožujka 2019., 25. ožujka 2019. prešle u vlasništvo B. K..

25. Iz Ugovora o darovanju od 8. ožujka 2019. sklopljenog između II. optužene A. K. i III. optužene B. K. proizlazi da je darovatelj A. K. svojoj majci – obdareniku, B. K., darovala nekretnine upisane u zk. uložak broj 1317 k.o. Z. I., te joj dozvolila da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, uknjiži svoje pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

26. Iz prijedloga za uknjižbu prava vlasništva III. optužene B. K. od 18. ožujka 2019. i rješenja o uknjižbi prava vlasništva O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019., poslovni broj Z-4798/2019 proizlazi da je III. optužena B. K. 22. ožujka 2019. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju, te je 22. ožujka 2019. dopušten upis njezinog prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. uložak broj 1317 k.o. Z. I..

27. Iz prijedloga IV. optuženog I. K. za uknjižbu založnog prava na nekretnini N. K. od 21. ožujka 2019. i rješenja uknjižbi založnog prava O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019. poslovni broj Z-4704/2019 s dostavnicom, te prijedloga I. K. za uknjižbu založnog prava na nekretnini A. K. od 21. ožujka 2019. i rješenja uknjižbi založnog prava O. suda u O., S. služba u B. M., od 22. ožujka 2019. poslovni broj Z- 4705/2019 s dostavnicom proizlazi da su 21. ožujka 2019. podnesen prijedlog za upis založnog prava u korist IV. optuženog I. K., na temelju ugovora o zajmu, a na nekretninama upisanim u zk. uloške broj 1432 i 1317 k.o. Z. I., te je rješenjima O. suda u O., S. službe u B. M., od 22. ožujka 2019., dopušten upis založnog prava na predmetnim nekretninama.

28. Iz Ugovora o darovanju nekretnina u O. od 8. ožujka 2019. između II. optužene A. K. i IV. optužene B. K. proizlazi da je A. K. kao darovatelj darovala svojoj majci - obdareniku B. K. svoj suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama u zk. uložak broj 15848 k.o. O..

29. Iz prijedloga za uknjižbu prava vlasništva B. K. od 25. ožujka 2019. i rješenja o uknjižbi prava vlasništva O. suda u O., od 26. ožujka 2019., poslovni broj Z- 4881/2019 proizlazi da je III. optužena B. K. 25. ožujka 2019. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisane u zk. uložak broj 15848 k.o. O., te je O. sud u O. 26. ožujka 2019. dopustio upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

30. Iz darovnog ugovora od 2. studenoga 2011. između P. K. i II. optužene A. K. i I. optuženog N. K. proizlazi da je P. K. kao darovatelj darovao II. optuženoj A. K. nekretnine upisane u zk. uložak broj 1317 k.o. Z., a I. optuženom N. K. P. K. darovao je nekretnine upisane u zk. uložak broj 1317 k.o. Z..

31. Iz rješenja O. suda u O. o brisanju zabilježbe spora od 25. ožujka 2019. poslovni broj P-862/2014.-90 proizlazi da je naloženo brisanje zabilježbe spora na nekretninama tužene A. K. i tuženog N. K., budući da su podneskom od 11. ožujka 2019. A. i N. K. predložili brisanje zabilježbe spora s obzirom da je prvostupanjska presuda u parničnom predmetu P-862/2014, postala pravomoćna 31. siječnja 2019.

32. Iz dopisa P. uprave osječko-baranjske, S. za granicu, od 10. prosinca 2021. proizlazi da je P. uprava osječko-baranjska, S. za granicu, izvršila provjere u N. informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom, te su utvrdili da IV. optuženi I. K. u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019. nema evidentiranih prelazaka u državne granice.

33. Iz rješenja O. suda u O., od 18. lipnja 2019., poslovni broj Z-4883/2019 proizlazi da je prigovor M. B. protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta odbijen kao neosnovan i potvrđeno je rješenje O. suda u O. od 8. svibnja 2019., poslovni broj Z-7254/2019, kojim je dopušten upis zabilježbe izjavljene revizije tuženika na nekretninama N. K. upisane u zk. uložak broj 1432, k.o. Z. I., te na nekretninama B. K. upisane u zk. uložak broj 1317, k.o. Z..

34. Iz rješenja Ž. suda u V., S. službe u K., od 14. listopada 2020., poslovni broj Gž Zk-14/2020-2 proizlazi da je odbijena žalba predlagatelja M. B. i potvrđeno rješenje O. suda u O. od 18. lipnja 2019., poslovni broj Z-4883/2019.

35. Iz rješenja O. suda u O. od 25. ožujka 2019., poslovni broj P-862/2014-89 i P- 862/2014-90, proizlazi da je naloženo Z. odjelu O. suda u O., S. službi u B. M., brisanje privremene mjere određene rješenjem od 24. prosinca 2014., na nekretninama A. K. i N. K., budući da je prvostupanjski predmet pravomoćno okončan, te je naloženo brisanje zabilježbe spora na nekretninama tužene A. K. i tuženika N. K..

