REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

K-39/2015

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K- DO-720/2013 od 29. studenog 2013., nakon javno provedene rasprave 21. travnja i 10. svibnja 2022., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Ž. L. te zamjenika ODO-a u S. D.. M., dana 13. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: J. V., OIB:…, sin B. i M. rođene

M., rođen … u S., gdje i prebiva,  državljanin  Republike  Hrvatske, sa završenom srednjom školom, pomorski nautičar, zaposlen – vlasnik obrta za prijevoz J. s primanjima oko 7000,00-8000,00 kn, oženjen, otac četvero maloljetne djece, vlasnik kamiona "Mercedes" 1996. godišete i "Iveco Daily" 2003. godište, protiv njega se drugi kazneni postupak ne vodi, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je početkom svibnja 2009. u S., u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, A. K. neistinito prikazao da će kao djelatnik obiteljske mjenjačnice u Trajektnoj luci brzo mijenjati devize u količini većoj od raspoloživih sredstava u blagajni mjenjačnice, uz povoljnu zaradu na tečajnoj razlici te je A. K. predložio da mu za poslovanje mjenjačnice pozajmi iznos od 100.000,00 €, prvo na rok od šest mjeseci, a da će A. K. zauzvrat dobiti 4,00 kune na svakih promijenjenih 100,00 € i da će ostvariti minimalnu dobit u iznosu od 15.000,00 kuna kroz to vrijeme, time da će taj novac ionako biti u mjenjačnici pa ga A. K. po potrebi uvijek može odmah dobiti natrag, a ako se nakon proteka šest mjeseci po izvršenom obračunu pokaže da su promet u mjenjačnici i zarada na tečajnoj razlici dobri, da A. K. novac i nadalje ostavi u mjenjačnici i po mogućnosti mu pozajmi još deviza na daljnji rok od šest mjeseci i pod istim uvjetima, a najdulje na rok od dvije godine, iako je unaprijed odlučio da tako ne postupi, što mu je A. K. povjerovao te u razdoblju od svibnja 2009. do konca kolovoza 2010. u tri navrata dao iznos od ukupno 330.000,00 €, a on isti novac zadržao za sebe, ne vrativši do danas A. K. ni manji dio od tog novca, na koji način je ostvario nepripadnu dobit od 330.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, čime je oštetio A. K. za navedeni iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni J. V., na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11, dužan je okrivljenik izvršiti

posebnu obvezu

na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude, naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom A. K. u iznosu od 330.000,00 € (tristo trideset tisuća eura), u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, a ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08), oštećeni A. K. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2804,00 kn (dvije tisuće osamsto četiri kune), od čega iznos od 1428,00 kn predstavlja trošak provođenja grafološkog vještačenja, iznos od 376,00 kn trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 16. prosinca 2013. optužnicu br. K-DO-720/2013 od 29. studenog 2013., protiv okr. J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. i dr. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-687/13 od 12. prosinca 2014.

2. Rasprava od 21. travnja 2022., koja je zbog proteka zakonskog roka od 3 mjeseca počela iznova, održana je na temelju suglasnosti stranaka pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem (čl. 19.b st. 3. ZKP/08) te je također održana u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, koji se već bio očitovao o optužbi u prisutnosti branitelja, a bio je prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti (čl. 404. st. 3. ZKP/08).

2.1. Na toj raspravi je pročitano očitovanje okrivljenika o optužbi s rasprave od 10. rujna 2020. (list 120) kada je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

2.2. U nastavku postupka ispitani su svjedoci A. K. (oštećenik) i I. B. te je na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitan iskaz svjedokinje C. M. ispitane pred ovim sudom na raspravi od 11. siječnja 2018. (listovi 58-59) u prisutnosti stranaka.

2.3. Odbijen je prijedlog obrane iz podneska branitelja primljenog 16. travnja 2018. (list 67) da se pročita nalaz i mišljenje vještaka za grafologiju Z. Č. izrađen za potrebe parničnog postupka vođenog pod brojem Pi-984/2014, budući da se radi o vještačenju naloženom u drugom postupku pa se stoga ono zbog načela neposrednosti ne može koristiti u ovom kaznenom postupku.

2.4. Prethodno je rješenjem od 10. rujna 2020. (listovi 121-123) pravomoćno odbijen prijedlog obrane da se iz spisa izdvoji grafološki nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. izrađen za potrebe ovog postupka na temelju naloga od 19. kolovoza 2019. (list 78).

