Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-422/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice J. M., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 74 Pn-104/2018-29 od 09. prosinca 2019., 16. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 74 Pn-104/2018-29 od 09. prosinca 2019., uz ispravak u točki 1. retku četvrtom izreke tako da umjesto iznosa od „21.611,20 kn“ piše iznos od „28. 611,20 kn“.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 21. 611,20 kn sa zateznom kamatom. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.915,00 kn.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19:dalje-ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja temeljio utvrđenje na nalazu vještaka D. V. jer taj nalaz nije potkrijepljen medicinskom dokumentacijom budući da iz svih izvješća o nesposobnosti za rad proizlazi da je početak privremene nesposobnosti 14. siječnja 2015. i da su odluke o produljenju bolovanja do siječnja 2018. te da se na svim evidencijama kao uzrok nesposobnosti vodi ozljeda na radu. Tvrdi i da je iz zdravstvenog kartona vidljivo da je tužiteljica i u razdoblju nakon 30 lipnja 2017. patila od bolova u donjem dijelu leđa koje su očito posljedice štetnog događaja i da se neprekidno liječila zbog posljedica povrede.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim :

- da je tuženik isplatio tužiteljici po odštetnom zahtjevu iznos od 20.184,75 kn,

- da je sporna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja tužiteljice nakon 30. lipnja 2017.

8. Prihvaćanjem nalaza vještaka utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu prijeloma slabinskih kralježaka te da je u dva navrata operirana i da je kod druge operacije dobila epileptični napad. Tegobe sa slabinskom liječila da je liječila do 20. travnja 2017., a nakon toga se sporadično javljala liječniku vezano za štetni događaj dok se u tom razdoblju u bitnome liječila od drugih bolesti epilepsije, upalu bubrega, anemije te ozljede kuka i bedara,

- da ne postoji uzročno posljedična veza između posljedica predmetne prometne nezgode i izgubljene zarade tužiteljice nakon 30. lipnja 2017. slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi 14. siječnja 2015. kao putnica u autobusu osiguranom kod tuženika, za vrijeme puta na posao te da je kao posljedica te nezgode utvrđena privremena nesposobnost za rad i da je za razdoblje bolovanja do kolovoza 2016. primala naknadu plaće na teret HZZO-a u punom iznosu. Nije sporno ni da joj je tuženik po odštetnom zahtjevu isplatio iznos od 20. 184,75 na ime izgubljen zarade za razdoblje od 01. kolovoza 2016. do 30. lipnja 2017. Sporno je ostvaruje li pravo na ime izgubljene zarade i za daljnje razdoblje bolovanja od srpnja 2017. pa zaključno sa prosincem 2017. u iznosu od 28. 611,20 kn i je li bolovanje u tom razdoblju u uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem iz predmetnog štetnog događaja ili je tužiteljica u tom razdoblju bila na bolovanju zbog druge bolesti.

10. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik.

11. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

12. Sud prvog stupnja je uslijed očite greške u pisanju u izreci rješenja odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 21. 611,20 kn umjesto da ju je odbio sa zahtjevom za isplatom iznosa od 28.611,20 kn, koji je predmetom tužbenog zahtjeva i pravilno je naveden u obrazloženju pobijene presude, pa je ovaj žalbeni sud, primjenom odredbe članka 3242. stavak 1. ZPP-a, izvršio ispravak presude u tom dijelu. Sukladno tome irelevantne su žalben tvrdnje kojima se ukazuje na taj nedostatak.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

14. Opravdano je prihvatio vjerodostojnim nalaz vještaka D. V., specijaliste medicine rada jer je taj vještak u pismenom nalazi i kroz usmeno očitovanje odgovorio na sva sporna pitanje i naveo je jasne razloge za svoje zaključke.

15. Protivno žalbenim tvrdnjama, vještak je nalaz temeljio na medicinskoj dokumentaciji i uvidom u podatke iz zdravstvenog kartona je utvrdio zbog kojih bolesti se tužiteljica obraćala liječniku u spornom razdoblju i temeljem tih podataka je utvrdio da je nakon 20. travnja 2017. dolazi kod liječnika zbog antiepileptičke i hormonalne terapije dok je tegobe sa slabinskom kralježnicom liječila tek sporadično. Liječnik joj je samo jednom sredinom kolovoza prepisao jednu kutiju lijeka analgetik- ketonal DUO.

16. To što je liječnik tužiteljice njezino bolovanje čitavo vrijeme vodio ozljedom na radu ne dovodi u pitanje utvrđenje iz nalaza vještaka jer je upravo vještačenjem po vještaku, liječniku medicine rada, koji je ovlašten vještačiti u takvom predmetu utvrđeno da je tužiteljica u spornom razdoblju bila na bolovanju zbog drugih zdravstvenih problema (epileptičkih i hormonalnih), a ne zbog posljedica povrede na radu jer je probleme sa slabinskom kralježnicom, kao posljedicu povrede, liječila tek sporadično pa zbog tih problema u spornom razdoblju nije trebala koristiti bolovanje.

17. Budući da je vještak logički odgovorio na sva sporna pitanja i da u tom nalazu nema proturječnosti, odnosno nedostatka kao ni sumnje u pravilnost danog mišljenja (članak 261. stavak 3. ZPP-a) opravdano je sud prvog stupnja prihvatio vjerodostojnim nalaz tog vještaka i odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku.

18. Slijedom svega navedenog pravilno je utvrdio da ne postoji uzročna veza između nastale materijalne štete po osnovi izgubljene zarade (zbog bolovanja) u spornom razdoblju (od 30. lipnja 2017. pa zaključno sa prosincem 2017.) iz članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08: dalje - ZOO) i ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju te je pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatom potraživanog iznosa po osnovi naknade štete u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a.

19. Stoga su svi žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

20. Pravilno je dosudio tuženiku koji je uspio u sporu opravdane troškove postupka (članak 155. ZPP-a) primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi citiranu presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadnom troška žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 16. svibnja 2022.

Sutkinja:

Brankica Malnar