Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Pn-129/21-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica N. I. K., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz OD G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 31. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te objave presude 13. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. da isplati tužitelju Zavodu iznos od 17.394,56 kuna (slovima: sedamnaest tisuća tristo devedeset četiri kune i pedeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 9.851,04 kn od 2. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7.543,52 kn od 13. svibnja 2022. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 12. listopada 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njegovo potraživanje odnosi na isplatu iznosa obiteljske mirovine isplaćene korisnici I. G. u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 17.394,56 kn.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja R. G. 4. travnja 2001. smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je uzrokovao K. K. koji je pravomoćno proglašen krivim za navedenu prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Ludbregu broj K-96/01 od 27. srpnja 2003. Rješenjem tužitelja broj 78675 od 21. ožujka 2005. priznato je članovima obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku. Tuženik je tužitelju naknadio štetu koja je nastajala isplatama obiteljskih mirovina do 31. prosinca 2019., dok je odštetnim zahtjevom od 15. ožujka 2021. pozvao tuženika da mu podmiri štetu koja je nastala isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 9.851,04 kuna. Isplatama obiteljske mirovine za tužitelja nastaje šteta i dalje tako da daljnja šteta za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. iznosi 7.543,52 kn ( 15.153,03 kn x605=9.093,01 kn).

1.2. Predlaže da sud na temelju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) usvoji tužbeni zahtjev i na ime naknade štete naloži tuženiku isplatu iznos od 17.394,56 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 50%.

3. Međutim, tuženik osporava obvezu tužitelju nadoknaditi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine te smatra da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine, pozivajući se na odredbu čl. 27. st. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (str. 3-37, 60-143, 191- 245, 261-310, 317-328 spisa), dokumentacija tuženika (str. 49-54, 151-185, 251-256 spisa). Sud je kao nevažne na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje: ZPP) odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika osim uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, a iz razloga kako će to u nastavku biti obrazloženo. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa obiteljske mirovine isplaćene korisnici I. G. u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 17.394,56 kn.

7. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, činjenica da je osiguranik tuženika u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kao niti doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju od 50%. Tijekom postupka tuženik nije osporio niti činjenicu da je tužitelj obitelji poginulog priznao pravo na obiteljsku mirovinu te da je korisnici I. G. u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2021. s osnova obiteljske mirovine isplaćen ukupan iznos od 17.394,56 kn.

8. Između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine obzirom na prigovor tuženika da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine, pozivajući se na odredbu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.1. S druge strane, tužitelj tvrdi da mu šteta nije nastala danom štetnog događaja, već da mu šteta (kao umanjenje imovine) nastaje prilikom isplate svakog davanja iz mirovinskog osiguranja – isplate obiteljske mirovine te da se ima primijeniti odredba čl. 161. st. 1., st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. temeljem koje zahtijeva naknadu stvarne štete u punom iznosu.

9. Kao mjerodavnu odredbu u ovoj pravnoj stvari sud nalazi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13

, 151/14, 33/15,

93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21; u nastavku ZOMO/2013) kojim je u bitnome propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Stavkom 4. istog članka zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

9.1. Nadalje je u čl. 164. st. 1. ZOMO/2013 propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), dok su, prema st. 5. tog članka, za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st. 1. do 3. istog članka mjerodavne odredbe ovog zakona.

10. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda šteta kao relevantna činjenica prema vremenu čijeg nastanka se određuje koja će se odredba primijeniti, za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa se, u konkretnom slučaju, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja, kao i općenito za sve sporove za naknadu štete koja nastaje tužitelju, kao lex specialis primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, te su zbog toga za naknadu štete u ovome predmetu (s obzirom na razdoblje nastanka štete - trenutak isplate mirovine od 2020. do 2021.) mjerodavne odredbe ZOMO/2013), a koji je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2014., a kako je to propisano odredbom čl. 192. navedenog Zakona.

11. Valja dodati da je u odluci Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio jasan pravni stav da je za odluku u sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata mirovine relevantan zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

12. Rezimirajući iznijeto, za isplatu naknade štete mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, međutim, ne u vrijeme nastanka štetnog događaja u vidu prometne nezgode 2001., a kako to tvrdi tuženik, nego štete koja je nastajala tužitelju prilikom isplate svake obiteljske mirovine, pa se na konkretni tužbeni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), a jednako tako niti odredbe o mirovinskom osiguranju koje su bile na snazi u vremenu prije izvršenih isplata, a posebno ne u vrijeme nastanka štetnog događaja iz 2001.

