Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 16 Pr-1142/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja R. B., Ulica dr. F. B. 2, Čk, OIB: .., zastupane po punomoćnici I. K. R., odvjetnici iz Vž, protiv tuženika HZMO, OIB: .., Zg, A. M. 3, PU u Čk, I. M. 3, zastupanom po punomoćnicama Š. M., dipl. pravnici i J. J., dipl. pravnici, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 21. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 15. ožujka 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavod, OIB:.., ZG, A. M. 3, PU u ČK, I. M.3 da isplati tužiteljici B. R., U. dr. F. B. 2, ČK, OIB:.. iznos od 1.869,42 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to tekućom:

- na iznos od 399,07 kn od dana 16.10.2016. godine pa do dana konačne isplate

- na iznos od 399,07 kn od dana 16.11.2016. godine pa do dana konačne isplate

- na iznos od 399,07 kn od dana 16.12.2016. godine pa do dana konačne isplate

- na iznos od 399,07 kn od dana 16.01.2017. godine pa do dana konačne isplate - na iznos od 273,14 kn od dana 16.02.2017.godine pa do dana konačne isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zavod, OIB:… ZG, A. M. 3, PU u ČK, I.M. 3 da tužiteljici B.R., Ulica dr. F. B. 2, ČK, OIB:… nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 937,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. ožujka 2022. pa do dana konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 128,22 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to tekućom na navedeni iznos od 128,22 kn od dana 16.02.2017. pa do dana konačne isplate, povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. B. (dalje: tužitelj) je dana 13. listopada 2021. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika Zavod, ZG, PU u ČK (dalje: tuženik), radi isplate iznosa od 1.997,64 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to tekućom: na iznos od 399,07 kn od dana 15.10.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.11.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.12.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.01.2017. i na iznos od 401,36 kn od dana 15.02.2017., pa do dana konačne isplate, te nadoknade prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po prednje navedenoj stopi, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je u stalnom radnom odnosu kod tuženika, pa tako i u utuženom razdoblju od 01. rujna 2016. do 31. siječnja 2017., a da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i NN 39/09), te da tužitelj od tuženika kao poslodavca zahtjeva isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07.prosinca 2011., dalje navodeći da zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. godine Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno Dodatak sporazumu), te da Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008.g. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009.g. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka sporazuma, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da dana 26. listopada 2011.g. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno Izmjene dodatka sporazumu), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna; da Izmjena Dodatka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama; da Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka sporazumu; da Izmjene Dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.g.; da uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s početkom primjene od siječnja 2016.g., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu; da odredbom čl. III. Izmjene Dodataka sporazumu ugovoreno je da će “osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama”; da dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g., a da isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZSa od 4. rujna 2015. godine; da dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g., a da isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. godine, te da s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, krajem studenog 2015.g. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a; da budući je odredbom čl. VII. C. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec”, da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn; da BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine; da DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja 2016.g. prema BDP za 2014.g.; da iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015.g. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %, te da stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015.g., a da navode koji ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva potvrdila je već i sudska praksa, kao i recentno pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1111/2020 od 01.12.2020. kojom je odbijena revizija Republike Hrvatske kao umješača u sporu.

1.2. Tužitelj navodi da budući da je tuženik od siječnja 2016.godine i nadalje tužitelju plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u bruto plaći iznosi 1.997,64 kn za sve plaće od rujna 2016.g. do zaključno siječnja 2017. godine, a sukladno obračunu koji se dostavlja uz tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnovu, tako i visinu, ali i pasivnu legitimaciju.

