Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-125/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – u nastavku teksta KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO- 125/2010-26 od 30.prosinca 2013. godine, koja je izmijenjena na raspravi dana 27.travnja 2017. godine, nakon održane i završene javne rasprave, u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku B. S., opt. J. Š. i branitelja opt. K. R., odvjetnika iz O., dana 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u nastavku teksta ZKP/08)

opt. J. Š., OIB: , sin F. i R. Š. rođene S., rođen 12. svibnja 1951. u P. M., s prebivalištem u D. M., T. A. S. 15a, državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar sa završenom srednjom strojarskom školom, zaposlen u trgovačkom društvu T. K. d.o.o. D. M., s primanjima oko 8.000,00 kuna mjesečno, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

tijekom 2008. i 2009. godine u D. M., kao direktor trgovačkog društva „L.“ d.o.o., a potom i trgovačkih društava sljednika „L. emajl“ d.o.o. D. M., „L. & partner“ d.o.o. D. M. i „L. kamini“ d.o.o. D. M., u nakani da tim trgovačkim društvima smanjenjem porezne obveze pribavi znatnu nepripadnu materijalnu korist, temeljem ugovora o financijskom leasingu nabavio brod marke „Elan 35“ i uveo ga kao osnovno sredstvo, navodeći da će brod biti korišten za obavljanje poduzetničke djelatnosti, a potom, iako znajući da isti brod nije korišten za obavljanje poduzetničke djelatnosti već za osobne potrebe, protivno članku 20. stavku 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 i dr.) i članku 104. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 149/09 i dr.), u knjizi ulaznih računa te konačnoj prijavi poreza na dodanu vrijednost za 2008. godinu iskazao odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 350.884,54 kune, pribavivši na opisani način na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske trgovačkom društvu „L.“ d.o.o. D. M. i njegovim pravnim sljednicima nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 350.884,54 kune,

dakle, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju, a djelom je pribavljena znatna protpravna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da bi time opt. J. Š. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavku 2. u vezi članka 292. stavka 1. alineja 2. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97.

Na temelju odredbe članka 158. st. 3. ZKP/08 upućuje se oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju odredbe članka 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Osijek broj K-DO-125/2010-26 od 30.prosinca 2013. godine, koja je izmijenjena na raspravi dana 27.travnja 2017. godine, optužen je opt. J. Š., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavak 2. u svezi članka 292. stavka 1. alineja 2. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97.

2 Očitujući se o optužbi opt. J. Š. je iskazao da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. Nesporno je da je tijekom 2008. godine nabavljen brod marke Elan 35 i da je uveden kao osnovno sredstvo u tvrtku L. d.o.o., jer je u to vrijeme L. d.o.o. poslovalo izuzetno uspješno i bila je poslovna procjena da je takav brod potreban za tvrtku radi korištenja za proširenje djelatnosti i iznajmljivanja poslovnim partnerima. Brod je kupljen na leasing, ali je krajem 2008. godine nastupila recesija da bi 2009. godine zbog nemogućnosti plaćanja leasinga brod bio oduzet od strane leasing kuće. Nije sporno da je brod zaveden kao osnovno sredstvo i da je u prijavi poreza na dodanu vrijednost za 2008.godinu iskazan odbitak pretporeza u iznosu od 250.884,54 kune, no to je učinjeno sukladno zakonu, jer brod nije nabavljen niti korišten za njegove osobne potrebe, već isključivo za obavljanje poduzetničke djelatnosti. Brod je od strane leasinga kuće oduzet početkom 2009. godine, a 15.rujna 2009. godine pokrenut je stečajni postupak, te nije bio niti u mogućnosti da brod isknjiži iz popisa osnovnih sredstava stečajnog dužnika.