12.1. Stav da se u situaciji kakva je predmetna primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, izrazio je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u više odluka, primjerice u rješenju poslovni broj Pž-1166/2018-2 od 12. kolovoza 2019., a na pravilnost takvog stajališta ukazuje i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-412/2018-2 od 22. travnja 2020. te Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017.

12.2. Valja dodati da čl. 27 ZOOP-a nije uopće regulirana naknada štete koja nastaje Zavodu isplatom obiteljskih mirovina (što je u ovom predmetu slučaj), a čijim isplatama Zavodu, ovdje tužitelju nastaje stvarna šteta temeljem čl. 164. ZOMO/13, već isplatom invalidskih mirovina.

12.3. Osim toga štetni događaj (prometna nesreća) se dogodio 4. travnja 2001. Imajući na umu da je ZOOP stupio na snagu tek 1. siječnja 2006., dok je štetni događaj na temelju kojeg je ostvareno pravo na invalidsku mirovinu dogodio 4. travnja 2001. zaključuje se da u ovoj pravnoj stvari ne dolaze do primjene odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2489/2016-2 od 13. kolovoza 2019.).

13. S obzirom na neosnovanost navedenog tuženikovog prigovora sud je prema čl. 220. st. 2. ZPP-a odbio kao pravno irelevantne dokazne prijedloge tuženika za pribavom podataka od Porezne uprave i HZZO-a, Područni ured Varaždin o primanjima i statusu osiguranja osiguranika tužitelja B. G. i I. G. te izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost pravilnosti obračuna mirovine osiguranicima tužitelja, obračuna mirovine odnosno štete uz primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i priznavanja prava na mirovinu osiguranicima tužitelja te Zakona o osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i priznavanja prava na mirovinu osiguranicima tužitelja te utvrđenja što sve obuhvaćaju obračunati i plaćeni iznosi mirovine.

14. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva sud je uvidom u Potvrdu o isplaćenim mirovinskim primanjima tužitelja, obračun isplata te ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio korisnici I. G. s osnova obiteljske mirovine iznos od 17.394,56 kn.

15. Navedene isprave (potvrda, obračun isplata i ispisi podataka doznačenih mirovinskih primanja) imaju značenje javnih isprava u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a i kao takvi dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (v. presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-x 386/2018-2 od 29. siječnja 2020.). Prema čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

16. Prema odredbi čl. 161. ZOMO/2013 visina naknade štete koju potražuje tužitelj utvrđuje se prema ukupnoj svoti davanja isplaćenih iz mirovinskog osiguranja.

17. Obzirom da iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da tužitelj izravno od društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete ukupno isplaćene obiteljske mirovine.

18. Slijedom svega navedenog, imajući pritom u vidu da tuženik nije posebno osporavao obračun potraživanja tj. činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio ukupno iznos od 17.394,56 kuna sud nalazi da tužitelju sukladno naprijed citiranim zakonskim propisima pripada pravo na naknadu štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine svojem osiguraniku u utuženom razdoblju u iznosu od 17.394,56 kuna slijedom čega je valjao odlučiti kao u izreci presude.

19. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO/2013 na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

19.1. Uvidom u povrtnicu (list 36 spisa) sud je utvrdio da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 17. ožujka 2021., pa je tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.851,04 kn od 2. travnja 2021. do isplate sud ocijenio osnovanim. Obzirom je tuženik tužbu primio 14. listopada 2021., to zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 7.543,52 kn od 13. svibnja 2022. kao dana donošenja presude do isplate sud također nalazi osnovanim.

20. Imajući u vidu navedene odredbe te gore utvrđeni dan dospijeća tražbine sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na zatraženi tijek i stopu zatezne kamate.

20.1. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18; u nastavku ZOO). Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO, sukladno kojem se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava do dana 31. srpnja 2015. određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

21. Obzirom da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, to sud o istima nije odlučivao.

22. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 13. svibnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1. Tužitelj Zavod, Z., (Klasa: …, Ur.broj: …)

2. Tuženica po punomoćnicima iz OD G. & P., odvjetnicima u Z., (Na broj: …) 3. spis