2.5. Dalje je prema čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 pročitan usmeni nalaz i mišljenje vještakinje N. M. H. ispitane na raspravi od 17. studenog 2021. pred istim sucem (listovi 135-136) te su u dokazne svrhe pročitani i pregledani izjava o priznanju duga od 21. veljače 2013. (list 3), predugovor o kupoprodaji između C. M. i D. Č. (listovi 63-64) te pribavljeni parnični spis br. Pi-984/2014.

2.6. Na kraju dokaznog postupka pročtan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 128), nakon čega je on ispitan te je pročitan i pregledan zapisnik o njegovom prvom ispitivanju pred ODO-om u Splitu 18. studenog 2013. s DVD snimkom (listovi 19-23).

3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni J. V. počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2., u vezi sa st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

4. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a time je pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.

5. U postupku je bilo sporno je li okrivljenik početkom svibnja 2009. u S. oštećenom A. K. prikazao da će kao djelatnik obiteljske mjenjačnice u Trajektnoj luci brzo mijenjati devize u količini većoj od raspoloživih sredstava u blagajni mjenjačnice, uz povoljnu zaradu na tečajnoj razlici te A. K. predložio da mu za poslovanje mjenjačnice pozajmi iznos od 100.000,00 €, prvo na rok od šest mjeseci, a da će K. zauzvrat dobiti 4,00 kune na svakih promijenjenih 100,00 € i da će ostvariti minimalnu dobit u iznosu od 15.000,00 kn kroz to vrijeme, a ako se nakon proteka šest mjeseci po izvršenom obračunu pokaže da su promet u mjenjačnici i zarada na tečajnoj razlici dobri, da K. novac i nadalje ostavi u mjenjačnici i po mogućnosti mu pozajmi još deviza na daljnji rok od šest mjeseci i pod istim uvjetima, a najdulje na rok od dvije godine.

5.1. Također je bilo sporno je li okrivljenik prethodno navedene okolnosti oštećeniku neistinio prikazao unaprijed odlučivši da tako ne postupi te je li mu K. povjerovao i u razdoblju od svibnja 2009. do konca kolovoza 2010. u tri navrata dao iznos od ukupno 330.000,00 €, a okrivljenik taj novac zadržao za sebe, ne vrativši do danas K. ni manji dio od tog novca.

6. Naime, iznoseći svoju obranu (listovi 19-23 i 162) okrivljeni J. V. nije želio odgovarati na pitanja te je samo naveo da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da potpis na spornoj izjavi nije njegov.

7. Oštećeni A. K. u svom svjedočenju (listovi 12-15, 55 i 158), u osnovi ističe da je J. V. upoznao 2008. jer je potonji radio u mjenjačnici koja se nalazila u blizini trajektne luke. S istim je uspostavio gotovo pa prijateljski odnos budući da su se učestalo nalazili u trajektnoj luci, gdje bi oštećenik katkada kod njega kupio eure, a i inače bi sjeli i popili piće.

7.1. Prilikom jednog od njihovih viđenja, V. mu je rekao kako mu za funkcioniranje mjenjačnice u ljetnom periodu treba izvjesna količina novca, s obzirom na veći promet deviza tijekom ljetnih mjeseci. Pritom je upitao oštećenika ima li on novca kojeg bi mu eventualno pozajmio na način da bi on i tu njegovu pozajmicu zajedno sa svojim novcem mijenjao u drugu valutu, pri čemu bi njegova zarada bila 4,00 kn na 100,00 €. Točnije rečeno, V. mu je rekao da mu pozajmi 100.000,00 €, a da će nakon proteka 6 mjeseci on oštećeniku vratiti navedenu pozajmicu uvećanu za 15.000,00 kn.

7.2. Pristao je na V. ponudu te mu je u svibnju 2009. doista predao 100.000,00 €, koji novac je okrivljeniku dao na ruke i to na način da je svojim osobnim automobilom došao do V. mjenjačnice, nakon čega je on ušao u vozilo oštećenika i tu mu je predao spomenuti novac. Ovoj predaji novca nije nitko nazočio, a također nisu sastavljali niti potpisivali kakvu priznanicu o predaji novca. Inače, ovih 100.000,00 € je novac od oštećenikovog brata I. K., koji inače radi i živi u N., taj je novac bio naijenjen za gradnju obiteljske kuće u K. L.. Bratu je predočio ponudu V. te mu rekao kako od pozajmice novca i oštećenik može imati koristi pa se njegov brat s pozajmicom složio.

