REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-252/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja N. I., iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici u O. u. M. D. i dr., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba J. F. V., radi starosne mirovine, 13. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03087348622, URBROJ: 341-99-05/3-21-7446 od 28. prosinca 2021., te radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I- 140-02/21-01/03087348622, URBROJ: 341-14-05/3-21-19785 od 23. kolovoza 2021. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/21-01/03087348622, URBROJ: 341- 14-05/3-21-19785 od 23. kolovoza 2021., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 29. srpnja 2021., za uspostavu isplate zastupničke mirovine. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužitelju je, počevši od 11. siječnja 2008., priznato pravo na mirovinu prema odredbama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru („Narodne novine“, broj 55/00 i 107/01), tj. pravo na zastupničku mirovinu. Ta je mirovina obustavljena od 31. svibnja 2011., zbog zaposlenja. Predmetnim zahtjevom tužitelj je zatražio uspostavu isplate zastupničke mirovine, priloživši odluku o prestanku radnog odnosa. Uvidom u banku podataka aktivnih osiguranika utvrđeno je da je tužitelj u radnom odnosu na Fakultetu … počevši od 15. rujna 2017. na nepuno radno vrijeme od 1,6 sati, a u P. I. počevši od 1. kolovoza 2021. na nepuno radno vrijeme od dva sata. Iznimna mogućnost da se korisniku mirovine ne obustavi mirovina kada se zaposli do polovice punoga radnog vremena uređena je člankom 99. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOMO). Tom su odredbom taksativno propisane kategorije osiguranika koje mogu biti zaposlene na nepuno radno vrijeme i primati mirovinu. Tužitelj ne spada ni u jednu od tih kategorija, već se na njega primjenjuje opća odredba članka 99. stavka 1. ZOMO-a, po kojoj se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03087348622, URBROJ: 341-99-05/3-21-7446 od 28. prosinca 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik naglašava da se isplata mirovine za vrijeme zaposlenja do polovice punoga radnog vremena ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji je starosnu mirovinu ostvario prema općem propisu o mirovinskom osiguranju, te korisniku starosne mirovine koji je starosnu mirovinu ostvario po posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, odnosno zaposlenika na poslovima razminiranja. Ta povoljnost nije predviđena Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru („Narodne novine“, broj 55/00, 107/01, 86/09, 91/10, 49/11, 12/12, 102/14 i 44/17). Stoga ne može biti primijenjena ni u odnosu na tužitelja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelj je imao više od 65 godina života i više od 15 godina mirovinskog staža, ispunivši time uvjete za starosnu mirovinu sukladno članku 33. ZOMO-a. Time ispunjava i uvjete iz članka 99. toga Zakona što se odnose na mogućnost rada do polovice radnog vremena. Nema razloga da tužitelj bude diskriminiran zbog toga što Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru nije predviđena ta mogućnost, niti nepostojeća zakonska odredba može biti osnova za donošenje rješenja o obustavi isplate mirovine. ZOMO ne poznaje termin zastupničke mirovine, već je ovdje riječ o starosnoj mirovini, čiji korisnik može nastaviti raditi na manje od pola radnog vremena. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja da u ovome sporu bude saslušan kao stranka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 11. svibnja 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud, prije svega, ukazuje da pojedine vrste mirovine nisu uređene samo odredbama ZOMO-a, nego i posebnih zakona, uključujući Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru. To što ZOMO ne regulira tzv. zastupničku mirovinu, ne znači da ova vrsta mirovine ne postoji. Također, stečeno svojstvo korisnika te mirovine može biti pravno relevantno i kod primjene odredaba ZOMO-a.
8. Među strankama je sporno pravno pitanje primjenjuje li se članak 99. stavak 3. ZOMO-a na tužitelja, tj. ulazi li tužitelj u krug korisnika mirovine kojima se mirovina ne obustavlja kada je zaposlen do polovice punoga radnog vremena.
9. Mjerodavne odredbe članka 99. stavaka 1. i 3. ZOMO-a glase: (1) Korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja.