4 U dokaznom postupku sud je ispitao opt. J. Š. i vještakinju financijsko- knjigovodstvene struke D. V., te je pročitao sljedeće isprave: spis: Kio-107/11., ugovor broj 6799A D.D. od 7. ožujka 2007., ugovor broj 683B D.D. od 5. lipnja 2007., ugovor broj 6999B D.D. od 25. lipnja 2007., račune broj 3831, 5024 i 5234, nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke D. V. od 21. kolovoza 2012., s dopunama od 1. veljače 2013. i 1. ožujka 2013., te dopunom od 8. lipnja 2015., i dopunom od 28. travnja 2017., zapisnik Porezne uprave o obavljenom poreznom nadzoru Poreznog obveznika L. emajl d.o.o. D. M. od 28. siječnja 2011., kod poreznog obveznika L. & P. d.o.o. D. M. od 27. siječnja 2011., karticu konta 2210 za P. F. E. T. G. za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2010., konto karticu 2210 za dobavljača iz inozemstva za P. F. E. T. G. za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 8. veljače 2013., rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv- 49018/08 od 10. prosinca 2008., dopis PBZ-a o uvođenju evidenciju neizvršenih obveza za plaćanje od 15. travnja 2009., 17. travnja 2009., 21. travnja 2009. i 22. travnja 2009., u prijavu potraživanja u stečajnom postupku stečajnog vjerovnika P. F. E. T. G., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Valpovu broj Ovrv-916/09-5 od 11. studenog 2009., zaključak Trgovačkog suda u Osijeku broj St-73/10-82 od 23. rujna 2013. godine, zk. izvatke zk.ul.3261, 44, 3150 k.o. D. M., izvadak iz sudskog registra za trgovačka društva L. d.o.o., L. emajl d.o.o., L. kamini d.o.o. i L. & P. d.o.o. sve D. M., ugovor o podijeli i preuzimanju društva L. emajl d.o.o. D. M. od 23. veljače 2009., analitiku početne bilance društva L. emajl d.o.o. D. M. nakon podijele, u analitiku početne bilance društva L. kamini d.o.o. na dan 2. siječnja 2009., analitiku početne bilance društva L. partneri d.o.o. D. M. na dan 2. siječnja 2009., informaciju o bonitetu BON 1 za trgovačko društvo L. emajl d.o.o. D. M. na dan 11. studeni 2013., te za društvo L. & partneri d.o.o. na dan 11. studeni 2013. godine, u ugovor o cesiji broj 6811 od 13. siječnja 2009. godine, u ugovor o preuzimanju ispunjenja od 31. siječnja 2009. godine, u ugovore o cesiji od 5. ožujka 2009. godine, od 10. ožujka 2009. godine, u ugovor o cesiji broj 7242, u izjavu o prijeboju broj 11463, 11464, 11544 i izjavu o prijeboju od 30. lipnja 2009.g., u ugovor o preuzimanju ispunjenja od 31. srpnja 2009. godine, ugovor o cesiji od 10. studenog 2009.g., izjavu o prijeboju broj 11891, u dopis Trgovačkog suda u Osijeku od 14. rujna 2011. godine, zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju predstavnika okr. pravne osobe od 21. veljače 2012. godine, obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćane porezne obveze Porezne uprave Područni ured Osijek od 28. siječnja 2011. godine, porezno rješenje obvezniku L. emajl d.o.o. od 9. veljače 2011., L. partneri d.o.o. od 9. veljače 2011., u ulazni računi L. emajl d.o.o. za razdoblje siječanj 2009., listopad 2013., knjigu URA i IRA za L. emajl d.o.o. razdoblje 1. siječnja 2009., 31. prosinca 2009., za L. partneri d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009., u temeljnice broj 239, 8452, 8121, konta kartice L. d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., broj 02021, 9230, 9130, 2620, 9300, 9390, 9360, 9170, 9300, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. broj 02021, 9301, 9230, 9301, 9170, 9390, 9360, 2860, 1860, 267527, 267525, 26753, 26072, 26082, 274111, 267520, 27115, 2610, 26752, 267541, 27411, 26754, 26081,26051, 2605, 267542, 27113, 27114, 2607, 26071, konto kartice L. emajl d.o.o. razdoblje od 1. siječnja 2009. do 8. srpnja 2011. sa saldo prometom kartice dugotrajne imovine L. emajl d.o.o. od 8. srpnja 2010., početnu bilancu trg. društva L. emajl d.o.o., L. partner d.o.o. i L. kamini d.o.o., odluku o pokriću gubitka društva L. emajl d.o.o. od 1. srpnja 2009., rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-08/2071-6 od 2. siječnja 2009., broj Tt-09/785-4 od 18. svibnja 2009., temeljnicu trgovačkog društva L. emajl d.o.o. broj 894,216, 166, 170, 168, 608, 643, 699, 869, 828, bruto bilancu glavne knjige L. emajl d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009., elaborat u procjeni vrijednosti nekretnina na adresi V. 77 a, D. M. od 29. prosinca 2005. i 2. siječnja 2009., prijavu poreza na dodanu vrijednost poreznog obveznika L. emajl d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009., prijavu poreza na dobit L. d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., bruto bilance glavne knjige L. d.o.o. na datum 31. prosinca 2007. godine, 31. prosinca 2008., 31. prosinca 2009., 31. prosinca 2010, te 1. siječnja 2009., 31. prosinca 2010., ugovor o pripajanju od 8. srpnja 2010., bilancu stanja L. & partneri d.o.o. na dan 31. ožujka 2010., bilancu stanja trgovačkog društva L. kamini na dan 31. ožujka 2010., trgovačkog društva L. emajl d.o.o. odluku i izjavu J. Š. od 8. srpnja 2010. u izvod informacijskog sustava Porezne uprave od 14. siječnja 2010., za poreznog obveznika L. emajl d.o.o., u izvod iz sudskog registra za trgovačka društva L. d.o.o., L. emajl d.o.o., L. kamini d.o.o. i L. & partneri d.o.o., u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku za L. emajl d.o.o. i L. & partneri, te u dopis M. B. od 4. veljače 2016., spis Županijskog suda u Osijeku broj Kio-107/2011, podnesak ošt. list 832.spisa, dopis Trgovačkog suda u Osijeku od 1. ožujka 2021., te podnesak tvrtke B. M. A. d.o.o. Z. od 9. lipnja 2021. te na kraju izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

