Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-339/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., OIB: …, P. Č., Z., koje zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica iz OD H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika R. D., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. F., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1125/2017-21 od 13. siječnja 2022., 16. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1125/2017-21 od 13. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Tužbeni zahtjev se prihvaća te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika L. Š. S., posl. broj Ovrv-21549/16 od 8. srpnja 2016. u kojem je naloženo tuženiku R. D., OIB: …, tužitelju Z. H. d.o.o., OIB: …, P. Č., isplatiti iznos od 469,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koje teku na iznos od:

- za iznos od 79,20 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate

- za iznos od 79,20 kn od 16. rujna 2015. do isplate

- za iznos od 79,20 kn od 16. listopada 2015. do isplate

- za iznos od 79,20 kn od 16. studenoga 2015. do isplate

- za iznos od 76,17 kn od 16. prosinca 2015. do isplate

- za iznos od 76,17 kn od 16. siječnja 2016. do isplate, sve u roku 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku R. D., OIB: …, nadoknaditi tužitelju Z. H. d.o.o., OIB: …, P. Č., troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 kuna, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu presudu preinačiti, podredno ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 469,14 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji se odnosi na dospjele, a neplaćene račune za uslugu odvoza komunalnog otpada u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2015., za stambeni prostor tuženika na adresi u Z., sistemski broj objekta 08609438.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 469,14 kuna u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a (izuzev točke 3. spomenutog članka).

7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka učinjenih od prvostupanjskog suda.

8. Tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, navodeći da odluka nije donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, međutim, radi se o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka zbog koje se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, pa ovaj sud taj žalbeni razlog nije ocjenjivao.

9. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je našao da ista nije počinjena, s obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

10. Također, neosnovano žalitelj navodi kako je time što je sud provesti knjigovodstveno vještačenje počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koja povreda se sastoji u tome da stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, prema čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, time da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odredbom čl. 250. ZPP propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Stoga u situaciji kada je tužitelj dostavio utužene račune, Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada i Pravilnik, temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio visinu tražbine, nije bilo potrebe na tu okolnost provoditi knjigovodstveno vještačenje.

11. Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13. i 147/14. – u daljnjem tekstu: ZKG) je propisano da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok odredba čl. 20. st. 2. ZKG propisuje da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga, određuje isporučitelj usluge, u konkretnom slučaju tužitelj, dok je st. 5. istoga članka propisano da je obveznik plaćanja usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

12. Nadalje, odredbom čl. 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7/08. i 11/09. - u daljnjem tekstu Pravilnik) je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m[2] ) prostora korisnika usluge, dok je odredbom čl. 5. Pravilnika propisano da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 2. Pravilnika korisnik usluge je dužan u roku od 8 dana dojaviti sve promjene vezane za matične podatke korisnika usluge (površina objekta, ime ili naziv vlasnika objekta i dr.), a prema odredbi čl. 10. st. 8. na zahtjev korisnika prostora stambeni prostori, za koje se zapisnički ustanovi da nisu u funkciji duže od tri mjeseca u kontinuitetu, posebno se evidentiraju i stavljaju u stanje mirovanja do ponovnog stavljanja u funkciju.

14. Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13., 73/17., 14/19., 98/19.; dalje: ZOGO, a čijim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe čl. 3 i 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu ,,Narodne novine'' broj: 36/95., 105/95.-Uredba, 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03.-pročišćeni tekst , 82/04., 110/04. –Uredba, 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11. i 144/12.) propisano je da je proizvođač otpada i drugi posjednik otpada dužan predati svoj otpad osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom, osim iznimno u slučaju propisanom odredbom čl. 44. st. 2. ZOGO-a, a u kojoj situaciji je dužan osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom uz otpad predati prateći list na propisanom obrascu (čl. 44. st. 3. i 6. ZOGO- a).

15. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 48. ZOGO-a je propisano kako je proizvođač otpada svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada.

16. Prvostupanjski sud je održao na snazi citirani platni nalog, nakon što je utvrdio slijedeće odlučne činjenice: da tužitelj u utuženom periodu pružao komunalnu uslugu na području grada Zagreba te da je za svoju uslugu tuženiku ispostavio račune; da se izdani računi odnose na uslugu sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada u iznosu 63,36 kuna (bez PDV-a), a koji iznos je obračunat po površini objekta (72 m[2] ) i cijeni od 0,88 kn/ m , a koji iznos odgovora cijeni za domaćinstvo za 3 odvoza tjedno; da je tuženik u matičnoj evidenciji tužitelja naznačen kao obveznik plaćanja komunalne usluge za utuženo razdoblje pod šifrom potrošača 08609438 u kojoj evidenciji se vodi od 1. rujna 1999.; da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je na predmetnoj nekretnini pravo vlasništva tuženika upisano temeljem Ugovora br. 35/97 o kupoprodaji nekretnine 30. rujna 1997., Tabularne izjave 17. listopada 2016., Suglasnosti 31.08.2015. i Ugovora 31. kolovoza 2015.

17. Stoga, kada je prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio kako je iz dokumentacije koju je u spis dostavio tužitelj razvidno da je tuženik kroz utuženo razdoblje evidentiran kao obveznik plaćanja odvoza komunalnog otpada za prostor na adresi u Z., sistemski broj objekta: 08607438, na utvrđeno činjenično stanje (čiju ocjenu pravilnosti i potpunosti ne smije iznositi niti cijeniti ovaj sud) sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je održao na snazi citirani platni nalog. 18. Što se tiče obračuna cijene usluge odvoza otpada, ista je pravilno utvrđena sukladno Pravilniku kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, a da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji kao što je zadužena površina m[2] prostora korisnika usluge.

19. Ostali žalbeni navodi tuženika sadržajno predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ocjenu da li je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenični supstrat, ovaj sud ne iznosi, budući da se, kako je već ranije iznijeto, radi o sporu male vrijednosti, u kojem se odluka, kojim je okončan spor, iz ovog zakonskog razloga ne može pobijati.

20. Zaključno, u odnosu na žalbene navode tuženika valja kazati kako je na zajedničkom sastanku predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 04. prosinca 2017. u Zagrebu, zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

21. Stoga je na tuženiku bio teret dokaza da uslugu odvoza otpada nije koristio, odnosno, analogno primjenjujući rečeni stav, da je nije koristio u obujmu koji mu je tuženik obračunao.

22. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) u toč. II. izreke prvostupanjske presude tuženiku naložio naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 675,00 kn, dok tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u tom dijelu.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Split, 16. svibnja 2022.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.