REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-2748/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. S.-D. Ž.,

K. 2, S., OIB: …, zastupanoga po ravnatelju dr. M. R.,

a ovaj po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tužene M.

J., dr. med. vl. O., D. M. b.b., 21203 Muć, OIB: …, zastupane po punomoćnicima B. R. i T. K.,

odvjetnicima u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 08. veljače 2022.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, dne 13. svibnja 2022.god.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. Š. iz S. pod br. O.-474/15 od 12. listopada 2015.god. u dijelu kojim je naloženo tuženoj namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 22.661,78 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.055,02 kn počevši od 16.04.2013.godine

- na iznos od 442,58 kn počevši od 16.11.2013.godine,

- na iznos od 443,86 kn počevši od 16.01.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.12.2014.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.03.2015.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 01.05.2015.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 31.05.2015.godine,

- na iznos od 395,35 kn počevši od 31.05.2015.godine,

- na iznos od 1.562,50 kn počevši od 01.07.2015.godine,

- na iznos od 373,45 kn počevši od 01.07.2015.godine,

- na iznos od 353,42 kn počevši od 31.07.2015.godine,

do 31.07.2015. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodilo tekućemu polugodištu za 5(pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. god. po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3(tri) postotna poena, a

- na iznos od 439,02 kn od 31.08.2015. god.,

- na iznos od 409,08 kn od 01.10.2015. god.,

pa do isplate po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3(tri) postotnog poena, kao i u djelu kojim je obvezana tužena naknaditi tužitelju troškove ovršnoga postupka u iznosu od 2.008,28 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. listopada 2015. god. pa do isplate, po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3(tri) postotnog poena, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj troškove parbenog postupka u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3(tri) postotnog poena, kao i u djelu kojim je obvezana tužena naknaditi tužitelju troškove ovršnoga postupka u iznosu od 2.008,28 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. listopada 2015. god. pa do isplate, po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3(tri) postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 12. listopada 2015.god. podnio pred javnim bilježnikom I. Š., ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave protiv tužene radi isplate. U prijedlogu se navodi da temeljem vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki tužena kao ovršenik duguje tužitelju kao ovrhovoditelju ukupan iznos od 22.661,78 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od njegovog dospijeća pa do namirenja ovrhovoditelja. Budući da ovršenik nije dragovoljno ispunio svoju obvezu, predloženo je donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti ovršeniku-tuženoj da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju-tužitelju iznos od 22.661,78 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te troškove postupka s pripadajućom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2.Odlučujući o ovršnom prijedlogu tužitelja javni bilježnik I. Š. je rješenjem o ovrsi pod poslovni broj Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015.god. odredio predloženu ovrhu i naložio ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelju zajedno s troškovima postupka u iznosu od 2.008,28 kn.

3.Protiv citiranog rješenja tužena je dne 10. studenog 2015.god. izjavila prigovor u kojem navodi da je tužitelj neosnovano fakturirao tuženoj PDV na iznose zakupnine od 1.250,00 kn, iako su Ugovorom o zakupu jedinice zakupa tužitelj i tužena ugovorili da zakupnina iznosi 1.250,00 kn. Isto tako, navedenim ugovorom određeno je da ako se naredbom ministra zdravstva promijeni najveći iznos zakupnine, zakupodavac ima pravo izvršiti povećanje zakupnine u skladu s naredbom.

4.Međutim, naredbom ministra zdravstva i socijalne skrbi iz 2007., koja je bila na snazi i u vrijeme za koje tužitelj potražuje utužene iznose, o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007 propisana je zakupnina u visini od 1.250,00 kn mjesečno, pa je potraživanje tužitelja u djelu koji se odnosi na fakturirani PDV neosnovano.

5.Ovaj sud je dne 01. prosinca 2015.god. donio rješenje pod br. Ovrv-3553/15 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. Š. broj Ovrv- 474/15 od 12. listopada 2015.god. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je po pravomoćnosti rješenja spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

6.U podnesku od 14. svibnja 2019. tužitelj je naveo da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 22.661,78 kn, a ustraje u potraživanju koje podrazumijeva pripadajuću zateznu kamatu koja je tekla na pojedine iznose glavnice i troškove ovršnog postupka. Ističe da je tužena iznos glavnice podmirila u nekoliko navrata, uplatama na račun tužitelja, međutim, sa zakašnjenjem, a tužitelju osnovano pripada pravo na potraživanje zateznih kamata na pojedine iznose koji su činili glavnicu.

7.Tužena u podnesku od 13. lipnja 2019. tvrdi da tužitelj samo paušalno navodi da je ona utuženi iznos podmirila sa zakašnjenjem. Napominje da su računi dostavljeni od strane tužitelja irelevantni budući da iz njih nije uopće razvidno kada je tužena podmirila koji od navedenih računa, dok se iz tužiteljeva salda računa od 13.05.2019. ne može uopće utvrditi kada je tužena podmirila koji od računa i na koji način je tužitelj zatvarao njezine uplate. U utuženom razdoblju ona je uredno i na vrijeme podmirivala mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.250,00 kn, te sve režijske troškove, pa tužitelj dokaz da bi kasnila s plaćanjem utuženih računa niti ne može dostaviti.