5. Potrebno je navesti koje su činjenične tvrdnje dokazane i koje su kao takve postale činjenice, a koje su i nakon dokaznog postupka ostale sporne, to jest nedokazane.

6. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je u inkriminiranom razdoblju optuženik bio direktor trgovačkog društva L. d.o.o., a potom i pravnih sljednika navedenog trgovačkog društva (L. E. d.o.o., L.&P. d.o.o. i L. K. d.o.o.). Nesporno je da je u inkriminiranom razdoblju trgovačko društvo L. emajl d.o.o. na temelju Ugovora o financijskom leasingu broj: 4497/08 od 9. travnja 2008. kupilo brod marke Elan 35 ''Slavona'', god. proizvodnje 2008., model motora: Volvo Penta D40-260. Prema računu dobavljača Hypo Leasing Steiermark d.o.o. Zagreb, broj: 2008012127 od 5. lipnja 2008. Vrijednost predmeta leasinga bez PDV-a iznosila je 1.772.144,18 kuna. Na temelju analitike početne bilance društva L. emajl d.o.o. nakon podjele na dan 2. siječnja 2009., dokazano jest da je ovaj brod uveden kao osnovno sredstvo društva. Zatim, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za brisano društvo L. d.o.o. (str. 997-998 spisa) dokazano da je kao jedna od djelatnosti, odnosno predmeta poslovanja ovog društva bila pružanje turističkih usluga u nautičkom turizmu. Ova djelatnost je bila upisana već prilikom izjave o osnivanju društva.

7. No, i nadalje je ostala nedokazana tvrdnja optužbe da je predmetni brod pribavljen isključivo u namjeri da se smanji porezna obveza i pribavi znatna nepripadna materijalna korist trgovačkom društvu. Dakle, tužitelj nije uspio na nedvojben način, tj. kao izvjesno dokazati obje inkriminirajuće teze. Prvu, da je brod korišten za osobne potrebe, i drugu, da bi to bilo suprotno čl. 20. st. 5. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost (NN 47/95) i čl. 104. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 149/09). Nije dokazano da je predmetni brod uopće korišten.