36. Rješenjem Ž. suda u S. od 12. svibnja 2020. poslovni broj Gž-432/2019-2, potvrđeno je rješenje O. suda u O. od 25. ožujka 2019., poslovni broj P-862/2014-90.

37. Iz rješenja Ž. suda u O., od 4. svibnja 2020., poslovni broj Gž Povr-627/2019-2 proizlazi da je potvrđeno rješenje o ovrsi O. suda u O., S. u B. M., od 25. ožujka 2019., poslovni broj Ovr-325/2019-3, u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretninama A. i N. K., radi namirenja tražbine M. B. u iznosu od 1.711,143,10 kuna, sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

38. Iz rješenja O. suda u O., S. službe u B. M., od 19. kolovoza 2020., poslovni broj Z-12237/2020, proizlazi da je odbijen zahtjev za obnovu zabilježbe spora.

39. Iz revizije u predmetu O. suda u O. broj P-862/2014 od 2. travnja 2019., proizlazi da su tuženici P. i N. K. podnijeli reviziju protiv presude Ž. suda u S. od 31. siječnja 2019., poslovni broj Gž-231/2017-5.

40. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje u predmetu P-862/14 od 19. rujna 2019., preslika univerzalnog naloga za plaćanje kojim je zatvorena blokada N. K., te otplatnog plana za kredit B. K. A. B. od 18. rujna 2019. proizlazi da je B. K. podigla kredit u iznosu od 190.000,00 kuna radi zatvaranja blokade računa N. K., koji račun je bio blokiran radi prisilne naplate troškova parničnog postupka poslovni broj P- 862/2014, te je navedeni iznos B. K. uplatila na račun N. K. 18. rujna 2019.

41. Uvidom u spis O. suda u O., S. službe u B. M., poslovni broj Ovr-325/2019 i u spis O. suda u O., poslovni broj P-862/2014. utvrđene su činjenice već navedene pod točkama 16.-39. obrazloženja.

42. Iz povijesnog prikaza z.k. uloška 18533 (stranice 257-272 spisa) razvidno je koje je nekretnine trgovačkog društva L. d.o.o. O. stekao oštećeni M. B.. Nadalje, iz izvadaka zemljišnoknjižnog odjela, katastarske O. Č. i O., te potvrda Z. odjela O., od 11. ožujka 2022., te izvadaka zemljišnoknjižnog odjela, katastarske općine T. proizlazi da je I. optuženi N. K. upisan kao vlasnik nekretnine u O., O. ulica, upisane u zk. uložak broj 4201, k.o. Č., te da je upisan kao suvlasnik u jednoj od polovine dijela (II. optužena B. K.. suvlasnica u drugoj polovini dijela), nekretnine u ulici V. gore, upisanoj u zk. uložak broj 15848, k.o. O., a da A. K. nije upisana kao vlasnica nekretnina na području nadležnosti zemljišnoknjižnog odjela O. suda u O.. Također, proizlazi da su kao vlasnice nekretnine upisane u zk. uložak broj 3107 k.o. T., upisane B. i A. K..

43. Iz izvadaka iz kaznene evidencije za optuženike proizlazi da isti nisu osuđivani. Iz izvadaka iz prekršajne evidencije za II. optuženu A. K., III. optuženu B. K. i IV. optuženog I. K. proizlazi da navedeni optuženici nisu prekršajno kažnjavani, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije za I. optuženog N. K. proizlazi da je isti prekršajno kažnjavan zbog prometnih prekršaja.

44. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da su optuženici počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.

45. Da je tomu tako proizlazi iz vjerodostojnog iskaza oštećenog M. B. kao i cjelokupne materijalne dokumentacije koja priliježe spisu, odnosno spisa O. suda u O., S. službe u B. M., poslovni broj Ovr-325/2019 i spisa O. suda u O., poslovni broj P-862/2014. u koje je sud izvršio uvid. Naime, tijekom postupka bilo je nesporno da je oštećeni M. B. pozajmio veći novčani iznos P. K., a koji novac mu nije bio u cijelosti vraćen. Zbog toga je oštećeni M. B., uvidjevši da mu dug neće biti vraćen, te da je njegov dužnik P. K. svoju imovinu prenio darovnim ugovorom na kćerku i sina, pokrenuo parnični postupak za utvrđenjem da je darovni ugovor između P. K. kao darovatelja i A. i N. K. kao daroprimatelja bez pravnog učinka u odnosu na njega. Po navedenoj tužbi O. sud u O. 27. prosinca 2016. donio je presudu kojom je naloženo tuženicima A. K. i N. K. da dopuste oštećeniku M. B. da svoje potraživanje u iznosu od ukupno 1.771.143,10 kuna namiri nekretninama u njihovom vlasništvu, taksativno navedenim u presudi. Protiv prvostupanjske presude tamo tuženici A. i N. K. podnijeli su žalbu, a drugostupanjski sud je 31. siječnja 2019. odbio njihovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

45.1. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su optuženici u cilju da pod svaku cijenu onemoguće naplatu potraživanja oštećenog M. B. za vrijeme trajanja parničnog postupka poduzeli niz radnji kako bi, u slučaju da spor izgube, oštećenika onemogućili u naplati njegovih potraživanja.