8.Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom salda račun kartica od 29.09.2015., Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa opće/obiteljske medicine i u dvije radne smjene od 24.10.2008., računa DZ SDŽ, S., br. 1701419/i od 31.03.2013., br. 1705147/I od

31.10.2013., br. 1706419/I od 31.12.2013., br. 1708849/I od 30.11.2014., br. 1708850/I od 30.11.2014., br. 1708851/I od 30.11.2014., br. 1708852/I od 30.11.2014. br. 1708853/I od 30.11.2014., br. 1708854/I od 30.11.2014., br. 1708855/I od 30.11.2014., br. 1708856/I od 30.11.2014., br. 1709918/I od 30.11.2014., br. 1701597/I od 28.02.2015., br. 1702786/I od 31.03.2015., br. 1703750/I od 30.04.2015., br. 1703718/I od 30.04.2015., br. 1704505/I od 31.05.2015., br. 1704537/I od 31.05.2015., br. 1706119/I od 30.06.2015., br. 1707206/I od 31.07.2015., br. 1707632/I od 31.08.2015., salda račun kartica do 13.05.2019. od 13.05.2019., salda račun kartica do 11.11.2021. od 11.11.2021., ispisa proknjižene temeljnice od 15.11.2021.

9.Odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem jer izvođenje toga dokaza tužitelj nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, a tužena mu se protivila. Uz to, sud smatra da bi izvođenje toga dokaza bilo suvišno i nepotrebno jer tužiteljevo potraživanje nije osnovano već u osnovi.

10.Neprijeporno je između parbenih stranaka da je između tužitelja, kao zakupodavca i tužene, kao zakupca, sklopljen dana 24.. listopada 2008.god. ugovor o zakupu jedinice zakupa opće/obiteljske medicine, te da je ugovorena zakupnina za korištenje prostora zakupa, medicinsko-tehničke opreme, te korištenje zajedničkih prostorija u visini najvećeg iznosa zakupnine koju, za svaku kalendarsku godinu, propisuje Ministar zdravstva i socijalne skrbi. Neprijeporno je da je Naredbom M. zdravstva i socijalne skrbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007.god. (NN broj 7/07) propisana zakupnina u visini od 1.250,00 kn mjesečno, te da je ugovoreno da ukoliko se Naredbom M. zdravstva i socijalne skrbi promijeni najveći iznos zakupnine, zakupodavac može od prvog slijedećeg mjeseca izvršiti promjenu zakupnine, koja će biti jednaka najvećem iznosu zakupnine koju propisuje M. zdravstva i socijalne skrbi.

11.Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

12.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Tužitelj tužbom potražuje od tužene isplatu iznosa od 22.661,78 kn na ime poreza na dodanu vrijednost (PDV) za zakupninu, a za razdoblje od 01. ožujka 2013.god. do 31. rujna 2015.god.

14.Tužena se protivi zahtjevu tužitelja, jer je za utuženo razdoblje uredno plaćala zakupninu, a tužitelj ne može retroaktivno naplaćivati PDV.

15.Među strankama nije sporno, da su prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 94/09), koje su u primjeni od 1. siječnja 2010.god., D. zdravlja, kao porezni obveznici, postali obveznici poreza na dodanu vrijednost za isporuke koje podliježu oporezivanju, kao što je zakup jedinice zakupa (poslovnih prostora) u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite, dakle, da su D. zdravlja na iznos zakupnine dužni plaćati porez na dodanu vrijednost. Međutim, sporno je, je li tužena u obvezi platiti tužitelju porez na dodanu vrijednost u zatraženim iznosima na zakupninu za utuženo razdoblje.

16.Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 1a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN broj 47/95, 94/09, 22/12 i 13/12, dalje: Zakon o PDV-u koje je primijeniti temeljem odredbe iz čl. 138. Zakona o porezu na dodanu vrijednost – NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnošću. Prema čl. 6. istog Zakona porezni obveznik je poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge iz čl. 2. st. 1. točka 1. 2. 3., osim poduzetnika iz čl. 22. st. 1. istog Zakona.

17.Dakle, prema citiranim odredbama obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost na zakupninu je tužitelj.