8. Optuženik je u obrani iskazao da je brod kupljen u vrijeme kada je L. bio na samom poslovnom vrhuncu s godišnjim prometom od oko 350 milijuna kuna, a zapošljavali su više od 1000 radnika. Društvo si je moglo dozvoliti kupnju ovog broda jer je bilo registrirano za takvu djelatnost. Planirali su se baviti poduzetničkom djelatnošću uslugama u turizmu, ali je društvo preko noći upalo u nelikvidnost i zbog nastupa recesije i velikih financijskih problema više nije bilo u mogućnosti otplatiti brod koji nikad nije korišten. Društvo je blokirano, a banka je oduzela brod koji je stalno bio vezan u marini. Brod nije iznajmljivan i pomoću njega nije ostvaren nikakav dodatni neevidentirani prihod. Naglašava da je pretporez učinjen sukladno Zakonu, a time nije niti nanio štetu Državnom proračunu.

9. Bez drugih dokaza optužbe koji bi u razumnoj mjeri opovrgnuli ove tvrdnje obrane, sud nije mogao zaključiti da je ona neistinita.

10. Sud će rezimirati osnovne činjenice koje su utvrđene tijekom ovog dugotrajnog postupka u pogledu poslovanje trg. društva L. d.o.o, a zatim i njegovih pravnih sljednika. Dakle, na temelju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je da je račun navedenog društva blokiran 6. studenog 2008. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj: Tt-08/2071-6 od 2. siječnja 2009 izvršena je promjena naziva društva u L. emajl d.o.o, a 23. veljače 2009. Zaključen je ugovor o podjeli i preuzimanju dijela društva između L. E. d.o.o. kao društva koje se dijeli i novoosnovanih društava L. kamini d.o.o. i L.&partner d.o.o. kao društava preuzimatelja. Ugovoreno je da poslovni učinci predmetnog ugovora nastupaju s danom 2. siječnja 2009. U vrijeme zaključenja predmetnih ugovora i obavljanja obračunskih plaćanja nepodmirene dospjele obveze prema Državnom proračunu na dan 18. studenoga 2008. (blokada transakcijskog računa društva L. d.o.o.) su iznosile više od 18 milijuna kuna. Činjenični supstrat optužbe u odlučujućem, pa čak i u isključivoj mjeri temelji se na zaključcima Poreznog nadzora koje je nad poreznim obveznikom L. emajl d.o.o. u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. obavila Porezna uprava Ministarstva Financija, Područnog ureda O. (klasa i urbroj nalaze se u spisu).

11. Ipak, zaključci Područnog ureda Porezne uprave nemaju takav obvezujući učinak i nisu neoborivi. Posebice stoga što je tijekom kaznenog postupka provedeno više opsežnih i vrlo detaljnih financijsko-knjigovodstvenih vještačenja u pogledu svih pravno relevantnih činjenica. Takvim vještačenjem dokazane su u bitnom drugačije činjenice od onih koje je utvrdio Područni ured u Osijeku. Da je tome tako, sasvim jasno proizlazi iz činjenice da je od ukupno 11 kaznenih djela protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja za koje je optužen J. Š., i to prevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. al. 2. i 4.KZ/97., te povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 287. KZ/97, ostalo samo jedno djelo za koje mu se sudi. Naime, optuženik je za 10 kaznenih djela iz optužnice pravomoćno oslobođen.

12. Sve optužne tvrdnje o ovim deliktima zasnivale su se upravo na predmetnom poreznom nadzoru. No, u kaznenom postupku vještakinja je zaključke porezne uprave u bitnom činjenično osporila i demantirala. Sada, kao posljednja od optužnih tvrdnji preostaje još ova o predmetnom deliktu, koja se također temelji na zaključcima poreznog nadzora da je optuženik doveo u zabludu Poreznu upravu podnošenjem zahtjeva za odbitak pretporeza na kupljeni brod kojega porezni obveznik ''nije koristio u poslovne svrhe za koje je bio nabavljen te da nije imao registriranu djelatnost koju bi obavljao brodicom niti posjeduje koncesijsko odobrenje za iznajmljivanje plovila, na jahti nisu održavani seminari ili radionice, niti je služila za prijevoz polaznika seminara ili radionica i zato plovilo nije nabavljeno za obavljanje poduzetničke djelatnosti, pa porezni obveznik nije imao pravo odbitak iskazanog pretporeza''.