45.2. Prije svega I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. dogovorili su se s IV. optuženim I. K. sklopiti fiktivne ugovore o zajmu na ukupan iznos od 230.000,00 EUR-a, a koji novac im je on navodno pozajmio tijekom 2012. godine. U pogledu predmetnih ugovora o zajmu ističe se da ne postoji niti jedan materijalni trag (bankovni transfer, potvrda i slično) iz kojeg bi se moglo zaključiti da je IV. optuženi I. K. doista pozajmio I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. iznos od 230.000,00 EUR-a, a nije životno niti logično da neka osoba drugome pozajmi toliki iznos novca a da o tome ne sastavi niti jedan pisani trag u trenutku pozajmice upravo s ciljem da zaštiti svoje potraživanje. Isto tako nije životno logično da zajmodavac ne bi već nakon proteka roka od dvije godine za vraćanje duga, tražio bilo kakvo pisano priznaje duga, sklapanje ugovora ili osiguranje za povrat pozajmice.

45.3. Iz ugovora o zajmu koji priliježu spisu vidljivo je da su oni sklopljeni 18. travnja 2017., odnosno nakon što je prvostupanjski sud po tužbi oštećenog M. B. 27. prosinca 2016. donio prvostupanjsku presudu. Iz istih ugovora također je vidljivo da se IV. optuženom I. K. dopušta da svoje potraživanje iz ugovora osigura založnim pravom upravo na nekretninama taksativno navedenim u prvostupanjskoj presudi. Navedeno ukazuje da već tada optuženici stvaraju preduvjete za uknjižbu založnog prava na nekretninama u slučaju da u parničnom postupku ne uspiju sa žalbom koju su podnijeli, posebno imajući u vidu da su I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. u to vrijeme nesporno imali i drugih nekretnina na kojima je IV. optuženi I. K. mogao uknjižiti svoje založno pravo (kuća u T., kuća u O.), ali je, prema navodima obrane optuženika, IV. optuženi I. K. odlučio svoje založno pravo uknjižiti upravo na nekretninama koje su taksativno navedene u presudi, koje su predmet naplate oštećenog M. B. i iz kojih po izreci presude tuženici imaju trpjeti namirenje. Pri tom se posebno napominje i da su ugovori u navodnom zajmu sklopljeni na iznos od ukupno 230.000,00 eura, a što u protuvrijednosti odgovara iznosu od oko 1.700.000,00 kuna, a koji iznos otprilike odgovara iznosu koji je dosuđen M. B. u parničnom postupku. Također, u prilog tomu da stvarno do pozajmice počekom 2021. godine nije došlo, govori i činjenica da je II. optužena A. K. u to vrijeme imala samo 19 godina, te da je nesporno tada upisala studij glume u B. i H., pa je nelogično i neživotno da bi joj otac P. K., u tako mladoj dobi, na samom početku studija, u vlasništvo prenio vrijedne nekretnine u B. radi bavljenja turizmom, a nakon toga stric I. K. pozajmio velik iznos novca da taj „posao“ pokrene.

45.4. U prilog činjenice da je IV. optuženi I. K. početkom 2021. doista I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. pozajmio iznos od ukupno 230.000,00 EUR-a govore jedino iskazi svjedoka Z. T., J. K. i Z. K., koje je sud u dijelu u kojem opisuju okolnosti pozajmice ocijenio nevjerodostojnim, kako je to već obrazloženo pod točkom 15. obrazloženja.

45.5. Sud nije prihvatio obrane I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. u kojima su opisivali okolnosti pozajmice koju im je navodno dao njihov stric IV. optuženi I. K.. Naime, njihove obrane bile su oskudne detaljima i konfuzne (pogotovo obrana II. optužene A. K.), a potpuno je nelogično da se netko ne bi sjećao i nebi znao iznijeti detalje oko pozjamice tako velikog iznosa novca (ukupno 230.000,00 EUR-a). Tako je npr. II. optužena A. K. navela da je novac posudila, ali ne zna kako su novac mislili vratiti te ne zna zašto su u ugovoru o zajmu navedene baš nekretnine iz presude. U svom iskazu samo paušalno navodi da im je stric posuđivao novac ne precizirajući iznose i vrijeme kada bi dobila novac, dok N. K. navodi da su novac trebali vratiti za dvije godine, ali da nisu vratili ništa. Takve obrane optuženika su nelogični, neživotni i neistiniti te su dani isključivo u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

45.6. Slijedom navedenog, sud drži da IV. optuženi I. K. nikada nije stvarno I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. pozajmio iznos od 230.000,00 EUR-a, nego da se radilo o fiktivnim ugovorima, sklopljenim da bi IV. optuženi I. K. u slučaju potrebe (ako prvostupanjska presuda, kojom je I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. naloženo da trpe namirenje tražbine oštećenog M. B., postane pravomoćna) mogao upisati svoje založno pravo na predmetnim nekretninama i doći u prvenstveni red naplate prije oštećenog M. B..