18.Kako je, u konkretnom slučaju, između stranaka zaključen Ugovor o zakupu kojim su stranke odredile bitne sastojke, pa tako visinu zakupnine i rokove plaćanja, što je sve sukladno odredbi iz čl. 5. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (NN broj 91/96, 124/97, 174/04 i 38/09) kojom je propisano da ugovor o zakupu sadrži iznos zakupnine i rokove plaćanja, to se onda i eventualne izmjene u pogledu visine zakupnine po mišljenju ovog suda prvenstveno mogu razmatrati kroz ugovorni odnos. Tužitelj nije ovlašten da svoju tražbinu na ime ugovorene zakupnine samovoljno (jednostrano) poveća za PDV bez pristanka tužene, kao druge ugovorne strane, jer, sukladno odredbi čl. 166. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO)

ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

19.Ulaskom u sustav PDV-a tužitelj ima zakonsku obvezu ispostaviti račun za svaku uslugu, pa tako i uslugu davanja u zakup poslovnog prostora, ali da bi tužena kao krajnji korisnik usluge bila u obvezi platiti PDV to bi trebalo biti stipulirano izmjenama ugovornog odnosa (što ovdje nije slučaj) na koji tužena nije dala pristanak. Stoga, ne postoji valjana pravna osnova za ispostavljanje računa koji sadrži PDV jer za to nisu dovoljne izmjene zakonskih propisa već je neophodno izmijeniti u tom pravcu ugovorni odnos među strankama, do čega u ovom slučaju nije došlo.

20.Dakle, izvorni obveznik plaćanja PDV-a je tužitelj, dok bi ga tužena snosila tek ukoliko je to među strankama ugovoreno, a to je u ovom slučaju izostalo. Mišljenje MF dano na upit obveznika PDV-a, ovdje tužitelja, o

načinu obračuna poreza i ispostavi računa zakupcima, odnosno liječnicima primarne zdravstvene zaštite s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, ne obvezuje tuženu, jer to tijelo nije nadležno za tumačenje ugovornih odnosa između primatelja i davatelja usluge.

21.Tužitelj je, a s obzirom na izmjene Zakona o PDV-u prema kojima je postao obveznik plaćanja PDV-a na zakupninu, trebao tražiti izmjenu ugovora o zakupu kojeg su stranke zaključile ili je M. zdravstva trebao donijeti N.

kojom je određeno da su zakupci uz zakupninu dužni plaćati zakupodavcu (D. zdravlja) i iznos PDV-a jer je i čl. 22. st. 3. Ugovora o zakupu stipulirano kako se najamnina može povisiti samo naredbom M. zdravstva i socijalne skrbi, dok je tužitelj u ispostavljenim računima jednostrano povisio zakupninu uvećavajući je za PDV stavku.

22.S obzirom na činjenicu da je tužitelj jednostranim izdavanjem računa naknadno u bitnom promijenio sadržaj ugovornog odnosa na kojeg tužena nije dala svoj pristanak, to ne postoji valjana pravna osnova temeljem koje bi tužitelj ostvario od tužene naplatu razlike zakupnine koja se odnosi na stavku PDV-a jer za to uporište nije tražiti u izmjeni zakonskih propisa, već u izmjeni ugovornog odnosa, do koje izmjene ugovora nije došlo.

23.Tužena je za utuženo razdoblje uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze, odnosno uredno je podmirivala zakupninu u visini od 1.250,00 kn, kako je to i ugovoreno,(tužitelj ni ne spori da je tužena uredno plaćala zakupninu u visini od 1.250,00 kn za utuženo razdoblje). Dakle, tužena je uredno podmirila zakupninu za utuženo razdoblje, a za potraživanje PDV-a nema osnove, radi čega se zahtjev tužitelja za isplatom utuženoga iznosa ukazuje u cijelosti neosnovanim.

24.Glede računa koje je tužitelj dostavio sudu uz svoj podnesak od 14. svibnja 2019. ističe se da s njima nije dokazao svoje tvrdnje kako je tužena utuženi iznos podmirila sa zakašnjenjem. Iz dostavljenih računa nije razvidno kada je tužena podmirila koji od dostavljenih računa, a to se ne može utvrditi ni iz tužiteljevog salda računa koji je dostavio u spis. Na salda računa koja je tužitelj priložio na ročištu od 24. studenog 2021. datumi su nadopisani rukom, pa već zbog toga to ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu. Ni iz tog salda ne može se utvrditi kada je tužena podmirila koji od računa i na koji način je tužitelj zatvarao njezine uplate. Tužena je, u svakom slučaju, u utuženom razdoblju uredno i na vrijeme podmirivala mjesečnu zakupninu u iznosu od 1250,00 kn, te sve režijske troškove pa su neosnovane tužiteljeve tvrdnje da bi kasnila s ispunjenjem svojih obveza.

25.Imajući u vidu prednje, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. Š. pod brojem Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015.god. i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, a kao u toč. I. izreke presude.

26.Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakon a o parničnom postupku, pa tuženoj, u skladu s važećom Odvjetničkom tarifom, pripada sljedeći trošak: za sastav prigovora na rješenje o ovrsi, pristupa na četiri ročišta( 09.04.2019., 14.05.2019., 24.11.2021., 09.02.2022.), sastav dva podneska (13.06.2019., 09.12.2021.) i sastav žalbe po 100 bodova, ukupno 800 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV daje dosuđeni parbeni trošak od 10.000,00 kn.

U Splitu, 13. svibnja 2022.god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ,v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Ova presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).