Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Broj.10.Pr-2005/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. T. iz O., OIB:,

zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u O. protiv tuženika

H. z.z.z. iz Z., OIB: , radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. svibnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja T. P., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. B. iz O. i punomoćnika tuženika V. B., dipl. iur., nakon donošenja i objave dana 13. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku H. z. z. z. iz Z., OIB:, da isplati tužitelju K. T. iz O., OIB:, ukupan iznos od 2.663,21 kunu (slovima:

dvijetisućešestošezdesetitrikuneidvadesetijednulipu), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 256,16 kn od dana 16.02.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 316,43 kn od dana 16.07.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 316,43 kn od dana 16.08.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 316,43 kn od dana 16.09.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 316,43 kn od dana 16.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 296,55 kn od dana 16.11.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 316,43 kn od dana 16.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 317,67 kn od dana 16.01.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 210,69 kn od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kuna (slovima: tisućuosamstosedamdesetipetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku dana 7. veljače 2021., i tijekom postupka, kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015., do siječnja 2017., temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja radionice-vozač-domar, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužitelju obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za mjesec siječanj 2017., gdje je istu obračunavao s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće 2.663,21 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju, uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. Naime, sukladno čl. 92. Zakona o radu, plaća se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu, pa je temeljem navedenog od 16.-og dana svakog utuženog mjeseca tuženik pao u zakašnjenje, pa je s tim danom u mjesecu dužan tužitelju platiti i zateznu kamatu. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uređenog na ročištu od 10. svibnja 2022., pobliže opisanog pod I/izreke presude uz naknadu prouzročeno parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu, no navodi da ugovor o radu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice, za izračun plaće u javnim službama, već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom ugovoru o radu, slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu u tvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009., dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj. Tuženik ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika od 8. lipnja 2001.; Aneks ugovora o radu od 28. ožujka 2013.; tužiteljeve platne liste za utuženo razdoblje; izračun razlike osnovice plaće na ime tužitelja; Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 23. studenog 2006.; Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.; Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.; Arbitražnu odluku od 27. prosinca 2011.; Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama; Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., od 28. kolovoza 2015.; Priopćenje Državnog zavoda za statistiku- procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., od 4. rujna 2015.; Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku tromjesečnog BDP- a, za treće tromjesečje 2015., od 27. studenog 2015.; procjena tromjesečnog BDP-a, za treće tromjesečje 2015., od 4. prosinca 2016.; popis odluka kojima je usvojen tužbeni zahtjev s istovjetnim činjeničnim stanjem, I i II-stupanjskih sudova.

4. Na ročištu od 10. svibnja 2022., tuženik je osporavao osnov, a visinu tužbenog zahtjeva, samo u odnosu na mjesec siječanj 2017., sukladno izračunu tuženika, budući prema izračunu tuženika razlika iznosi 210,69 kn, umjesto 216,10 kn, a što je razvidno iz priloženog izračuna razlike za isplatu bruto plaće na ime tužitelja, slijedom čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno prigovoru tuženika na način pobliže opisan pod I/izreke presude, tako da umjesto iznosa od 216,10 kn za mjesec siječanj 2017., traži isplatu iznosa od 210,69 kn uz pripadajuće kamate, te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.663,21 kn, umjesto iznosa od 2.668,65 kn, uz pripadajuće kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja ostao neizmijenjen.

5. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud smatra neosnovanim, budući je među strankama nesporno da je tužitelj bio radnik tuženika, pa je tuženik kao poslodavac obvezan radniku u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu.

6. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužitelju po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015., do prosinca 2016., i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017., a tuženik nije osporavao visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunavati i isplatiti tužitelju plaću u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017., po osnovici od 5.108,84 kune, ili po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u nastavku: IDDS), od 26. listopada 2011., kao i da li tužitelj ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

8. Iz Sporazuma od 23. studenog 2006., proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Iz Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008, u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. IIl utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Iz Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu (dalje u tekstu: IDDS) od 26. listopada 2011., proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u č l. III do V tih Izmjena dopuna.

11. Iz Odluke Vlade RH od 29. prosinca 2016. (NN 123/2016.) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

12. Iz službenih podataka Državnog Zavoda za statistiku (dalje u tekstu: DZS) proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011., do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

13. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

14. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009., određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

15. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007., zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

16. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) kojeg su 4. listopada 2010., zaključili Vlada Republike. Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) od 12. prosinca 2012.

17. Člankom 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno:

Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaču u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.".

18. Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR, proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR- om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a. proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09- ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12., i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

20. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrdeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017., jer je čl. XI IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

21. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015., od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelju ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

22. Kako tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljev obračun potraživanja koji je tužitelj uskladio sukladno izračunu tuženika na ročištu od 10. svibnja 2022., sud ovu nespornu činjenicu nije niti utvrđivao. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 2.663,21 kn bruto, sukladno čl. 433. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 9/14, 70/19 - u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - u nastavku teksta ZOO), izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak - NN 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak NN-95/05, 96/06, 68/07) sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - u nastavku teksta Tarifa).

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 6. lipnja 2021., u iznosu od 500,00 kn, zastupanja na ročištu 10. svibnja 2022., u iznosu od 500,00 kn, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u iznosu od 375,00 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

Osijek, 13. svibnja 2022.

SUTKINJA

Lidija Šmit

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3 istog zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava Osijek

Broj zapisa: eb30c-0f208

Kontrolni broj: 07a7c-3e23f-f602d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.