7.3. Protekom 6 mjeseci od dana kada je V. pozajmio novac imenovani je oštećenika zamolio može li novac i nadalje ostati kod njega, budući da mu je potreban za daljnje poslovanje, kazujući mu da će mu isti novac biti uvećan za prethodno spomenutih 15.000.00 kn, koje mu tom prigodom nije isplatio, kao i za daljnjih 15.000,00 kn koje će mu isplatiti protekom narednih 6 mjeseci. Na ovu V. ponudu je pristao a također i na njegovo traženje od siječnja 2010. kada mu je pozajmio daljnjih 130.000.00 €, međutim, kroz obvezu da mu taj novac vrati do kraja godine uvećan za daljnjih 15.000.00 kn.

7.4. No kroz 2010. V. mu nije vratio ništa od pozajmljenog novca, kao ni one iznose nagrade koje mu je trebao dati temeljem njegove pozajmice. Od ovih 130.000.00 €, 10.000.00 € je oštećenikovo vlasništvo, a preostalih 120.000.00 € vlasništvo njegove punice C. M. koja je neposredno prije prodala svoj stan u S., u H.

ulici. Navedenih 130.000.00 eura V. je predao u svom stanu u S., Prilikom primopredaje novca nije bilo drugih osoba osim njega i V., a ni ove

prigode V. mu nije potpisao nikakvu priznanicu.

7.5. Još jednom i to tijekom kolovoza 2010. V. je ponovno od oštećenika zatražio da mu pozajmi daljnjih 100.000.00 €, govoreći mu da je „upao u dolare“ i da ne može normalno poslovati te da će mu cjelokupnu pozajmicu od 330.000,00 € vratiti do lipnja 2011., uvećanu za cjelokupnu nagradu od 60.000,00 kn. I ove prigode prihvatio je V. prijedlog te mu je u kolovozu 2010. doista i pozajmio sljedećih 100.000,00 € na način da je i ove prigode novac predao u svom stanu, i ovaj put bez svjedoka i ikakvog pisanog traga.

7.6. U lipnju 2011. kada je istekao rok pozajmice i kada mu je V. trebao vratiti pozajmljenih 330.000,00 € i onih 60.000,00 kn na ime nagrade, isti je odugovlačio s vraćanjem novca ponovno mu kazujući da nema eura nego samo dolare te da bi ga mijenjanje dolara u eure skupo koštalo, odnosno da bi dosta izgubio na toj transakciji. Istina je da mu V. nije nudio vraćanje pozajmice u dolarima, a ni oštećenik u tom trenutku nije inzistirao na vraćanju novca u dolarima, već su prolongirali povrat zajma za idućih desetak dana.

7.7. Međutim, kada je dogovorenog dana došao do okrivljenikove mjenjačnice, ista je bila zaključana, odnosno na njoj se nalazio katanac i lanac te nije radila narednih mjesec dana. Po oštećenikovom saznanju V. je te prigode pobjegao preko granice, vjerojatno iz razloga što je osim njemu i drugim osobama dužan novac. Te prigode je u više navrata pokušao mobitelom kontaktirati V., ali je njegov mobilni uređaj bio isključen. Nakon tri dana V. mu se doista javio, odnosno došao je do oštećenika na željezničku stanicu gdje je zaposlen te mu rekao da se želio ubiti ne želeći mu reći razlog tome, ali mu je rekao da će prodati zemljište u majčinom vlasništvu u Z. te mu od tih novaca vratiti dugovanje.

7.8. Međutim, V. mu ni do današnjeg dana, unatoč oštećenikovim višekratnim traženjima i okrivljenikovim obećanjima, nije vratio ništa od pozajmljenog novca, niti mu je dao što od obećane nagrade. Tijekom veljače 2013. okrivljenika je pozvao kod svoje odvjetnice I. B. gdje je imenovana u oštećenikovom i V. prisustvu sastavila izjavu o priznanju duga od 21. veljače 2013. kojom izjavom V. potvrđuje svoje dugovanje. Navedenu izjavu V. je ponio sa sobom kući, želeći se konzultirati s nekom stručnom osobom, a istu je nakon par dana donio kod oštećenika u stan te ju je u njegovoj prisutnosti okrivljenik potpisao. Izjava je datirana „U S. 21.2.2013.“ te se nalazi na listu 3 spisa. Istom izjavom V. je priznao dugovanje u odnosu na oštećenika u iznosu od 330.000.00 € te se obvezao dio duga u iznosu od 70.000,00 € vratiti mu do kraja lipnja 2013., a ostatak duga najdalje u roku od daljnje dvije godine. Kako mu ni unatoč spomenutoj i potpisanoj izjavi o priznanju duga V. koncem lipnja 2013. nije vratio onih 70.000.00 €, to je protiv njega, putem svog opunomoćenika P. B., podnio kaznenu prijavu.