13. No, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvene vještakinje jasno proizlazi da nije točna ova tvrdnja, odnosno zaključak Porezne uprave Područnog ureda O.. Naime, vještakinja je kako u pisanom nalazu i mišljenju, tako i u svojim iskazima na sudu, u više navrata iskazala da je iz sudskog registra (i povijesnog izvatka) nedvojbeno utvrđeno da je trgovačkog društvo bilo registrirano za turističke usluge u nautičkom turizmu, te da nema razloga za neprihvaćanju navedenog PDV-a u iznosu od 389.872,71 kunu, kao pretporeza. Vještakinja je iskazala da nije uspjela utvrditi postojanje niti jednog računa iz koje bi bilo vidljivo da je društvo obavljalo ikakvu djelatnost brodom Elan 35 Na raspravi od 16. siječnja 2020. vještakinja je iskazala da je u vrijeme knjiženja bio dozvoljen odbitak pretporeza za plovila, te da je kasnije pravilnik o porezu na dodanu vrijednost izmijenjen i da je u tim izmjenama (NN broj: 22/12) određeno da se pretporez za plovila ne može koristiti. Na raspravi 16. lipnja 2021. vještakinja je iskazala da je provela i dodatno vještačenje na okolnosti da li je optuženik kao direktor izdavao račune na teret društva vezano za predmetni brod i da li je pod tim računima u inkriminiranom razdoblju bilo kakvih isplata, odnosno knjiženja. Nije uspjela pronaći niti jedan račun iz kojeg bi bilo vidljivo da je brodom obavljanja bila kakva djelatnost. Potvrdom marine B. d.o.o. Z. u kojoj je bio vezan brod proizlazi da marina ne vodi evidenciju o isplovljavanju plovila iz marine, da iz podneska tvrtke B. M. A. d.o.o. proizlazi da ne postoji evidencija radnih sati korištenja broda Elan 35. Stoga, nema dokaza da je optuženik plovilo koristio u poduzetničke svrhe. Vještakinja ponovno ispitana na ročištu od 16. svibnja 2022. iskazuje da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u izmijenjena odredba i to u čl. 6. st. 11. točka a) po kojem porezni obveznik ne može odbiti pretporez za nabavu i najam plovila namijenjen za razonodu uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima, te dodaje da je stavkom 12. propisana iznimka jer je navedeno da se odredbe stavka 11. t. a) neće primjenjivati ako se radi o plovilima kojima se obavlja djelatnost prijevoza putnika i dobara te iznajmljivanja ili nabave za daljnju prodaju. Naglašava da je prethodnim Zakonom o PDV-u od 21. lipnja 1995 (NN, 47/1995) u čl. 20. st. 9) propisano da se pretporezi mogu odbiti ako njihov odbitak nije isključen prema stavcima 3., 5., 6., 7., 8. i 10. ovoga članka, i to u obračunskom razdoblju, u kojemu su primljeni računi za isporučena dobra ili obavljene usluge. Zato, financijsko-knjigovodstvena vještakinja ponavlja da je porezni obveznik, odnosno optuženik imao pravo odbitka pretporeza u vrijeme za koje je optužen jer je tek naknadnom izmjenom Zakona o PDV-u to njegovo pravo ukinuto. Sud za utvrđenje činjenica o kojima nema dovoljno znanja uvijek angažira stručnu osobu-vještakinju. Ona je zaključila da je neutemeljena tvrdnja o retroaktivnoj primjeni carinskog zakona koji je naknadno postrožen i kojim se nakon 31. siječnja 2013. Više nije mogao tražiti povrat poreza za kupnju plovila. Optuženik je u ime društva poreznu prijavu podnio 5 godina prije stupanja na snagu ovih izmjena. Na taj i takav zaključak vještakinje tužitelj nije imao primjedbi, niti je predlagao novo vještačenje. Sve naknadne pravne reperkusije proizlaze upravo iz jasnog, valjanog vještačenja koje je u potpunosti riješilo predmet i sačinjeno je lege artis.