45.7. Fiktivno sklopljeni ugovori o zajmu sudu su podneseni na uknjižbu 21. ožujka 2019. tj. nakon što je drugostupanjski sud odbio žalbu tuženika na prvostupanjsku presudu. Prije nego što su se ugovori o zajmu podnijeli sudu, 11. ožujka 2019., tj. odmah nakon saznanja za drugostupanjsku presudu kojom je njihova žalba odbijena, optuženi A. K. i N. K. predložili su sudu brisanje zabilježbe spora jer je parnični postupak pravomoćno dovršen. S obzirom na prethodno navedeno razivndo je da je cilj optuženika bio što brže izvršiti brisanje zabilježbe spora oštećenog M. B. kako bi se što prije provela uknjižba založnog prava na nekretninama iz presude odnosno kako bi založno pravo IV. optuženog I. K. u pravu prvenstva bilo u redu naplate prije prava oštećenog M. B., time da s obzirom na visinu navodne tražbine IV. optuženog I. K., za oštećenog M. B. vjerojatno, nakon provedene ovrhe u korist IV. optuženog I. K., ne bi ostalo ništa. S obzirom na to da je IV. optuženi I. K. stric I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., odnosno brat njihovog oca P. K., na takav način bi optuženici sačuvali svoju imovinu, a oštećenik se više ne bi mogao naplatiti iz predmetnih nekretnina.

45.8. Sud drži da nije odlučno je li potpis na prijedlogu za upis založnog prava doista potpis IV. optuženog I. K., ili je taj potpis kako to drži optužba, krivotvoren od strane nepoznate osobe, imajući u vidu da je do upisa založnog prava na predmetnim nekretninama u korist IV. optuženog I. K. nedvojbeno došlo, te se isti nalazi u prvenstvenom redu prije oštećenog M. B., kako je to razvidno iz izvadaka iz zemljišnih knjiga koji priliježu spisu. Zbog navedenog, neovisno o tome tko je potpisao prijedlog za upis založnog prava, učinak prijedloga je postignut, te po mišljenju suda za ovaj postupak nije bilo odlučno utvrđivati je li prijedlog za upis potpisao IV. optuženi I. K. ili netko treći (zato je odbijen prijedlog oštećenika za provođenjem grafološkog vještačenja, kako je to obrazloženo pod točkom 3.2. obrazloženja).

45.9. Namjeru I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. da onemoguće oštećenog M. B. da se namiri iz njihove imovine jasno je utvrditi promatranjem vremenskog slijeda postupanja optuženika, na način da nakon prvostupanjske parnične presude (27. prosinca 2016.) fiktivno sklapaju (18. travnja 2017.) s IV. optuženim I. K. ugovore o zajmu te za vrijeme trajanja žalbenog postupka nitko od njih ne podnosi sudu zahtjev za uknjižbu založnog prava temeljem tih ugovora, vjerojatno smatrajući kako će im žalba biti uvažena pa za to neće biti ni potrebe. U trenutku kad je sud odbio njihovu žalbu (31. siječnja 2019.) i kad je presuda postala pravomoćna, odmah po saznanju za drugostupanjsku odluku, podnesen je prijedlog za uknjižbu založnog prava na nekretninama taksativno navedenih u presudi (21. ožujka 2019.).

45.10. Nadalje, u odnosu na Ugovor o darovanju kojim je II. optužena A. K. prenijela nekretnine upisane u z.k. uložak broj 1317 k.o. Z. I. svojoj majci III. optuženoj B. K., u svojoj obrani III. optužena B. K. navela je da joj je kćerka darovala svoje nekretnine jer ne želi biti vlasnica ničega. Navela je da joj nije poznato u kojoj je fazi bio parnični postupak u trenutku zabilježbe spora i sklapanja darovnog ugovora, ali je znala za zabilježbu spora. Nije životno niti logično da III. optužena B. K., majka optuženika N. i A. K., nije znala u kojoj je fazi parnični postupak protiv članova svoje obitelji, a što ukazuje činjenica da je odmah nakon pravomoćnosti presude prihvatila sklopiti darovni ugovor sa kćerkom A. te nekretnine "prebaciti" na sebe. Navedene nekretnine "prebacila" je na sebe isključivo iz razloga da se onemogući M. B. u provođenju ovršnog postupka. Nakon pokretanja ovršnog postupka oštećeni M. B. odbijen je sa zahtjevom za ovrhu iz razloga što A. K. više nije bila vlasnica predmetnih nekretnina. Navedeno je jasno vidljivo iz rješenja O. suda u O. od 28. ožujka 2019. kojim se odbija zabilježba ovrhe na nekretninama A. K. iz razloga jer nekretnine više nisu u njezinom vlasništvu.