7.9. Na raspravi od 13. studenog 2017. oštećenik navodi da ga okrivljenik više nije kontaktirao. Okrivljenik mu nije vratio ništa na ime predmetnog duga, pa stoga postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 330.000,00 € koliko je V. i pozajmio, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

7.10. Na raspravi od 21. travnja 2022. oštećenik navodi da se ni u međuvremenu ništa nije promijenilo, okr. ga od kad je prethodni put pred sudom ispitan nije kontaktirao niti mu je išta od dugovanog iznosa isplatio.

8. Svjedokinja C. M. (listovi 58-59) u osnovi navodi da ne poznaje okrivljenog J. V. dok je oštećeni A. K. njen zet, odnosno suprug njene kćeri. Kako je ona prodala jedan stan u S. na predjelu B., njen zet A. K. znao je da ona ima novca, pa ju je tako prije osam godina zamolio da mu pozajmi novac kako bi ga on mogao pozajmiti svom prijatelju J. koji će mu dug vratiti s kamatom. Ona je tako na zamolbu svog zeta, njemu i pozajmila iznos od 120.000,00 € i to je bilo u siječnju prije osam godina. O tome nisu sačinili nikakvo pismeno već mu je samo predala novac na ruke, a zet joj je naknadno kazao da mu prijatelj J. u roku nije vratio pozajmljeni iznos te da mu do danas nije ništa vratio na ime predmetnog duga.

8.1. Stan kojeg je spomenula nalazio se na B. u H. ulici, sada se

ne sjeća kućnog broja, ali je bio u blizini P. g. u K., a položen na VIII. katu te se sastojao od dvije spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka i kupatila, prodala ga je nekom B. prezimena S., imena mu se ne sjeća. Svjedokinja dodaje kako ona zaboravlja, ima problema s pamćenjem pa se svih detalja i ne sjeća, a pored toga nije ni pismena. Taj stan je bio u isključivom njenom vlasništvu, prodala ga je za iznos od 120.000,00 € i taj novac je gospodin S. njoj predao na ruke prije 12 godina. Novac dobiven prodajom tog stana je držala kod sebe u stanu. Prilikom kupoprodaje stana nije sačinjen kupoprodajni ugovor sa S..

9. Svjedokinja I. B. (listovi 55 i 158-159) navodi da poznaje okrivljenika i oštećenika, vidjela ih je prvi put u veljači 2013. kad su njih dvojica došli u njen odvjetnički ured te joj kazali da žele da ona sastavi izjavu o priznanju duga V. prema K.. Radilo se o svoti od 330.000,00 €, K. je želio da mu se V. obveže da će mu u što kraćem roku podmiriti taj dug. Ona je sukladno njihovoj želji takvu izjavu i sastavila, u njoj je bilo sadržano da će V. do kraja ljeta te godine vratiti K. iznos od 70.000,00 €, a ostatak najkasnije za dvije godine. Upravo je V. diktirao sadržaj izjave. Ona je isprintani primjerak izjave dala i V. i K..

9.1. U njenoj prisutnosti oni nisu potpisali tu izjavu, a bila je pogriješila prezime okrivljenika navevši V. pa se sutradan K. radi toga vratio i ona je to ispravila i ponovno mu isprintala izjavu. K. joj se po proteku dvije godine javio navevši da mu okrivljenik nije platio dug te da želi protiv njega podići tužbu radi isplate što je ona u njegovo ime i učinila. Izjava koju je ona sastavila nalazi se upravo na listu 3. spisa. U međuvremenu je ova parnica pravomoćno okončana u korist K..

10. Iz grafološkog nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. (listovi 103-117 i 135-136) u bitnom proizlazi da je vještačenje izvršeno primjenom metode ispitivanja i usporedbe potpisa koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika potpisa, proučavanju detalja korištenjem mikroskopa te usporedbi utvrđenih elemenata potpisa u spornom u odnosu na nesporni materijal. Ispitivanja su izvršena primjenom video Spectral Comporatora i stereomikroskopa. Kao nesporni materijal dostavljeni su nesporni potpisi J. V., ispisani u vremenskom periodu od 2010. do 2020. godine, kao i nesporni rukopis ispisan po diktatu 2019. i 2020. godine.