14. Već je navedeno da je iz sudskog registra dokazano da je predmetno društvo imalo registriranu djelatnost turističke usluge u nautičkom turizmu, te da stoga nije osnovana tvrdnja Porezne uprave Područnog ureda u O. da porezni obveznik nije imao registriranu djelatnost koju bi obavljao brodicom. Posebno je problematična teza Porezne da je za povrat poreza obveznik trebao na plovilu održavati nekakve seminare ili radionice, odnosno da je plovilo trebalo služiti za prijevoz tih polaznika seminara ili radionica, pa zato plovilo nije nabavljeno za obavljanje poduzetničke djelatnosti. Sudu, niti nakon višekratnih vještačenja nije jasno na čemu je to utemeljen ovakav preuzetni zaključak? U vezi potonjeg, potrebno je ponoviti koje je blanketne dispozicije tužitelj stavio na teret optuženiku. To su, dakle, one norme koje upotpunjuju kazneno djelo, čine sastavni dio bića djela.

15. Tužitelj tvrdi da je optuženik povrijedio čl. 20. st. 5. Zakona o PDV-u i čl. 104. st. 1. Pravilnika o PDV-u. Odredbom članka 20. stavka 5 Zakona o PDV-u propisano je da ako se promijene uvjeti koji su bili mjerodavni za odbitak pretporeza u toj godini, tada se za razdoblje nakon promjene obavlja ispravak pretporeza. Dakle, jasno je da se prema načelu zakonitosti u odnosu na počinitelja može primijeniti samo onaj zakon koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a iz citiranog propisa je jasno da ovo načelo važi i za svaki porezni podzakonski propis. Nedopustivo je i nezakonito retroaktivno primjenjivanje bilo kojeg propisa, pa i onog koji regulira pravo na pretporez. Stoga, je ova blanketna norma generalizirajućeg karaktera te sudu nije jasno zašto optužba misli da ju je počinitelj prekršio jer ju on i ne može prekršiti. Ne primjenjuje porezni obveznik retroaktivno zakon, već samo i isključivo ono tijelo koje obrađuje njegov zahtjev (poreznu prijavu). Ako je ta porezna prijava i bila pogrešno sastavljena u pogledu prava koje je trebalo primijeniti, tada je porezna uprava ono tijelo koje o tome treba donijeti adekvatnu odluku. Pri tome se, što treba posebno istaknuti, odredba čl. 20. st. 5. Zakona o PDV-u, za koju se opetovano tvrdi da ju je počinitelj prekršio, uopće ne odnosi na korištenje plovila bilo u privatne, bilo u poslovno-poduzetničke svrhe. Ova odredba nema nikakve veze sa razlozima zbog kojih društvo kupuje plovilo niti razlozima zbog kojih društvo u konačnu poreznu prijavu za 2008 godinu podnosi i račun za plovilo na koji je carinarnica obračunala porez.

16. Od odlučne je važnosti za ovaj predmet razjašnjenje sporne tužiteljske tvrdnje o povredi odredbe članka 20. stavka 5 Zakona o PDV-u. Ova odredba se uopće ne bavi reguliranjem stvarne svrhe zbog koje neko trgovačko društvo kupuje plovilo. Da li je ono kupljeno za obavljanje turističke djelatnosti trgovačkog društva ili za osobne svrhe J. Š., direktora društva, uopće nije situacija koja se rješava citiranom normom poreznog zakona.

17. Možda i postoji neka druga norma ili pravilnik koji o tome nešto govori, odnosno koji rješava ovu dilemu, tj. pravno pitanje, no traženje odgovora koja bi to norma bila nije zadatak suda, nego tužitelja.

18. Uz ovu evidentno pogrešno i krivu blanketnu normu, potrebno se osvrnuti te na adekvatan način odgovoriti na tužiteljsko plediranje o tome da ''ako nema računa o korištenju broda, tada nedvojbeno proizlazi zaključak da je plovilo nabavljeno radi korištenja isključivo za osobne svrhe, a ne radi obavljanja registrirane djelatnosti''.