2.1. Tuženik navodi da kako se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva na dvostrano obvezni sporazum obveznog prava, tuženik (Zavod) ne može biti treća ugovorna strana, bez obzira na to o kojem sindikatu ili sindikatima je riječ. S jedne strane sporazuma je Vlada RH odnosno Republika Hrvatska, a s druge strane sindikati. Zavod ne može provoditi odredbe takvog sporazuma izravno, prije nego što Vlada ili neko drugo nadležno tijelo ne utvrdi novu, povećanu osnovicu za isplatu plaće. Tuženik prije svega ističe kako Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu i Izmjene i dopune dodatka sporazumu nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Osim navedenog, tuženik ističe i da isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Nadalje, tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništavosti Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Naime, Sporazum o osnovici i Dodatak sporazumu sklopili su i potpisani su od strane osam sindikata javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi). Izmjene i dopune dodatka sporazumu utvrđene Arbitražnom odlukom (koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu) sklopili su i potpisani su od strane sedam sindikata javnih službi odnosno predmetne izmjene, koje predstavljaju pravnu osnovu tužbe tužiteljice, nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu te sklopili Izmjene i dopune dodatka sporazumu. Konačno, tuženik ističe da, jednako tako, i Vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka sporazumu od 28. prosinca 2012. godine nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega je i ono kao i Izmjene i dopune dodataka sporazumu i Arbitražna odluka, pravno nevaljano odnosno ništetno i nepostojeće. Nadalje, neovisno o gore navedenom, a suprotno tumačenju tužitelja, tuženik ističe da je iz priležeće dokumentacije vidljivo kako nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu odnosno „uskladbu“ propisani čl. VII. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-V Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest posljedičnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke o tzv. negativnom rastu nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što bi značilo da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to tumači tužitelj, nisu nastupile. Konačno, izmjene i dopune dodatka sporazumu, kako to proizlazi iz čl. XI. istoga, imaju vremensko važenje od 5 godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016. godine, čime je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Tuženik nadalje ističe i kako se plaće u javnim službama, prije svega, uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09), pri čemu je odredbama čl. 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama propisano što čini plaću službenika i namještenika i koje je polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće, a odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je kako se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Nastavno, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama predstavlja apsolutno nederogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. godine. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tužitelj istu ne dokazuje adekvatnim dokazom već proizvoljnim izračunom, te tuženik u predmet dostavlja izračun razlike plaće između plaće po osnovici u iznosu od 5.108,84 kn (5.211,02 kn za siječanj 2017.) i plaće koja je radniku trebala biti isplaćena sukladno Izmjenama dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, tj. po osnovici u visini od 5.415,37 kn, te ukazuje da priloženi obračun tužitelja nije točan. Tuženik također ističe da su, vezano za ovaj slučaj, nastupile nove okolnosti jer su sindikati naknadno i opetovano pristali na daljnju odgodu isplate zbog promijenjenih okolnosti (pa i ove godine, sve do Nove godine) i to bez obzira na prethodne kolektivne ugovore odnosno sporazume, a što bi trebalo uzeti u obzir i pri donošenju presuda u ovakvim predmetima.

2.2. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tvrdnje i pravna shvaćanja tuženika dane u odgovoru na tužbu tužitelj smatra u potpunosti neosnovanim.

3.1. Prije svega, obzirom na zaprimljeni obračun izračuna razlike plaće sastavljen od strane tuženika, tužitelj sada smanjuje naznačeni tužbeni zahtjev od 1.997,64 kn, i to za iznos od 128,22 kn te uređuje pojedine utužene iznose s osnova neisplaćene razlike plaće, tako da tužbenim zahtjevom u točki I. sada traži isplatu iznosa od 1.869,42 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 399,07 kn od dana 15.10.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.11.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.12.2016., na iznos od 399,07 kn od dana 15.01.2017. i na iznos od 273,14 kn od dana 15.02.2017., pa do dana konačne isplate.

3.2. U odnosu na po tuženiku uloženi prigovor pasivne legitimacije tužitelj ističe da nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio u radnom odnosu kod tuženika, a da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2 Zakona o plaćama u javnim službama pa je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije u potpunosti neosnovan, jer sudski spor radnik isključivo vodi protiv ustanove u kojoj radi, odnosno ima zasnovan radni odnos. Tužitelj dalje navodi da neosnovanost tvrdnje tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) gore citiranih pravnih akata i to radi nedostatka potpisa svih osam potpisnika (iako je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine parafirao i tako ravnopravno sudjelovao s ostalim sindikatima u pregovorima), potvrđuje Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluka Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 iz kojih proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora., te da tuženiku valja ukazati i na odluku Vrhovnog suda RH, kojom je u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a da naposljetku, valja istaknuti i činjenicu da niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Tužitelj ističe da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi te odredbi članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 115/10 i NN broj 141/12 ) koji je bio na snazi u utuženom periodu, a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, navodeći da izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, a da u tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj navodi da neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da tuženik neosnovano ističe i da naprijed navedeni Dodatak Sporazumu od 26.10.2011.godine ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., pa smatra da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća, u svezi s čime tužitelj navodi da zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne dana 26.10.2016. kako to pogrešno navodi tuženik. Zaključno tužitelj navodi da dakle, sudska praksa kao i oduka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1111/2020 od 01.12.2020. već su dale jasan stav o svim, po tuženiku spornim pravnim pitanjima u konkretnom predmetu. U odnosu na prigovor tuženik na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da potraživanje dokazuje na temelju obračunskih lista plaće sastavljenih po tuženiku te se iz navedenih nesporno može utvrditi da je za utuženo razdoblje tužitelju plaća obračunata prema osnovici od 5.108,84 kn, a kada se trebala primjenjivati osnovica od 5.415,37 kn te da je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za utuženo razdoblje upravo u visini sada postavljenog tužbenog zahtjeva, a koja razlika je prikazana izračunom u Tablici koju je u odgovoru na tužbu priložio sam tuženik. U odnosu na paušalan navod tuženika kako su Sindikati pristali na daljnju odgodu isplate zbog promjenjenih okolnosti, tužitelj navodi da su isti u potpunosti neosnovani. Iz svih do sada navedenih razloga, tužitelj smatra da su prigovori i navodi tuženika u potpunosti neosnovani te predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na snašanje prouzročenog parničnog troška.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, te se ovaj parnični postupak provodi po odredbama čl. 457. do čl. 468. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP).