45.11. Nije sporno da je III. optužena B. K. podigla kredit kako bi isplatila dug njezine djece, I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., prema oštećenom M. B., po osnovi parničnih troškova iz pravomoćno okončanog parničnog postupka poslovni broj P- 862/2014, međutim to ne dovodi u pitanje da je sklapanjem ugovora o darovanju s II. optuženom A. K. imala za cilj „spasiti obiteljsku imovinu“ i pomoći svojoj djeci u tome da onemoguće oštećenika u namirenju njegove tražbine, posebno imajući u vidu i obranu same optuženice u kojoj je višekratko ponovila da je platila ovaj dug na ime parničnih troškova zato da bi pomogla svojoj djeci, kojoj su računi bili blokirani, da mogu krenuti ispočetka. Prema tome, iz same obrane III. optužene B. K. razvidno je da njezin motiv plaćanja dužnih parničnih troškova M. B. nije bio namiriti dugovanje zato da bi ispunila obvezu prema M. B., nego zato da bi se njezinoj djeci N. i A. K. odblokirali računi. Ovakvo ponašanje III. optužene B. K. samo pojačava zaključak o tome da je imenovana htjela pomoći svojoj djeci da zaštite „obiteljsku“ imovinu sklapanjem ugovora o darovanju s II. optuženom A. K. jedino iz razloga da se oštećeni M. B. ne može namiriti iz predmetne nekretnine.

45.12. I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. nije bio nepoznat sadržaj prvostupanjske presude kojom im je naloženo da su dužni dopustiti da tužitelj, oštećeni M. B., svoje potraživanje u iznosu od 1.771.143,10 kuna namiri prodajom njihovih, presudom taksativno navedenih nekretnina. Nedvojbeno je, što proizlazi iz navedene presude, da su oni već jednom pokušali onemogućiti oštećenog M. B. u namirenju njegovih potraživanja i to kada je P. K., da bi izbjegao vraćanje duga i onemogućio oštećenika u namirenju potraživanja, svoju imovinu darovnim ugovorom prenio u vlasništvo svojoj djeci N. i A. K.. Upravo je zbog toga oštećeni M. B. vodio parnični postupak gotovo pet godina pobijajući navedeni ugovor. Nakon što je parnična presuda postala pravomoćna optuženici su učinili gotovo identičnu stvar jedino s ciljem da se oštećeni M. B. ponovno onemogući u provođenju ovršnog postupka tj. u naplati svojih potraživanja. Životno je i logično da su sa sadržajem prvostupanjske presude bili upoznati i III. optužena B. K., kao supruga i majka tuženika u predmetom postupku, a i IV. optuženi I. K., koji je brat P. K., a stric I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. (I. optuženi N. K. u obrani je naveo da je I. K. znao da postoji zabilježba spora u vrijeme kad je ugovorili osnivanje založnog prava na predmetnim nekretninama).

45.13. Konačno, napominje se da, sve i da su Ugovori o pozajmici između I. optuženog N. K., te II. optužene A. K. i IV. optuženog I. K. bili stvarni, odnosno da im je IV. optuženi I. K. doista pozajmio iznos od 230.000,00 EUR-a, to ne bi mijenjalo činjenicu da su optuženici dozvolili upis založnog prava IV. optuženom I. K. upravo na predmetnim nekretninama u Z., s ciljem da onemoguće da se oštećeni M. B. iz njih namiri. Naime, iako u vrijeme sklapanja ugovora kojim je navodna tražbina IV. optuženog I. K. osigurana založnim pravom, prvostupanjska presuda u korist oštećenog M. B. još uvijek nije bila pravomoćna, optuženici su bili upoznati s njezinim postojanjem, prema tome bili su dužni u skladu s tom presudom postupati, sve dok ne doznaju hoće li ista postati pravomoćna. Ovo posebno imajući u vidu da su u to vrijeme bili vlasnici i drugih nekretnina (pa i vrjednijih, kao npr. nekretnine u T.), ali su unatoč tome potpuno svjesno i slobodnom voljom osnovali založno pravo upravo na nekretninama koje su bile navedene u izreci prvostupanjske presude. Već samim time jasno je da je jedini cilj optuženika bio onemogućiti njihovog vjerovnika – ovdje oštećenog M. B. – u tome da se namiri prodajom navedenih nekretnina, kako je to odlučeno prvostupanjskom presudom. Činjenica da je u ovom dokaznom postupku utvrđeno da se zapravo radilo o fiktivnim ugovorima o zajmu, odnosno da do pozajmice zapravo nikada nije došlo, samo pojačava stupanj kaznene odgovornosti optuženika i ukazuje na visok stupanj njihove kriminalne volje.

46. Kazneno djelo protiv imovine – povredu tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11. čini onaj tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije i tijekom ovršnog postupka otuđi dijelove svoje imovine, dok kazneno djelo protiv imovine – pomaganje u povredi tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. u svezi članka 38. KZ/11. čini onaj tko u tome drugom s namjerom pomogne.