19. Iz samog zaključka koji se nalazi na kraju ove teze proizlazi da je i Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku nesporno da je trgovačko društvo ipak bilo registrirano za obavljanje turističke usluge u nautici. Osim, toga tužitelj ne inzistira da je na plovilu trebalo organizirati seminare i radionice ili sl. kao što je to pledirala porezna uprava. Tužitelj samo zaključuje da kad već nema podataka o tome da je plovilo ikad bilo korišteno, odnosno kada nema dokaza da je plovilo morem plovilo, tada je nelogično da se ono uopće i nalazilo u imovini društva, pa je time nedvojbeno da je plovilo plovilo, ali isključivo za osobne svrhe opt. J. Š..

20. Taj i takav tužiteljski zaključak o nelogičnosti je sudu nelogičan. On je svakako nedostatan da bi samo na osnovi ove dvojbene tvrdnje sud mogao utemeljiti osuđujuću presudu. Pri tome treba uzeti u obzir obranu optuženika koja nije u neskladu s utvrđenim činjenicama o financijskom stanju društva i njene nesolventnosti, te kasnijeg stečaja i brisanja društva kao konačne propasti trgovačkog subjekta.

21. Potrebno je obrazložiti drugu blanketnu normu kojom je optuženik inkriminiran, a to je odredba članka 104. st. 1. Pravilnika o PDV (NN 149/09). Njome zakonodavac propisuje da poduzetnik mora izdavati račune u najmanje dva primjerka, jedan kupcu, i drugi koji služi kao isprava za knjiženje. No, citirani Pravilnik objavljen je u Narodnim novinama 15. prosinca 2009, a stupio je na snagu 1. siječnja 2010. Nedopustivo ga je primjenjivati unazad jer je inkriminirano razdoblje od 2008. do 2009. Time se optuženik tereti da je propustio izdavati račune za obavljene usluge u razdoblju kada citirani Pravilnik nije postojao.

22. Osim ove krucijalne povrede zakonitosti obje blanketne dispozicije, treba dodati da kroz ovaj dugotrajni postupak tužitelj nije uspio dokazati da je predmetno plovilo ikad korišteno, tj. da je ono uopće bilo sredstvo kojim je društvo ostvarivalo prihode. Nije dokazano da je taj brod prihodovao niti društvu, niti direktoru društva. Zato, ako je istinita obrana da je brod nakon kupnje, odvezen u marinu te potom oduzet blokiranom društvu koje nije imalo ni za plaćanje rate leasinga, onda je sasvim objektivno moguće i da je novi brod ostao novi, to jest nikad korišten.

23. Slijedom uočenog, ovaj sud nije mogao na temelju utvrđenog činjeničnog stanja doći do jedinog mogućeg zaključka da je optuženik počinio inkriminirani delikt. Za svoju optužnu tvrdnju tužitelj jednostavno nema dovoljno uvjerljivih, okolnosnih i dostatno obrazloženih dokaza. Stoga, optužna tvrdnja ostaje samo to - tvrdnja, ali ne i činjenica. Sve navedeno ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu i kvantitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata.

24. Iskaz optuženika je moguće neistinit i razborito mu je pružiti ograničeno povjerenje. On možda i ne govori istinu. No, osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima, tj. na arbitrarnosti i voluntarizmu utemeljenog na subjektivnim osjećajima suca, niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne (vjerojatnije i od suprotnog zaključka), već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim (pravno relevantnim) činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti i koja vrijedi jednako za sve. Zato je sud, slobodno ocjenjujući dokaze, optuženog J. Š. oslobodio optužbe.

25.S obzirom na donošenje liberatornog akta, oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, a trošak kaznenog postupka te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

26. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. svibnja 2022.

S U D A C

Ivan Sajter, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 6 (šest) primjeraka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI

1. ODO Osijek, na broj: K-DO-125/2010

2. opt. J. Š.

3. branitelj opt. K. R., odvjetnik iz O.

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Stolla