5. Na ročištu održanom dana 21. veljače 2022. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kako je isti specificiran podneskom od 27.10.2021., a kojim je podneskom usklađen tužbeni zahtjev prema obračunu izračuna razlike plaće sastavljenom od strane tuženika.

5.1. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, navodeći da osporava osnovu, a time i tužbeni zahtjev u cijelosti, dok izračun visine tužbenog zahtjeva iz specificiranog tužbenog zahtjeva od 27.10.2021. nije sporan. Tuženik je prigovorio tijeku zatezne kamate, jer je obvezan plaću isplatiti do 15., te bi zatezna kamata trebala teći od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

5.2. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da kamata teče od 16. umjesto 15. za sve pojedinačne potraživane iznose, a obzirom da nije sporan izračun, tužitelj je povukao svoj prijedlog za provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a odustao je i od predloženog saslušanja tužitelja, obzirom nije sporno da je isti bio u radnom odnosu u utuženom razdoblju.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu.

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, odnosno pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima razlike plaće koji su navedeni pod toč. I. izreke.

8. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlenik tuženika;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. i 26. listopada 2011. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječen mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj;

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano;

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl.

IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu;

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno;

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.;

- da razlika plaće između prijavljene osnovice od 5.108,84 kuna, odnosno za siječanj 2017.god. osnovice od 5.211,02 kune i plaće koja bi bila da je tuženik primjenjivao osnovicu od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, iznosi 1.869,42 kuna;

- da visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije sporna.

9. Tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2006. godine kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009. godine, iz razloga već pobliže navedenih prilikom izlaganja odgovora na tužbu, pa slijedom toga smatra da prilikom obračuna plaća tužitelju u utuženom vremenskom razdoblju nije bio obvezan primjenjivati osnovicu plaće od 5.415,37 kn i da su tužitelju ispravno obračunate plaće. Ujedno osporava i da bi se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće u visini osnovice od 5.415,37 kuna temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, ukoliko bi se prihvatilo da je pravno valjana Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. Valja napomenuti da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljen 25. studenog 2006. se ne odnosi na predmet u ovom postupku iz razloga jer se njime reguliraju dodaci na plaću u obrazovanju i znanosti.

10. U utuženom razdoblju (od rujna 2016. do zaključno za siječanj 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU), koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

11. U čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14; dalje u tekstu: ZOR – koji se primjenjuje s obzirom na utuženo razdoblje), regulirano je, da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

12. U čl. 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine ugovoreno je, da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 01.01. svake godine.

13. Dana 26.10.2011. godine Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26.10.2011. ugovoreno je, da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. je propisano, da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26.01.2017.

14. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 07.12.2011. u kojoj je navedeno da se član III. mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama".

15. U čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno, da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) kojom je umanjila koeficijente za 3% što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.

16. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen skladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, (NN 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU (NN 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28.12.2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.g. 17. Neosnovan je prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. te sukladno tome i Arbitražne odluke od 07.12.2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi, da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik prigovora, da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Naprotiv, utvrđeno je, da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02 zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

18. Neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je, da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naprotiv, vidljivo je, da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III. već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje, ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju za predmetno razdoblje bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

19. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020 od 01. prosinca 2020. godine odgovoreno je na postavljena pravna pitanja u istovjetnom predmetu koja su sporna i u ovom postupku, na način kako je naprijed obrazloženo. 20. Slijedom navedenog ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

21. Obzirom na nespornu činjenicu da je upravo tuženik poslodavac tužitelja, nedvojbena je pasivna legitimiranost tuženika u ovom sporu radi isplate razlike tužitelju neisplaćene plaće.

22. Navodi pak tuženika da su sindikati naknadno pristali na daljnju odgodu isplate zbog promijenjenih okolnosti (pa i 2021. godine, sve do Nove godine), nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer se ovdje utuženo potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od rujna 2016. do zaključno siječnja 2017.

23. Stoga, imajući u vidu sve naprijed izloženo, te kako nije bila sporna sama visina tužbenog zahtjeva, sud je ocijenivši osnovanim tužbeni zahtjev, istoga usvojio u utuženoj visini od 1.869,42 kn, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

23.1. U odnosu na iznos od 128,22 kn, za koji je iznos tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe, sukladno odredbi članka 193. ZPP-a.

24. Glede dospijeća razlike plaće valja reći da iz odredbe čl. 92. st. 3. ZOR-a proizlazi da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, slijedom čega zatezne kamate na pojedinčane utužene mjesečne iznose razlike plaće teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, a po stopi zatezne kamate propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO).

25. Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, zatezne kamate na bruto iznose plaće teku na način kako je naprijed navedeno, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je to navedeno u toč. I. izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u sporu s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima) te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, prema vrijednosti predmeta spora, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa).

26.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 13.10.2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 27.10.2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 21.2.2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 750,00 kn, po stopi od 25%, u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 42. Tarife), sveukupno 937,50 kn, na koji iznos troška tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, sa kojim je danom visina troška utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Čakovec, 15. ožujka 2022.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1/ tužitelj po punomoćnici

2/ tuženik