47. Optuženici su počinili navedeno kazneno djelo tako što su u razdoblju od 18. travnja 2017. pa do 22. ožujka 2019., detaljno opisanim radnjama u činjeničnom opisu optužnice, I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. svjesno i želeći osujetiti namirenje tražbine oštećenog M. B. znatno otežali i onemogućili provedbu ovrhe oštećenika M. B. na spornim nekretninama temeljem pravomoćne sudske presude, a III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. u tome im svjesno i želeći pomogli.

47.1. Pri tom se napominje da je činjenični opis kaznenog dijela izmijenjen u dijelu u kojem je prema optužnici bilo navedeno „21. ožujka 2019. IV-okr I. K., odnosno u njegovo ime nepoznata osoba“ tako da je u presudi umjesto toga navedeno „21. ožujka 2019. godine IV. optuženi I. K. ili u njegovo ime nepoznata osoba“, sve imajući u vidu da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno je li prijedlog za upis založnog prava potpisao IV. optuženi I. K. ili pak netko treći u njegovo ime. Također, činjenični opis je izmijenjen i u dijelu u kojem je u optužnici bilo navedeno „pa kada je oštećeni M. B. 21. ožujka 2019. podnio sudu prijedlog za ovrhu na navedenim nekretninama I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. odbijen je s prijedlogom za ovrhu na nekretnini ZK uloška 1317 k.o. Z. jer predmetne nekretnine više nisu bile u vlasništvu II-okr. A. K.“ tako da je u presudi navedeno: „pa kada je oštećeni M. B. 21. ožujka 2019. podnio sudu prijedlog za ovrhu na navedenim nekretninama I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. odbijena je zabilježba ovrhe na nekretnini z.k. uloška 1317 k.o. Z. I. jer predmetne nekretnine nisu više bile u vlasništvu II. optužene A. K.“ budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da prijedlog oštećenika za ovrhu nije odbijen, naprotiv, doneseno je rješenje o ovrsi na nekretnini z.k. uloška 1317 k.o. Z. I., međutim odbijena je zabilježba ovrhe na toj nekretnini, zbog toga jer ista više nije bila u vlasništvu II. optužene A. K..

48. Da su I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. postupali s izravnom namjerom, svjesno i želeći osujetiti oštećenog M. B. u namirenju njegove tražbine, a da su im III. optužena B. K. i IV. I. K. svjesno i želeći to, pomogli, proizlazi iz načina njihovog postupanja, tako što su I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. prvo sklopili s IV. optuženim I. K. fiktivne ugovore o zajmu, potom očito u dogovoru s IV. optuženim I. K. pričekali s upisom založnog prava utemeljenog na tim ugovorima u zemljišne knjige sve dok prvostupanjska presuda kojom su bili dužni trpiti namirenje iz predmetnih nekretnina nije postala pravomoćna, nakon čega je odmah založno pravo IV. optuženog I. K. upisano i to u prvenstvenom redu prije tražbine oštećenog M. B.. Osim toga, II. optužena A. K. sklopila je s majkom III. optuženom B. K. ugovor o darovanju upravo predmetne nekretnine u Z.. Postupanje optuženika u svojoj ukupnosti, posebno imajući u vidu i njihovo ranije postupanje, zbog kojeg je i donesena pravomoćna presuda u korist oštećenog M. B., u parničnom postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji počinjenih na štetu vjerovnika, ukazuje na to da su optuženici zajednički pomno razradili i planirali na koje sve načine mogu „spasiti“ svoju imovinu, sve to očigledno u dogovoru s prvotnim dužnikom - njihovim suprugom, ocem i bratom P. K., te su svoje planove i proveli u djelo, kako je to utvrđeno u ovom kaznenom postupku, te time oštećenog M. B. onemogućili (u odnosu na nekretninu upisanu u z.k. uložak 1317 k.o. Z.) i znatno mu otežali namirenje njegove tražbine (u odnosu na nekretninu upisanu u z.k. uložak 1432 k.o. Z.).

49. Ubrojivost optuženika, kao niti njihova svijest o protupravnosti tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

50. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

51. Napominje se da je točno, kako to obrana tvrdi, da I. optuženi N. K. u građanskopravnom smislu nije otuđio svoju imovinu s obzirom da je nekretnina upisana u z.k. uložak broj 1432 k.o. Z. I. još uvijek u njegovom vlasništvu. Međutim, sud drži da pojam otuđenja imovine, u smislu članka 241. stavka 2. KZ/11. treba kaznenopravno tumačiti u širem smislu, odnosno da pojam otuđenja imovine obuhvaća i one radnje dužnika čiji je učinak potpuno jednak prijenosu prava vlasništva nad stvari na drugu osobu (otuđenju smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.), a u konkretnom slučaju je to takvo opterećenje predmetne nekretnine založnim pravom u korist IV. optuženog I. K. koje bi znatno otežalo, pa i gotovo u cijelosti onemogućilo namirenje oštećenog M. B. iz predmetne nekretnine, sve imajući u vidu da je zalogom osigurana tražbina IV. optuženog I. K. u iznosu od 120.000,00 EUR-a (na nekretnini upisanoj u z.k. uložak broj 1432) i 110.000,00 EUR- a (na nekretnini upisanoj u z.k. uložak 1317). Cilj kaznenopravne zaštite propisane člankom 241. stavkom 2. KZ/11. jest zaštiti vjerovnike od namjernog izbjegavanja plaćanja obveza od strane njihovih dužnika, odnosno sprječavanje dužnika da manipulacijom i zlouporabom prava koja im u pravnom prometu pripadaju, uzrokuju štetu svojim vjerovnicima, a što se u ovom konkretnom slučaju i dogodilo. Slijedom navedenog, sud drži da su u postupanju I. optuženog N. K. i II. optužene A. K., kad su sklopili fiktivne ugovore u zajmu s IV. optuženim I. K., na temelju kojih je isti upisao založno pravo na nekretninama iz pravomoćne presude kojom su optuženici obvezani trpiti namirenje oštećenikove tražbine, ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 241. stavka 2. KZ/11., kako objektivni element otuđenja vlastite imovine, tako i subjektivni element namjere osujećenja namirenje vjerovnika.

52. Nadalje, u odnosu na navode obrane da je oštećeni M. B. „skrivio“ činjenicu da je u prvenstvenom redu naplate na spornim nekretninama zabilježen nakon IV. optuženog I. K., jer da nije na vrijeme nakon pravomoćnosti presude pokrenuo ovršni postupak, ističe se da činjenica da je od pravomoćnosti presude parničnog suda do pokretanja ovršnog postupka proteklo oko dva mjeseca nije od značaja glede postojanja kaznenog djela za koje se optuženici terete, a niti glede njihove kaznenopravne odgovornosti.

53. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. počinili kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11., a III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. – pomaganje u povredi tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 38. KZ/11., te su za navedena kaznena djela i proglašeni krivima.

54. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri, za svakog optuženika ponaosob, bude lakša ili teža.

54.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti svim optuženicima uzeo u obzir njihovu kaznenu neosuđivanost.

54.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženicima prvenstveno uzeo u obzir njihov visok stupanj kriminalne volje. Naime, poduzeli su niz pravnih radnji da bi došli do svog cilja, a I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. i ranije su zajedno sa svojim ocem P. K. postupali u cilju osujećenja namirenja tražbine koju oštećeni M. B. ima prema P. K., što je utvrđeno u pravomoćno okončano parničnom postupku. Dakle, optuženici su spretno zlouporabili prava koja ima pripadaju po zakonu kao vlasnicima nekretnina, da bi izigrali i izmanipulirali oštećenika, ali i pravni poredak – zlouporabom slobode vlasnika da sa svojom imovinom čini što ga je volja. Nadalje, sud je kao otegotnu okolnost optuženicima uzeo u obzir i to što tijekom ovog postupka nitko od njih nije pokazao niti najmanju volju i nastojanje da oštećeniku naknade štetu. Naprotiv, II. optužena A. K. u svojoj je obrani iskazala potpunu nezainteresiranost i ravnodušnost prema cijeloj ovoj situaciji, kao da se to sve nje uopće ne tiče, a niti I. optuženi N. K. i III. optužena B. K. nisu izrazili volju i nastojanje da dug oštećeniku isplate, izuzev što su u obranama „negodovali“ što su računi I. optuženog N. K. i II. optužene A. K. bili blokirani zbog naplate duga po osnovi parničnih troškova, pa je III. optužena B. K. morala dići kredit kako bi pomogla svojoj djeci i „odblokirala“ njihove račune. Što se tiče IV. optuženog I. K., on se tijekom cijelog ovog postupka branio šutnjom, što je njegovo zakonsko pravo, ali ukazuje i na njegovu potpunu nezainteresiranost da naknadi štetu oštećenom M. B..

55. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani I. optuženog N. K., II. optužene A. K., III. optužene B. K. i IV. optuženog I. K., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora i to u zakonskom maksimumu propisanom za kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11., odnosno u trajanju od jedne godine. Pri tom se ističe da je sud odlučio sve optuženike osuditi na kaznu zatvora u jednakom trajanju, bez obzira što su III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. u počinjenju kaznenog djela imali svojstvo pomagatelja (članak 38. KZ/11.), držeći da je doprinos svakog od optuženika u počinjenju kaznenog djela bio podjednak, odnosno držeći da svi optuženici počinjenje kaznenog djela zajedno dogovorili i isplanirali, pa ga potom i počinili, I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. u svojstvu počinitelja, a III. optužena B. K. i IV. optuženi I. K. u svojstvu pomagatelja.