10.1. Naime, usporedbom s nespornim potpisima utvrđene su uglavnom razlike temeljem kojih se može zaključiti da se u slučaju spornog potpisa najvjerojatnije ne radi o uobičajenom načinu potpisivanja J. V., a temeljem dostupnih nespornih potpisa. Međutim, usporedbom s nespornim rukopisom utvrđene su vrijedne podudarnosti temeljem kojih J. V. dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa na izjavi o priznanju duga. Vještakinja N. M. H. ne može pouzdano kazati da je to potpis baš J. V., mišljenje je dano u najnižem stupanju vjerojatnosti kojim se neku osobu povezuje sa spornim potpisom ili rukopisom.

10.2. Prilikom vještačenja potpisa mišljenja se mogu dati kao decidirana ili u stupnjevima vjerojatnosti. U Centru I. V. koriste skalu od 9 mišljenja koja se sastoje od 2 krajnja decidirana mišljenja, a između se daju mišljenja u različitim stupnjevima vjerojatnosti (decidirano da, vrlo vjerojatno gotovo sigurno da, vrlo vjerojatno da, vjerojatno da, dolazi u obzir kao mogući skriptor, vjerojatno ne, vrlo vjerojatno ne, vrlo vjerojatno gotovo sigurno ne, decidirano ne).

11. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud prihvaća iskaz oštećenog A. K., jer je uvjerljiv i detaljan te potkrijepljen iskazom svjedokinje I. B. vezano za sastavljanje izjave o priznanju duga (list 3 spisa) i dolazak okrivljenika zajedno s oštećenikom u njen ured, pa onda ima logike da je okrivljenik naknadno tu izjavu i potpisao. Osim toga, prema već interpretiranom grafološkom nalazu i mišljenju, usporedbom potpisa na izjavi o priznanju duga s nespornim rukopisom okrivljenika utvrđene su vrijedne podudarnosti temeljem kojih okrivljeni J. V. dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa.

11.1. Također iskaz oštećenika potkrijepljen je i iskazom svjedokinje C. M. vezano za porijeklo dijela novca kojeg je oštećenik pozajmio okrivljeniku, a njen je pak iskaz podržan predugovorom o kupoprodaji između C. M. i D. Č. (listovi 63-64), premda je ona u svom svjedočenju navela drukčije preuzime kupca, ali tu grešku treba pripisati njezinoj starosti.

11.2. Kod takvog stanja stvari, sud izvan svake razumne sumnje zaključuje da je okrivljenik početkom svibnja 2009. u S., A. K. prikazao da će kao djelatnik obiteljske mjenjačnice u Trajektnoj luci brzo mijenjati devize u količini većoj od raspoloživih sredstava u blagajni mjenjačnice, uz povoljnu zaradu na tečajnoj razlici te je A. K. predložio da mu za poslovanje mjenjačnice pozajmi iznos od 100.000,00 €, prvo na rok od šest mjeseci, a da će A. K. zauzvrat dobiti 4,00 kune na svakih promijenjenih 100,00 € i da će ostvariti minimalnu dobit u iznosu od 15.000,00 kn kroz to vrijeme (s time da će taj novac ionako biti u mjenjačnici pa ga K. po potrebi uvijek može odmah dobiti natrag), a ako se nakon proteka šest mjeseci po izvršenom obračunu pokaže da su promet u mjenjačnici i zarada na tečajnoj razlici dobri, da K. novac i nadalje ostavi u mjenjačnici i po mogućnosti mu pozajmi još deviza na daljnji rok od šest mjeseci i pod istim uvjetima, a najdulje na rok od dvije godine, što mu je A. K. povjerovao te u razdoblju od svibnja 2009. do konca kolovoza 2010. u tri navrata dao iznos od ukupno 330.000,00 €, a on isti novac zadržao za sebe, ne vrativši do danas A. K. ni manji dio od tog novca, na koji način je ostvario nepripadnu dobit od 330.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, čime je oštetio A. K. za navedeni iznos.