(…)
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, mirovina se ne obustavlja:
1. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovoga Zakona i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu
2. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovoga Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu ovoga Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena
3. korisniku mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 35. ovoga Zakona i nastavio raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu
4. korisniku starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena
5. korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona
6. korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema ovome Zakonu
7. korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima kojima je ovo pitanje uređeno na drukčiji način odnosno izričito propisano da se ne obustavlja isplata mirovine
8. korisniku koji ostvaruje drugi dohodak, odnosno obavlja drugu djelatnost (članak 17. ovoga Zakona)
9. korisniku starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena
10. korisniku starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji se tijekom korištenja prava zaposli s punim radnim vremenom
11. korisniku prijevremene starosne mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena
12. korisniku obiteljske mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.
10. Netom citirane zakonske odredbe kogentne su, jasne i nedvosmislene. Usto, unutar članka 99. ZOMO-a stavak 3. predstavlja iznimku u odnosu na opće pravilo iz stavka 1. Generalno, pravne norme kojima se uređuje iznimka ne mogu se tumačiti široko, već ih treba tumačiti na način na način koji rezultira time da se doista primjenjuju iznimno, kako pravna interpretacija ne bi izašla iz okvira smisla i svrhe propisivanja konkretne iznimke.
11. Na umu je potrebno imati i da korisnik mirovine nije osiguranik koji ispunjava pretpostavke za priznavanje prava na pojedinu vrstu mirovine, već je korisnik mirovine normativno definiran kao osiguranik kojem je priznato pravo na mirovinu (čl. 8. t. 11. ZOMO-a).
12. Osnovano tuženik ukazuje da tužitelj, kao korisnik mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, ne ulazi ni u jednu od kategorija korisnika mirovine iz članka 99. stavka 3. ZOMO-a. Pritom nije odlučno to što rečena pogodnost nije predviđena Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, već je ključno to što korisnici mirovine ostvarene prema posebnom zakonu što se primjenjuje na saborske zastupnike nisu obuhvaćeni iznimkama taksativno propisanima u članku 99. stavku 3. ZOMO-a.
13. Usto, okolnošću da je tužitelj, nakon stjecanja svojstva korisnika mirovine ostvarene po posebnom zakonu (ostvarivši time pogodnost u odnosu na korisnike mirovine ostvarene prema općem zakonu, pri čemu mu je 2008., u dobi od 52 godine, određena mirovina u svoti od 13.852,59 kn mjesečno), ispunio opće pretpostavke za priznavanje prava na starosnu mirovinu iz članka 33. ZOMO-a, tužitelju nije prestalo svojstvo korisnika zastupničke mirovine prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, niti je stekao svojstvo korisnika starosne mirovine po općem propisu (ZOMO-u), niti je ušao u krug adresata članka 99. stavka 3. ZOMO-a, tj. u krug korisnika mirovine u odnosu na koje je iznimno propisano odstupanje od općeg pravila iz stavka 1. toga članka. Pri takvom stanju stvari, javnopravna tijela pravilno su utvrdila da se u odnosu na tužitelja primjenjuje opće pravilo iz članka 99. stavka 1. ZOMO-a, zbog čega mu za vrijeme zaposlenja (bez obzira na satnicu) ne može biti uspostavljena isplata zastupničke mirovine.
14. Naposljetku, da su u doseg iznimke iz članka 99. stavka 3. ZOMO-a ciljano uvrštene samo pojedine kategorije korisnika mirovine ostvarene po posebnim propisima proizlazi i iz obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 115/18), općedostupnog putem mrežne stranice Hrvatskog sabora. U tom je obrazloženju, u pogledu noveliranja članka 99. ZOMO-a, navedeno i sljedeće:
Također, osigurava se potreban broj relativno mlađih osoba u deficitarnim zanimanjima za potrebe djelatnosti gdje su potrebna znanja, kompetencije i sposobnosti koje posjeduje kategorija korisnika koji su starosnu mirovinu stekli prema posebnim propisima o pravima djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja, a koji su otišli u mirovinu u tom posebnom sustavu s relativno ranom životnom dobi prema posebnim propisima zbog otežanih uvjeta rada na tim poslovima, koji se ne mogu obavljati nakon određene dobi.
15. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 13. svibnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