56. Sud je optuženicima na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna u trajanju od jedne godine na koju su svatko ponaosob osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počine novo kazneno djelo. Naime, bez obzira na visok stupanj njihove kriminalne volje, sud je uzeo u obzir da su optuženici neosuđivani, kao i da je (osim generalne i specijalne prevencije) nakon ovoga postupka važno ostvariti cilj zbog kojeg je oštećeni M. B. podnio kaznenu prijavu protiv optuženika – a to je da mu optuženici u konačnici isplate iznos od 1.771.143,10 kuna na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom. Sud drži da će optuženici na slobodi imati veću mogućnost platiti oštećeniku taj doista veliki iznos novca, nego što bi to bilo u slučaju da su osuđeni na bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Ipak, sud je optuženicima odredio dulji rok provjeravanja, imajući u vidu da su već ranije I. optuženi N. K. i II. optužena A. K. poduzimali radnje u cilju osujećenja namirenja tražbine oštećenika, zbog čega sud smatra da je potrebno dulje vrijeme provjeravanja optuženika, kako bi uskladili svoje ponašanje sa zakonom.

57. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. naložena je I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K. posebna obveza da oštećenom M. B. u roku od četiri godine solidarno isplate iznos od 1.771.143,10 kuna. Sud je odredio nešto dulji rok za ispunjenje posebne obveze s obzirom na to da se radi o velikom iznosu novca kojeg su optuženici dužni platiti oštećeniku.

58. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. upozoreni su optuženici da im sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako bez opravdanog razloga ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu određenu im u točki VI. izreke, u roku koji im je određen.

59. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. imovinskopravni zahtjev dosuđen je oštećeniku u cijelosti, te je naloženo optuženicima da oštećenom M. B. solidarno isplate iznos od 1.771.143,10 kuna u roku i pod uvjetima naloženim im posebnom obvezom iz točke VI. izreke. Tvrdnje obrane da se glede imovinskopravnog zahtjeva radi o pravomoćno presuđenoj stvari, nisu osnovane. Naime, pravomoćno presuđena stvar u građanskopravnom smislu jest ona u kojoj je odlučeno o istom tužbenom zahtjevu između istih stranaka. U konkretnom slučaju, pravomoćnom presudom O. suda u O., od 27. prosinca 2016., poslovni broj P-862/2014-61 odlučeno je tužbenom zahtjevu tužitelja – ovdje oštećenog M. B. za pobijanjem pravnih radnji dužnika P. K. i trećih osoba – ovdje optuženih N. i A. K., kao tuženika, a tom presudom naloženo je I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. da trpe namirenje tražbine oštećenog M. B. prodajom spornih nekretnina u Z.. U ovom postupku drugačija je i činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva (radi naknade štete počinjene kaznenim djelom), pa i same stranke nisu iste (tamo se kao tuženik pojavljuje P. K.), zbog čega se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Obveznopravni zahtjev oštećeni M. B. imao je prema I. optuženom N. K. i II. optuženoj A. K. samo u odnosu na parnične troškove koje su M. B. dosuđeni temeljem pravomoćne presude u tom parničnom postupku, međutim M. B. u tom postupku nije niti postavio obveznopravni zahtjev prema imenovanim optuženicima u odnosu na glavnicu u iznosu od 1.771.143,10 kuna. Da su optuženici oštećeniku dužni solidarno isplatiti spomenuti iznos na ime naknade štete, odlučeno je sukladno članku 1107. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/1.5 i 29/18.). Visinu imovinskopravnog zahtjeva sud je utvrdio i odredio u skladu s pravomoćnom presudom O. suda u O., od 27. prosinca 2016., poslovni broj P-862/2014-61, u kojem parničnom postupku je provedeno financijsko vještačenje na okolnost visine preostalog duga P. K. prema oštećenom M. B.. Šteta koju su optuženici uzrokovali počinjenjem kaznenog djela odgovara upravo iznosu od 1.771.143,10 kuna, jer da optuženici nisu počinili kazneno djelo, oštećeni M. B. namirio bi svoju tražbinu prodajom predmetnih nekretnina u Z., koje su bile u vlasništvu I. optuženog N. K. i II. optužene A. K..

60. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. naloženo je I. optuženom N. K., II. optuženoj A. K., III. optuženoj B. K. i IV. optuženom I. K. da podmire troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna svatko ponaosob, koja je odmjerena s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka, sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.). Navedene troškove optuženici su dužni uplatiti u državni proračun nakon pravomoćnosti presude, o čemu će primiti pisani poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također, optuženici su obvezani naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08.).

61. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. svibnja 2022.

Sutkinja

Dunja Petrović, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke, branitelj i oštećenik (zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-1428/2020

2. I. optuženi N. K.

3. braniteljica I. optuženika Gordana Vrandečić, odvjetnica u Osijeku

4. II. optužena A. K.

5. branitelj II. optuženice Alen Jakobović, odvjetnik u Osijeku

6. III. optužena B. K.

7. branitelj III. optuženice Antonio Rašić, odvjetnik u Osijeku

8. IV. optuženi I. K.

9. branitelj IV. optuženika Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku

10. oštećeni M. B.

11. opunomoćenica oštećenika Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima

Za točnost otpravka – ovlašteni

službenik

Ljiljana Stolla