11.3. S druge strane nije za prihvatiti obranu okrivljenika kada navodi da nije počinio ovo kazneno djelo te da potpis na izjavi o priznanju duga nije njegov, jer je takva njegova obrana neuvjerljiva, suprotna prije navedenim dokazima i očito usmjerena na njegovu ekskulpaciju.

12. Vezano za subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, utvrđeno je da je on to djelo počinio s izravnom namjerom, jer, kada je poduzeo radnje opisane u izreci, odnosno neistinito prikazao oštećeniku da će mu pozajmljeni novac vratiti uz dodatnu zaradu, unaprijed odlučivši tako ne postupiti, pa mu novac nije vratio ni nakon proteka 13 godina, evidentno je da je bio svjestan svih ovih okolnosti i htio je počinjenje djela, sve s ciljem da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu.

13. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa prema tome sud smatra kako je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

14. Stoga je okrivljeni J. V. kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

15. Što se tiče primjene materijalnog zakona, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je na snazi Kazneni zakon (Narodne novine br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97), prema kojem je u čl. 224. st. 4., u vezi sa st. 1. bilo predviđeno kazneno djelo prijevare (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), koje ima pravni kontinuitet s istoimenim kaznenim djelom iz čl. 236. st. 2., u vezi sa st. 1. KZ/11, koji zakon je kasnije stupio na snagu. No iako je za potonje kazneno djelo propisana stroža sankcija, i to od 1 do 8 godina, sud zaključuje da je taj zakon ipak blaži za okrivljenika, jer, da bi se ostvario kvalificirani oblik ovog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11, kada je pribavljena znatna imovinska korist, ona mora prelaziti iznos od 60.000,00 kn (čl. 87. st. 29. KZ/11), dok je prema KZ/97 ta granica bila 30.000,00 kn (pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 14. siječnja 1998.). To znači da imovinska korist koju je stekao okrivljenik od 330.000,00 €, u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, predstavlja manju kriminalnu količinu po KZ/11 nego li po KZ/97. No kako primjena blažeg zakona ne smije na bilo koji način ići na štetu okrivljenika, sud mu ovdje ne bi mogao izreći kaznu zatvora težu od 5 godine, kako je taj posebni maksimum bio određen u čl. 224. st. 4. KZ/97. Stoga je kao blaži materijalni zakon primijenjen KZ/11, po kojem propisu je i državno odvjetništvo u optužnici navelo pravnu kvalifikaciju.

16. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je okrivljeniku u olakotnom smislu cijenio činjenicu da je on otac četvero maloljetne djece te njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok mu je u otegotnom smislu valorizirana činjenica da imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom od 330.000,00 € (oko 2.475.000,00 kn) višestruko premašuje iznos znatne imovinske koristi od 60.000,00 kn iz čl. 87. st. 29. KZ/11.

16.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika ipak može postići i bez izvršenja kazne.

16.2. Stoga je okrivljenik, na temelju 236. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a zatim mu je, po čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, s tim da se navedena kazna neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od pet godina računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

16.3. Naime, za očekivati je da će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

17. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11, okrivljenik je obvezan izvršiti posebnu obvezu na način na način da u roku od 1 godine od pravomoćnosti ove presude naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom A. K. u iznosu od 330.000,00 €, u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja. Ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11).

18. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeni A. K. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen u parnicu, bez obzira na to što je u ovom postupku utvrđeno da je on oštećen upravo za iznos od 330.000,00 €, u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, a sve iz razloga što je presudom ovog suda br. Pi- 984/14 od 22. svibnja 2018. (spis u privitku), koja je postala pravomoćna 6. rujna 2018., oštećeniku u parničnom postupku dosuđeno potraživanje po istoj osnovi u istom iznosu uvećanom za zakonske zatezne kamate. Naime, s obzirom na navedenu parničnu presudu dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva u ovom kaznenom postupku (kao adhezijski postupak) predstavljao bi povredu temeljnog pravnog načela o zabrani dvostrukog suđenja o istoj stvari. No to nije zapreka da se okrivljeniku odredi posebna obveza iz čl. 62. KZ/11 kako je to elaborirano u prethodnom odlomku, uz napomenu da se ta obveza ne odnosi i na kamate, jer one nisu obuhvaćane optužnicom pa bi time sud prekoračio optužbu.

19. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2804,00 kn. Od toga iznos od 1428,00 kn predstavlja trošak provođenja grafološkog vještačenja, iznos od 376,00 kn trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.

20. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 13. svibnja 2022.

S U D A C

Vuko Adžić Katalinić, v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.